REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1885/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. D., D., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u D., protiv prvotuženika M. d.o.o., M., OIB: …, drugotuženika Č. M. d.o.o., M., OIB: …, koje zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u M. i trećetuženika N. d.o.o., O., OIB: …, kojega zastupaju punomoćnici B. Š. & N. T. & L. Š., odvjetnici u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-837/18-2 od 8. svibnja 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Pločama poslovni broj Pn-86/15 od 27. ožujka 2018., u sjednici održanoj 10. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Revizija prvotuženika i drugo tuženika se prihvaća, treće tuženika te se ukidaju presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-837/18-2 od 8. svibnja 2018. osim točke 2. i 3. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Pločama poslovni broj Pn-86/15 od 27. ožujka 2018. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

III. Revizija prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-837/18-2 od 8. svibnja 2018. odbacuje se kao nedopuštena u odnosu na drugo postavljeno pitanje.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Pločama presudom poslovni broj Pn- 86/15 od 27. ožujka 2018. naložio je tuženicima isplatiti tužitelju solidarno iznos od 62.681,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2007. do isplate te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 55.766,12 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate sve u roku od 15 dana.

2. Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici presudom poslovni broj Gž- 837/18-2 od 8. svibnja 2018. žalbe tuženika djelomično je odbio kao neosnovane, a djelomično je uvažio te je prvostupanjsku presudu potvrdio u dijelu u kojem je tuženicima naloženo tužitelju na ime materijalne štete solidarno isplatiti iznos od 62.681,00 kuna sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2007. do isplate, a preinačio je odluku o parničnim troškovima tako da je pod točkom 1. naložio tuženicima da tužitelju solidarno naknade parnične troškove u iznosu od 29.849,26 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2018., pod točkom 2. je naložio tužitelju naknaditi prvotuženiku M. d.o.o. parnične troškove u iznosu od 200,00 kuna, a drugotuženiku Č. M. d.o.o. parnične troškove u iznosu od 1.762,50 kuna.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli revizije pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Prvotuženik i drugotuženik su predložili Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu tako da sud odbije tužbeni zahtjev, a trećetuženik je predložio ukinuti drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na revizije nije podnesen.

5. Revizija tuženika je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako je to primjerice navedeno u točkama 1.-

3. tog članka.

7. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. Iz navedenog slijedi da za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP moraju biti kumulativno ispunjeni svi propisani kriteriji.

9. Na temelju utvrđenja da je pravni prednik prvotuženika i drugotuženika M. d.o.o. kao naručitelj radova zaključio ugovor o izvođenju radova s trećetuženikom N. d.o.o. radi izvođenja radova na izgradnji vodoopskrbnog sustava Z. u pojasu i trupu županijske ceste broj 6220, da je prilikom izvođenja radova došlo do oštećenja županijske ceste koje tuženici nisu sanirali već je sanaciju sufinancirao tužitelj zajedno s O. Z. na jednake dijelove i da je sanacija dovršena 29. rujna 2006., nižestupanjski sudovi su primjenom odredbe čl. 155. i čl. 207. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91,113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) naložili tuženicima isplatu polovice vrijednosti radova izvršenih radi popravljanja oštećenja na cesti tužitelju koja je utvrđena prema nalazu i mišljenju vještaka u postupku osiguranja dokaza koji je proveden pred Općinskim sudom u Metkoviću pod brojem: R1-16/06.

10. Prvotuženik i drugotuženik su u reviziji naznačili sljedeća pravna pitanja:

1. "Ima li tužitelj, ovlaštenik prava na naknadu štete, koji je putem treće osobe popravio oštećenu stvar, odnosno trećoj osobi platio cijenu popravka oštećene stvari (uspostavio prijašnje stanje), pravo na naknadu štete u visini koju je ovlašteni vještak građevinske struke u nalazu i mišljenju utvrdio u postupku osiguranja dokaza, koji je proveden u vrijeme kad još nisu bile poduzete nikakve radnje i radovi na popravljanju oštećene stvari?“

2. "Je li tužitelj, ovlaštenik prava na naknadu štete, u parnici radi naknade štete prouzročene oštećenjem stvari dokazao visinu svoje tražbine ako nije dostavio dokaze na okolnost koliki novčani iznos je platio na ime popravka oštećene stvari, odnosno koliki iznos je platio na ime cijene rada, a koliki na ime cijene materijala?"

11. Kao razlog važnosti tih pitanja revidenti su se pozvali na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1263/90 od 17. listopada 1990., Rev-256/92 od 20. svibnja 1992., Rev-1506/92 od 20. listopada 1992., Rev-609/94 od 24. svibnja 1995., Rev-1372/99 od 15. listopada 2003. i Rev-2219/11 od 17. lipnja 2015.

12. Trećetuženik je u reviziji naznačio sljedeća pravna pitanja:

1. "U slučaju kada je oštećena stvar popravljena i naknada za popravak plaćena od strane oštećenika, da li oštećeniku (tužitelju) pripada naknada u vidu stvarnih izdataka za popravak, dakle, plaćenog iznosa ili naknada iznosa koliki bi se mogao potrošiti za popravak stvari?"

2. "Da li je tužitelj, promjenom činjeničnog osnova na kojem zasniva svoj novopostavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na raniji, preinačio tužbu?"

13. Kao razlog važnosti tih pitanja revident se pozvao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1506/92 od 20. listopada 1992., Revx-795/13 od 6. svibnja 2015. i Revx-1134/13 od 3. ožujka 2015.

14. Prema ocjeni ovog suda, prvo pitanje iz revizije prvotuženika i drugotuženika kao i prvo pitanje iz revizije trećetuženika su ocijenjena važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

15. Iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je sanacija ceste dovršena 29. rujna 2006., a iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi da je visina štete utvrđena na temelju polovice iznosa koju je utvrdio (procijenio) građevinski vještak u svom nalazu i mišljenju danom u postupku osiguranja dokaza koji je proveden pred Općinskim sudom u Metkoviću pod brojem: R1-16/06.

16. Prema tome, proizlazi da je riječ o popravljenoj (repariranoj) šteti, dok sudovi dosuđuju iznos naknade štete kao da je riječ o nepopravljenoj (nerepariranoj) šteti čiju visinu je procijenio vještak.

17. Takvo shvaćanje je protivno shvaćanju revizijskog suda izraženog u odluci broj:

Rev-2219/11 od 17. lipnja 2015.: "Naime, popravkom oštećene stvari nenovčana materijalna šteta pretvorena je u novčanu tražbinu (trošak popravka) čije se visina određuje prema cijenama u vrijeme učinjenih izdataka. To zato jer je odštetni zahtjev tužitelja-zahtjev za naknadu nenovčanog oblika materijalne štete-repariran. Popravkom oštećene stvari tužitelj je uspostavio prijašnje stanje i nenovčana materijalna šteta pretvorena je u novčanu tražbinu (trošak popravka) čija se visina određuje prema cijenama u vrijeme učinjenih stvarnih izdataka - u vrijeme popravka stvari."

18. Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kada su štetu koja je popravljena dosudili tužitelju prema procjeni vještaka odnosno kao da se radi o nepopravljenoj šteti umjesto da su utvrdili stvarnu štetu prema cijenama učinjenih izdataka.

19. Slijedom navedenog, valjalo je ukinuti nižestupanjske presude po čl. 395. st. 2. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP za konačnu odluku.

21. U odnosu na drugo postavljeno pitanje iz revizije prvotuženika i drugotuženika o tome je li tužitelj dokazao visinu tražbine ako nije dostavio dokaz o visini plaćenog popravka oštećene stvari revidenti nisu iznijeli razloge važnosti postavljenog pitanja jer u odlukama na koje se revidenti pozivaju nije zauzeto shvaćanje o postavljenom procesnom pitanju.

22. U drugom postavljenom pitanju iz revizije trećetuženika koje se odnosi na preinaku tužbe, revident polazi od pogrešne pretpostavke da je tužitelj promijenio činjeničnu osnovu tužbe pa stoga od odgovora na to pitanje ne ovisi ishod spora, zbog čega to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

23. Slijedom navedenog, valjalo je odbaciti revizije tuženika protiv presude kao nedopuštene primjenom odredbe čl. 392.b. st. 2. i 3. ZPP-a u odnosu na drugo postavljeno pitanje iz tih revizija.

Zagreb, 10. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.