Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 22 Gž-1206/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Franki Zenić, u pravnoj stvari tužitelja "P. u." d.o.o., K., …, OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku P. P., odvjetniku iz R., …, protiv tuženika A. K. iz P., …, OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj Povrv-444/2019-9 od 4. svibnja 2021., dana 10. svibnja 2022.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj Povrv-444/2019-9 od 4. svibnja 2021. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ovrv-107/2019 od 13. studenog 2019. izdano od javnog bilježnika M. K. Z. održava se na snazi u cijelosti."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik. Navodi kako obračun u ispostavljenim računima tužitelja, a koji se odnose na P. e. o. K. d.o.o. za miješani komunalni otpad za domaćinstva i minimalne javne usluge otpad -domaćinstva nije zakonit, niti pošten i obračunava se na zavaravajućoj praksi svih korisnika. Tužitelj ne može potraživati od njega i svih korisnika usluge da podmire nezakonite obračune ispostavljenih računa. Usprkos nezakonitom obračunu svaki je mjesec plaćao 100,00 kuna, iako je i to previsoka cijena za usluge koje pruža tužitelj. Smatra da davatelj javne usluge je dužan obračunavati cijenu javne usluge, na način koji se osigurava primjena načela "onečišćivač plaća" razmjerno količini predanog komunalnog otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterij obračuna volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju. Davatelj usluge cijenu minimalne javne usluge obračunava na temelju m2 korisne površine stambenog prostora korisnika, a kako je to propisano čl. 26. st. 3. Odluke Općine P., što je u suprotnosti s odredbom čl. 30. Zakona o održivom gospodarenju otpadom i čl. 33. st. 1., 2. i 4. istog Zakona. Ističe kako se tužitelj služi nepoštenom i nezakonitom trgovačkom praksom i time zavarava sve korisnike usluge jer obračunava svim korisnicima prema "kalendaru plana odvoza otpada" dva pražnjenja spremnika od 130 l koje mu je dodijelio na temelju kvadrature stambenog prostora iako posjeduje spremnik od 35 l. Predlaže da sud drugog stupnja uvaži žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj ističe kako je žalba tuženika u cijelosti neosnovana, dok je presuda suda prvog stupnja donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je primijenjeno materijalno pravo i nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka. Navodi da tuženik tijekom postupka nije priložio niti jedan dokaz temeljem kojeg bi se oslobodio plaćanja obveze s naslova minimalne javne usluge. Nadalje, navodi kako se kao pružatelj usluge mora držati svih načela koja su propisana odredbom čl. 33. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom pa tako i načela ekonomski održivog poslovanja, sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja usluga. Obvezna minimalna javna usluga je dio javne usluge koju je potrebno osigurati kako bi sustav skupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu, poštujući pritom obvezu o osiguranju navedenih načela. Navodi žalitelja kojima unosi u postupak spoznaje o postupcima koji se vode pred Državnim inspektoratom i ostalim institucijama su krajnje irelevantni za meritorno rješavanje ovog spora. Predlaže da sud drugog stupnja odbije žalbu, potvrdi pobijanu presudu i obveže žalitelja na naknadu troškova parničnog i ovršnog postupka tužitelju.

4. Žalba je osnovana.

5. Prije svega treba reći kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP).

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.244,89 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na ime dijela neplaćenih naknada za usluge gospodarenja otpadom izvršene za nekretninu na K., …, P., u razdoblju od studenog 2018. do rujna 2019.

7. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da obveza plaćanja proizlazi iz Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, koja odluka je donesena od Općinskog vijeća Općine P., sa cjenikom usluga. Sam način obračuna sastoji se od fiksnog dijela, cijene javne usluge za količinu predanog miješanog otpada, što je varijabilni dio te cijene.

8. Za istaknuti je da je sud prvog stupnja propustio utvrditi kako iz Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada slijedi da je volumen spremnika vezan za korisnu površinu predmetne nekretnine, slijedom čega je tuženiku obračunata cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada za volumen spremnika od 120 litara, što proizlazi i iz utuženih računa, dok iz Potvrde o preuzimanju kanti priložene spisu proizlazi da je tuženik preuzeo dvije kante za odlaganje miješanog komunalnog otpada od 35 litara. Što se tiče navedenog Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada za istaknuti je kako je obračun cijene obvezne minimalne javne usluge na temelju kriterija korisne površine stambenog prostora korisnika u suprotnosti s odredbom čl. 30., kao i čl. 33. st. 1., 2. i 4. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/13 i 73/17 - dalje ZOGO) u kojima se propisuje kako je davatelj usluga dužan obračunati cijenu javne usluge na način kojim se osigurava primjena načela „onečišćivač plaća“, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te obračunati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterij obračuna količine otpada.

9. Naime, Odredbom čl. 30. st. 1. i 5. ZOGO propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

10. Međutim, prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu ("Narodne novine", broj 178/04, 153/05, 111/06, 110/07, 60/08, 87/09 i 94/13) primjenjuje se načelo „onečišćivač plaća“ - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

11. Sukladno odredbi čl. 33. st. 1. ZOGO davatelj usluge dužan je obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. istog Zakona na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge, dok je st. 2. određeno da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. istog Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz čl. 30. st. 7. istog Zakona.

12. Takva primjena materijalnog prava u skladu je i s odredbom čl. 14. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i ukidanju određenih direktiva od 19. studenoga 2008. ("Službeni list Europske unije" L312/12 od 22. studenoga 2008.), prema kojoj se odredbi cijena javne usluge odvoza miješanog komunalnog otpada obračunava po načelu "onečiščivać plaća", a koja je Direktiva prenijeta u pravni poredak Republike Hrvatske, kako to proizlazi iz čl. 2. st. 1. ZOGO.

13. Dakle, po stajalištu ovog suda drugog stupnja, sud prvog stupnja propustio je utvrditi koliko je visinu naknade za uslugu gospodarenja otpadom izvršene za predmetnu nekretninu tuženik, obzirom na navedeno, bio dužan platiti, odnosno da li je izvršenim uplatama njegova obveza izvršena.

14. Iz navedenog slijedi da je sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kako to ističe tuženik u žalbi, obzirom da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

15. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave. U nastavku postupka sud prvog stupnja će ukloniti ukazane bitne povrede odredaba postupka te će pravilno odlučiti o tužbenom zahtjevu, vodeći računa o navedenom načelu „onečišćivač plaća“.

U Zadru 10. svibnja 2022.

Nacrt odluke izradila

Sutkinja

viša sudska savjetnica

Zdenka Rinčić

Franka Zenić