Poslovni broj: 3 UsImio-275/20-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja P. Ž. iz S., …,OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik T. S., odvjetnik u Z.,

…, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi starosne mirovine, odlučujući o tužbi tužitelja od 03. lipnja 2020., izvanraspravno 10. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže poništenje osporavanog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, KLASA:UP/II-140-02/19-01/…, URBROJ: 341-99-05/3… od 27.

travnja 2020., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA:UP/II-140-02/19-01/…, URBROJ:

341-99-05/3-… od 27. travnja 2020., odbijena je žalba P. Ž. iz S.,

izjavljena protiv Rješenja HZMO-a, Područnog ureda u Z., KLASA: 140-02/19-

01/…, URBROJ: 341-24-05/3-…, broj spisa … od 04. srpnja 2019.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Područnog ureda u Z., KLASA: 140-

02/19-01/…, URBROJ: 341-24-05/3-…, broj spisa … od 04.

srpnja 2019. P. Ž., ovdje tužitelju, rođenom …. određena je počevši

od 1.2.2016. starosna mirovina u svoti od 3.868,19 kn mjesečno u koju je uračunat i dodatak na mirovinu. Svota mirovine se usklađuje i od 1.7.2016. iznosi 3.881,42 kn mjesečno. Od 1.1.2017. mirovina iznosi 3.906,33 kn mjesečno; od 1.7.2017. mirovina iznosi 3.988,56 kn mjesečno; od 1.1.2018. mirovina iznosi 4.025,73 kn mjesečno: od 01.0.72018. mirovina iznosi 4.134,13 kn mjesečnu; od 1.11.2019. mirovina iznosi 4.181,40 kn mjesečno. Isplata navedene mirovine pripada korisniku počevši od 1.2.2016. godine.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u tužbi opisuje kronologiju predmetne upravne stvari navodeći da je 19.05.2010. godine podnio zahtjev za utvrđivanje prava na starosnu mirovinu, koji mu je usvojen, ali istom prilikom da mu nije priznat staž osiguranja u trajanju od 11.7.1972. godine do 4.1.1983. godine, dakle 11 godina, 6 mjeseci i 8 dana. Navodi da je raznim dokaznim sredstvima pokušao dokazati da je isti period od 11 godina, 6 mjeseci i 8 dana proveo u stažu osiguranja i da su svi doprinosi plaćeni, međutim da u tome nije uspio, da se žalio na rješenje prvog stupnja, potom na rješenje dugog stupnja, te pokrenuo upravni spor koji da je krajem 2013. godine pravomoćno izgubio, međutim da u tom trenutku nije znao, niti da je mogao znati da razlog zašto nije uspio sa svojim zahtjevom leži isključivo u propustu tuženika.

4. Tužitelj ističe da je obveza tuženika uredno vođenje evidencije o stažu osiguranja i plaćenim doprinosima, ali da tuženik nije uredno vodio evidencije, te da je tužitelja za navedeni period od 11 godina, 6 mjeseci i 8 dana vodio kao zaposlenika sasvim drugog pravnog subjekta, kod kojeg da tužitelj uopće nije bi prijavljen. Ističe da je od dana podnošenja zahtjeva za utvrđivanje prava na starosnu mirovnu na istu činjenicu dostavljao razne dokaze, potvrde porezne uprave o neimanju duga, međutim da tuženik iste nije uzeo u obzir. Dakle, da je isključivo krivnjom tuženika tužitelju pogrešno utvrđen staž osiguranja te da je iz tog razloga tužitelju u razdoblju od 2010. do 2016. računata i isplaćena niža mirovina od one na koju bi tužitelj ostvario da je tuženik uredno, točno i potpuno vodio svoju službenu evidenciju.

5. Tužitelj potom kronološki navodi radnje koje da je do sada morao poduzeti u ostvarenju svojih zakonom priznatih prava:

- Zahtjev osiguranika za priznanje prava na starosnu mirovinu od 19.05.2010. godine;

- Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u Z. KLASA: 140-02/…, URBROJ: 341-25-05/10-… od 13.4.2011.

godine;

- Žalba osiguranika protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z. KLASA: 140-02/… …,

URBROJ: 341-99-05/3-… od 17. siječnja 2012. . godine;

- Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: 140-02/…, URBROJ: 341-99-05/3-… od 17. siječnja 2012.

godine;

- Tužba osiguranika od 20.02.2012. godine, protiv rješenja hrvatskog zavoda za mirovinsko osigurane, Središnje službe, KLASA: 140-02/10-01/OB: …, URBROJ: 341-99-05/3-… od 20. veljače 2012.;

- Presuda Upravnog suda u Splitu UsI-… od 24.prosinca 2013. godine;

- Zahtjev osiguranika za ponovnim određivanjem mirovne od 15. siječnja 2016. godine;

- Rješenje Naslova Klasa: UP/I-140-02/16-01/…., URBROJ: 341-24-

05/3-16-… od 05.05. 2017. godine;

- Žalba osiguranika protiv rješenja Naslova klasa: UP/I-140-02/16- 01/…, Urbroj:341-24-05/3-16-… od 02.07.2017.;

- Tužba osiguranika protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/17-01/…., URBROJ: 341-

99-05/3-17-…. od 17.10.2017.;

- Presuda Upravnog suda u Splitu poslovni boj UsImio-…. od 25.05.2018.

- Rješenje Naslova od 03.04.2019. KLASA UP/I-140-10/19-02/…,

URBROJ: 341-24-11/….;

- Žalba osiguranika od 19.04.2019. godine.

6. Navodi da je 15. siječnja 2016. podnio zahtjev radi ponovnog određivanja mirovine u kojem da je dokazao da je tuženik kriv što nije ispravno utvrdio mirovinu tužitelja, a koji zahtjev da je usvojen te da je tužitelju ispravno obračunata mirovina od prvog dana idućeg mjeseca u kojem je podnesen isti zahtjev. Navodi kako smatra da nije sporno da u konkretnom slučaju isključivo krivnjom tuženika tužitelju nije ispravno utvrđen mirovinski staž osiguranja i samim time da mu nije ispravno obračunata mirovina. Da je neupitno da je tuženik prouzročio štetu osiguraniku, koja pobijanim rješenjem nije otklonjena, niti da je tužitelju ista podmirena, a da se šteta koju je Naslov prouzročio osiguraniku očituje u gubitku značajnog novčanog iznosa (manji iznos mirovine u periodu od skoro 6 godina), kao i lošijoj kvaliteti života tijekom tog perioda. Da je predmetno postupanje tuženika u suprotnosti s odredbama Ustava Republike

Hrvatske kojim je propisano da su najviše vrednote Republike Hrvatske socijalna pravda i poštivanje prava čovjeka i vladavina prava, kojima je propisano da država promiče socijalno blagostanje građana i ostvarivanja prava na dostojanstven život, kao i odredbama Zakona o obveznim odnosima kojima je propisano da je osoba koja je drugom prouzročila štetu dužna istu i naknaditi. Da je odredbom članka 14. Zakona o sustavu državne uprave (NN 66/19) određeno da štetu koju građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska te da je relativno sličnu odredbu sadržavao i raniji Zakon o sustavu državne uprave (NN 150/11, 12/13). Da je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom Odlukom U-III-2314/2006 od 21. veljače 2007. zauzeo stajalište o objektivnoj odgovornosti države za štetu.

7. Slijedom navedenog tužitelj smatra kako je odredba članka 134. Zakona o mirovinskom osiguranju kojom prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku podnositelju zahtjeva, ovdje tužitelju, pripadaju od prvog dana idućeg mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku, suprotna odredbama

Ustava Republike Hrvatske, jer da se istom ograničava odgovornost Republike Hrvatske za štetu koja je nanesena tužitelju, da se ograničava odgovornost za nepravilno obavljanje poslova državne uprave, da se ne ispravlja nepravda nanesena tužitelju koji da nije odgovoran za propust u radu tuženika, a koje ograničenje da nije propisano Ustavom Republike Hrvatske.

8. Stoga tužitelj predlaže da naslovljeni sud pokrene postupak pred Ustavnim sudom kojim će tražiti da se utvrdi je li odredba stavka 2. članka 134. Zakona o mirovinskom osiguranju u skladu s Ustavom, a da na konkretni slučaj primijeni institut Exceptio illigaliltis te donese odluku bez primjene osporavane odredbe. Zaključno predlaže tužbu i tužbeni zahtjev presudom uvažiti te osporavani upravni akt tuženika KLASA: UP/II-140-02/19-01/…, URBROJ: 341-99-05/3-… od 27.

travnja 2020. preinačiti na način da se usvaja žalba tužitelja i poništava rješenje HZMO, PU Z., KLASA: 140-02/19-01/…, UBROJ: 341-24-05/3-… od

04.07.2019., odnosno predlaže da se osporavani upravni akt u cijelosti poništi, kao i rješenje HZMO-a PU Z. i predmet vratiti na ponovni postupak.

9. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 18. rujna 2020. navelo da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a navodi i razlozi tužbe da nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Također je navelo da nakon temeljitog uvida u spise predmeta tuženik navode tužitelja smatra neosnovanim, te ističe da je osporavano rješenje pravilno i na zakonu osnovano te da tužitelj neosnovano smatra da mu pripada pravo na ponovno određivanje mirovine od dana priznanja prava, odnosno od 19. svibnja 2010.

10. Da prema podacima i dokazima koji su priloženi spisu tuženo tijelo nalazi da je tužitelju rješenje o priznanju prava na starosnu mirovinu postalo pravomoćno od 24. prosinca 2013. dok je tužitelj zahtjev za ponovno određivanje mirovine podnio 29. siječnja 2016.

11. Da nove činjenice (dokazi o mirovinskom stažu nisu postojale u trenutku priznanja prava na mirovinu) pa da je prema članku 134. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj :157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016 – dalje ZOMO-a) i prvostupanjsko rješenje pravilno, kao i drugostupanjsko osporavano rješenje te da je stoga isto potvrđeno kao pravilno i zakonito te da istim nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Stoga, da tužitelj nije oštećen prema odredbama ZOMO-a, a što da je jasno i dobro obrazloženo pobijanim rješenjem, a svi dokazi u prilog navedenom da su priloženi dostavljenom mirovinskom spisu broj …. Stoga je predložilo da Sud donese presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.

12. Kako činjenice među strankama nisu sporne već je sporna isključivo primjena materijalnog prava, to je sud radi ekonomičnosti postupka predmetni spor odlučio riješiti bez rasprave, a sve u skladu s odredbom članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 154/14, 94/16 i 29/17; dalje ZUS-a).

13. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu te svih isprava koje su istome priložene.

14. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

15. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela KLASA:UP/II-140-02/19-01…, URBROJ: 341-99-05/3-… od 27.

travnja 2020.

16. Među strankama je sporno je li tužitelju prvostupanjskim rješenjem Područnog ureda u Z., KLASA: 140-02/19-01/…, URBROJ: 341-24-

05/3-…, broj spisa … od 04. srpnja 2019., donesenim u obnovljenom postupku, u izvršenju presude ovog Suda poslovni broj 6 UsI-… od 25. svibnja 2018., pravilno određena starosna mirovina počevši od 1. veljače 2016. na način kako je to pobliže određeno citiranim rješenjem.

17. Među strankama je isključivo sporno je li osporavano prvostupanjsko rješenje zakonito, odnosno je li tužitelju predmetnim rješenjem pravilno određena pripadajuća svota starosne mirovine od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva ili je pak tužitelju pripadajuću svotu starosne mirovine trebalo odrediti od dana priznavanja prava odnosno od 19. svibnja 2010., a kako to tužitelj predmetnom tužbom i traži.

18. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja tuženog tijela, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

19. Odredbom čl. 134. stavkom 1. ZOMO-a (Narodne novine, broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, dalje ZOMO-a) propisano je ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

20. Stavkom 2., istog članka, je propisano da prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema stavku 1. ovoga članka, pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka,

odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

21. Nadalje, odredbom članka 123. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, dalje ZUP-a) propisani su razlozi i rok u kojem se može tražiti obnova postupka, pa je tako stavkom 1., istog članka, propisano da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba, može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci, a zatim su taksativno propisani razlozi zbog kojih se može tražiti obnova postupka.

22. Tako je stavkom 1. točkom 1., istog članka, kao razlog zbog kojeg se može tražiti obnova postupka propisano: ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

23. Međutim, u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari je nesporno da su protekli zakonom propisani rokovi u kojem je tužitelj mogao tražiti obnovu postupka iz razloga 123. st. 1.toč. 1. Zakona budući da je rješenje o priznanju prava na starosnu mirovinu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u Z.

KLASA: 140-02/…, URBROJ: 341-25-05/… od 13.4.2011. kojim je tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 19. svibnja 2010. , postalo pravomoćno dana 24. prosinca 2013. obzirom da je presudom Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem UsI-… od 24. prosinca 2013. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem predmetnog rješenja, a tužitelj je zahtjev za ponovno određivanje mirovine podnio 28. siječnja 2016.

24. Dakle, slijedom naprijed navedenog nespornog utvrđenja, a u skladu s citiranim zakonskim odredbama, razvidno je i kao nesporno utvrđeno da protekom zakonom određenih i prekluzivnih rokova više nije moguće tužitelju priznati pravo, odnosno odrediti mu pripadajuću svotu starosne mirovine na način kako to tužitelj predmetnom tužbom traži.

25. Nadalje stavkom 2., istog članka, je propisano da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba, može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja u sljedećim slučajevima:

1. ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela,

2. ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u sudskom postupku, a ta je presuda pravomoćno ukinuta,

3. ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.

26. Međutim, u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari je nesporno da nije ispunjen ni jedan od zakonom propisanih razloga zbog kojeg se obnova postupka može pokrenuti bez vremenskog ograničenja.

27. Dakle, kako zbog proteka rokova nije moguće postupak obnoviti u smislu članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku s pravnim djelovanjem unatrag jer je za takvo postupanje istekao objektivni rok za obnovu postupka, to je prvostupanjsko upravno tijelo u postupku izvršenja presude ovog Suda poslovni broj 6 UsImio-… od 25. svibnja 2018., kao jedinu zakonsku mogućnost,

a budući da je zahtjev za ponovni izračun starosne mirovine podnesen dana 28.

siječnja 2016., prvostupanjskim rješenjem pravilno odredilo i stavilo u isplatu novu svotu starosne mirovine počevši od 1. veljače 2016., odnosno od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva, a sve u skladu s odredbama članka 134. ZOMO-

a, a kako je to pravilno obrazložilo i tuženo tijelo u osporavanom rješenju, koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

28. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom uspjeli osporiti pravilnost ni zakonitost osporavanog rješenja tuženog tijela, kojim rješenjem je pravilno odbijena žalba žalitelja, ovdje tužitelja, podnesena protiv prvostupanjskog rješenja, a osporavano rješenje se ocjenjuje zakonitim.

29. Stoga, a slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja po ocijeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, nisu povrijeđena pravila postupka niti je pogrešno primijenjen pravni propis, slijedom čega nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

30. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

31. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS-a) odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

32. Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, Sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

33. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom u pravnom sporu, to je zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova predmetnog upravnog spora valjalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu 10. svibnja 2022.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- tuženiku uz povrat spisa tuženog tijela, po pravom. - u

spis

- kal. pravom. do 13.06.2022.