Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 12 Gž-188/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Franke Zenić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) A. R., OIB: … i 2) N. R., OIB: …, iz S. B., …, zastupanih po punomoćnici J. B.-M., odvjetnici iz S. B., …, protiv tuženice A. P., OIB: … iz S. B., …, zastupane po punomoćnici Ž. B., odvjetnici iz S. B., …, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-413/2016 od 15. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 4. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P- 413/2016 od 15. prosinca 2020. i predmet vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretnini upisanoj u z.k.ul. 5286 k.o. S. B., na kč.br. 3696 Kuća broj 5 i dvorište u …, površine 312 m2 u odnosu na udjele koje na istoj nekretnini ostvaruju prvotužiteljica A. R. iz S. B., … sa 1/3 2. suvlasničkog dijela, ½ 1. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-1) i ½ 2. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2), drugotužitelj N. R. iz S. B., … 3. suvlasničkog dijela i ½ suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-2) i tužena A. P. iz S. B., … sa 1/3 1. suvlasničkog dijela i ½ 1. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-1), na način da se nekretnina proda na javnoj dražbi, a dobiveni iznos od prodaje nekretnine, nakon podmirenja troškova ovog postupka, podijeli strankama razmjerno njihovim suvlasničkim udjelima.

Troškove postupka snose parnične stranke sukladno članku 54. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima."

2. Protiv citirane presude žalbu su izjavili tužitelji pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predložili da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističu da je pobijana presuda donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Naime, prije pokretanja ovog postupka tužitelji su pokrenuli izvanparnični postupak u kojem su tražili razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina poslovni broj R1-187/15 od 6. rujna 2016., ali je isti obustavljen zbog prigovora tuženice zbog čega su upućeni na parnicu radi utvrđenja suvlasničkih udjela stranaka. U postupku nije sporno da su tužitelji suvlasnici na posebnom dijelu obiteljske kuće, u potkrovlju, kao drugoj etažnoj cjelini (E-2), da su tužiteljica pod 1) i tuženica suvlasnice, svaka u 1/2 dijela prizemlja obiteljske kuće kao prve etažne cjeline (E-1), te da su stranke upisane kao suvlasnici u jednakim dijelovima na zemljištu čest. zem. 3696. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je što predstavlja, odnosno koji dijelovi obiteljske kuće predstavljaju posebne etažne cjeline, a tužitelji su tražili razvrgnuće suvlasničke zajednice na prvoj etaži kuće u prizemlju i katastarskoj čestici na kojoj je kuća izgrađena. Vještak je pregledom etažne cjeline na kojoj se traži razvrgnuće suvlasništva konstatirao i zaključio da u ovakvom stanju nekretnine nije moguća fizička (geometrijska) dioba i uspostava etažnih cjelina. Na uspostavu novih etažnih cjelina nije pristajala niti tužiteljica pod 1) čija bi se suglasnost u svakom slučaju tražila da je moguće formirati dvije etažne cjeline od postojeće etaže E-1. Odluku o civilnoj diobi sud donosi nakon dobivenog negativnog nalaza i mišljenja sudskog vještaka građevinske struke o mogućnosti geometrijske diobe nekretnine. Unatoč dobivenom negativnom nalazu i mišljenju sudskog vještaka, sud prvog stupnja odbija zahtjev tužitelja. Činjenica da je vještak napisao da bi se uz određene građevinske preinake na etažnoj cjelini E2, odnosno etažnoj cjelini u suvlasništvu tužitelja i osnivanjem još jednog ulaza kroz sobu do ulične strane u prizemlju mogle odvojiti etaže E-1 i E-2, nisu od utjecaja za traženu diobu etaže E-1. Etaža u prizemlju se ne može podijeliti geometrijskom diobom jer su tužiteljica pod 1) i tuženica idealni suvlasnici na svim prostorijama – jednoj kuhinji, jednom kupatilu, jednoj ostavi, jednom ulazu s hodnikom i dvije sobe. Građevinskim preinakama i otvaranjem još jednog ulaza i hodnika od postojeće sobe, zasigurno bi se znatno umanjila i vrijednost nekretnine, odnosno etaže od 63,58 m2. Stav prvostupanjskog suda o zaštiti tuženice u skladu s čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) nije uopće predmetom postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice, niti je bilo koja od činjenica vezanih uz prava iz Konvencije utvrđivana tijekom postupka, a misli se na imovno stanje tuženice koja je ostvarila novčana sredstva od odštete dobivene prilikom izgradnje carinskog prijelaza u blizini sporne nekretnine.

3. U odgovoru na žalbu tuženica je istakla neosnovanost žalbenih navoda i razloga, te predložila da se žalba odbije kao neosnovana i u cijelosti potvrdi presude suda prvog stupnja. Nesporno je da su stranke zajedničari na nekretninama koje su predmetom diobe, pa je u tom slučaju potrebno postupiti sukladno čl. 57. st. 1. i čl. 63. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZV). Također smatra da se sud prvog stupnja osnovano pozvao na Konvenciju.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina koja je upisana u zk. ul. 5286 k.o. S. B., na čest. zem. 3696 u naravi kuća broj 5 i dvorište u …, površine 312 m2 u odnosu na udjele koje na istoj nekretnini ostvaruju tužiteljica pod 1) A. R. sa 1/3 2. suvlasničkog dijela, ½ 1. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1) i ½ 2. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2), tužitelj pod 2) N. R., 3. suvlasničkog dijela i ½ suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2) i tuženica A. P., sa 1/3 1. suvlasničkog dijela i ½ 1. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1), na način da se nekretnina proda na javnoj dražbi.

6. Pred sudom prvog stupnja utvrđeno je slijedeće:

- da je vještak M. T. u svom nalazu i mišljenju naveo da je nakon očevida na terenu i uvida u diobeni nacrt s tlocrtima, kao i potvrdu Ureda za graditeljstvo, mišljenja da u ovakvom stanju nekretnine nije moguća fizička dioba na način da bi se jedna etažna cjelina koristila neovisno i nesmetano od druge etažne cjeline. Moguće bi bilo uz određene građevinske zahvate na etažnoj cjelini E2 napraviti ulaz s ulične strane kroz sobu u prizemlju s prolazom na kat, tada bi se dobile dvije etažne cjeline, a zemljište bi ostalo u suvlasništvu, dok bi se pomoćne zgrade mogle podijeliti prema korištenju;

- kao prilog je vještak dostavio diobeni nacrt sastavljen po P. iz 1993. iz kojeg je vidljivo da su u prizemlju objekta koje ima ukupno 63,58 m2 i sastoji se od vjetrobrana od 5,88 m2, kupaone od 5,12m2, hodnika od 8,90 m2, ostave od 6,00 m2, kuhinje od 10,89 m2, dnevne sobe od 15,64 m2 i spavaće sobe od 11,15 m2 suvlasnici A. P. i A. R. (list spisa 50), a u potkrovlju koje ima ukupnu površinu od 67,94 m2 su suvlasnici A. R. i N. R. (list spisa 51), bez navođenja suvlasničkih udjela;

- tužitelji su nakon dostavljenog nalaza i mišljenja ustrajali da se suvlasnička zajednica nekretnina razvrgne civilnom diobom, dok je tuženica navela da s obzirom na svoju životnu dob i bolest te na činjenicu da bi teško podnijela promjenu životnog prostora i okoline, predložila da sud uvaži mišljenje vještaka da se uz određene građevinske zahvate napravi ulaz s ulične strane kroz sobu u prizemlju s prolazom na kat te je spremna, uz financijsku pomoć svoje ostale djece, sudjelovati u financiranju navedenog zahvata i

- na temelju navedenog, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da suvlasnički udjeli stranaka na etažnom dijelu – prizemlju nisu utvrđeni te je imao u vidu čl. 8. Konvencije iz koje slijedi da svatko ima pravo na poštivanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.

7. Na temelju čl. 57. st. 1. ZV stvar je u zajedničkom vlasništvu kad na nepodijeljenoj stvari postoji vlasništvo dviju ili više osoba (zajedničara) koje sve u njemu imaju udjela, ali veličina njihovih udjela nije određena, bez obzira na to što je odrediva. Stvar može biti u zajedničkom vlasništvu samo na temelju zakona (st. 2.). Kad je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvaju ili više zajedničara, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti (st. 3.). U sumnji sudjeluju li osobe u suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu neke stvari, smatra se da je to suvlasništvo (st. 4.).

8. Člankom 63. st. 1. ZV propisano je da svaki zajedničar ima pravo na diobu stvari koja je moguća i dopuštena; to mu pravo ne zastarijeva. Svaki je zajedničar ovlašten u svako doba zahtijevati da se zajedničko vlasništvo podijeli tako da se odredi koliki mu suvlasnički dio pripada na ime njegova udjela u zajedničkom vlasništvu. Određivanjem njegova suvlasničkoga dijela, postaje on suvlasnik s ostalima, koji u preostalom dijelu ostaju zajednički vlasnici, sve dok se i oni ne podijele (st. 2.). Veličina suvlasničkoga dijela koji će diobom pripasti dotadašnjem zajedničaru određuje se sporazumom svih zajedničara, a inače o tome odlučuje sud na zahtjev bilo kojega od zajedničara (st. 3.). Sud odlučuje o veličini suvlasničkoga dijela prema mjerilima koja za određivanje veličine udjela zakon postavlja za odnosni slučaj zajedničkoga vlasništva, a u sumnji će se uzeti da niti jedan od zajedničara nema više prava nego drugi (st. 4.). Pri određivanju dijelova uzet će se u obzir i one udjele u zajedničkom vlasništvu koje su jedni zajedničari valjano ustupili drugima (st. 5.). Kad zakonske odredbe zabranjuju diobu zajedničke stvari, ta se zabrana odnosi isključivo na fizičku diobu stvari, ako izričito nije postavljena za diobu određivanjem suvlasničkih dijelova, ili protegnuta i na određene druge načine diobe (st. 6.).

9. Na temelju čl. 50. st. 1. ZV kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. Ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. ovoga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski (st. 2.). Prigodom geometrijske diobe nekretnine sud može osnovati služnost i stvarni teret na ostalim njezinim dijelovima, ako je to nužno za uporabu ili iskorištavanje dijela koji se diobom odvaja (st. 3.). Ako dioba iz stavka 2. ovoga članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće) (st. 4.).

10. Dakle, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da su sa tuženicom zajedničari na nekretnini koja je predmetom diobe, da suvlasnički udjeli stranaka nisu utvrđeni, a tuženicu da štiti čl. 8. Konvencije.

11. Međutim, sud prvog stupnja je propustio cijeniti činjenicu da je izvanparnični postupak koji su pokrenuli tužitelji u svojstvu predlagatelja obustavljen iz razloga jer su bili sporni suvlasnički udjeli stranaka zbog čega su rješenjem suda prvog stupnja od 6. rujna 2016. upućeni da u roku od 30 dana pokrenu postupak radi utvrđenja te činjenice, pa je stoga bilo potrebno u ovom postupku utvrditi suvlasničke udjele stranaka i odrediti način diobe. Budući da sud prvog stupnja nije odlučio odnosno utvrdio pretpostavke za određivanje diobe a to su suvlasnički udjeli stranaka, zbog čega su i tužitelji u svojstvu predlagatelja upućeni u parnicu, to se ima uzeti da je pobijana presuda donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati.

12. Slijedom navedenog, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja i temeljem čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

13. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu u postupanje te će o tužbenom zahtjevu tužitelja donijeti odgovarajuću odluku, kao što će i cijeniti prigovor tuženice u odnosu na zaštitu doma i jedine nekretnine.

14. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava prigovor prava na dom takve je prirode da se može istaknuti čak neformalno ukazivanjem na određene okolnosti koje koincidiraju s pravom na dom, što je konvencijsko pravo o kojemu sada valja voditi računa neovisno o ranijoj sudskoj praksi da stanovanje u predmetnoj nekretnini nije osobito ozbiljan razlog za diobu isplatom u smislu citirane materijalnopravne odredbe. Naime, Konvencija koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 5. studenoga 1997. u čl. 8. propisuje da svatko ima pravo na poštivanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja (st. 1.), a u pogledu predmetnog konvencijskog prigovora i provesti tzv. test razmjernosti u okviru kojeg će se ispitati radi li se o pravu koje spada pod primjenu čl. 8. Konvencije odnosno može li se sporna nekretnina smatrati domom tuženice pri čemu je potrebno voditi računa o tome da je dom činjenični pojam koji prema praksi Europskog suda za ljudska prava čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) vezu, dolazi li civilnom prodajom predmetne nekretnine do miješanja u njezini pravo na dom, je li to miješanje u skladu sa zakonom odnosno s nekim od legitimnih ciljeva navedenih u čl. 8. st. 2. Konvencije, je li to miješanje nužno u demokratskom društvu. Za navesti je da je pravo na dom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini bilo predmetom razmatranja Europskog suda za ljudska prava i to posebno u predmetu Z protiv Hrvatske – Zahtjev broj 46726/11. Tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama broj U-III-7534/14 i U-III-3039/15 pozivom na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Galović protiv Hrvatske upozorava da se u konkretnoj situaciji radi o konkurenciji dva pojedinačna prava (pravo vlasništva i pravo na dom) pa je u tom slučaju sud dužan razmotriti sve okolnosti koje su bitne za odluku kojem od tih prava dati prednost.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zadru, 4. svibnja 2002.

Predsjednik vijeća

Igor Delin, v.r.