REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-3249/2019
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice B. Š. iz S., O.: …
zastupane po odvjetnicima iz odvjetničkog društva J.&partneri d.o.o. protiv tužene P. Z. d.d. Z., O.: …
zastupana po odvjetnicima u odvjetničkom društvu M., B. i V. d.o.o. S., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 15.ožujka 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I. R., odvjetničkog vježbenika u odvjetničkom društvu J.&partneri d.o.o. te zamjenice punomoćnika tuženika S. R., odvjetničke vježbenice u odvjetničkom društvu M., B. i V. d.o.o. S., dana 10. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati iznos od 40.117,32 kuna, uvećan za zakonske zatezne kamate koje na iznos od:
– 122,02 kn teku od 1.9.2007. g.,
– 118,76 kn teku od 13.10.2007. g.,
– 117,42 kn teku od 13.11.2007. g.,
– 233,80 kn teku od 3.1.2008. g.,
– 116,65 kn teku od 1.2.2008. g.,
– 203,85 kn teku od 1.3.2008. g.,
– 205,15 kn teku od 1.4.2008. g.,
– 197,29 kn teku od 1.5.2008. g.,
– 193,90 kn teku od 12.6.2008. g.,
– 193,51 kn teku od 12.7.2008. g.,
– 187,79 kn teku od 20.8.2008. g.,
– 185,82 kn teku od 28.9.2008. g.,
– 185,65 kn teku od 16.10.2008. g.,
– 200,33 kn teku od 11.11.2008. g.,
– 186,53 kn teku od 1.12.2008. g.,
– 273,69 kn teku od 16.1.2009. g.,
– 195,38 kn teku od 1.2.2009. g.,
– 64,02 kn teku od 18.2.2009. g.,
– 217,97 kn teku od 17.3.2009. g.,
– 234,53 kn teku od 15.4.2009. g.,
– 186,19 kn teku od 21.5.2009. g.,
– 212,79 kn teku od 13.6.2009. g.,
– 261,29 kn teku od 14.7.2009. g.,
– 173,23 kn teku od 12.8.2009. g.,
– 180,80 kn teku od 9.9.2009. g.,
– 193,21 kn teku od 14.10.2009. g.,
– 206,34 kn teku od 13.11.2009. g.,
– 179,47 kn teku od 12.12.2009. g.,
– 267,76 kn teku od 17.1.2010. g.,
– 283,01 kn teku od 6.2.2010. g.,
– 159,96 kn teku od 1.3.2010. g.,
– 111,32 kn teku od 7.3.2010. g.,
– 327,26 kn teku od 7.4.2010. g.,
– 324,53 kn teku od 5.5.2010. g.,
– 359,69 kn teku od 17.6.2010. g.,
– 493,75 kn teku od 9.7.2010. g.,
– 421,68 kn teku od 13.8.2010. g.,
– 713,15 kn teku od 11.9.2010. g.,
– 548,96 kn teku od 16.10.2010. g.,
– 546,42 kn teku od 11.11.2010. g.,
– 121,33 kn teku od 1.12.2010. g.,
– 521,49 kn teku od 12.12.2010. g.,
– 124,98 kn teku od 1.1.2011. g.,
– 470,01 kn teku od 14.1.2011. g.,
– 146,79 kn teku od 20.1.2011. g.,
– 110,66 kn teku od 1.2.2011. g.,
– 385,49 kn teku od 12.2.2011. g.,
– 240,66 kn teku od 22.2.2011. g.,
– 115,83 kn teku od 1.3.2011. g.,
– 563,91 kn teku od 13.3.2011. g.,
– 499,88 kn teku od 7.4.2011. g.,
– 724,29 kn teku od 8.5.2011. g.,
– 93,94 kn teku od 1.6.2011. g.,
– 764,71 kn teku od 7.6.2011. g.,
– 1.005,64 kn teku od 19.7.2011. g.,
– 1.240,65 kn teku od 17.8.2011. g.,
– 907,34 kn teku od 17.9.2011. g.
– 828,28 kn teku od 15.10.2011. g.,
– 822,99 kn teku od 16.11.2011. g.,
– 61,26 kn teku od 1.12.2011. g.,
– 773,09 kn teku od 4.12.2011. g.,
– 59,63 kn teku od 1.1.2012. g.,
– 832,69 kn teku od 10.1.2012. g.,
– 57,98 kn teku od 1.2.2012. g.,
– 879,67 kn teku od 11.2.2012. g.,
– 55,46 kn teku od 1.3.2012. g.,
– 865,08 kn teku od 18.3.2012. g.,
– 52,38 kn teku od 1.4.2012. g.,
– 863,82 kn teku od 11.4.2012. g.,
– 948,53 kn teku od 22.5.2012. g.,
– 931,47 kn teku od 9.6.2012. g.,
– 915,99 kn teku od 10.7.2012. g.,
– 31,84 kn teku od 29.7.2012. g.,
– 368,50 kn teku od 1.8.2012. g.,
– 562,51 kn teku od 30.8.2012. g.,
– 39,38 kn teku od 1.9.2012. g.,
– 903,84 kn teku od 5.10.2012. g.,
– 905,12 kn teku od 13.11.2012. g.,
– 910,89 kn teku od 8.12.2012. g.,
– 829,36 kn teku od 1.2.2013. g.,
– 23,08 kn teku od 1.3.2013. g.,
– 950,44 kn teku od 2.3.2013. g.,
– 893,91 kn teku od 30.3.2013. g.,
– 926,60 kn teku od 9.4.2013. g.,
– 870,91 kn teku od 10.5.2013. g.,
– 833,08 kn teku od 18.6.2013. g.,
– 817,30 kn teku od 3.7.2013. g.,
– 824,45 kn teku od 7.8.2013. g.,
– 846,22 kn teku od 10.9.2013. g.,
– 545,31 kn teku od 5.11.2013. g.,
– 333,07 kn teku od 18.12.2013. g.,
– 930,73 kn teku od 7.8.2014. g.,
pa do isplate, od 1. rujna 2007. g. do 31. prosinca 2007. g. po stopi od 15% sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. g. do 31. srpnja 2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 9.781,00 kuna sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1.U tužbi podnesenoj ovom sudu 11. lipnja 2019. se navodi kako je tužiteljica dana 21.09.2006.g. zaključila sa tuženikom Ugovor o kreditu br.: … solemniziran od strane javnog bilježnika J. M.-Š. pod br. O.-795/06
temeljem kojeg joj je odobren stambeni kredit u iznosu od 36.500,00 CHF, isplaćen u kunama prema srednjem tečaju tuženika. Tuženik je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru u kojem nije bilo mogućnosti nikakvih pregovora, i to u čl. 1. Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, otplatu je kredita, u čl. 7. Ugovora vezao uz ovu valutu te je u čl. 4. naveo visinu kamatne stope u iznosu 4,75 % godišnje ugovorivši da je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke („Odluka o kamatnim stopama Banke“) bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati.
Postupajući na ovakav način i to tako da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik nije s tužiteljicom pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužiteljice.
Odredbe o kamatnoj stopi, te valutnoj klauzuli u prethodno navedenom Ugovoru ništetne su te su iznosi naplaćeni temeljem navedenih odredi uslijed povećanja kamata i porasta vrijednosti CHF-a naplaćeni temeljem djelomično ništetnog pravnog posla.
Trgovački sud u Zagrebu u pravnoj stvari tužitelja POTROŠAČ – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv tuženika donio je presudu pod posl. br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013.g. kojom je utvrdio protupravno postupanje tuženika.
Visoki trgovački sud RH je dana 13. lipnja 2014. g., odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4, u točki II., potvrdio je presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003.g. do 31.12.2008.g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske je presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju u razdoblju od 01.11.2004.g. do 31.12.2008.g. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. g. do 31. prosinca 2008. g., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Tužiteljica je za potrebne ovog postupka, a iz dokumentacije kojom raspolaže dala izraditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenje razlike između ugovorenih i neosnovano naplaćenih kamatnih stopa koje su utvrđene ništavima, te neosnovano naplaćenog iznosa temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, te je utvrđeno kako je tuženik na ovaj način stekao nepripadajuću imovinsku korist u iznosu od 43.000,00 kn radi čega je zatraženo obvezati tuženika na isplatu tog iznosa sa kamatom kako je tamo pobliže navedeno i parničnim troškom.
2.Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanim u cijelosti, predložio iste odbiti uz nalog tužitelju na naknadu troškova postupka. Suviše, tuženik ističe prigovor zastare i prekluzije. Potvrđujući sklapanje Ugovora o kreditu broj … dana 21.09.2006. na koji se poziva tužiteljica tuženik smatra kako tužiteljica polazi od sasvim pogrešnih premisa i to od pogrešne pretpostavke da je predmetni ugovor o kreditu i dalje na snazi, kao i od pogrešne pretpostavke da bi presude Trgovačkih sudova donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača imale učinak na konkretni pravni odnos ovih parničnih stranaka, kako po pitanju osnova, tako i po pitanju zastare. Naime, predmetni je ugovor o kreditu u cijelosti prestao isplatom kredita 08.12.2014., a koja činjenica je nesporna među strankama. Stoga je predloženo sudu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti pozivom na prekluziju iz čl. 326.st.2. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, da bi presude na koje se poziva tužitelj bile obvezujuće za naslovni sud u smislu odredbe članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača, te članka 502.c Zakona o parničnom postupku ova bi parnica trebala biti radi naknade štete - a nije! Osim toga, u konkretnom slučaju ne postoji ni identitet ugovornih odredbi, onih o kojima se odlučivalo i sudilo u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i konkretnih odredbi iz Ugovora o kreditu.
Nadalje, nesporno je Zakonom o obveznim odnosima i to baš člankom 26. izričito dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope. Osim toga tužitelj pogrešno zaključuje kako mu presude trgovačkih sudova daju za pravo primjenu fiksne kamatne stope. Sve do stupanja na snagu izmjena ZPK iz 2013. tuženik nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti. Unatoč tome, tuženik je obzirom na druge važeće propise ipak definirao uvjete promjenjivosti kamatne stope. Tuženik nikada kamatnu stopu nije mijenjao proizvoljno, bez točno utvrđenih kriterija. Dapače, svaka promjena kamatne stope rezultat je primjene točno utvrđenih i definiranih kriterija i predviđenih metodologija. Konačno, novi kriteriji promjene kamatne stope uvedeni su izmjenama i dopunama ZPK iz 2013. godine koji je na snazi od 01.01.2014. godine, pa primjena toga zakona u pogledu reguliranih kriterija promjene kamatne stope, na period prije njegova stupanja na snagu svakako je nedopuštena. S druge pak strane stupanjem na snagu izmjena i dopuna ZPK-a (N.N. 143/2013) uvedena je parametrizacija kamatne stope koju je banka bila dužna primijeniti i na ranije sklopljene kredite, pa u konkretnom slučaju, a za period od 01.01.2014.godine pa do dana isplate, definitivno nema mjesta primjeni inicijalno ugovorene kamatne stope.
Konkretan Ugovor o kreditu zaključen je 2006. godine u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine (NN 96/03) kao i u vrijeme važenja Općih uvjeta poslovanja tuženika na snazi od 01.11.2004. godine do 14.07.2009. godine, koji su bili javno objavljeni na internetskim stranicama tuženika i dostupni u svim poslovnicama tuženika. Tuženik je nadalje sukladno odredbi članka 306. st. 4. ZOKI učinio potrošačima dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope u formi informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela banke. Nakon stupanja na snagu ZOKI, tuženik je sukladno odredbi članka 308. stavak 1. citiranog zakona informirao tužitelja o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene stope te je uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan.
Iako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojala zakonska odredba o osobnom obavještavanju korisnika kredita, već se urednim smatralo obavještavanje putem sredstava javnog priopćavanja, tuženik je ipak svojim klijentima dostavljao personalizirane obavijesti o promjenama kamatnih stopa i novoj visini anuiteta. Kako se u konkretnom slučaju kamatna stopa mijenjala upravo zbog kriterija i elemenata čije su oscilacije izvan nadzora tuženika, to je sukladno Direktivi Vijeća 93/13 EEZ od 05.04.1993.godine, takva ugovorna odredba izuzeta od ocjene poštenosti. Predmetni Ugovor o kreditu potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku, te ima snagu javnobilježničkog akta. Drugim riječima javni bilježnik je predmetnu ispravu ispitao, utvrdio da oblikom odgovara propisima o javnobilježničkim isprava, a sadržajem propisima o sadržaju javnobilježničkog akta. Nadalje je istu ispravu pročitao sudionicima pravnog posla, upozorio ih na značaj ovršne snage, nakon čega su sudionici posla izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koja za njih iz toga proizlaze i da to odgovara njihovoj volji. Tuženik navodi i kako je Zakonom o obveznim odnosima izričito dopušteno ugovaranje valutne klauzule (čl. 22. ZOO). Tuženik u cijelosti osporava i visinu predmetnog potraživanja u zatraženom iznosu uvećanog za zakonske zatezne kamate, obzirom da nije razvidno na koji način je tužitelj došao do utuženog iznosa.
U odnosu na prigovor zastare: Kako tužitelj svoje traženje temelji na institutu stjecanja bez osnove, to tuženik ističe prigovor zastare kojeg unatoč stajalištu Vrhovnog suda RH, drži u cijelosti osnovanim. Tražbina po osnovi stjecanja bez osnove – a to bi bila svota koju je tužitelj isplatio banci na temelju ugovornih odredbi ugovora sklopljenog 2006. godine – korisnik kredita može tražiti prvog dana kada je obavio tu isplatu i tada počinje teći petogodišnji zastarni rok. Ovo stoga što za stjecanje bez osnove nije propisan neki drugi zastarni rok pa u primjenu dolazi isključivo opći zastarni rok predviđen odredbom članka 225. ZOO-a.
Svakako, ukoliko bi se i uzelo da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, što ovaj tuženik negira, a da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa u predmetu P-1401/2012 podnesena dana 4. travnja 2012.godine, to je prije podnošenja tužbe nastupila zastara u odnosu na sve anuitete koji su dospjeli do dana 04. travnja 2009. godine.
Slijedom naprijed navedenog, tuženik je predložio kao uvodno, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a tužiteljici naložiti da naknadi tuženiku trošak postupka.
3.U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj … od 21. rujna 2006. solemniziran kod javnog bilježnika iz S. J.
M. Š. pod brojem O.-795/06 dana 21.rujna 2006. pregledom otplatne tablice sa prikazom efektivne kamatne stope, pregledom plana otplate i dopisa tužene, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po F. revizija d.o.o. (D. C.)
sudskom vještaku, pregledom Općih uvjeta poslovanja tuženika, time da je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužiteljice i javnog bilježnika jer kraj postignutih činjeničnih utvrđenja izvođenje tih dokaza nije smatrao potrebnim, dok tuženik nije pobliže odredio osobu svjedoka djelatnika banke, a stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
4.Tužbeni zahtjev je osnovan.
5.Među parničnim strankama nije sporno da su dana 21.rujna 2006. i to tužena kao kreditor, a tužiteljica kao korisnik kredita sklopile Ugovor o kreditu broj … kojim je tužena banka odobrila tužiteljici kao korisniku iznos kredita od 36.500,00 CHF isplaćen u kunama po srednjem tečaju tuženika, rok otplate 84 mjeseca, instrumente osiguranja tamo pobliže navedene, uz u čl. 4. stipuliranu kamatnu stopu "koja je promjenjiva sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosu 4,75 % godišnje" te se obračunava u CHF (mjesečno dekurzivnom proporcionalnom metodom) te je sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.
Člankom 6. ugovoreno je kako se isplaćuje kredit i kamata iz točke 4. (u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora). Nije sporno ni to da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) te da je predmetni kredit otplaćen 8.prosinca 2014.
Također među strankama nije sporno da je od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pa nadalje dolazilo do promjene (povećanja) kamatne stope sa ugovorene 4,75 % pa sve do 6,50 %.
6.Obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je solemniziran 21.rujna 2006.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 dalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007. te potom Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07., 125/07., 75/07., 75/09., 79/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13. dalje ZZP/07). Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.
Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
6.1.Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.
Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
6.2.Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. – dalje ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.
Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.
7.Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača između ostalog je u odnosu na ovdje tuženika utvrđeno kako je u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (Narodne novine 96/03.), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (Narodne novine 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.
Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik a tamo drugotuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora drugotuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time drugotuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom drugotuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora drugotuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku drugotuženika.
U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati i na tužitelja odgovoriti je kako se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka US RH, 84/08., 96/08. - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11.; 148/11. - Pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka US RH; dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlaštena štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužiteljica i poziva u tužbi.
Treba imati u vidu da je Vrhovni sud RH u svojoj odluci broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP/14.) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru, ali to nije od važnosti u ovoj pravnoj stvari jer tuženik niti ne ističe takav prigovor.
8. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj:14/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP) određeno je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
9.Dosljedno, polazeći od naprijed citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a te imajući u vidu da su sporne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, ovaj sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.
Slijedom navedenog, nije bilo potrebe izvoditi dokaz saslušanjem tužiteljice kao ni javnog bilježnika.
10.U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina.
Članak 215. st. 1. ZOO propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
Članak 245. st. 1. ZOO propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.
Pozivajući se na gore navedene odredbe ZOO-a o zastari sud smatra da je podnošenjem kolektivne tužbe 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u gore navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.
Naime, navedenom drugostupanjskom presudom pravomoćno je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe kojom je promjenjivost kamatne stope tijekom postojanja ugovorne obveze utemeljena na jednostranoj odluci banke.
Dakle, kako je predmetna tužba podnesena dana 11. lipnja 2019. a potraživanje tužitelja se odnosi na razdoblje od rujna 2007. pa nadalje do kolovoza 2014. a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok je tužba u kolektivnom sporu podnesena 4. travnja 2012., a presuda pred Visokim Trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014., to je razvidno da je predmetna tužba podnesena u zastarnom roku, uslijed čega se istaknuti prigovor ima smatrati u cijelosti neosnovanim.
Zaključno, ovaj sud smatra da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužiteljice i tuženika bila određena i to u visini od 4,75 % a to i obzirom je tužiteljici kao korisniku kredita koja je od banke kao kreditora dobila otplatni plan bilo vidljivo kolika je njezina mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci te koliko u otplati svakog mjesečnog anuiteta ona plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne.
11.Što se tiče visine zahtjeva istu je utemeljiti na saznanjima do kojih je sud došao provedenim sudskim vještačenjem po F. revizija d.o.o. (D. C.) na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, a i sud ga prihvaća kao objektivan, stručan, jasan, potpun i bez proturječnosti te utemeljen na mjerodavnim ispravama te primjeni pravilne metodologije obračuna.
Prema vještačkom nalazu i mišljenju kredit pod brojem … realiziran je na iznos od 36.500,00 CHF, na rok od 84 mjeseca, početna kamatna stopa iznosila je 4,75 % i tijekom razdoblja se mijenjala na više sve do 6,50 % pri čemu je kredit otplaćen 31. srpnja 2013. Zbog mijenjanja kamatne stope došlo je do povećanja mjesečnog anuiteta kojeg je tužiteljica uredno plaćala.
Prema vještaku zbog mijenjanja kamatne stope tužiteljica je platila 8.492,68 kuna više od onoga što bi platila da nije bilo gore navedenih promjena uslijed jednostranih odluka banke i to u razdoblju od 31.kolovoza 2007. do 6.kolovoza 2014., što je pobliže specificirano po mjesecima u nalazu i mišljenju vještaka (Tablica), a kao posljedica povećanja tečaja CHF u odnosu na početni pozitivna razlika s osnove valutne klauzule iznosi 31.624,64 kune (ukupno 40.117,32 kune). Tužiteljica je podneskom od 24. prosinca 2021. uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka kojim je s istih osnova (promjene kamatne stope i valutne klauzule) potraživala upravo iznos od 40.117,32 kuna s kamatama od dana kada je vršila uplate.
Kako je tužiteljica banci plaćala ugovorene anuitete u kunama, to bi banka bila dužna vratiti tužiteljici onaj iznos kuna koji je platila bez pravne osnove, kako je pobliže navedeno u izreci presude, sukladno čl. 1115. ZOO, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice kojoj pripada kamata od dana dospijeća svakog pojedinog obroka, pa do isplate i to po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju F. revizija d.o.o. (D. C.)
12.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a.
Tužiteljici zastupanoj po punomoćniku trošak je odmjeren tako što je sud imao u vidu vrijednost predmeta spora, priloženi popis troška, odredbe Tbr. 7., 8., 9., 48. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: OT) uz primjenu Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19. – dalje u tekstu Uredba) za slijedeće radnje: za sastav tužbe, podneska od 30.kolovoza 2021. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu, pristupe na ročišta od 21. rujna 2021. i 15.ožujka 2022. te sastav podneska od 24. prosinca 2021. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka i uređuje zahtjev po 100 bodova, ukupno 500 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna predstavlja iznos od 5.000,00 kuna, čemu je s naslova PDV-a valjalo dodati iznos od 1.250,00 kuna, što je ukupno 6.250,00 kuna čemu je s naslova troškova sudskog vještačenja valjalo dodati iznos od 2.000,00 kuna, pristojbu tužbe u iznosu od 780,00 kuna te pristojbu presude u iznosu od 751,00 kuna, pa je tako ukupan trošak tužiteljice 9.781,00 kuna koji joj je u obvezi nadoknaditi tuženik budući je tužiteljica u parnici uspjela.
Kamata na trošak sukladno čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. dalje OZ) teče od presuđenja.
Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Splitu, 10. svibnja 2022.
S U T K I N J A :
Mirjana Rubić v. r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
