REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 616/2017-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz O., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik J. F., odvjetnik u O., protiv tuženika A. ''O.'' iz O., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-169/16-2 od 16. ožujka 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-101/15-31 od 20. siječnja 2016., u sjednici održanoj 10. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-169/16-2 od 16. ožujka 2017., te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. ožujka 2013. nezakonita i nedopuštena (toč. I izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na rad I isplati mu naknadu plaće od 2.814,00 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16 tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, te da mu prizna sva prava iz radnog odnosa počevši od dana prestanka radnog odnosa, od 13. ožujka 2013. do donošenja prvostupanjske odluke (toč. II izreke). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 5.000,00 kn (toč. III izreke).
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (toč. I izreke) I naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak sastava žalbe od 1.562,50 kn (toč. II izreke).
3. Protiv navedene presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troška postupka.
4. U odgovoru na reviziju tuženik ističe da revizija nije osnovana te je predlaže odbiti.
5. Revizija je osnovana.
6. Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1., Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštene odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zahtjev za vraćanje na posao te isplata naknade plaće.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je u odluci o izvanrednom otkazu tužitelju otkazan ugovor o radu; jer da je bez ikakve obavijesti predsjedniku A. O., odnosno bilo kojem članu kluba, samovoljno uputio na sjednicu izvršnog odbora H. z. s. te da niti na sjednici Upravnog odgovora tuženika od 4. ožujka 2013. nije izvijestio o činjenici da je svojevoljno otišao u Z., a niti o sadržaju sastanka; jer je 8. ožujka 2013. otišao na službeni put u Sloveniju po jedrilicu Pilatus GBP te da nije sa sobom poveo A. Š., osobu zaduženu za tehničko održavanje zrakoplova, a unatoč izričitoj odluci predsjednika Upravnog odbora tuženika; jer je tvrdio da zrakoplov Cessna 1¸72 9 A- DEG nije registriran zbog potrebe pregleda elise zrakoplova a iz nalaza Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo od 11. ožujka 2013. proizlazi da elisa nije ni trebala biti pregledana, već je bilo potrebno atestirati samo vijke kojima se elisa učvršćuje na zrakoplov pa da je time počinjen trošak tuženiku od oko 500 EUR-a; da je tuženik od Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo (CCAA) dobio saznanje da je Aerodrom O.-Č. zatvoren iz razloga što na njihove primjedbe i zahtjeve od 2009. od stranke tužitelja nije bilo gotovo nikakve suradnje što je rezultiralo zatvaranjem aerodroma kao i da unazad tjedan dana od 11. ožujka 2013. nije boravio na svom radnom mjestu u službenim prostorijama tuženika i to u radnom vremenu predviđenom ugovorom o radu.
9. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je 29. siječnja 2013. tužitelju izrečena opomena radi kršenja obveza iz radnog odnosa te da je nadzorni odbor tuženika pismenom od 18. veljače 2013. ukazao na konstantnu nepravilnost i neizvršavanje zbog čega mu je izrečena opomena zbog kršenja radnih obveza pa je 11. ožujka 2013. donesena odluka o otkazu.
10. Prvostupanjski je sud zaključio da je odluka o izvanrednom otkazu donesena protekom prekluzivnog roka iz čl. 108.st.2. Zakona o radu (''Narodne novine'' br. 149/09,61/11,82/12 i 73/13). To stoga što da iz sadržaja opomena Upravnog i Nadzornog odbora proizlazi da je tuženik o činjenicama-razlozima na kojima temelji odluku o izvanrednom otkazu imao saznanja i ranije; tužitelju je 29. siječnja 2013. izrečena opomena, 18. veljače 2013. nadzorni odbor tuženika je ukazao na nepravilnosti i neizvršavanje obveza od strane tužitelja. Pri tome je tuženik za probleme oko registracije zrakoplova Cessna I za problem oko odobrenja za uporabu aerodroma koji je postao aktualan 2009. tuženik imao saznanja puno prije (u srpnju 2012) nego donošenja odluke o otkazu – pri čemu da su poslove u svezi registracije Aerodroma više mjeseci prije otkaza preuzeli drugi djelatnici tuženika.
11. Drugostupanjski sud zaključuje da je odluka o izvanrednom otkazu od 11. ožujka 2013. donesena unutar roka od 15 dana; jer je 26. veljače 2013. tužitelj bez ikakve obavijesti predsjedniku A. O., odnosno bilo kojem članu kluba, samovoljno uputio na sjednicu izvršnog odbora H. z. s. te da niti na sjednici Upravnog odgovora tuženika od 4. ožujka 2013. nije izvijestio o činjenici da je svojevoljno otišao u Z., a niti o sadržaju sastanka; da je tužitelj 8. ožujka 2013. otišao na službeni put u Sloveniju po jedrilicu Pilatus GBP te da nije sa sobom poveo A. Š., osobu zaduženu za tehničko održavanje zrakoplova, a unatoč izričitoj odluci predsjednika Upravnog odbora tuženika; da su 11. ožujka 2013. osobe zadužene za registraciju zrakoplova Cesna 172 A. M. i A. Š. dobili nalaz Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo prema kojem je bilo potrebno atestirati samo vijke kojima se elisa učvršćuje na zrakoplov iako je tužitelj tvrdio da je u kvaru elisa koja treba biti pregledana, što je prouzročilo nepotreban trošak jer se odugovlačilo sa registracijom više mjeseci; da je 28. veljače 2013. Z. H. u Hrvatskoj agencije za civilno zrakoplovstvo (CCAA) prisustvovao radionici na temu produženja odobrenja za uporabu aerodroma te je saznao da je Aerodrom O.-Č. zatvoren iz razloga što na njihove primjedbe i zahtjeve od 2009. od stranke tužitelja nije bilo gotovo nikakve suradnje ; da tužitelj unazad tjedan dana od 11. ožujka 2013. nije boravio na svom radnom mjestu u službenim prostorijama tuženika i to u radnom vremenu predviđenom ugovorom o radu.
12. Nadalje, drugostupanjski sud zaključuje da žalbeni prigovor tuženika ne dovodi u pitanje pravilnost stava prvostupanjskog suda da se izvanredni otkaz ugovora o radu ne može temeljiti na činjenici neurednog obavljanja radnih obveza zbog nepravovremenog poduzimanja mjera radi potrebe prikupljanja dokumentacije za registraciju aerodroma kao i poduzimanje mjera za registraciju zrakoplova Cesna. Ove poslove kako je utvrđeno, tužitelj je obavljao u dužem razdoblju, za nepravovremeno postupanje tuženik je imao saznanje te je tužitelju upućivao usmene primjedbe na sjednicama Upravnog odbora, kao i usmeno upozorenje 29. siječnja 2013., te je i Nadzorni odbor pismeno upozorio na nepravovremeno i neuredno izvršavanje radnih zadataka 18. veljače 2013.
13. Međutim, drugostupanjski sud zaključuje da je odluka o otkazu opravdana jer je tužitelj teško povrijedio obveze iz radnog odnosa odlazeći na sjednicu izvršnog odbora Hrvatskog zrakoplovnog saveza 26. veljače 2013., bez da je obavijestio predsjednika kluba i Upravni odbor i bez da ih je obavijestio o sadržaju sjednice kako bi dali napute za raspravu, a niti je o temama sjednice podnio izvještaj Upravnom odboru po povratku.
14. Pri tome se drugostupanjski sud propustio očitovati na navode tužitelja da na navedenu sjednicu nije otišao samoinicijativno, već na poziv IO HZJ čiji je član i da je poziv dobio na svoje ime, da troškove odlaska nije snosio tuženik nego HNZ i da je nakon povratka sa sjednice iz Z. na sjednici koja je održana 4. ožujka 2013. izvijestio Upravni odbor tuženika o sadržaju sastanka u Z..
15. Nadalje, drugostupanjski sud zaključuje da je upravo tužitelj bio zadužen za sređivanje dokumentacije potrebne za odvoz jedrilice na popravak u Republiku Sloveniju, pa i ishođenje carinske dokumentacije morao je voditi računa o određenom roku u kojem je jedrilica trebala biti vraćena u Republiku Hrvatsku te da je tužitelj ovu činjenicu potpuno zanemario te nije pravovremeno organizirao putovanje sa aviomehaničarom, čime nije postupio po izričitoj Odluci Nadzornog odbora.
16. Pritom se drugostupanjski propustio očitovati na navode da je registracija i vraćanje jedrilice obavljeno u roku u kojem je bilo i predviđeno te da je sam aviomehaničar (A. Š.) kao svjedok u svom iskazu naveo da ga je tužitelj obavijestio dan ranije o putu u Sloveniju ali da on zbog sudjelovanja na “zmajadi” ili nešto slično nije mogao taj dan putovati, ali i da on nikad prije nije obavljao ove poslove niti je ikad išao na put radi registracije bilo čega. Tužitelj također upire na iskaz predsjednika tuženika Z. T. da je na taj put išlo više osoba (tri ili četiri osobe), kao i da iz iskaza svjedoka P. proizlazi da je on bio zadužen za organizaciju puta u Sloveniju i da je tužiteljevo postupanje vezano za put bilo u redu.
17. Nadalje, drugostupanjski sud zaključuje da je tuženik neopravdano tužitelju stavio izostanak od 5 dana, ali da je tužitelj povrijedio obveze iz radnog odnosa jer je 8. ožujka 2013. preuzeo jedrilicu u Sloveniji a nije se po povratku pojavio u sjedištu Kluba ni na aerodromu gdje je tražen tako da je tuženik 11. ožujka 2013. donio odluku o otkazu ugovora o radu.
18. Pritom drugostupanjski ne odgovara na prigovor tužitelja da je 8.ožujka 2013. bio petak pa da se postavlja pitanje kad se trebao javiti u Klub, da li u subotu 9. ožujka 2013. ili u nedjelju 10. ožujka 2013. koji su oba neradni dani – obzirom da je odluka o otkazu donesena već u ponedjeljak 13. ožujka 2013.
19. Budući da su u drugostupanjskoj odluci izostali razlozi u pogledu prigovora koje je tužitelj iznio, to je počinjena bitna povreda odredaba parničnog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
20. Stoga je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti pobijanu presudu I predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
21. U ponovljenom postupku sud će otkloniti počinjene bitne povrede na način da će odgovoriti na sve iznesen prigovore, odnosno navode i potom donijeti novu na zakonu zasnovanu presudu.
22. Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP ostavljeno je da se o trošku revizijskog postupka odluči u konačnoj odluci.
Zagreb, 10. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
