REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 4 Kž-1083/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i Siniše Plešea kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog S. B. i 2. okrivljenog Z. A., zbog kaznenih djela iz članka 304. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluke Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj KO-DO-1739/2020 od 13. kolovoza 2021., 1. okrivljenog S. B. i 2. okrivljenog Z. A., izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj K-446/2020 od 10. lipnja 2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2022. u prisutnosti braniteljice 1. okrivljenika, odvjetnice Ž. P.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, 1. okrivljenog S. B. i 2. okrivljenog Z. A. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom 1. okrivljeni S. B. i 2. okrivljeni Z. A. proglašeni su krivima i to 1. okrivljeni S. B. zbog počinjenja kaznenog djela sprječavanja dokazivanja iz članka 304. stavka 1. KZ/97, a 2. okrivljeni Z. A. zbog kaznenih djela pomaganja u sprječavanju dokazivanja iz članka 304. stavka 1. u svezi sa člankom 38. KZ/97 i kaznenog djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz članka 304. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11). 1. okrivljenom S. B. je temeljem članka 304. stavka 1. KZ/97 izrečena kazna zatvora od 8 (osam) mjeseci, a temeljem članka 67. KZ/97 primijenjena je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine. 2. okrivljenom Z. A. je za kazneno djelo iz članka 304. stavka 1. KZ/97 u svezi članka 38. KZ/97 utvrđena kazna zatvora od 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 304. stavka 1. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, a temeljem članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci te mu je temeljem članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine.

2. Temeljem članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) 1. okrivljeni S. B. i 2. okrivljeni Z. A. obvezuju se svaki ponaosob na ime troška kaznenog postupka u vidu sudskog paušala naknaditi novčani iznos od 1.500,00 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

3. Temeljem članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08 oštećeni D. B. upućuje se s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

4. Protiv presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kazni, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se 1. okrivljenom S. B. i 2. okrivljenom Z. A. izreknu bezuvjetne kazne zatvora.

5. 1. okrivljeni S. B. podnio je žalbu po branitelju M. D., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da se pobijana presuda preinači i da ga se oslobodi optužbe.

6. Također je 1. okrivljenik podnio žalbu po braniteljici Ž. P., odvjetnici iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred izmijenjenog suca, podredno, da se pobijana presuda preinači i da ga se oslobodi od optužbe. 1. okrivljenik je zatražio obavijest o sjenici drugostupanjskog vijeća.

7. Protiv pobijane presude, podnio je žalbu i 2. okrivljeni Z. A., po braniteljici G.

V., odvjetnici iz O., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

8. Odgovor na žalbe 1. i 2. okrivljenika podnio je državni odvjetnik u kojem je predloženo da se žalbe 1. i 2. okrivljenika odbiju kao neosnovane.

9. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je 2. okrivljeni Z. A. te je u istom predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

10. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP/08.

11. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća pristupila je braniteljica 1. okrivljenika, odvjetnica Ž. P., koja je u cijelosti ostala kod svih navoda istaknutih u žalbi. Na sjednicu drugostupanjskog vijeća nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik i 1. okrivljeni S. B. za kojeg je braniteljica izjavila da je isti upoznat s održavanjem sjednice drugostupanjskog vijeća na koju neće pristupiti.

12. Žalbe državnog odvjetnika, 1. okrivljenog S. B. i 2. okrivljenog Z. A. nisu osnovane.

U odnosu na žalbe 1. i 2. okrivljenika osim zbog odluke o kazni

13. 1. okrivljeni S. B. je podnio dvije žalbe protiv presude po braniteljima, odvjetnici Ž. P. i odvjetniku M. D., pa kako se obje žalbe u bitnome međusobno podudaraju i nadopunjuju, biti će razmatrane kao jedna žalba.

14. 1. okrivljeni S. B. u navodima žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude u odnosu na odlučne činjenice koje čine biće kaznenog djela za koje je proglašen krivim, da je izreka presude u odnosu na prijetnju "nešto sasvim drugo od onoga što se iznosi i obrazlaže u razlozima presude", te da "proturječje izreke i iznesenih razloga u obrazloženju pobijane presude odnosi se na odlučnu činjenicu u ovom kaznenom postupku: da li je 1. okrivljeni S. B. kazneno djelo iz članka 304. stavka 1. KZ/97 ostvario sprječavanjem dokazivanja prema svjedoku, kao što je to opisano u izreci točke 1. pobijane presude ili navođenjem svjedoka D. B. na davanje lažnog iskaza, a kao što je to navedeno u razlozima obrazloženja pobijane presude".

15. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer izreka presude nije proturječna njenim razlozima u odnosu na odlučne činjenice koje čine bitna obilježja kaznenog djela za koja je 1. okrivljenik proglašen krivim, u odnosu na izrečenu prijetnju oštećeniku od strane 1. okrivljenika "da pazi što će govoriti na sudu kao svjedok – oštećenik protiv D. B. da ne bude rata…", opisano u izreci pobijane presude ne postoji proturječje s razlozima presude te iz izreke presude i njenih razloga jasno proizlazi da je 1. okrivljenik počinio kazneno djelo sprečavanja dokazivanja iz članka 304. stavka 1. KZ/97 za koje je proglašen krivim. Prvostupanjski sud je ocijenio dokaznu građu te je iznio jasne i potpune razloge u odnosu na odlučne činjenice zbog kojih smatra da je 1. okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo i to pod uvjetima i na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.

16. 2. okrivljeni Z. A. u navodima žalbe tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi. Suprotno takvoj tvrdnji žalitelja, izreka presude u potpunosti je razumljiva iz razloga što se u činjeničnom opisu kaznenih djela pod točkom 1. izreke presude navode radnje pomaganja 2. okrivljeniku u počinjenju kaznenog djela sprječavanja dokazivanja te ne postoji proturječje činjeničnog opisa kaznenih djela pod točkama 1. i 2. u odnosu na svrhu predaje vozila 1. okrivljeniku. Iz ovih razloga, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

17. Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je svestranom i savjesnom ocjenom svih navedenih dokaza u prvostupanjskoj presudi, kako svakog za sebe tako i u međusobnom odnosu, imajući u vidu navode optužnog akta, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice kada je utvrdio da su 1. i 2. okrivljenici počinili inkriminirana im kaznena djela i to upravo pod uvjetima kako je to opisano u izreci pobijane presude.

18. 1. i 2. okrivljenici negiraju počinjenje kaznenih djela za koja su proglašeni krivima, a u vezi kontakata s oštećenim D. B. koje su imali u inkriminirano vrijeme u iskazima navode razloge drugačije od onih kako je to iskazao oštećenik. 1. okrivljenik je iskazao da se s oštećenikom susretao isključivo na inicijativu oštećenika koji ga je pitao da li mu D. B. može naknaditi štetu za ozljede koje je zadobio od strane D. B., a koji se tada nalazio u istražnom zatvoru zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju počinjenog na štetu oštećenika 27. studenog 2009. Kako mu je D. B. prijatelj i poslovni partner, prilikom posjete u istražnom zatvoru mu je rekao što oštećenik traži, ali je isti odgovorio da novac neće dati i da želi da se o tome s njime razgovara, zbog kojih razloga on nikada oštećeniku nije dao novac. Također je iskazao da je oštećenik tražio 150.000,00 eura za restoran na Krku, dva kamiona, isporuku 10.000 m³ kamena i zapošljavanje u Osijek – Koteksu. Dakle, 1. okrivljenik negira da bi oštećeniku dao bilo kakav novac, kao i da bi mu dao automobil u vlasništvu 2. okrivljenika na korištenje te negira da bi oštećeniku na bilo koji način prijetio, a posebno ne na način da bi mu rekao da pazi što će govoriti na sudu kao svjedok – oštećenik protiv D. B. da ne bude rata.

19. 2. okrivljenik u iskazu tvrdi da nije imao saznanja o odnosima između 1. okrivljenika i oštećenog D. B., a oštećenika je upoznao kada mu je prodao svoje vozilo marke Peugeot 307 CC za 10.000,00 eura. Oštećenik mu je dao 1.000,00 eura, a ostatak novca je obećao platiti kada dobije novac od osiguranja. O prodaji vozila nije sačinjen pisani ugovor te nema saznanja da su probne pločice za registarske tablice glasile na I. B. (suprugu brata oštećenika), a polica osiguranja za to vozilo je glasila na ime V. B., supruge 1. okrivljenika, kojeg je zamolio da mu pomogne oko osiguranja vozila i pri tome popusta. Protiv oštećenika je podnio kaznenu prijavu u svezi vozila zbog kaznenog djela prijevare.

20. Kada je prvostupanjski sud savjesno analizirao iskaze 1. i 2. okrivljenika ponaosob te ih doveo u vezu s iskazima oštećenika i svjedoka D. B., tada ih je pravilno ocijenio nevjerodostojnima i usmjerenima isključivo izbjegavanju kaznene odgovornosti.

21. Naime, prvostupanjski sud je savjesno i kritički analizirao iskaze oštećenika i svjedoka D. B. te ih je pravilno ocijenio vjerodostojnima jer su isti iskazivali okolnosno i dosljedno, a njihovi iskazi u bitnim dijelovima su suglasni.

22. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je oštećeni D. B. decidirano i dosljedno iskazivao tijekom ovog kaznenog postupka kada je iskazao da je 27. studenog 2009. pretučen od strane D. B. što je imalo za posljedicu njegovo teško narušeno zdravstveno stanje. Nakon izlaska iz bolnice je dobio poziv od 1. okrivljenika da dođe na razgovor kojem se odazvao, isti mu je rekao da pazi što će govoriti na sudu u postupku koji se vodi protiv D. B. da ne bude rata, što je kod njega izazvalo strah za svoj život i živote članova obitelji. Uplašio se jer cijeli grad zna kakva je to "ekipa", da je od 1. okrivljenika dobio upute što da kaže na sudu prilikom svjedočenja u postupku protiv D. B. u kojem je on bio oštećenik, a na sudu je iskazao neistinu da ga nije napao D. B., već da se s njime posvađao. Također je iskazao da mu je 1. okrivljenik s kojim se sastao 10 puta u Čepinu jednom prilikom predao 65.000,00 kuna i automobil marke Peugeot 307 CC kojom mu je prilikom naglasio da taj automobil ne može biti na njegovo ime, već na ime nekog drugog. Vozilo je koristio tri godine s time da je prve dvije godine registraciju za to vozilo obavljao 1. okrivljenik, a treći puta je za registraciju vozila 1. okrivljenik dao novce 2. okrivljeniku. Bio je šokiran kada je 2. okrivljenik podnio kaznenu prijavu protiv njega jer od 2. okrivljenika nije kupio automobil.

23. S obzirom na navode žalitelja, potrebno je napomenuti da je oštećenik u odnosu na iznos novca koji mu je dao 1. okrivljenik iskazao da se ne sjeća da bi prvotno rekao da je od 1. okrivljenika dobio oko 100.000,00 kuna, ali da je u potpunosti siguran da mu je dao 65.000,00 jer je novac izbrojao.

24. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne, detaljne i argumentirane razloge zbog kojih je iskaz oštećenika ocijenio vjerodostojnim, a obrane 1. i 2. okrivljenika nevjerodostojnima, a koje razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

25. Pri ocjeni nevjerodostojnosti obrane 1. okrivljenika, osim što je iznio u potpunosti prihvatljive razloge zbog kojih smatra njegov iskaz nevjerodostojnim ,da se u više navrata sastao s oštećenikom jer je tražio novac za pretrpljenu ozljedu, prvostupanjski sud se pravilno pozvao i na sadržaj papira koji je pronađen i oduzet od 1. okrivljenika prilikom pretrage njegove obiteljske kuće u kojem stoji …"ne tražim kazneni progon, niti štetu", a za koji sadržaj 1. okrivljenik tvrdi da se radi o instrukcijama odvjetniku kojeg je htio angažirati za obranu D. B..

26. I ovaj drugostupanjski sud nalazi pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da se radi o uputama koje je 1. okrivljenik dao oštećeniku u svezi svjedočenja u postupku protiv D. B. u kojem je oštećenik, kako bi pogodovao D. B. u tom kaznenom postupku. Osim toga, i sam oštećenik je iskazao da je u susretima s 1. okrivljenikom dobio upute kako da iskazuje kao svjedok-oštećenik prilikom suđenja D. B. i da je tako i postupio te neistinito iskazivao jer se bojao za svoj život i život svoje obitelji.

27. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza oštećenika koji je potvrđen u bitnim dijelovima iskazom svjedoka D. B. utvrdio da je oštećenik iz straha uslijed upućene mu prijetnje od strane 1. okrivljenika od 1. okrivljenika uzeo novac u iznosu od 65.000,00 kuna i automobil kojim se koristio, a sve kako bi u predmetu koji se vodio protiv D. B. kao oštećenik iskazivao na način da mu pogoduje u tom kaznenom postupku.

28. Suprotno tvrdnjama žalitelja, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su svjedoci B. S. i P. D. iskazivali u prilog obrane 1. okrivljenika s kojim su u dobrim i prijateljskim odnosima, pa u svakom slučaju žele umanjiti kaznenu odgovornost 1. okrivljenika, a da je iskaz svjedoka D. B. nevjerodostojan i usmjeren isključivo otklanjanju kaznene odgovornosti 1. okrivljenika.

29. Kada je na temelju gore navedenog, prvostupanjski sud utvrdio da je 1. okrivljenik govorio oštećeniku da pazi što će govoriti na sudu kao svjedok – oštećenik protiv D. B. da ne bude rata, što je kod oštećenika izazvalo strah za svoj život i živote obitelji te mu predao 65.000,00 kuna i automobil Peugeot 307 CC, registarskih oznaka OS893-IZ na korištenje, a koji je bio u vlasništvu 2. okrivljenika, tada je i pravilno utvrdio da su u konkretnom slučaju 1. i 2. okrivljenici postupali po prethodnom dogovoru, odnosno da je 2. okrivljenik 1. okrivljeniku stavio na raspolaganje osobni automobil marke Peugeot 307 CC i time mu pomogao da navedeni automobil preda oštećeniku sa svrhom koja mu je u potpunosti bila poznata. Takvo utvrđenje prvostupanjski sud temelji prije svega na sadržaju iskaza oštećenika i svjedoka D. B.. Pri takvom utvrđenju, pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu da je formalni vlasnik tog vozila 2. okrivljenik, a da je u polici osiguranja od automobilske odgovornosti za to vozilo kao ugovaratelj osiguranja navedena supruga 1. okrivljenika V. B.. Osim toga, iz iskaza oštećenika proizlazi da mu je 1. okrivljenik rekao da automobil ne može biti na njegovu imenu, da je 1. okrivljenik plaćao registraciju tog vozila, a za zadnju registraciju vozila je 1. okrivljenik dao 2. okrivljeniku 1.000,00 kuna. Iz navedenog proizlazi da je 2. okrivljenik bio u potpunosti upoznat s cjelokupnom situacijom u svezi svih radnji koje 1. okrivljenik poduzima u odnosu na oštećenika kako bi isti pogodovao svojim svjedočenjem D. B. u kaznenom postupku koji se vodio protiv njega zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju počinjenog na štetu oštećenog D. B. i da je zajedno s 1. okrivljenikom postupao po prethodnom dogovoru kada je 1. okrivljeniku vozilo koje je u njegovom vlasništvu predao kako bi ga isti dao na korištenje oštećeniku.

30. Pored takvog utvrđenja, prvostupanjski sud je imao u vidu da je registraciju vozila u dva navrata platio 1. okrivljenik, a za zadnju registraciju je 1. okrivljenik dao novac 2. okrivljeniku.

31. S obzirom na navedeno, a posebno u tom dijelu cijeneći iskaz oštećenika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nije bilo stvarne prodaje automobila Peugeot 307 CC od strane 2. okrivljenika oštećeniku, a u prilog takvog utvrđenja prvostupanjski je sud imao i u vidu da se 2. okrivljenik i oštećenik praktički do pokretanja ovog kaznenog postupka nisu niti poznavali, da nisu sačinili nikakav kupoprodajni ugovor, a automobil je u posjedu oštećenika više od dvije godine te oštećenik ne plaća dug za navedeno vozilo. 2. okrivljenik mu u takvoj situaciji omogućava registraciju vozila i daljnje korištenje vozila bez da traži naplatu duga ili pisani trag o postojanju duga što je više nego neživotno da prodavatelj vozila nekome koga ne poznaje od ranije daje vozilo veće novčane vrijednosti, bez ikakvog pisanog traga ili garancije.

32. Dakle, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud u protupravnim radnjama 1. okrivljenika utvrdio bitna obilježja kaznenog djela sprječavanja dokazivanja iz članka 304. stavka 1. KZ/97 jer je 1. okrivljenik s ciljem da spriječi dokazivanje prema svjedoku u postupku pred sudom uporabio prijetnju "da pazi što će govoriti na sudu kao svjedok – oštećenik protiv D. B. da ne bude rata te mu dao dar i drugu korist odnosno dao mu 65.000,00 kuna i predao na korištenje osobni automobil marke Peugeot 307 CC. Jednako tako, prvostupanjski sud je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja u protupravnim radnjama 2. okrivljenika utvrdio bitna obilježja kaznenog djela pomaganja u sprječavanju dokazivanja iz članka 304. stavka 1. u svezi članka 38. KZ/97 jer je 2. okrivljenik 1. okrivljeniku s namjerom pomogao da s ciljem da spriječi dokazivanje prema svjedoku u postupku pred sudom dao mu vozilo kojeg je on vlasnik da ga preda na korištenje oštećeniku u tu svrhu. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno u protupravnim radnjama 2. okrivljenika utvrdio bitna obilježja kaznenog djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz članka 304. stavka 1. KZ/11 jer je 2. okrivljenik prijavio oštećenika da je počinio kazneno djelo iako je znao da to nije istina. Za takvo utvrđenje, prvostupanjski sud je dao u svemu iscrpne, jasne, argumentirane i dostatne razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se žalitelji upućuju radi nepotrebnog ponavljanja.

U odnosu na žalbe državnog odvjetnika te 1. i 2. okrivljenika zbog odluke o kazni

33. Državni odvjetnik tvrdi da je prvostupanjski sud 1. i 2. okrivljenicima izrekao preblage kazne kojima se neće postići svrha kažnjavanja te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da im se izreknu bezuvjetne kazne zatvora.

34. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao žalbe 1. i 2. okrivljenika i u odnosu na odluku o kazni sukladno članku 478. ZKP/08.

35. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i sve te okolnosti je pravilno valorizirao. Naime, prvostupanjski je sud olakotnim okolnostima na strani ličnosti 1. okrivljenika cijenio njegovo učešće u Domovinskom ratu i da do sada nije osuđivan, a od otegotnih okolnosti je na strani njegove ličnosti cijenio njegovu ustrajnost pri počinjenju ovog kaznenog djela. Prilikom odluke o kazni, sud je vodio računa i o obiteljskim i materijalnim prilikama 1. okrivljenika, a to su da je 1. okrivljenik umirovljenik i vlasnik vrednije imovine, oženjen je, otac dvoje punoljetne djece, a supruga mu je nezaposlena. U odnosu na 2. okrivljenika, prvostupanjski sud je olakotnim okolnostima na strani njegove ličnosti cijenio njegovo učešće u Domovinskom ratu i da do sada nije osuđivan, dok posebno otegotnih okolnosti na strani 2. okrivljenika nije našao. Prilikom odluke o kazni, prvostupanjski sud je vodio računa o obiteljskim i materijalnim prilikama 2. okrivljenika, a to su: da je 2. okrivljenik umirovljenik i vlasnik vrednije imovine, oženjen je, otac dvoje punoljetne djece, a supruga mu je zaposlena. Prilikom odluke o kaznama, prvostupanjski sud je imao u vidu i znatan vremenski odmak od počinjenja kaznenih djela.

36. Cijeneći navedeno, a uzimajući u obzir utvrđene olakotne okolnosti na strani ličnosti 1. okrivljenika, kao i utvrđenu otegotnu okolnost na strani njegove ličnosti i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama počinjenog kaznenog djela, pravilno je prvostupanjski sud 1. okrivljenog S. B. osudio na kaznu zatvora od 8 (osam) mjeseci te mu temeljem članka 67. KZ/97 izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud cijeneći utvrđenje olakotne okolnosti na strani ličnosti 2. okrivljenika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama počinjenih kaznenih djela 2. okrivljenom Z. A. za kazneno djelo iz članka 304. stavka 1. KZ/97 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 304. stavka 1. KZ/11 utvrdio mu kaznu zatvora od 5 (pet) mjeseci, temeljem članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci te mu temeljem članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine. Izrečene kazne po prvostupanjskom sudu 1. i 2. okrivljenicima su svakako podobne da djeluju na 1. i 2. okrivljenike da više ne čine kaznena djela i da ubuduće usklade svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama, a dostatne su za izraziti društvenu osudu za počinjenje kaznenih djela, pojačati će povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati, osim na 1. i 2. okrivljenike i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Kako su izrečene kazne 1. i 2. okrivljenicima po prvostupanjskom sudu primjerene stupnju krivnje okrivljenika, svrsi kažnjavanja i pogibeljnosti djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nema potrebe, kako strožem tako ni blažem kažnjavanju 1. i 2. okrivljenika.

37. Ispitana je pobijana presuda i u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, trebalo je po članku 482. ZKP/08 odbiti žalbe državnog odvjetnika te 1. i 2. okrivljenika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 10. svibnja 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević, v.r.