Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: 14 Gž R-1076/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda mr.sc. Dražanu Penjaku, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Ivana Jukić, u pravnoj stvari tužitelja M.I. iz P., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko – upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Pr-550/2018-36 od 10. svibnja 2021., dana 10. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženice kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-550/2018-36 od 10. svibnja 2021.:

potvrđuje u dijelu kojim je obvezana tuženica da tužitelju na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 1.544,15 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima kako je to navedeno u izreci, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te u dijelu kojim je naloženo tuženici da plati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.962,50 kn;

preinačuje u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju na ime troškova postupka preko iznosa od 2.962,50 kn do iznosa od 5.165,63 kn (za iznos od 2.203,13 kn) te se u tome dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženici na ime troškova ovog žalbenog postupka iznos od 78,12 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 1.544,15 kn bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to navedeno u izreci presude, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te da mu plati trošak parničnog postupka u iznosu od 5.165,63 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tuženica, pobijajući istu u cijelosti i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode.

4. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, djelatnika Područnog carinskog ureda Rijeka, na radnom mjestu carinika III vrste koji je u utuženom vremenskom razdoblju radio u turnusima 12-24-12-48, za isplatom razlike plaće s osnove prekovremenih sati u razdoblju od ožujka 2013. do ožujka 2018.

6. Presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude, ni razlozima obrazloženja niti sa sadržajem spisa. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju povredu ukazuje tuženica u svojoj žalbi, a ujedno se ističe da presuda ima potpuno i jasno obrazloženje zašto prvostupanjski sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev uz pozivanje na pravilno primijenjeno materijalno pravo.

7. U provedenom postupku je utvrđeno da tužitelju nije bio evidentiran sav prekovremeni rad sukladno odredbama mjerodavnih Kolektivnih ugovora, te tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 20. svibnja 2014., kao i da ostvareni prekovremeni sati rada nisu u cijelosti kompenzirani kroz slobodne dane, čime tužitelj ostvaruje pravo na isplatu iznosa od 1.544,15 kn na ime neplaćenih prekovremenih sati.

8. Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, budući da se zasniva na pravilnom i jasnom nalazu i mišljenju financijskog vještaka, te na ispravnoj primjeni mjerodavnih odredbi članka 44. stavak 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 93/08, 89/12 i 104/13, dalje: KU) i članka 38. stavak 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17 i 12/18, dalje: KU/17), te odredbe članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO).

9. Naime, odredbom članka 44. stavak 1. KU propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, između ostalog, za prekovremeni rad 50%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, da se prema stavku 2. citiranog članka dodaci na osnovnu plaću međusobno ne isključuju, da odredba članka 44. stavak 10. KU propisuje da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno (članka 44. stavak 11. citiranog KU). Isto tako, stavkom 12. istog članka propisano je da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Također, člankom 38. stavak 11. KU/17, propisano je da ako je radslužbenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno dok je stavkom 12. propisano da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

10. Slijedom navedenog, prekovremenim radom službenika koji radi u smjenama ili turnusu treba smatrati svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati koji je definiran kao sati koje službenik treba raditi u tekućem mjesecu, a koji se dobije na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

11. To u konkretnom slučaju znači da se prekovremeni sati rada tužitelja koji radi na takav način dobije na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije mjesečni fond radnih sati, a mjesečni fond radnih sati se dobije da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa 8 sati, pri čemu u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom, kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja kada prekovremeni rad obračunava kao rad koji prelazi mjesečni fond radnih sati.

12. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio broj iskorištenih slobodnih dana prema podacima o slobodnim danima sadržanima u obračunskim listama, sastavljenih u skladu sa Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine ("Narodne novine", broj: 32/15., 102/15. i 35/17.), u onom dijelu koji se isti u pojedinim mjesecima razlikuje od podataka iz evidencije o radnom vremenu.

12.1. Naime, člankom 5. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19.; dalje: ZR) određeno je da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni (stavak 1.), te da evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu (stavak 2.). Nadalje, člankom 135. stavkom 4. ZR-a određeno je da, u slučaju spora u vezi sa radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu.

12.2. Kako iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tuženica tijekom postupka nije dokazala da su obračunske liste nepravilno sastavljene, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prihvatio podatke o broju sati rada i slobodnih dana obračunate na obračunskim listama za plaću, za pojedine mjesece u kojima podaci iz obračunskih lista i evidencije radnog vremena nisu usklađeni.

13. Na daljnje navode tuženice za odgovoriti je da je pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano za prvostupanjski sud (članak 8. ZPP-a) kojemu pripada i ovlast (članak 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), a time što u svezi takvog postupanja tuženica ocjenom dokaza nije zadovoljna i smatra da na temelju provedenih dokaza nije trebalo odlučiti kao u osporenoj presudi, prvostupanjski sud nije počinio postupovnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 8. ZPP-a na koju se u žalbi ukazuje.

14. Glede preostalih žalbenih navoda treba reći da žalbeni sud u sporovima male vrijednosti nije ovlašten provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Stoga je valjalo, pozivom na odredbu članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu glede odluke o glavnoj stvari.

16. Tuženica žalbom pobija i odluku suda prvog stupnja o parničnom trošku, navodeći u bitnome da je za dio za koji je tužbeni zahtjev djelomično povučen, tužitelj u cijelosti izgubio parnicu te da joj je dužan naknaditi troškove postupka, što da je sud svakako trebao imati u vidu prilikom utvrđivanja uspjeha u sporu i odmjeravanja troškova tužitelju. Ističe da, ako tužitelj smanji tužbeni zahtjev, tuženik ima pravo na naknadu parničnih troškova razmjerno visini smanjenog dijela tužbenog zahtjeva, u skladu sa odredbom članka 158. stavka 1. ZPP-a, koja uređuje naknadu troškova u slučaju povlačenja tužbe i zbog toga što smanjenje tužbenog zahtjeva, koje se po ZPP-u ne smatra preinakom tužbe, ima značenje djelomičnog povlačenja tužbe. Slijedom iznijetog, da je pri odlučivanju o troškovima postupka nužno voditi računa o vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake parnične radnje. Budući da je vrijednost predmeta spora od podnošenja tužbe do 22. veljače 2021. iznosila 3.901,58 kn, a tužitelj da je konačno specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 23. veljače 2021. na iznos od 1.544,15 kn, tuženik da je uspio u sporu sa 61%.

17. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke o parničnom trošku u bitnome proizlazi da je sud prvog stupnja dosudio tužitelju na ime troškova postupka iznos od 5.165,63 kn, pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, pri čemu je vrijednost svake obavljene radnje računao prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (iznosa od 1.544,15 kn).

18. Odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, dok je stavkom 2. određeno da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu u dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

18.1. Člankom 158. stavkom 1. ZPP-a određeno je da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka.

18.2. Nadalje, upravo je na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 26. travnja 2021. prihvaćeno pravno shvaćanje da smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.

19. U konkretnom slučaju, tuženica je nakon djelomičnog povlačenja tužbe podneskom predanim na raspravi održanoj dana 23. veljače 2021. postavila zahtjev za naknadom troškova postupka, dok je tužitelj, u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, u sporu uspio u cijelosti.

20. Obzirom na sadržaj citiranih odredaba, tuženici djelomično pripada zatraženi parnični trošak primjenom odredbe članka 158. stavka 1. ZPP-a i to u odnosu na dio tužbenog zahtjeva glede kojega je tužba djelomično povučena (iznos od 2.357,43 kn), dok tužitelju pripada parnični trošak za poduzete parnične radnje tijekom ovog postupka obzirom na uspjeh u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a.

21. Tako je tuženici valjalo priznati, u granicama postavljenog zahtjeva te sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje: OT), za radnje poduzete do trenutka djelomičnog povlačenja tužbe te obzirom na vrijednost dijela tužbenog zahtjeva koji je tužitelj povukao (iznos od 2.357,43 kn), za sastav odgovora na tužbu od 5. listopada 2018. 25 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. OT; za sastav podneska od 15. siječnja 2019. 6,25 bodova prema Tbr. 8. toč. 3. OT; za zastupanje na ročištu dana 26. ožujka 2019. 25 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. OT; za sastav za zastupanje na ročištu dana 18. lipnja 2019. 25 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. OT; za sastav podneska od 14. svibnja 2020. 6,25 bodova prema Tbr.8. toč. 3. OT; za zastupanje na ročištu dana 1. rujna 2020. 25 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. OT; te za sastav podneska od 16. veljače 2021. 6,25 bodova prema Tbr. 8. toč. 3. OT, što iznosi 118,75 bodova te uvećano za vrijednost boda od 10,00 kn, daje iznos od 1.187,50 kn.

22. S druge pak strane, tužitelj je u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev (iznos od 1.544,15 kn) uspio u cijelosti, slijedom čega mu je kao trošak zastupanja tijekom ovog parničnog postupka valjalo priznati, u granicama postavljenog zahtjeva te sukladno odredbama OT, za sastav zahtjeva za mirno rješavanje spora 25 bodova prema Tbr. 28. OT; za sastav tužbe od 27. rujna 2018. 25 bodova prema Tbr. 7. toč. 1. OT; za sastav podneska od 18. listopada 2018. 25 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. OT; za sastav podneska od 25. siječnja 2019. 6,25 bodova prema Tbr. 8. toč. 3. OT; za zastupanje na ročištu dana 26. ožujka 2019. 25 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. OT; za sastav podneska od 4. travnja 2019. 6,25 bodova prema Tbr. 8. toč. 3. OT; za zastupanje na ročištu dana 18. lipnja 2019. 25 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. OT; za sastav podneska od 7. listopada 2019. 6,25 bodova prema Tbr. 8. toč. 3. OT; za sastav podneska od 4. lipnja 2020. 6,25 bodova prema Tbr. 8. toč. 3. OT; za sastav podneska od 5. siječnja 2021. 25 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. OT; za zastupanje na ročištu dana 23. veljače 2021. 25 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. OT; što iznosi 200 bodova te uvećano za vrijednost boda od 10,00 kn i PDV po stopi od 25% (500,00 kn), daje iznos od 2.500,00 kn, kojemu je valjalo pridodati iznos od 1.650,00 kn na ime troškova vještačenja, čime se došlo do sveukupnog parničnog troška tužitelja od 4.150,00 kn.

23. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 14. lipnja 2019. i od 23. veljače 2021., obzirom da su isti predani na raspravama održanima dana 18. lipnja 2019. odnosno 23. veljače 2021., za koje mu je priznat trošak zastupanja.

24. Kad se nastali odmjereni parnični trošak stranaka prebije, proizlazi da je tuženica dužna tužitelju naknaditi iznos od 2.962,50 kn na ime troškova ovog parničnog postupka.

25. Glede troška ovog žalbenog postupka, u kojemu je tuženica uspjela sa približno 25%, valjalo joj je za sastav žalbe protiv presude priznati 31,25 bodova, prema Tbr. 10. toč. 1. OT, što uvećano za vrijednost boda od 10,00, daje iznos od 312,50 kn te razmjerno uspjehu u žalbenom postupku od 25%, sveukupno iznosi 78,12 kn.

26. Slijedom iznijetog, a temeljem odredbe članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 10. svibnja 2022.

SUDAC:

mr.sc. Dražan Penjak, v.r.