REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž Ob-110/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženice M. P. iz O., OIB: …, zastupane po punomoćniku B. P., odvjetniku iz K., radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv rješenja poslovni broj P Ob-95/2020-14 od 7. travnja 2022. Općinskog suda u Kutini, 10. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se tuženičina žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje poslovni broj P Ob-95/2020-14 od 7. travnja 2022. Općinskog suda u Kutini – u pobijanom dijelu – točki I izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda utvrđeno je da tužitelj D. P. pismenim podneskom od 26. studenog 2021. nije preinačio tužbu ( točka I izreke) te je odbijen tužiteljev prijedlog za donošenje međupresude i presude na temelju priznanja (točka II izreke).
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom to rješenje u točki I izreke pobija tuženica zbog više bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP). Ističe kako je tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja i isplate novčanog iznosa s tim da u tužbenom zahtjevu nije odredio iznos čiju isplatu zahtijeva, ali je kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 11.000,00 kuna a tuženica je priznala osnovu potraživanja i isplatu iznosa od 11.000,00 kuna nakon čega je tužitelj podneskom od 26. studenog 2021. svoj zahtjev iz točke 2. tužbenog zahtjeva odredio u iznosu od 150.000,00 kuna i u skladu s time naznačio vrijednost predmeta spora, čemu se tuženica protivila smatrajući da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva, a kod tog stava ostaje i dalje pa smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio više odredaba ZPP (članke 186., 191. te 109. i 281.) čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP. Predlaže preinačenje prvostupanjskog rješenja odbacivanjem tužbe kao neuredne a podredno odbijanje preinake tužbenog zahtjeva ili ukidanje prvostupanjskog rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjskim je rješenjem utvrđeno kako tužitelj D. P. pismenim podneskom od 26. studenog 2021. nije preinačio tužbu, već je tim podneskom označio visinu svoga ulaganja po osnovi bračne stečevine u nominalnom iznosu od 150.000,00 kuna.
5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u tuženičinoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu zakonito i pravilno pa tuženičina žalba slijedom toga neosnovana.
6. U konkretnom je slučaju tužitelj D. P. 11. prosinca 2020. podnio tužbu radi utvrđenja bračne stečevine i isplate naznačujući vrijednost predmeta spora u iznosu od 11.000,00 kuna a tužbeni se zahtjev sastoji od utvrđenja da ulaganje stranaka na nekretnini u vlasništvu tuženice čine bračnu stečevinu stranaka (točka 1. tužbenog zahtjeva), dok je u točki 2. predložio da sud naloži tuženici isplatiti mu novčani iznos visina kojega će se utvrditi nakon provedenog građevinskog vještačenja, sa zateznim kamatama od 12. prosinca 2020. do isplate.
6.1. Naknadno je, 26. studenog 2021., tužitelj dostavio podnesak u kojemu određuje iznos u točki 2. tužbenog zahtjeva pa zahtijeva da sud donese presudu kojom će tuženici naložiti isplatiti mu iznos od 150.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 12. prosinca 2020. navodeći kako procjenjuje da vrijednost zajedničkih ulaganja iznosi 300.000,00 kuna.
7. Tuženica je u pravu kada smatra da je tužba u pogledu tužbenog zahtjeva iz točke 2. bila neuredna i da se ne radi o stupnjevitoj tužbi iz članka 186.b ZPP te da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe članka 109. ZPP i naložiti tužitelju da tužbu ispravi odnosno dopuni navođenjem iznosa koji bi mu tuženica trebala isplatiti, ali u okolnostima konkretnog slučaja taj propust prvostupanjskog suda nije utjecao na zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke odnosno nisu ostvareni uvjeti za odbacivanje tužbe, budući da je tužitelj samoinicijativno podneskom od 26. studenog 2021. uredio tužbu tako da se po njoj može postupiti.
8. Tužitelj je stoga u podnesku od 26. studenog 2021. odredio točan iznos kondemnatornog zahtjeva za isplatu i radi se o dopuni tužbe a ne o preinaci tužbe odnosno povišenju tužbenog zahtjeva, kako je pravilno ocijenio i prvostupanjski sud. 9. Tuženica nije u pravu kada smatra da je naznakom vrijednosti predmeta spora u tužbi od 11.000,00 kuna ujedno bio naznačen i iznos iz točke 2. tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu a u pogledu kojega je u tužbi navedeno da će se visina tog iznosa utvrditi nakon provedenog građevinskog vještačenja.
10. Navedena vrijednost predmeta spora u iznosu od 11.000,00 kuna se zato očito odnosi na nenovčani tužbeni zahtjev – na utvrđenje, budući da se vrijednost predmeta spora i naznačuje samo kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na nenovčanu svotu (članak 40. ZPP) a ako se zahtjev odnosi na novčanu svotu vrijednost predmeta spora određena je već samim iznosom tužbenog zahtjeva.
11. Iako se može raspravljati o tome je li zahtjev na utvrđenje da ulaganje stranaka na nekretnini tuženice čini bračnu stečevinu stranaka uopće poseban tužbeni zahtjev ili se radi samo o incidentalnom zahtjevu iz tužbe odnosno deklaratornom preambulu koji bi trebao biti unesen u izreku presude prije kondemnatornog zahtjeva na isplatu, i ima li taj dio tužbenog zahtjeva posebnu vrijednost predmeta spora pa iznosi li slijedom toga ukupna vrijednost predmeta spora u ovom slučaju 161.000,00 kuna ili 150.000,00 kuna kao vrijednost novčane tražbine, to za ovu fazu postupka nije ni odlučno jer je posve sigurno da tužitelj u podnesku od 26. studenog 2021. nije preinačio tužbu, već je samo točno odredio kondemnatorni zahtjev koji prije toga nije bio određen.
12. Iz svega navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da podneskom od 26. studenog 2021. nije preinačena tužba jer nije povećan tužbeni zahtjev a o razlozima odluke dao i prihvatljivo obrazloženje, što znači da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se pazi po službenoj dužnosti ni oni zbog kojih odluku pobija tuženica pa je zato žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu te time, a na temelju odredbe članka 380. stavka 2. u vezi s člancima 381. i 368. ZPP, odlučiti kao u izreci.
U Puli-Pola 10. svibnja 2022.
Sudac
Marija Sošić
