Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-321/2022-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, OIB:…., u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić, kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Željka Marina kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. R., iz V., V…. OIB:…., zastupanog po punomoćniku P. M., odvjetniku iz D…, protiv tuženika R.U., iz C., K…., OIB:…, zastupanog po punomoćnici B.S., odvjetnici iz D…., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-1394/2019-34 od 03. prosinca 2021. na sjednici vijeća održanoj dana 10. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-1394/2019-34 od 03. prosinca 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim bi se naložilo tuženiku da tužitelji isplati iznos od 212.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 01. travnja 2010. pa do isplate kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.000,00 kuna (točka I. izreke).
Tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 21.875,00 kuna u roku 15 dana (točka II. izreke).
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14. i 70/19. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku prvostupanjske presude sukladno žalbenim navodima a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
Tužitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda o tome da nije dokazao visinu tražbine.
Naime tuženik je iskorištavao nekretninu koja je u suvlasništvu parničnih stranaka na način da ju je iznajmljivao te je prvostupanjski sud nakon utvrđenja osnovanosti zahtjeva u pogledu visine zahtjeva trebao primijeniti odredbu članka 223. ZPP-a.
Osim navedenog napominje da se prednica tuženika (koja je umrla tijekom postupka) bavila iznajmljivanjem predmetne nekretnine na ekskluzivnoj lokaciji u staroj jezgri C…. te stjecala financijsku korist dugi niz godina.
Smatra netočnim navode prvostupanjskog suda da nije predložio odgovarajuće dokaze radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva obzirom da je uz tužbu priložio dopis Turističke zajednice Općine K… od 26. siječnja 2015. iz kojeg je vidljivo da je prosječna godišnja popunjenost kapaciteta privatnog smještaja na području C… za 2012. iznosila 63,58 dana, za 2013. 71,44 dana i za 2014. 67,77 dana. Osim navedenog tužitelj smatra da je prvostupanjski sud nakon utvrđenja da je tužbeni zahtjev osnovan ali da je visina ostala neutvrđena trebao postupiti sukladno odredbi članka 330. ZPP-a i donijeti međupresudu.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5.Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 212.500,00 kuna na ime stjecanja bez osnove u vremenskom periodu od 01. travnja 2010. pa do 01. travnja 2015. kao dana podnošenja tužbe na ime gospodarskog iskorištavanja nekretnine (iznajmljivanje turistima) u suvlasništvu stranaka.
7. Tijekom postupka je utvrđeno da se radi o stanu na prvom katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje i hodnika ukupne površine 61,06 m2 na adresi K… u C…. Prednica tuženika odnosno ranija tužena M.U. je iznajmljivala predmetnu nekretninu a tužitelj je upisan kao suvlasnik ¼ dijela 08. kolovoza 2013. (Z4542/2013.).
Nadalje je utvrđeno da tužitelj nije u suposjedu predmetnog stana.
8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev a svoju odluku obrazlaže time da je tuženik već u odgovoru na tužbu osporio visinu zahtjeva dok tužitelj na navedenu okolnost nije predložio odgovarajuće dokaze radi utvrđivanja visine prihoda koji bi tuženik odnosno njegova pravna prednica ostvarili iznajmljivanjem predmetne nekretnine u utuženom razdoblju (podaci porezne uprave odnosno odgovarajuće vještačenje).
9. Neosnovani su žalbeni navodi o tome da je tužitelj pored osnove dokazao i visinu tužbenog zahtjeva prilaganjem dopisa Turističke zajednice K… (dalje u tekstu TZ K…) od 26. siječnja 2015.
Naime iz navedenog dopisa (list 12. spisa) proizlazi da je TZ K… punomoćniku tužitelja dostavila podatke samo o prosječnoj popunjenosti kapaciteta privatnog smještaja na području C… bez naznačene cijene najma.
Pri tome ovaj sud napominje da bi se visina tužbenog zahtjeva, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, mogla utvrditi jedino odgovarajućim vještačenjem radi utvrđenja visine najma upravo za spornu ili sličnu nekretninu na predmetnoj lokaciji.
Osim navedenog iznos od 212.500,00 kuna tužitelj temelji na pretpostavljenom prihodu od najma u vremenskom periodu od 01. travnja 2010. pa do dana podnošenja tužbe i to pod pretpostavkom suvlasništva na nekretninu u ½ dijela.
Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj postao suvlasnik predmetne nekretnine tek 08. kolovoza 2013. i to u ¼ a ne u ½ dijela kako to navodi u tužbi. Dakle tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.
Pri tome nema mjesta primjeni odredbe članka 223. ZPP-a odnosno donošenju odluke o visini zahtjeva prema slobodnoj ocijeni jer sud na taj način postupa jedino u slučaju ako se novčana svota odnosno njezina visina ili količina stvari ne mogu utvrditi odnosno mogli bi se utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama o čemu u konkretnom slučaju nije riječ budući da se visina zahtjeva mogla utvrditi odgovarajućim vještačenjem.
10. U pogledu žalbenih navoda vezanih za donošenje međupresude napominje se slijedeće
Prema odredbi članka 330. stavak 1. ZPP-a ako je tuženik osporio i osnovu i iznos tužbenog zahtjeva, a u pogledu osnova stvar je sazrela za donošenje odluke, sud može iz razloga svrsishodnosti donijeti najprije presudu samo o osnovi tužbenog zahtjeva (međupresuda).
Nadalje prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
Stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke a iznimno to mogu učiniti tijekom glavne rasprave samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (članak 299. stavak 1. i 2. ZPP-a).
Sukladno navedenim zakonskim odredbama a pored činjenice da su osnov i visina zahtjeva osporeni već u odgovoru na tužbu, tužitelj je trebao najkasnije do zaključenja prethodnog postupka predložiti odgovarajuće dokaze za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva.
Kako to nesporno nije učinio nisu postojali niti uvjeti za donošenje međupresude jer je i zahtjev u pogledu iznosa (zbog nedostatka odgovarajućih dokaza predloženih od strane tužitelja) sazrio za donošenje odluke.
11. Slijedom izloženog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.
Vukovar, 10. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća
Irena Lenić