Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 24 Gž-288/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Nadi Krnjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. G., OIB:… iz P., zastupanog po punomoćniku J. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu V. & Š. & B. d.o.o. iz Z., protiv tuženice P. b. Z. d.d., OIB:…, zastupane po punomoćnici S. S., odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. & p. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-421/2019-36 od 4. siječnja 2022., dana 10. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-421/2019-36 od 4. siječnja 2022. u točkama I., II. i III. izreke.

II. U nepobijanoj točki IV. izreke navedena prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženici da tužitelju temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 9010587411 o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 2.663,16 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose od naznačenog dospijeća do isplate. U točki II. izreke presude naloženo je tuženici da tužitelju temeljem ništetnih odredbi istog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli isplati iznos od 47.191,39 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose od naznačenog dospijeća do isplate, dok je u točki III. izreke tuženici naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 24.524,75 kn sa zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2022. do isplate, sve u roku 15 dana. U točki IV. izreke tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznad dosuđenog iznosa i to za iznos od 5.625,00 kn.

2. Navedenu presudu u dosuđujućim dijelovima pravodobno uloženom žalbom pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije u cijelosti tužbeni zahtjev i tužitelju naloži plaćanje troškova postupka ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanih iznosa od 2.663,16 kn i 47.191,39 kn koje je isplatio tuženici temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a odluku o osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud temelji na slijedećim nespornim i provedenim dokazima utvrđenim odlučnim činjenicama:

- da su parnične stranke 13. lipnja 2005. zaključile Ugovor o kreditu broj 9010587411 na iznos od 35.755,75 CHF uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu sukladno odluci banke na rok otplate od 240 mjeseci te dodatak tog Ugovora od 16. kolovoza 2011. kojim je samo izmijenjen način otplate kredita kojeg tužitelj još uvijek otplaćuje obzirom da nije provedena konverzija,

- da prema nalazu i mišljenju knjigovodstvenog-financijskog vještaka ukupna visina preplaćenih anuiteta zbog promjenjive kamatne stope za razdoblje od 15. kolovoza 2007. do 15. kolovoza 2011. iznosi 2.663,16 kn, a ukupna visina preplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja u odnosu na tečaj CHF važeći u vrijeme zaključenja ugovora u razdoblju od 15. kolovoza 2005. do 16. veljače 2021. iznosi ukupno 47.191,39 kn,

- da se tužitelj u predmetnoj parnici u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope i tečajne razlike pozvao na pravne učinke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

6. U odnosu na vezanost suda učincima pravomoćne presude iz kolektivnog spora prvostupanjski sud navodi da je odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/14, 110/15 i 14/19) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice pa u smislu te zakonske odredbe i odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - odluka US RH, 70/19 – dalje: ZPP) zaključuje da je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača sud vezan odlukom suda iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa kako je u postupku kolektivne tužbe pravomoćno utvrđeno da su banke, a među njima i tuženica ugovaranjem promjenjive kamatne stope i valutne klauzule povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita smatra da u ovoj parnici na okolnost ništetnosti konkretnih ugovornih odredbi nije potrebno provoditi posebne dokaze zbog čega tužitelj ima pravo na povrat utuženih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi prema pravilima o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje - ZOO) sa zateznim kamatama od dana izvršene uplate pojedinog anuiteta do isplate jer se tuženica koja je navedene iznose primila po osnovi ništetnih ugovornih odredbi smatra nesavjesnom stjecateljicom. Prigovor zastare ocjenjen je neosnovanim s obrazloženjem da je zastara zahtjeva za isplatu po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe u smislu odredbe čl. 241. ZOO te ponovno počela teći u odnosu na zahtjev za isplatu po osnovi preplaćenih kamata s danom 14. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu s danom 15. lipnja 2018.

7. Tuženica u žalbi ponavlja prigovore isticane tijekom prvostupanjskog postupka smatrajući da nema objektivnog identiteta ugovornih odredbi o kojima je suđeno u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača i ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu zbog čega smatra da se tužitelj kao individualni potrošač ne može pozvati na pravne učinke pravomoćne presude iz kolektivnog spora. Naglašava da je promjena ugovornih kamata rezultat promjene tržišnih uvjeta, da je tužitelj prihvatio njihovu promjenu ne tražeći raskid ugovora dok je valutna klauzula ugovorena sukladno odredbi čl. 22. ZOO. Stajalište prvostupanjskog suda o prekidu zastare podnošenjem kolektivne tužbe smatra pogrešnim.

8. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud utvrdio je da prvostupanjski sud nije počinio žalbom tuženice istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP obzirom da je pobijana presuda obrazložena jasnim i neproturječnim razlozima bez kontradiktornosti sa utvrđenim odlučnim činjenicama pa ista nema nikakvih nedostataka i podobna je za ispitivanje, a nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Na utvrđeno činjenično stanje koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju prvostupanjski je sud udovoljivši zahtjevu tužitelja za isplatu pravilno primijenio materijalno pravo.

9.1. Tuženica i u žalbi osporava vezanost suda u pojedinačnim parnicama potrošača vezano uz kredite u švicarskim francima na pravne učinke iz kolektivne tužbe Udruge Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača potrebno je ponoviti da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke te da je Visoki trgovački sud u Zagrebu presudom broj P-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrdio istu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnih za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača.

9.2. Prema izmijenjenoj odredbi čl. 502.c ZPP (ZID ZPP/19) fizičke i pravne osobe mogu se u parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti pa će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Nadalje, odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/14, 110/15 i 14/19) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice zbog čega je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da se individualni potrošači mogu pozivati na utvrđenja iz kolektivnog spora neovisno o tome što je u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita potrošačima pružena na općenitoj i apstraktnoj razini koje pravno shvaćanje je izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2010.

10. U odnosu na prigovor zastare potrebno je ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/22-2) prema kojem kada je ništetnost pojedinih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, pa kako je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. lipnja 2019. to je evidentno da utužena tražbina za isplatu nije zastarjela obzirom da se radi o tražbini po osnovi stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina.

11. Člankom 323. st. 1. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj ugovornoj strani sve ono što je primila na temelju ništetnog ugovora, a ako to nije moguće, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, a zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Stoga je prvostupanjski sud osnovano prihvatio zahtjev za isplatu utuženih iznosa i tuženicu kao nesavjesnu stjecateljicu pravilno obvezao i na plaćanje zateznih kamata tekućih od dana izvršenih uplata obzirom da se tuženica koja se koristila nepoštenim ugovornim odredbama ima smatrati nepoštenim stjecateljem (čl.1115. ZOO).

12. Kako su žalbeni navodi kojima tuženica osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude neosnovani, bez uporišta u stanju spisa i odlukama sudova u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu uključujući o odluku o troškovima u dosuđujućem dijelu koju tuženica pobija tek načelno za slučaj uspjeha sa žalbom u glavnoj stvari.

13. U nepobijanoj točki IV. izreke navedena prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 10. svibnja 2022.

Sutkinja

Nada Krnjak v.r.