Poslovni broj: Usž-744/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. B., S., zastupanog po opunomoćenici M. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe H. š. d.o.o. Z., U. š. S., radi ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI- 1176/2021-11 od 30. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI-1176/2021-11 od 30. prosinca 2021.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/17, URBROJ: 338-01-06-05-21-03 od 23. ožujka 2021 i poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda R., Područne službe G., KLASA: UP/I-502-03/20- 02/61, URBROJ: 338-09-02-20-10 od 10. prosinca 2020., te priznavanja ozljede dijagnoze S22.4 nastale 10. srpnja 2020. ozljedom na radu i priznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi te ozljede na radu. Točkom II izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda R., Područne službe G. od 10. prosinca 2020., kojim se osiguraniku M. B. događaj od 10. srpnja 2020. koji za posljedicu ima ozljedu dg. S22.4 ne priznaje ozljedom na radu i u vezi navedenog događaja ne priznaju se prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.
3. Tužitelj žalbu podnosi protiv prvostupanjske presude radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te povrede pravila postupka. U bitnome navodi da sud nije precizirao u obrazloženju presude je li u trenutku ozljeđivanja postupao s običnom nepažnjom ili krajnjom nepažnjom ili s namjerom, pri zadobivanju ozljede na radu jer stupanj i vrsta krivnje izravno utječu na odluku o priznavanju ili nepriznavanju zadobivene ozljede prema članku 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Poziva se i na članak 25. Zakona o zaštiti na radu te ističe da sud nije primijenio članak 19. stavak 1. točku 3., stavke 4. i 5. toga članka Zakona o zaštiti na radu. Navodi da sud nije smatrao potrebnim izvoditi dokaze radi utvrđenja organizacije, hijerarhije i način rada kod poslodavca na radilištu. Ističe da to što je imenovan za ovlaštenika za zaštitu na radu IV stupnja kod poslodavca ne može istog poslodavca lišiti odgovornosti obveze primjene zaštite na radu. Navodi da nadzor kod poslodavca obavljaju zaposlenici i ovlaštenici zaštite na radu višeg ranga koji su po ustroju iznad njega. Ističe da sud ne spominje da je bio primoran izaći iz kabine radnog vozila radi vršenja nužde. Navodi da je iz zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru od 30. srpnja 2020. vidljivo da poslodavac na dan ozljeđivanja nije imao izrađenu procjenu rizika od mehaničkih opasnosti za poslove vozača kamiona koji rukuju dizalicom odnosno za F. M. Navodi da je poslodavac propustio primijeniti osnovna pravila zaštite na radu iz članka 12. Zakona o zaštiti na radu. Smatra da je nepriznavanje ozljede nepravično i to radi kršenja zakonskih odredbi o zaštiti na radu od strane ostalih djelatnika poslodavca koji su ovlaštenici zaštite na radu višeg stupnja, pa to što je i on ovlaštenik zaštite na radu IV stupnja nije dovoljno za nepriznavanje ozljede na radu. Navodi dinamiku nastanka štetnog događaja, odnosno da je vozač kamiona F. M. vršio utovar trupaca na kamion, a on obavljao poslove otpreme trupaca, te zaključuje da je bilo niz propusta poslodavca u organizaciji i primjeni zaštite na radu, a kao primjer je da je upravitelj šumarije mogao primijetiti da su trupci natovareni na kamion preko dopuštene visine šina a na što nije reagirao. Smatra da je i izostanak nazočnosti odgovorne osobe na radilištu pri izvršavanju radnih zadataka protivna Pravilniku o zaštiti na radu u šumarstvu. Navodi da je slaganje trupaca u tovarni prostor kamiona na način da trupci budu iznad bočnih šina uobičajeni način rada kod poslodavca. Ponavlja da kao pomoćni revirnik i ovlaštenik za zaštitu na radu IV stupnja ne može biti isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, te da je zbog fiziološke potrebe bio primoran izaći iz kabine vozila. Navodi da je sud odbacio sve dokazne prijedloge bez obrazloženja. Predlaže presudu ukinuti i vratiti sudu na ponovno odlučivanje.
Potražuje trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u cijelosti suglasan s presudom upravnog suda.
5. Zainteresirana osoba H. š. d.o.o. Z., U. š. S., iako pozvana nije dostavila odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. , 29/17. i 110/21. - ZUS), ovaj Sud je utvrdio da žalba nije osnovana.
8. Postupak u ovoj predmetnoj upravnoj stvari pokrenut je po Prijavi o ozljedi na radu poslodavca tužitelja H. š., U. š., Podružnica S., prema kojoj se tužitelj ozlijedio 10. srpnja 2020 na šumskom radilištu Š. K. pri preslagivanju trupaca kamionskom dizalicom u utovarnom prostoru kamiona, kada je pao trupac s kamiona na njega. Prema Izvješću izabranog doktora opće/obiteljske medicine koje prileži uz prijavu tužitelj je pretrpio ozljedu pod dijagnozi S22.4. Spisu prileži i očitovanje poslodavca o ozljedi na radu od 7. prosinca 2020. Prema izjavama tužitelja danih tijekom upravnog postupka proizlazi da je izašao iz kabine kamiona kad više nije čuo dizalicu, odnosno kad je mislio da je F. M. završio s poslom, u namjeri da obavi malu nuždu i da pregleda teret, te je osjetio udarac u leđa s desne strane i pao je. Iz izjave F. M. proizlazi da je radio s tužiteljem koji je poslovođa, da se popeo na dizalicu da radi, kad je jedan trupac pao na pod. Čuo je jauk i vidio da je trupac udario poslovođu u predjelu leđa. Iz zapisnika Državnog inspektorata od 30. srpnja 2020. proizlazi da je tužitelj radio bez dužne pažnje kako je to propisano člankom 68. Zakonom o zaštiti na radu („Narodne novine“ 71/14., 118/14., 94/18. i 96/18.) odnosno posao nije obavljao u skladu s uputama poslodavca za rad na siguran način rada i pravilima zaštite na radu. U zapisniku je navedeno da je tužitelj ušao u opasnu zonu u radni djelokrug stroja i tereta kada je izašao iz kabine kamiona, te ga je ozlijedio teret koji je pao s utovarnog prostora dok je F. M. rukovao dizalicom, što je protivno uputi za rad na siguran način pri privlačenju i prijevozu tereta.
9. Imajući na umu sve podatke spisa predmeta, te u presudi citirane članke 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13. i 98/19.), članke 64. i 65. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta („Narodne novine“ 49/86., 59/96. i 71/14.) i članak 97. Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu („Narodne novine“ 10/86., 59/96. i 71/14.) prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
10. U obrazloženju osporavane presude prvostupanjski sud je iznio tijek upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu, ocijenio dokaze provedene tijekom upravnog postupka i spora i naveo mjerodavne propise koji su primijenjeni u konkretnom slučaju. Sud je dostatno odgovorio na prigovore tužitelja o odgovornosti i procjeni rizika poslodavca u ovom predmetu, na prigovor da teret na kamionu nije bio osiguran, te zašto nije proveo predložene dokaze (članak 33. ZUS-a).
11. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
12. Kako je žalba odbijena, to tužitelj nema pravo na trošak za sastav žalbe (članak 79. stavak 4. ZUS-a).
13. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4. i stavka 6. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 10. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Gordana Marušić-Babić
