Poslovni broj: 14 Usl-73/22-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje zapisničarke Anđe Klišanin, u upravnom sporu tužiteljice: J.S. iz N.

B., S. A. …, B. K., R. S., uz

sudjelovanje opunomoćenika za prijem pismena u Republici Hrvatskoj M. K. iz K., D.. F. Tu. ., protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi razmjernog dijela starosne mirovine, bez održavanja rasprave, dana 10. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: 140-02/21- 03/03301325155, URBROJ: 341-99-06/2-21-7624 od dana 8. studenog 2021.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u pravodobno podnesenoj tužbi protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: 140-02/21- 03/03301325155, URBROJ: 341-99-06/2-21-7624 od dana 8. studenog 2021., u bitnom, navela da smatra da su ugrožena njezina prava zbog nepriznavanja radnog staža od 1. rujna 1991 do 4. svibnja 1995. provedenog u JP E. K..

Jedini dokument koji je imala i iz kojeg je vidljivo da je bila osiguranik kod navedenog poslodavca da je dostavila prvostupanjskom upravnom tijelu. Ovjerena zdravstvena knjižica ELEKTROPRIVREDE K., K. do 10. prosinca 1993. te potvrdu koju je HZMO-Područni ured u Š., Ispostava K. dostavila HZMO Područnom uredu Z. gdje da je u zdravstvenom kartonu naveden početak osiguranja kod JP E. K. od 1. prosinca 1992. bez odjave (4. kolovoza 1985.) i izjave dva svjedoka da je bila zaposlena u spornom periodu. Iz svih tih dokumenata da se može utvrditi da je bila zaposlena i da joj se u mirovinski staž treba priznati vrijeme od 1. rujna 1991. do 5. kolovoza 1995. te da vjeruje da negdje postoji dokumentacija koja je njoj sada nedostupna, a iz koje je vidljiv spisak zaposlenih (u ”parafond“ da su uplaćivani porezi i doprinosi redovno svaki mjesec što zna jer da je bila potpisnik naloga). Središnja služba Zagreb da joj je odgovorila na njezin prigovor da ispis podataka o plaći i iznosu za 1979., 1981., 1982. i dio 1983. Nije sačuvan u Državnom arhivu u Z. (iako se podaci trebaju čuvati trajno). Moli da Sud da još jednom razmotri njezin slučaj i da u skladu s odlukom Ustavnog suda broj: U-lII-4670/2014 od dana 9. listopada 2019. donese pravičnu odluku te joj prizna mirovinski staž za period od 1. rujna 1991. do 5. kolovoza 1995. i poništi osporeno rješenje tuženika.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Mirovinski staž tužiteljice, navršen u Republici Hrvatskoj, prema članku 24. do 31. ZOMO, da ukupno nosi 12 godina i 22 dana, a da je navršen u razdoblju od 9. kolovoza 1979. do 31. kolovoza 1991. i od 1. siječnja 2003. do 1. kolovoza 2006. Citirajući odredbe čl. 122. st. 2., čl.110. te čl. 106. ZOMO naveo je da se pri tome radi o ispravama, odnosno materijalnim pravnim dokazima u evidencijama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te ispravama koje su u skladu sa zakonom izdale druge pravne osobe s javnim ovlastima, kao i pravne i fizičke osobe. Spisu predmeta da prileži rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z. KLASA: UP/I 140-10/18-02/03301325155, URBROJ: 341-24-11/2-18-14632 od dana 7. rujna 2018. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice da joj se utvrdi u mirovinski staž kao staž osiguranja razdoblje od 1. rujna 1991. do 8. listopada 1991. kod poslodavca JP „E. K.“, K.. U obrazloženju navedenog rješenja da je naznačeno da će se o razdoblju od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. odlučiti temeljem odredaba Zakona o konvalidaciji („Narodne novine“, broj: 104/97) i Pravilnika o postupku konvalidiranja odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja (Narodne novine, broj: 53/2008). Nadalje, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z., broj: 8284 od dana 24. siječnja 2019. da je odbijen zahtjev žaliteljice da joj se u mirovinski staž kao staž osiguranja prizna vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca „E. K.“ K., na području

Republike Hrvatske koje je bilo pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. Temeljem izjavljene žalbe na spomenuto rješenje da je doneseno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, broj: 732273 od dana 29. svibnja 2019. kojim je žalba odbijena kao neosnovana. Slijedom navedenog da smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i da predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

3. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: 140-02/21-03/03301325155, URBROJ: 341-99-06/2-21-7624 od dana 8. studenog 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z. KLASA: UP/I 140-02/21- 03/03301325155, URBROJ: 341-24-06/2-21-13526 od dana 7. rujna 2021., a kojim rješenjem je S. J., ovdje tužiteljici, priznato počevši od dana 12. srpnja 2021. pravo na razmjerni dio starosne mirovine primjenom Ugovora između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije o socijalnom osiguranju („Narodne novine, Međunarodni ugovori“, broj: 14/01-u daljnjem tekstu: Ugovor) u svoti od 2.103,35 kn mjesečno.

4. Kako, sukladno odredbi čl. 36. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave,a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. 5. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

6. Odredbom čl. 33. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, dalje: ZOMO), propisano jeda pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

7. Člankom 37. st. 1. ZOMO propisano je da pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu osiguranik može steći kada ispuni uvjete za mirovinu, a nakon prestanka osiguranja ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

8. Prema odredbi čl. 122. st. 2. ZOMO mirovinski staž, plaća, osnovice te druge činjenice koje utječu na stjecanje i utvrđivanje prava, uzimaju se pri ostvarivanju prava na mirovinu na osnovi podataka utvrđenih u matičnoj evidenciji.

9. Sukladno odredbi čl. 110. ZOMO svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju se na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija.

10. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: 140-02/21-03/03301325155 utvrđeno je: da je postupak za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu pokrenut na zahtjev tužiteljice koji je podnesen dana 15. srpnja 2021. nadležnom nositelju mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji; da je tužiteljica rođena dana .. …….. i do dana 12. srpnja 2021. da je navršila 65 godina života; da mirovinski staž prema čl. 24. do 31. ZOMO-a, koji se računa za stjecanje prava na mirovinu, iznosi do dana 12. srpnja 2021. ukupno 12 god i 22 dana (prilog: Pregled mirovinskog staža); da je nositelj mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji potvrdio razdoblja osiguranja od 1. siječnja 1996. do 31. prosinca 2020. u ukupnom trajanju od 23 godine, 11 mjeseci i 16 dana; da ukupan mirovinski staž prema čl. 16. Ugovora iznosi ukupno 36 godina i 8 dana; da mirovinski staž na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja koji se uzima u obzir za izračun mirovine do dana 12. srpnja 2021. iznosi ukupno 12 godina i 22 dana; slijedom navedenog doneseno je prvostupanjsko upravno rješenje, a povodom tužiteljičine žalbe doneseno je osporeno rješenje tuženika.

11. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje tuženik je ispravno postupio kada je odbio tužiteljičinu žalbu navodeći da je prvostupanjskim rješenjem pravilno određen iznos razmjernog dijela tužiteljičine starosne mirovine, budući da spisu predmeta prileži potvrda Državnog arhiva u Z., KLASA: 612-06/21-02/380, URBROJ: 2198- 1-92-6/1-21-1 OD 18.08.2021., kojom se potvrđuje da za tužiteljicu nisu pronađeni platni podaci za rad kod J.O. za godine 1979., 1981., 1982. te za 1983. za rad kod Tvornice G., O., jer traženi podatci nisu sačuvani u Državnom arhivu u Z. pa se u izračun svote mirovine nije moglo uračunati plaće koje je ista ostvarila u tom periodu, jer tuženik ne raspolaže potrebnom dokumentacijom u smislu gore citirane odredbe čl. 110. ZOMO niti su platni podatci za taj period evidentirani u Matičnoj evidenciji tuženika (čl. 122. st. 2. ZOMO).

12. Nadalje, spisu predmeta prileži rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z. KLASA: UP/I 140-10/18-02/03301325155, URBROJ: 341-24-11/2-18-14632 od dana 7. rujna 2018. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice da joj se utvrdi u mirovinski staž kao staž osiguranja razdoblje od 1. rujna 1991. do 8. listopada 1991. kod poslodavca JP „E. K.", K. Ujedno spisu prileži rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z., broj: 8284 od dana 24. siječnja 2019., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice da joj se u mirovinski staž kao staž osiguranja prizna vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca „E. K." K., na području

Republike Hrvatske koje je bilo pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda, od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. i to temeljem odredaba Zakona o konvalidaciji („Narodne novine", br. 104/97) i Pravilnika o postupku konvalidiranja odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja („Narodne novine“, br. 53/2008), a žalba na navedeno rješenje odbijena je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, broj: 732273 od dana 29. svibnja 2019., stoga su u cijelosti neosnovani prigovori koje je tužiteljica iznijela u tužbi, a tiču se nepravilno joj utvrđenog staža osiguranja.

13. Nastavno izloženom, stajalište je ovog Suda da tužiteljica svojim prigovorima nije dovela u sumnju zakonitost osporenog rješenja tuženika, jer je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice.

14. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavano rješenje tuženika je zakonito. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

15. Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 10. svibnja 2022.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DN-a:

- tužiteljici putem opunomoćenika za prijem pismena u Republici Hrvatskoj

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3

- u spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Oslobođena plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).

3. Kalendar 60 dana.