REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 633/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. F. iz S., P., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik, mr. S. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. P. iz B., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik D. Ž., odvjetnik u N. i po protutužbi tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva i utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Puli- Pola broj Gž-1300/2015-2 od 9. listopada 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bujama-Buie broj P-223/2014-34 od 19. ožujka 2015., u sjednici održanoj 10. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja, u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu (za utvrđenje prava vlasništva) ukidaju se presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž- 1300/2015-2 od 9. listopada 2017. i presuda Općinskog suda u Bujama-Buie broj P- 223/2014-34 od 19. ožujka 2015. te se predmet svraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj nasljeđivanjem, temeljem valjane i istinite oporuke pok. F. M. (F. M.) od 2. svibnja 2005. stekao vlasništvo u z.k.ul. br. 1561 k.o. N. i to kčbr. 3328 (toč. I. izreke); utvrđeno je da nije pravno valjana oporuka koju su dana 1. svibnja 2005. sačinili pok. M. F. i pokojna L. F. (toč. II. izreke); naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 17.125,00 kn, a u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka je odbijen (toč. III. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. IV. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom djelomično odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I., II. i IV. izreke (toč. I. izreke). Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu toč. II. izreke te je protutužbeni zahtjev za utvrđenje pravne nevaljanosti oporuke M. F., prihvaćen po prvostupanjskom sudu, odbijen.

3. Protiv presude suda drugog stupnja, u dijelu kojim nije uspio u sporu (toč. I. izreke), tužitelj podnio je reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da preinači prvostupanjsku presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, a podredno predlaže da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

8. Smatrajući ga važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužitelj je naznačio pitanje

„Da li imovina, kojom je oporučitelj raspolagao uz opterećenje nalogom, koji se sukladno odredbi čl. 48. st. 1. Zakona o nasljeđivanju smatra raskidnim uvjetom, prelazi po sili zakona na nasljednika u trenutku smrti ostavitelja, ili je taj prijenos odgođen do potpunog ispunjenja naloga?“.

9. Obrazlažući važnost naznačenog pitanja revident se poziva na odluke ovog suda broj Rev-1264/2010-2 od 8. siječnja 2013., GZZ-23/2006-2 od 24. siječnja 2001., Revx 182/2013-2 od 19. ožujka 2014., Rev- 1065/2008-2 od 21. siječnja 2010. i Rev- 128/1999-2 od 24. siječnja 2001., u kojima da je u bitnom izraženo shvaćanje da imovina ostavitelja po sili zakona prelazi na nasljednika u času smrti ostavitelja.

10. Po ocjeni ovog suda naznačeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

11. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva temeljen na tvrdnji o pravu nasljeđivanja na temelju naknadno pronađene oporuke (čl. 235. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013 i 33/2015-dalje: ZN).

12. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim, uz obrazloženje

- da je M. F., suprug L. F., umro …

- da je sada pok. L. F. pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju od 17. siječnja 2011. iza pok. M. F., a na temelju oporuke od 28. studenoga 1987., uručena sva njegova ostavinska imovina;

- da je L. F., na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju od 5. travnja 2011., naslijedio tuženik;

- da je nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza pok. M. F. pronađena oporuka od 2. svibnja 2005., kojom oporukom su M. F. i L. F. raspolagali svom svojom imovinom u korist tužitelja;

- da su u potonjoj oporuci tužitelju bili nametnuti određeni nalozi (zabrana prodaje kuće tijekom deset godina po smrti oba ostavitelja, povremeni boravak u kući, skrb i briga o ostaviteljima do njihove smrti, plaćanje pogrebnih troškova i izgradnja nadgrobnog spomenika), koje tužitelj nije izvršio;

- da pok. M. F. oporukom od 1. svibnja 2005. nije izričito opozvao oporuku od 28. studenoga 1987., pa da se tumačenjem obiju oporuka može zaključiti da je volja ostavitelja bila da u slučaju da on umre prije supruge da njegovu imovinu naslijedi supruga, a po njezinoj smrti da svu imovinu naslijedi tužitelj;

- da tužitelj, u situaciji kad nije ispunio naloge iz oporuke nije ni postao nasljednik;

- da je oporuka od 2. svibnja 2005. ništava jer je ostavitelj M. F. njome nasljedniku odredio nasljednika.

13. Pritom prvostupanjski sud, s obzirom na odluku u toč. I. izreke, odbio je kao suvišno raspravljati o tvrdnji tuženika da ostavinska imovina koja je raspoređena rješenjem o nasljeđivanju iza pok. M. F. predstavlja u ½ dijela u braku stečenu imovine L. F..

14. Drugostupanjski sud, odbivši žalbu tužitelja protiv dijela prvostupanjske presude kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu, ocijenio je neosnovanim zaključak prvostupanjskog suda da je oporukom od 2. svibnja 2005. M. F. odredio nasljednika svom nasljedniku.

15. Međutim, prihvativši pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije izvršio naloge iz oporuke zaključuje da “je sukladno čl. 48. st. 1. ZN-a tužitelj- protutuženik izgubio pravo na oporučno nasljeđivanje, jer iz sadržaja oporuke i iskaza tužitelja –protutuženika proizlazi da će tužitelju-protutuženiku predmetna nekretnina pripasti tek po ispunjenju naloga“.

16. Prema odredbi čl. 4. st. 4. ZN-a nasljedno pravo stječe se u trenutku ostaviteljeve smrti. Dakle, oporučni nasljednik, pa i onaj kome je nametnut nalog, nasljedno pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti.

17. Prema odredbi čl. 48. ZN-a, ako je oporučitelj nekome nešto oporukom namijenio uz opterećenje nalogom, taj će se nalog smatrati raskidnim uvjetom, tako da osoba opterećena nalogom gubi ono što joj je namijenjeno oporukom ako ne ispuni nalog.

18. U situaciji postojanja naloga nametnutog oporukom, nasljednik na kojeg je ostavinska imovina prešla časom smrti ostavitelja, nasljednik je na temelju takve oporuke sve dok se pravomoćnom presudom, po zahtjevu zainteresirane osobe, ne utvrdi da je zbog nastupanja raskidnog uvjeta oporuka izgubila pravni učinak. Takav zahtjev, konkretno, nije istaknut.

19. Stoga je osnovana tvrdnja revidenta da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da tužitelj nije postao nasljednik (prvostupanjski sud), odnosno da je tužitelj izgubio nasljedno pravo (drugostupanjski sud).

20. Zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi su propustili raspraviti prigovor tuženika da imovina koja je raspoređena kao ostavinska imovina M. F. u ½ dijela predstavlja bračnu stečevinu L. F., kao i zahtjev za umanjenje raspolaganja oporukom zbog povrede prava L. F. na nužni dio.

21. Budući da slijedom navedenog nema uvjeta za preinaku presude valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 10. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.