Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 71 Gž Ob-492/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Suzane Radaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica K. K., odvjetnica u Z., protiv tuženice T. P. iz B. N., OIB: …, koju zastupa punomoćnica R. H., odvjetnica u N., radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P Ob-71/2021-15 od 25. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj od 10. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P Ob-71/2021-15 od 25. ožujka 2022.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbija se tužba i tužbeni zahtjev, koje glasi:

"I/ Obveza tužitelja D. P., Z., OIB: … da doprinosi za uzdržavanje tužene T. P., B. N., OIB: … iznosom od 1.000,00 kn mjesečno, utvrđena presudom Općinskog suda u Osijeku, stalne službe u Našicama, posl. br. P Ob-113/2017. od dana 12. svibnja 2017. godine i presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž Ob- 711/2017. od dana 11. srpnja 2017. godine prestaje sa danom 11. veljače 2021. godine.

II/ Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kn."

II Nalaže se tužitelju D. P. OIB … iz Z., da nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna tuženoj T. P. OIB … iz B. N., u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2.Protiv te presude žali se tužitelj iz razloga bitne povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev, podredno da istu ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tužitelja je neosnovana.

5.Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba Zakona o parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14.i 70/19- dalje u tekstu: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

6.Sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio je koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.

7.Predmet postupka je zahtjev tužitelja za prestankom obveze uzdržavanja tuženice.

8.Tužitelj tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je odredbom čl. 298. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15, 98/19-dalje: ObZ) propisana obveze uzdržavanja bračnog druga u trajanju do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnosti tužitelja, da je presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Našicama poslovni broj P Ob-113/2017 od 12. svibnja 2017. koja je potvrđena odlukom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-711/2017 od 11. srpnja 2017. naložena obveza tužitelju da plaća uzdržavanje tuženici dok za to budu postojale potrebe, a da je od donošenja navedene presude prošlo više od tri i pol godine te da je do trenutka podnošenja tužbe dospjelo 47 mjesečnih obroka uzdržavanja u iznosu od 47.000,00 kn, od čega je tužitelj podmirio 33.915,88 kn, da je bračna zajednica trajala od 1996. do 2008., iako je brak formalno razveden 2017., a da su djeca stranaka punoljetna, da je u međuvremenu zasnovao novi brak u kojem je rođeno maloljetno dijete kojeg je dužan uzdržavati, da je tuženica bila korisnica osobne invalidnine, a da njegova mirovina iznosi 5.784,10 kn, pa da bi svako dalje plaćanje uzdržavanja tuženici za njega predstavljalo očitu nepravdu, pa da su se stekli zakonski uvjeti za prestanak uzdržavanja.

9.Polazeći od utvrđenja da tuženica nema dovoljno sredstva za život, da nema imovine, da nije sposobna za rad jer je utvrđena invalidnost 80% i da prima invalidninu u iznosu od 1.500,00 kn, da se tuženica sa ovim stupnjem invalidnosti i dijagnozom svoje bolesti ne može zaposliti i ne može ostvariti nikakve dodatne prihode za svoje uzdržavanje, da joj je zbog prirode bolesti potrebna tuđa pomoć i njega jer nije sposobna obavljati sve životne potrebe, kao što je kuhanje, pripremanje hrane, nabavka hrane, samostalno odijevanje, glačanje, spremanje stana i sl., a da tužitelj ostvaruje mirovinu u periodu od 1. siječnja 2020. do 30. rujna 2021. u raspornu od 5.784,10 kn do 6.044,37 kn i da je to dostatno za njegovo uzdržavanje, a također i dostatno za uzdržavanje tuženice u iznosu od 1.000,00 kn te da tužitelju preostaje dovoljan iznos od mirovine kojim može doprinositi kako za svoje uzdržavanje, tako i za uzdržavanje mldb. djeteta koje je rođeno u izvanbračnoj zajednici sa drugom ženskom osobom koja je također zaposlena, ima plaću i ostvaruje prihode, a i cjelokupna imovina se vodi na imenu izvanbračne supruge, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

9.1.Člankom 295. ObZ propisano je da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti.

9.2. Odredbom čl. 299. ObZ propisano je da sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje ili donijeti odluku o prestanku obveze uzdržavanja bračnog druga, ako bi uzdržavanje predstavljalo, odnosno predstavlja očitu nepravdu za drugog bračnog druga koji bi trebao plaćati, odnosno plaća uzdržavanje.

10.Odredbom čl. 298. st.1. ObZ propisano je da obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnosti da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život. U opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja. Tužba za produljenje obveze uzdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno (st.2.).

10.1.Člankom 300. st.1. ObZ propisano je da pravo na uzdržavanje prestaje na dan kad bivši bračni drug koji to pravo koristi sklopi novi brak. Pravo na uzdržavanje bivšeg bračnog druga prestaje kad taj bračni drug zasnuje izvanbračnu ili istospolnu zajednicu, odnosno kad postane nedostojan toga prava ili kad prestanu postojati pretpostavke na temelju kojih je uzdržavanje određeno (st.2.).Pravo na uzdržavanje prestaje smrću bivšeg bračnog druga koji daje ili onoga koji prima uzdržavanje.

11.Neosnovan je žalbeni navod da je sud prvoga stupnja trebao usvojiti tužbeni zahtjev upravo iz razloga citirane zakonske odredbe čl. 298. ObZ, budući iz presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P Ob-113/2017 od 12. svibnja 2017., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-711/2017 od 11. srpnja 2017. proizlazi da je naloženo tužitelju da plaća uzdržavanje tuženici dok za to budu postojale potrebe.

12.Slijedom navedenoga ne mogu se prihvatiti kao osnovani navedeni žalbeni razlozi, jer je samo odlučna činjenica je li tuženica ima dovoljno sredstava za život ili ih može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposobna za rad ili se ne može zaposliti, pa da pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga može ostvariti, ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti i ako uzdržavanje ne bi predstavljalo, očitu nepravdu za drugog bračnog druga koji bi trebao plaćati, odnosno plaća uzdržavanje.

13.Pravilno je sud prvoga stupnja utvrdio visinu mirovine tužitelja, a koja je utvrđena uvidom u dopis Odsjeka za obračun primitaka i naknada korisnicima od 14. listopada 2021., kao i činjenicu da tuženica nema dovoljno sredstva za život, da nema imovine, da nije sposobna za rad, jer je utvrđena invalidnost od 80%, jer je teško oboljela od extrapiramidnog sindroma koji klinički odgovara torzijskoj distorziji lateropulzaciji trupa u desno sa elevacijom desnog kuka, da boluje od 2005., da je pokušana elektrostimulacija inplation elektroda u mozak u dva navrata 2009. i 2013., koje su slabo uspješne i još uvijek ugrađene, da joj se pomaže su intervalima botoks injekcijama, po komisiji HZMO proglašena 80% invalidom uz tuđu pomoć i njegu, a da uz osnovnu dijagnozu boluje i od pratećih bolesti psihoneuroze i dr., kao i da prima invalidninu u iznosu od 1.500,00 kn, a što proizlazi iz Rješenja Centra za socijalnu skrb Našice od 14. rujna 2018.

14.Pravilan je i zaključak suda prvoga stupnja da se tuženica sa ovim stupnjem invalidnosti i dijagnozom svoje bolesti ne može zaposliti i ne može ostvariti nikakve dodatne prihode za svoje uzdržavanje, da joj je zbog prirode bolesti potrebna tuđa pomoć i njega, jer nije sposobna obavljati sve životne potrebe, kao što je kuhanje, pripremanje hrane, nabavka hrane, samostalno odijevanje, glačanje, spremanje stana i sl.

15.Slijedom navedenih utvrđenja i ovaj sud drugog stupnja suglasan je sa zaključkom da tužitelju preostaje dovoljan iznos od mirovine kojim može doprinositi kako za svoje uzdržavanje, tako i za uzdržavanje mldb. djeteta koje je rođeno u izvanbračnoj zajednici sa drugom ženskom osobom koja je također zaposlena, a i cjelokupna imovina se vodi na imenu izvanbračne supruge, da tužitelj ima plaću i ostvaruje prihode, a što je utvrdio uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme iz kojeg je razvidno da je zaposlen u poljoprivrednoj proizvodnji usluge "M.", vl. I. M., od 26. srpnja 2021. na radnom mjestu poljoprivrednog radnika te da mjesečna osnovna plaća za obavljeni rad u nepunom radnom vremenu iznosi 1.593,75 kn u bruto iznosu te navedeno plaćanje uzdržavanja tuženice i prema stavu ovoga suda drugog stupnja ne predstavlja očitu nepravdu za drugog bračnog druga koji plaća uzdržavanje, odnosno za tuženika, slijedom čega je pravilno tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

16.Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 300. ObZ jer nije ispunjen niti jedan od razloga za prestankom obveze uzdržavanja tuženice od strane tužitelja.

17.I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tuženice (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te imajući u vidu uspjeh stranaka u parničnom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP).

18.Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovu čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja te potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 10. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.