REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4839/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja D. K. iz S., OIB: … , II. tužiteljice M. K., iz S., OIB: ... i III. tužitelja M. Č. iz S. OIB: … , koje sve zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv tuženice A. B. d.d. Z., OIB: … , koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. i P. d.o.o. Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-442/2021-2 od 1. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-639/2017 od 19. svibnja 2020., u sjednici održanoj 31. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-442/2021-2 od 1. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-639/2017 od 19. svibnja 2020. pozivom na odredbu čl. 385. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP).

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila pet pravnih pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu:

"I. Ima li banka, u situaciji kad je tužbeni zahtjev postavljen radi isplate iznosa naknade plaćene radi prijevremene otplate kredita na temelju stjecanja bez osnove uslijed ništetnosti ugovorne odredbe, pravo dokazivati da je sporna ugovorna odredba na temelju koje je ista naplaćena valjana, odnosno da nije (nepoštena) ništetna, a podredno i da je naplata predmetne naknade izvršena u skladu s člankom 1024. Zakona o obveznim odnosima?

II. Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odluci o naknadama za usluge kreditora, protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. i čl. 354. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?

III. Ima li banka – davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava u postotku od preostalog neotplaćenog dijela kredita?

IV. Je li sama činjenica da se o odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita nije pregovaralo dovoljna za zaključak da je takva ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna?

V. Treba li ugovorne strane u slučaju ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu djelomičnu ili konačnu otplatu kredita, u smislu čl. 214. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005), smatrati savjesnima, tako da je stjecatelj dužan vratiti stečeno sa zateznim kamatama od dana podnošenja zahtjeva?"

3. Odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. Naime, u odnosu na prvo, četvrto i peto postavljena pitanja ovaj sud je ocijenio da nije riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015., broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., Rev- 3142/18 od 19. ožujka 2019. i dr., niti je riječ o pitanjima u odnosu na koja potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

4.2. U odnosu na drugo i treće postavljena pitanja riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022., pa nije riječ o pitanjima u odnosu na koja je potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

5. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385. a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbi čl. 392. st.1. i 6. ZPP-a u svezi čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 31. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.