REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
23000 Zadar, Borelli 9
Poslovni broj 7 P-1329/2018-60
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Katarini Dragičević, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice S. H., OIB:…, A. H., Z., nasljednica prvotnog tužitelja P. H., zastupana po punomoćniku I. R., odvjetniku u Z., protiv tuženice M. L. iz Z., Š., zastupana po punomoćniku L. V., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. veljače 2022. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tužene, te objave dana 9. svibnja
p r e s u d i o j e
I.- Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu iza smrti pok. ostaviteljice I. V. H. rođ. dana 15. prosinca 1909. godine, a umrle dana 21. studenog 2011. godine koji se postupak vodi pred Općinskim sudom Zadar pod poslovnim brojem O-1682/2011 ne spada i ne predstavlja nekretnina i to obiteljska stambena zgrada izgrađena i označene na skici sudskog očevida od dana 21. svibnja 2021. godine stalnog sudskog vještaka za geodetske poslove D. T. žutom bojom te likom i točkama A-B-C-D-E-F-G-J-K-L-M-N- O-P-R-S-T-A ukupne površine 240 m2 dijela čest. zem. 679/1 k.o. Savar, a u naravi se radi o kući katnici površine 51 m2 (lik 5-6-7-8-5), terasi površine 12 m2 (lik 8-9-10- 11-8), gusterni površine 18 m2 (lik 8-12-13-14-8), spremištu površine 10 m2 (lik 1-2- 3-4-1), dijelu stare crne jame površine 4 m2 (lik R-16-15-22-R), te dvoru površine 145 m2, nekretnina označena na skici sudskog očevida zelenom bojom te likom i točkama M-21-20-19-R-P-O-N-M površine 8 m2 dijela čest. zem. 679/1 k.o. Savar označen kao položaj dokupljenog zemljišta koje u naravi čini zemljanu površinu, a manjim dijelom manji dio stare crne jame površine 1 m2 (lik 17-R-22-18-17), nekretnina označena na skici sudskog očevida likom U-J-G-U površine 12 m2 dijela čest. zem 679/1 k.o. Savar, te nekretnina na skici sudskog očevida označena likom M-V-Z-19-21-M površine 85 m2 dijela čest. zem 679/1 k.o. Savar, sve prikazano na skici sudskog očevida dana 21. svibnja 2021. godine stalnog sudskog vještaka za geodetske poslove D. T., te u nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke dipl. ing. građ. M. K. iz mjeseca rujna 2021. godine.“
II.- Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 7.687,50 kuna, u roku od 15 dana.
IIII.- Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa.
r i j e š i o j e
Ne dopušta se preinaka tužbe u toč. II. podneska tužiteljice od 23. studenog 2021. godine kojim se predlaže da se utvrdi da je tužiteljica vlasnica nekretnine oznake dio čest. zem. 679/1 površine 240 m2 k.o. Savar, u naravi obiteljska kuća katnica površine 51 m2, terasa površine 12 m2, gusterna površine 18 m2, spremište površine 10 m2, dio stare crne jame površine 4 m2 i dvor površine 145 m2, što je na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka dipl. ing. geod. D. T. od 21. svibnja 2021. godine označeno žutom bojom i likom A-B-C-D-E-F-G-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-A, te se ne dopušta preinaka tužbe u toč. III. navedenog podneska tužiteljice od 23. studenog 2021. godine kojim se predlaže da se utvrdi da je tužiteljica vlasnica nekretnina oznake dio čest. zem. 679/1 površine 8 m2 k.o. Savar, u naravi zemljana površina a manjim dijelom manji dio stare crne jame površine 1 m2, što je na skici sudskog očevida označeno zelenom bojom i likom M-21-20-19-R-P-O-N-M, dio čest. zem. 679/1 površine 12 m2 k.o. Savar, što je na skici sudskog očevida označeno likom U- J-G-U, te dio čest. zem. 679/1 površine 85 m2 k.o. Savar, što je na skici sudskog očevida označeno likom M-V-Z-19-21-M.
Obrazloženje
1. U tužbi prvotnog tužitelja P. H. podnijetoj protiv tuženice ovom sudu dana 8. travnja 2014. godine se navodi da je pred Općinskim sudom u Zadru u tijeku ostavinski postupak iza smrti ostaviteljice I. V. H. koji se vodi pod poslovnim brojem O-1682/11, a nasljednik i sin navedene ostaviteljice P. H.-ovdje tužitelj je uložio žalbu na rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-1682/11, kojim rješenjem je odlučeno o prekidu ostavinskog postupka. Odlučujući o žalbi tužitelja, Županijski sud u Zadru je svojim rješenjem pod poslovnim brojem Gž-2102/12 od 13. ožujka 2014. godine odbio žalbu tužitelja i nasljednika P. H. kao neosnovanu s obrazloženjem da postoji spor između nasljednika oko činjenica da je "razvidno da između nasljednika postoji spor o tome da li neka imovina ulazi u ostavinsku imovinu". Tužitelj H. P. i dalje ustraje u svojim navodima, prije svega da zgrada izgrađena na čest. zem. 679/1 k.o. Savar ne predstavlja ostavinsku imovinu ostaviteljice I. V. H., koju je tuženica putem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s ostaviteljicom dana 8. rujna 2005. godine ovjerenim pod poslovnim brojem R2-797/05, Ov-86/05 od 16. rujna 2005. godine unijela kao vlasništvo ostaviteljice I. V. H. u navedeni ugovor. Naime postoji ulaganje tužitelja kao savjesnog i poštenog stjecatelja i graditelja u prijepornu zgradu i nekretninu kroz duži vremenski period. Stoga se ukazuje nužnim izdvojiti nekretninu koju je kao savjestan i pošten graditelj tužitelj stekao ulaganjem, osobnim radom te svojim materijalnim sredstvima. Kada to ne bi bilo tako, onda bi sigurno i pok. majka stranaka za života, ali i tužena, reagirali, a za to je bilo dovoljno vremena i to od 1958. godine, kada umire otac stranaka, da sudskim ili pak bilo kojim drugim zakonom uređenim postupkom onemoguće tužitelja da ulaže u spornu zgradu. Sama kuća je izgrađena 1941. godine dimenzije 7x6 m, pokrivena betonskom pločom, spaljena 1943. godine s uništenjem u cijelosti unutrašnjosti zgrade i zidova, s time da je ispucala vanjska i unutarnja žbuka, pod zgrade je potpuno uništen tj. spaljen. Ratna je šteta procijenjena i minimalno sanirana. Otac stranaka je preminuo 1958. godine kada tužitelj financijski pomaže pok. majci, čak je jedno vrijeme majka i živjela kod tužitelja u R. 1964. godine mjesto S. je dobilo električnu energiju i tužitelj novčano osobno pomaže da se električno brojilo i zgrada priključi na električnu energiju, što je i učinjeno. 1967. godine tužitelj je osobno uredio okoliš zgrade i okućnice, očistio staru mociru te napravio betonski zid, ogradu oko kuće dužine 35- 40 m uz ulaganje vlastitih sredstava. 1970. godine tužitelj u dogovoru s majkom i suprugom odlučuje se za proširenje kuće tj. dizanje kuće na kat. Kredit kojeg je pok. majka doista ishodila bio je cca 7.000. tadašnjih dinara, a s tim novcem se nije mogao podmiriti trošak kupnje vrata zgrade i prozora, te saniranja zgrade, ovo nikako, te je sam kredit preimenovan u ratnu odštetu, a tužitelj je zbog minimalne mirovine majke bio prvi jamac (tada žirant) i vraćao do kraja osobno kredit, dakle sam je tužitelj otplaćivao kreditne rate do isplate u cijelosti. Godine 1971. te 1972. godine traju radovi na podizanju zgrade na kat, sama se kuća nalazi i smještena je na brdu, udaljena cca 1 km od luke S., te je tužitelj osobno organizirao prijevoz cjelokupnog građevinskog materijala, kako brodom, tako do same zgrade, a što je plaćao svojim novcem. Tužitelj je građevinske radove izvodio osobno i putem majstora, a radilo je više građevinskih majstora uz skupu nadnicu i to dvojica majstora iz B. a jedan iz I., s tim da je radnicima trebalo obvezno osigurati stan, hranu i spavanje, sve o trošku tužitelja. Angažirani su tijekom izvođenja radova i drugi majstori građevinske, elektro struke, te stolari, ličioci, krovopokrivači te brojni drugi. 1972. godine postavljen je novi krov i krovna konstrukcija na zgradi. 1985. godine na majčin zahtjev i prijedlog tužitelj je počeo s ugradnjom WC-a i sanitarnog čvora koji je do tada bio vanjski te je uređeno i kupatilo u kući. Uz to je iskopana septička jama, u kući je sprovedena i uvedena voda, instaliran hidrofor, a samo kupatilo je u cijelosti uređeno uz izvođenje vodoinstalaterskih, keramičkih i drugih radova. U međuvremenu je u kuću instaliran i uveden telefonski priključak. Tužitelj i njegova supruga imali su radni odnos uz solidna redovita primanja, te su uz velika odricanja sva novčana sredstva ulagali u kuću na S., izgrađenu na čest. zem. 679/1 k.o. Savar. Dakle sporna zgrada i parcela na kojoj je izgrađena zgrada ne mogu biti predmetom raspolaganja, konkretno ugovorom o doživotnom uzdržavanju iz 2005. godine, jer ostaviteljica I. V. H. nije bila vlasnikom nekretnine. Slijedom izloženog predlaže se usvajanje tužbenog zahtjeva, dakle da se utvrdi da u ostavinsku imovinu iza smrti pok. ostaviteljice I. V. H. (rođ. 1909. godine, a umrle 2011. godine), koji se postupak vodi pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem O-1682/11 ne spada i ne predstavlja nekretnina i to obiteljska stambena zgrada izgrađena na čest. zem. 679/1 k.o. Savar.
2. U odgovoru na tužbu tuženice sadržanom u podnesku od 10. studenog 2014. godine (ls. 19-22) se osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Zemljišnu čest. 679/1 k.o. Savar je djed stranaka M. H. darovao ocu stranaka I. H. prije početka drugog svjetskog rata kako bi isti na njoj sagradio kuću za sebe i za svoju obitelj, te je otac I. H. na darovanoj parceli sagradio prizemnicu površine oko 57 m2. Otac stranaka I. H. je neko vrijeme radio u SAD, nakon čega je počeo ploviti, a zbog ozljeda zadobivenih prilikom pada u brodskoj strojarnici je umro 1958. godine u R., a tim mukotrpno zarađenim novcem su otac i majka stranaka sagradili kuću uz brojna odricanja, a tada su sagrađeni i gusterna, vanjski WC i konoba koji se nalaze zapadno od same kuće, a koji postoje i koriste se i danas. Obzirom da je otac I. H. rijetko bio u S., majka je iznijela najveći teret gradnje te kuće. Kuća je doista bila potpaljena 1943. godine, ali srećom nije potpuno izgorjela, te se u njoj moglo stanovati nakon rata, pa se u tu kuću tada sklonio određeni broj mještana S. kojima su kuće bile u potpunosti uništene, i tu su boravili dok nisu popravili svoje kuće. Struju u kuću je majka sama ugradila od svojih novaca, majka je primala očevu mirovinu, a bavila se i ovčarstvom, tj. prodajom janjaca, te je na taj način ušteđenim novcima kuću priključila na električnu energiju. U to vrijeme P. prvi brak je bio u rasulu, tako da on nije imao novaca za bilo kakvo pomaganje majci ili instaliranje priključka električne energije, P. nije tada stanovao sa majkom za razliku od tuženice. Majka je osobno odnijela i bacila većinu kamenja koji su se nalazili u suhozidu koji je bio sagrađen okolo parcele na kojoj je sagrađena kuća, a ostatak je u beton "obukao" radnik. P. nije baš poznat kao "vruć radnik", uvijek se držao kao gospodin, gotovo ništa nije htio fizički raditi, jedina njegova zanimacija kada bi došao u S. za vikend ili na godišnji je bio ribolov, te je uglavnom vrijeme provodio u svojoj brodici. Kat kuće je sagrađen kreditom kojeg je dobila majka na račun ratne odštete i njenog sudjelovanja u NOB, kredit nije vraćao P., nego je kredit vraćala majka i to uredno svaki mjesec, a kredit je odobren s obzirom na visinu majčine mirovine i bio je dovoljan za procijenjene građevinske radove. Građevinske radove ni u kom dijelu nije izvodio P., već radnici koji su za to bili plaćeni, a majka je bila ta koja je radnicima kuhala, te ih primila na smještaj u prizemlju kuće, a također je i majka sama u svemu pomagala radnicima, što P. nije mogao s obzirom da je cijelo to vrijeme do 1998. godine stanovao u Z., gdje je bio i zaposlen. Najveći teret je pao na leđa pok. majke, ista je donosila i zemlju u vrt uokolo kuće sa drugih parcela, majka je cijeli život živjela u toj kući te su ovčarstvo, poljoprivreda i ulaganje u kuću bile jedine njene aktivnosti koje je financirala svojoj iznimnom štedljivošću po kojoj je bila poznata. Većinu radova je napravio majstor s otoka I. koji je radio i prizemlje kuće, a koji na žalost više nije živ. Krov je postavljen kada je na njega došao red i bio je plaćen istim novcem koji je prije spomenut. Kupatilo koje navodi P. je sagrađeno u sobi tužene u prizemlju, s obzirom da je P. njihovu zajedničku kuću koristio kao ljetnikovac za sebe i svoju obitelj, time je dobio veći komfor u kući, tužena naravno da nije imala ništa protiv toga s obzirom da je i majka koristila to kupatilo, a također je i uložila dobar dio svog novca u njega. P. i njegova obitelj su skoro pedeset godina koristili njihovu zajedničku kuću za svoje osobne potrebe, uglavnom za ljetovanje, što tuženoj nije smetalo, naime suprug tužene S. L. je isto iz S., i kada bi tužena došla u S., stanovala je kod svog supruga i njegove obitelji. U tužbi se navodi da tužena i pok. majka nisu reagirale i onemogućavale P. da ulaže u zgradu, a naravno da nisu jer je gotovo sva ulaganja izvršila pok. majka, te njih dvije nisu ni imale na što reagirati niti u čemu onemogućavati tužitelja. Sva pomoć P. majci oko izgradnje i uređenja kuće su bila ulaganja u njegov vlastiti komfor, s obzirom na više desetljetno korištenje kuće, a ne radi stjecanja vlasništva. Sve što je eventualno uložio je višestruko uživao. P. i njegova supruga su bili zaposleni, ali nije bila riječ o tako velikim primanjima kako bi se dalo zaključiti iz tužbe, a isti maju dvoje djece, tako da nije bilo puno mjesta za ulaganja u nekretnine. P. zaboravlja napomenuti da je sadašnju suprugu, koja je tada radila kao učiteljica u S., doveo u majčinu kuću nakon što je ostavio prvu ženu i sina te se doselio u Z. P. se vratio u Z. nekoliko godina prije rođenja starije kćeri, negdje 1964.-1965. godine, a gotovo svi radovi na kući i u njoj su bili gotovi do 1971. godine, toliko o više desetljetnom ulaganju. Predmetna kuća je bila jedina vrijedna imovina koju je majka imala, te je istu i ostavila tuženoj iz zahvalnosti tuženoj i njezinoj obitelji za skrb koju su joj pružili kad joj je bila najpotrebnija. Kako je majka znala da je u ostavinskom postupku nakon smrti oca tužena dobila polovicu imovine, to je majka tuženoj ugovorom o doživotnom uzdržavanju ostavila svoj dio, a ne cjelokupnu imovinu. Jasno je da tužitelj nije očekivao da će majka ugovorom o doživotnom uzdržavanju ostaviti tuženoj svu imovinu, pa sada tužitelj ne preže ni pred najgorim lažima kako bi se domogao navedene kuće. Sam je tužitelj kriv što se do toga doveo, a osobno mu tužena nikad ne bi pravila ovakve probleme oko nasljedstva da je isti brinuo o njihovoj pok. majci dok je bila živa, iako je tužena nakon očeve smrti naslijedila polovicu njegove imovine, već bi se tužena odrekla svega u tužiteljevu korist. Slijedom izloženog tužena smatra da tužitelj ničim nije stekao pravo vlasništva nad obiteljskom kućom koju je ona naslijedila te predlaže da se tužiteljeva tužba odbije kao neosnovana.
3. Iz podneska tužitelja koji je predan na pripremnom ročištu od 2. prosinca 2014. godine (ls. 52-57) proizlazi da je sporna zgrada sagrađena 1941. godine, dimenzija 7x6 m, površine 42 m2, pokrivena betonskom dekom, ali je ista spaljena 1943. godine, a posljedica paljevine iste je da su unutarnji zidovi potpuno očađani, ispucala je vanjska i unutarnja žbuka, pod zgrade je sto posto spaljen, a 1945. godine ratna šteta je procijenjena na tadašnjih 71.000 dinara. Majka stranaka je dobila kredit 1971. godine od Fonda za stambenu izgradnju boraca u iznosu od 7.000 tadašnjih dinara, koji iznos predstavlja revalorizaciju u vrijednosti od 1.050,00 USD, koji kredit je u cijelosti vratio tužitelj, jer je pok. majka imala vrlo malu mirovinu, radi se o invalidskoj mirovini koja je iznosila cca 700,00 kuna, koja mirovina nije bila dostatna za osnovne životne potrebe, a o financijskim ulaganjima nema niti govora. Navedeni iznos nije bio dovoljan niti za trošak kupnje vrata ili prozora ili pak saniranje žbuke, s tim da je kredit preimenovan u ratnu odštetu, kojeg majka zbog minimalne mirovine nije mogla otplaćivati, a prvi žirant je bio tužitelj koji je otplatio sve kreditne rate. Dakle majka je imala vrlo malu, štoviše simboličnu invalidsku mirovinu, nije radila, te je ista živjela sa sinom P. koji je radio cijeli svoj radni vijek i to kao šef kuhinje u tadašnjem poduzeću J., i to najprije kao šef kuhinje u hotelu Z. u Z. a potom u turističkom naselju P. S. u P., isti je otišao u mirovinu 1990. godine, i stalno živi u S. s majkom. Primanja P. H. su znatna prema općepoznatim prilikama u tadašnjoj državi, a njegova supruga S. H. je radila kao učiteljica i to do 1971. godine u osnovnoj školi S., a nakon toga u Z. u dječjem vrtiću R. i ista je otišla u mirovinu 2008. godine. S obzirom da tužitelj ulaže svoja materijalna, financijska sredstva, te svoj rad, te se radi o savjesnom i poštenom graditelju, to se u ovom slučaju ima primijeniti kao mjerodavno načelo superficies solo cedit iz odredbe paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika (OGZ) iz koje zakonske odredbe slijedi da je pošteni graditelj mogao steći vlasništvo na zemlji i zgradi samo u slučaju kada je vlasnik zemlje znao za građenje pa ga nije odmah zabranio. Ovdje se radi o situaciji da između tužitelja P. H. i njegove majke postoji dugi niz godina zajednica života, te tužitelj i njegova supruga rade i kontinuirano ulažu u gradnju predmetne zgrade svoja novčana sredstva ali i rad općenito, slijedom čega se ukazuje nužnim izdvojiti nekretninu koju je tužitelj kao savjestan i pošten graditelj stekao ulaganjem, osobnim radom te svojim materijalnim sredstvima. Kada to ne bi bilo tako, onda bi sigurno i pokojna majka za svog života ali i tužena reagirali, a za što je bilo dovoljno vremena od 1958. godine, kada umire otac stranaka, da sudskim ili pak bilo kojim drugim zakonom uređenim postupkom onemoguće tužitelja da ulaže u spornu zgradu. Dakle tužitelj je sa svojom suprugom imao stalni radni odnos, uz solidna redovita primanja, te su uz velika odricanja sva novčana sredstva uložili u kuću na S., tužitelj je o majci cijelo vrijeme vodio brigu i skrb, zato i potječe oporuka majke iz 1980. godine. Pok. majka je do 1993. godine bila stalno u S., 1993. godine zbog bolesti napada slijepog crijeva odlazi u Z., ali se opet vraća u S. te 1995. godine opet odlazi u Z., pok. majka je bila inače vrlo teško bolesna osoba, imala je niz zdravstvenih problema, operacija tumora, sljepoća koja joj se javlja krajem 1980-ih godina, perforacija debelog crijeva.
4. Iz podneska tuženice koji je predan na pripremnom ročištu od 2. prosinca 2014. godine (ls. 84-86), proizlazi da je rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-1682/11 od 29. veljače 2012 godine tužitelj upućen u parnicu protiv tužene radi pobijanja pravne valjanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenom između ostaviteljice I. V. H. kao primateljice uzdržavanja i tužene kao davateljice uzdržavanja, a po kojem rješenju tužitelj nije postupio, već je pokrenuo protiv tužene parnicu radi utvrđenja da određena imovina ne ulazi u ostavinsku masu ostaviteljice pok. I. V. H., slijedom čega je predmetna tužba tužitelja nedopuštena i treba ju odbaciti. Tužitelj nije nikada mogao biti niti pošten, niti savjestan kako posjednik tako niti graditelj, a s obzirom da je tužitelj bio svjestan da predmetna nekretnina nije njegovo vlasništvo već suvlasništvo njegove majke i sestre, ovdje tužene, a sve s obzirom na rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru poslovni broj O-590/58 od 25. ožujka 1959. godine iza smrti ostavitelja I. H.- oca stranaka, no tužena osporava da bi tužitelj uopće bio graditelj te da bi se mogao takvim smatrati, a eventualno učinjena minimalna ulaganja tužitelja mogla bi se isključivo okarakterizirati kao redovno održavanje pojedinih dijelova kuće, međutim nikako kao temeljem stjecanja prava vlasništva, odnosno temeljem za ostvarivanje stvarno pravnog zahtjeva. Naime predmetna kuća je u cijelosti sa svim svojim bitnim dijelovima izgrađena od strane oca i majke stranaka, a nakon smrti oca stranaka građevinski radovi vršeni su i financirani isključivo od strane majke stranaka pok. I. V. H., koja nikada nije navedenom imovinom raspolagala u korist tužitelja.
5. Tijekom postupka preminuo je tužitelj P. H. i to dana 28. ožujka 2017. godine, što proizlazi iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika u Z. S. G. kao povjerenika Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-845/17, UPP/OS- 72/17 od 27. lipnja 2017. godine (ls. 123-125), te je rješenjem suda od 31. ožujka 2017. godine (ls. 119) utvrđen prekid postupka zbog smrti tužitelja P. H. Rješenjem suda od 27. veljače 2017. godine (ls. 126) pozvane su nasljednice ostavitelja P. H. i to supruga S. H. i unuke V. H. i I. H. da preuzmu postupak koji je zbog smrti P. H. prekinut rješenjem suda od 31. ožujka 2017. godine, te je rješenjem suda od 29. lipnja 2018. godine (ls. 131-132) određen nastavak ovog postupka koji se sada vodi pod poslovnim brojem P-1329/18, međutim podneskom od 19. listopada 2018. godine (ls. 136) nasljednice prvotnog tužitelja V. H. i I. H. (unuke ostavitelja) su izjavile da ne preuzimaju predmetni postupak u svojstvu tužiteljica, odnosno da iste ne ustraju na tužbenom zahtjevu postavljenom od strane pok. P. H.
6. Nakon provedenog očevida na licu mjesta od 21. svibnja 2021. godine uz sudjelovanje vještaka geodetske i građevinske struke, podneskom tužiteljice S. H. od 23. studenog 2021. godine (ls. 193-194) te na ročištu od 16. veljače 2022. godine (ls. 206) uređuje se tužbeni zahtjev na način da se toč. I. predlaže da se utvrdi da u ostavinsku imovinu iza smrti pok. ostaviteljice I. V. H. koji ostavinski postupak se vodi pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem O-1682/11 ne spada i ne predstavlja nekretnina oznake dio čest. zem. 679/1 površine 240 m2 k.o. Savar, u naravi obiteljska kuća katnica površine 51 m2, terasa površine 12 m2, gusterna površine 18 m2, spremište površine 10 m2, dio stare crne jame površine 4 m2, i dvor površine 145 m2, što je na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka dipl. ing. geod. D. T. od 21. svibnja 2021. godine označeno žutom bojom i likom A-B-C-D-E-F- G-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-A, nadalje dio čest. zem. 679/1 površine 8 m2 k.o. Savar, u naravi zemljana površina a manjim dijelom dio stare crne jame površine 1 m2, što je na skici sudskog očevida označeno zelenom bojom i likom M-21-20-19-R-P-O-N-M, dio čest. zem. 679/1 površine 12 m2 k.o. Savar, što je na skici sudskog očevida označeno likom U-J-G-U, te dio čest. zem. 679/1 površine 85 m2 k.o. Savar, što je na skici sudskog očevida označeno likom M-V-Z-19-21-M. Nadalje toč. II. tužbenog zahtjeva se predlaže da se utvrdi da je tužiteljica vlasnica nekretnine oznake dio čest. zem. 679/1 površine 240 m2 k.o. Savar, u naravi obiteljska kuća katnica površine 51 m2, terasa površine 12 m2, gusterna površine 18 m2, spremište površine 10 m2, dio stare crne jame površine 4 m2, i dvor površine 145 m2, što je na skici sudskog očevida označeno žutom bojom i likom A-B-C-D-E-F-G-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-A, a toč. III. tužbenog zahtjeva se predlaže da se utvrdi da je tužiteljica vlasnica nekretnina oznake dio čest. zem. 679/1 površine 8 m2 k.o. Savar, u naravi zemljana površina a manjim dijelom dio stare crne jame površine 1 m2, što je na skici sudskog očevida označeno zelenom bojom i likom M-21-20-19-R-P-O-N-M, dio čest. zem. 679/1 površine 12 m2 k.o. Savar, što je na skici sudskog očevida označeno likom U- J-G-U, te dio čest. zem. 679/1 površine 85 m2 k.o. Savar, što je na skici sudskog očevida označeno likom M-V-Z-19-21-M.
7. U podnesku tuženice od 30. studenog 2021. godine (ls. 196-200) se navodi da je tužiteljica podneskom od 23. studenog 2021. godine (ls. 193-195) osim preciziranja već postavljenog tužbenog zahtjeva, dodala još dva nova tužbena zahtjeva a koji zahtjevi nisu isticani niti u tužbi a niti do zaključenja prethodnog postupka, a na koju preinaku tužbe, tužena ne daje svoj pristanak, te predlaže da sud ne dopusti preinaku u toč. II. i III. uređenog zahtjeva tužiteljice od 23. studenoga 2021. godine.
7.1. Prema čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19- u nastavku ZPP-a) tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a prema stavku 2. toga članka iznimno od odredbe st. 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Prema čl. 191. st. 1. ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.
7.2. S obzirom da tužiteljica u podnesku od 23. studenog 2021. godine kojim u toč. I. precizira postavljeni tužbeni zahtjev od 8. travnja 2014. godine kojim se traži utvrđenje da sporna nekretnina ne predstavlja ostavinsku imovinu pok. I. V. H., dodaje još dva potpuno nova zahtjeva na utvrđenje prava vlasništva sporne nekretnine (toč. II. i III. podneska), to je u svezi postavljanja ta dva potpuno nova zahtjeva u toč. II. i III. u podnesku tužiteljice od 23. studenoga 2021. godine, za navesti da se ne radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. ZPP-a, slijedom čega je valjalo donijeti odluku kojom se ne dopušta preinaka tužbe u toč. II. i III. zahtjeva tužiteljice od 23. studenog 2021. godine i odlučiti kao u izreci rješenja.
8. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu pismenu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista i pročitana: izvod iz katastarskog plana DGU, Područni ured za katastar Zadar od 8. travnja 2014. godine (ls. 7), posjedovni list broj 192 DGU Područni ured za katastar Zadar od 8. travnja 2014. godine (ls. 8), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-1682/11 od 29. veljače 2012. godine (ls. 9- 11), rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2102/12 od 13. ožujka 2014. godine (ls. 12-14), smrtni list za I. H. pok. M. (ls. 23), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru poslovni broj O-590/58 od 25. ožujka 1959. godine iza smrti ostavitelja I. H. pok. M. (ls. 24), uvjerenje Općine Zadar, Općinska uprava društvenih prihoda od 24. ožujka 1988. godine (ls. 25), rješenje Hrvatskog Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba Zadar od 28. listopada 1997. godine (ls. 26), oporuka V. H. od 19. travnja 1980. godine (ls. 27), posjedovni list broj 17, DGU, Područni ured za katastar Zadar od 20. veljače 2012. godine (ls. 28-30), povijest posjedovanja DGU, Područni ured za katastar Zadar od 16. lipnja 2008. godine za nekretnine upisane u posjedovnom listu broj 17 k.o. Savar (ls. 31-38), ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između primateljice uzdržavanja I. V. H. i davateljice uzdržavanja M. L. od 8. rujna 2005. godine ovjeren od strane Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem R2-797/05, Ov-86/05 od 16. rujna 2005. godine (ls. 39-42), fotografije predmetne kuće (ls. 48- 50), ugovor o stambenom komunalnom kreditu zaključen između V. H. i Komercijalne banke Zadar od 5. ožujka 1971. godine (ls. 58-59), Zaključak Kotarske komisije za ratnu štetu od 26. listopada 1945. godine (ls. 60), dopis Komercijalne banke Zadar od 18. studenog 1971. godine (ls. 61), dopis Skupštine općine Zadar Fond za stambenu izgradnju boraca od 9. Veljače 1971. godine (ls. 62), rješenje Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje Zadar od 6. travnja 1968. godine (l.s. 63), rješenje Komisije za stambenu izgradnju boraca NOR-a Općine Zadar od 2. rujna 1976.godine (ls. 64), zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa kod HPT od 20. travnja 1995. godine (ls. 65), priznanice od 1995. i od 1996. godine (ls. 66-70), račun za klima uređaj od 20. prosinca 2004. (ls. 71), račun za štednjak od 15. svibnja 2008. godine (ls. 72-73), račun za štednjak plinski od 4. travnja 2005. godine (ls. 74), ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa kod HPT od 27. travnja 1995. godine (ls. 75), opći upitnik za I. H. iz 1951. godine (ls. 91-92), rješenje Kotarskog zavoda za socijalno osiguranje u Rijeci broj 75328 od 9. veljače 1961. godine (ls. 100), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika u Z. S. G. kao povjerenika Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-845/17, UPP/OS-72/17 od 27. lipnja 2017. godine iza smrti pok. P. H. pok. I. (ls. 123-125), skica sudskog očevida i fotografije lica mjesta sve sačinjeno od strane stalnog sudskog vještaka dipl. ing. geod. D. T. iz G. L. j. d.o.o. od 25. svibnja 2021. godine (ls. 173-174), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke dipl. ing. građ. M. K. od 12. listopada 2021. godine (ls. 178-189).Tijekom postupka proveden je očevid na licu mjesta dana 21. svibnja 2021. godine (ls. 164- 172), te su saslušani D. M. (ls. 142), N. H. (ls. 142-143), G. B. (ls. 143), K. P. (ls. 144), S. K. (ls. 144), D. M. (ls. 144-145), Š. J. (ls. 146-147), B. L. (ls. 147), S. H. (ls. 148), S. L. (ls. 148), B. K. (ls. 150-151), V. K. (ls. 151), I. L. (ls. 151-152), te tužiteljica S. H. (ls. 138-139) i tužena M. L. (ls. 139) u svojstvu stranaka.
9. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
10. Predmet tužbenog zahtjeva je da se utvrdi da u ostavinsku imovinu iza smrti pok. ostaviteljice I. V. H. koji ostavinski postupak se vodi pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem O-1682/11 ne spada i ne predstavlja nekretnina oznake dio čest. zem. 679/1 površine 240 m2 k.o. Savar, u naravi obiteljska kuća katnica površine 51 m2, terasa površine 12 m2, gusterna površine 18 m2, spremište površine 10 m2, dio stare crne jame površine 4 m2, i dvor površine 145 m2, što je na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka dipl. ing. geod. D. T. od 21. svibnja 2021. godine označeno žutom bojom i likom A-B-C-D-E-F-G-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-A, nadalje dio čest. zem. 679/1 površine 8 m2 k.o. Savar, u naravi zemljana površina a manjim dijelom dio stare crne jame površine 1 m2, što je na skici sudskog očevida označeno zelenom bojom i likom M-21-20-19-R-P-O-N-M, dio čest. zem. 679/1 površine 12 m2 k.o. Savar, što je na skici sudskog očevida označeno likom U-J-G-U, te dio čest. zem. 679/1 površine 85 m2 k.o. Savar, što je na skici sudskog očevida označeno likom M-V-Z-19-21-M.
11. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da predmetna nekretnina oznake čest. zem. 679/1 ukupne površine 345 m2 k.o. Savar, u naravi kuća katnica i okućnica, ne predstavlja ostavinsku imovinu njezine svekrve pok. I. V. H. (rođ. 1909. godine, a umrla 2011. godine), iza čije smrti se ostavinski postupak vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem O- 1682/11 i koji ostavinski postupak je prekinut a njezin suprug sada pok. P. H. je u svezi predmetne nekretnine upućen na pokretanje parnice protiv svoje sestre, ovdje tužene, budući da je vlasništvo predmetne nekretnine za cijelo njezin suprug pok. P. H. stekao kao pošteni graditelj, ulaganjem svojeg osobnog rada i svojih materijalnih sredstava u predmetnu kuću kroz duži vremenski period, a nakon njegove smrti da je nasljeđivanjem istoga predmetnu nekretninu stekla ona.
12. Tužena se tužbenom zahtjevu tužiteljice, a prije tužiteljičinog supruga P. H. suprotstavlja na način da navodi da je zemljište na kojem se nalazi predmetna kuća bilo od njezinog oca I. H. pok. M., da su njezini roditelji I. i I. V. H. na predmetnom zemljištu 1941. godine sagradili prizemnicu, gusternu i konobu, da su nakon smrti oca I. (isti je umro 1958. godine) predmetnu nekretninu stekle ona i majka I. V. H. svaka za 1/2 dijela, da je 1971. godine podignut kat s krovom, izgradnja kojeg kata i krova je financirana isključivo kreditom koji je majci odobren s obzirom na visinu njezine mirovine i koji kredit je bio dovoljan za navedene radove, a koji kredit je u cijelosti vratila majka koja je imala mirovinu, obrađivala vrt i imala ovce, da je od 1994. godine pa do svoje smrti (2011. godine) njezina majka I. V. živjela s njom u Z. za koje čitavo vrijeme se isključivo samo ona brinula o majci te je između nje kao davateljice uzdržavanja i majke I. V. kao primateljice uzdržavanja 2005. godine zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim ugovorom je majka u korist nje raspolagala čitavom svojom imovinom, dakle i svojim dijelom predmetne nekretnine, koju imovinu je naslijedila iza smrti svoga supruga Ivana.
13. U ovoj pravnoj stvari temeljno i prijeporno pitanje se odnosi na činjenicu da li je prednik tužiteljice pok. P. H. predmetnu nekretninu oznake čest. zem. 679/1 ukupne površine 345 m2 k.o. Savar, u naravi kuća katnica, gusterna, spremište, crna jama, dvor, stekao građenjem, koja sporna činjenica u biti predstavlja prethodno pitanje za odluku o tužbenom zahtjevu. S obzirom na činjeničnu osnovu tužbe, imajući u vidu čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143/14, 152/14 i 81/15) sporni odnos valja raspraviti prema pravnim pravilima bivšeg Austrijskog općeg građanskog zakonika (OGZ), konkretno paragrafu 418. OGZ-a, kojim je određeno da onaj tko je gradio od svoje građe na tuđem zemljištu, bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta, da pošteni graditelj može tražiti naknadu potrebnih i korisnih troškova, da se s graditeljem nepoštenim postupa kao s onim koji bez naloga obavlja tuđe poslove, te da pošteni graditelj postaje vlasnik zemljišta ako je vlasnik znao za građenje i nije ga zabranio. U svezi paragrafa 418. OGZ-a, za navesti je, da ukoliko po pravnim pravilima OGZ-a postoje pretpostavke za stjecanje vlasništva građenjem, tada prema sudskoj praksi, ako je podignuta zgrada vrednija od zemljišta na kojem leži i od zemljišta oko nje, da tada graditelj stječe i vlasništvo zgrade i vlasništvo zemljišta koje je potrebno za redovno korištenje zgrade kao i zemljišta nad kojim je podignuta zgrada. Radi utvrđenja navedene sporne činjenice koja se odnosi na to da li je tužiteljičin suprug sada pok. P. H. građenjem stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine oznake čest. zem. 679/1 ukupne površine 345 m2 k.o. Savar, u naravi kuća katnica, gusterna, spremište, crna jama, dvor, proveden je dokazni postupak, pa je tako proveden očevid na licu mjesta, izvršen uvid u pismenu dokumentaciju koja prileži spisu, te su saslušane stranke i svjedoci.
14. Iz skice sudskog očevida i fotografija lica mjesta sve sačinjeno od strane stalnog sudskog vještaka dipl. ing. geod. D. T. iz G. L. j. d. o. o. od 25. svibnja 2021. godine (ls. 173-174) proizlazi da je na navedenoj skici sporna nekretnina koju je tužiteljica osobno pokazala na očevidu dana 21. svibnja 2021. godine označena žutom bojom i likom A-B-C-D-E-F-G-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-A, radi se o dijelu čest. zem. 679/1 površine 240 m2 k.o. Savar, a u naravi se radi o kući katnici površine 51 m2 (lik 5-6-7-8-5), terasi površine 12 m2 (lik 8-9-10-11-8), gusterni površine 18 m2 (lik 8-12-13-14-8), spremištu površine 10 m2 (lik 1-2-3-4-1), i dijelu stare crne jame površine 4 m2 (lik R-16-15-22-R), a preostali dio sporne nekretnine od 145 m2 čini dvor, dok je na skici po kazivanju tužiteljice položaj dokupljenog zemljišta označen zelenom bojom i likom M-21-20-19-R-P-O-N-M, radi se o dijelu čest. zem. 679/1 površine 8 m2, koje u naravi čini zemljanu površinu, a manjim dijelom manji dio stare crne jame površine 1 m2 (lik 17-R-22-18-17). Nadalje je na navedenoj skici krajnji sjeverozapadni dio čest. zem. 679/1 površine 12 m2 k.o. Savar u naravi travnata površina prikazan likom U-J-G-U, dok je krajnji sjeveroistočni dio čest. zem. 679/1 površine 85 m2 k.o. Savar u naravi zaraslo zemljište prikazan likom M-U-V-Z-19-21- M. Iz navedene skice i fotografija lica mjesta kao i iz zapisnika sa provedenog očevida od 21. svibnja 2021. godine (ls. 164-172) proizlazi da je od strane tužiteljice na provedenom očevidu kao sporna nekretnina prikazana nekretnina oznake dio čest. zem. 679/1 površine 248 m2 k.o. Savar, a koja nekretnina je na skici označena žutom i zelenom bojom te je ista sa svih strana omeđena čvrstim međama u vidu betonskih zidova i manjim dijelom suhozidom.
15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka građevinske struke dipl. ing. građ. M. K. od 12. listopada 2021. godine (ls. 178-189) proizlazi da je sporna nekretnina oznake dio čest. zem. 679/1 površine 248 m2 (240 m2 + 8 m2), a koja je na skici sudskog očevida označena žutom i zelenom bojom, u naravi izgrađena građevna čestica na kojoj se nalazi stambena zgrada-kuća katnica i dvorište, parcela je sa svih strana omeđena betonskim zidovima i suhozidom. Slobodno stojeća stambena zgrada-kuća katnica je tlocrtne površine 51 m2, te se unutar dvorišta nalaze pomoćni objekt (magazin-spremište) tlocrtne površine 10 m2, gusterna tlocrtne površine 18 m2, i crna jama tlocrtne površine 5 m2 (4m2 + 1m2). Predmetna stambena zgrada-kuća katnica sastoji se od prizemlja i jednog kata sa kosim četverstrešnim krovom, zgrada je jednostavnog tlocrta, maksimalne vanjske tlocrtne dužine i širine 7,65 x 6,60 m (P=51 m2), uvećano za terasu tlocrtne dužine i širine 5,10 x 2,40m (P=12 m2). Kuća je funkcionalno jedna stambena jedinica. Prizemlje se sastoji od natkrivene predulazne terase sa koje se ulazi u zatvoreni dio koji se sastoji od hodnika, ostave, sobe, kuhinje, predprostora i kupaonice. Na prvi kat se pristupa preko vanjskog armirano-betonskog stubišta i natkrivene terase preko koje se ulazi u zatvoreni dio koji se sastoji od hodnika i tri sobe. Nosiva konstrukcija kuće je mješovite gradnje-zidana konstrukcija od betona i blok opeke, međukatna konstrukcija je ravna armiranobetonska ploča, krovište je drveno, četverostrešno, pokrov salonit ploče, fasada je ožbukana, vanjska stolarija je drvena, zaštićena sa griljama. Temeljem prikupljenih podataka i zatečenog stanja na očevidu na licu mjesta utvrđeno je da je predmetna kuća izgrađena u dvije faze. Postojeće prizemlje kuće tlocrtne dimenzije 7,65 m x 6,60 m (P=51 m2) sa ravnom armiranobetonskom pločom bez krova je izgrađeno u vremenskom periodu oko 1941. godine, predmetno prizemlje je tijekom drugog svjetskog rata, odnosno 1943. godine zapaljeno. U vremenskom periodu od 1970. godine do 1971. godine postojeće prizemlje je prošireno za terasu s vanjskim stubištem tlocrtne dimenzije 5,10m x 2,40 m (P=12 m2), a također je u istom vremenskom periodu nad postojećim prizemljem nadograđen prvi kat s krovištem. Tijekom vremena postojeće prizemlje kuće je preuređeno/adaptirano na način da je jedna soba prenamijenjena tako da je u trenutku očevida predprostor-dio kuhinje i kupaonica. Također su postavljene keramičke pločice, provedene instalacije te je napravljena crna jama. Procijenjena vrijednost zemljišta površine 248 m2 dijela čest. zem. 679/1 k.o. Savar iznosi 129.000,00 kuna (521,82 kuna/m2), a prilikom procjene vrijednosti zemljišta korištene su četiri usporedne nekretnine na okolnim sličnim lokacijama. Vrijednost prizemlja kuće građevinske bruto površine od 50,49 m2, iznosi 205.000,00 kuna (4.060,80 kn/m2), vrijednost prvog kata kuće (nadogradnja prvog kata i krov) građevinske bruto površine od 62,73 m2 iznosi 339.000,00 kuna (5.400,00 kuna/m2), dakle ukupna vrijednost kuće iznosi 544.000,00 kuna. Vrijednost pomoćnog objekta (magazin- spremište) građevinske bruto površine od 10 m2 iznosi 28.000,00 kuna (2.820,00 kuna/m2), vrijednost gusterne građevinsko bruto površine od 18 m2 iznosi 27.000,00 kuna (1.500,00 kn/m2), vrijednost crne jame građevinske bruto površine od 5 m2 iznosi 8.000,00 kuna (1.500,00 kn/m2), dakle ukupna vrijednost pomoćnog objekta, gusterne i crne jame iznosi 63.000,00 kuna. Ukupna vrijednost zemljišta površine 248 m2 dijela čest. zem. 679/1 k.o. Savar, prizemlja kuće, prvog kata kuće, pomoćnog objekta, gusterne i crne jame iznosi 736.000,00 kuna. Zemljište potrebno za redovnu upotrebu kuće je na skici sudskog očevida označeno likom A-B-C-D-E-F-G-J-K-L-M- 21-20-19-R-S-T-A (označeno žutom i zelenom bojom a građevinski vještak je isto još dodatno označio crvenim linijama), radi se o zemljištu površine 248 m2 dijela čest. zem. 679/1 k.o. Savar.
16. Iz posjedovnog lista broj 192 DGU, Područni ured za katastar Zadar od 8. travnja 2014. godine (ls. 8) proizlazi da je u katastru Zadar nekretnina oznake čest. zem. 679/1 površine 345 m2 k.o. Savar upisana kao posjed M. D. za 8/16 dijela i M. L. za 8/16 dijela.
17. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru poslovni broj O-590/58 od 25. ožujka 1959. godine (ls. 24) proizlazi da je iza smrti ostavitelja I. H., sin M. (rođ. 1906. godine, a umro 1958. godine), utvrđeno da njegovu ostavinsku imovinu čini kuća 7x8 m, te zemlje zv. M., Č. i P., a što se sve nalazi u k.o. Savar, na koje nekretnine pokojnik nije bio upisan, te su njegovim nasljednicima na čitavoj njegovoj ostavinskoj imovini proglašeni supruga I. V. H. za 1/2 dijela i mlt. kći M. H. za 1/2 dijela, dok iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da se je ostaviteljev sin P. H. odrekao nasljedstva.
18. Iz oporuke od 19. travnja 1980. godine (ls. 27) proizlazi da se u navedenoj oporuci navodi da V. H. poslije svoje smrti sve što posjeduje kuću, zemljište, ostavlja u nasljedstvo svom sinu P. H. koji ju je pomagao za sve vrijeme njezinoga života međutim na navedenoj oporuci ne postoji nikakva potvrda, odnosno ovjera nadležnog tijela da bi navedena oporuka uistinu bila potpisana od strane V. H.
19. Iz ugovora o doživotnom uzdržavanju od 8. rujna 2005. godine ovjeren od strane Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem R2-797/05, Ov-86/05 od 16. rujna 2005. godine (ls. 39-42) proizlazi da je isti zaključen između primateljice uzdržavanja I. V. H. i davateljice uzdržavanja M. L., a kojim ugovorom je primateljica uzdržavanja na ime toga što se davateljica uzdržavanja M. L. već duže vrijeme brine o njoj i to od 19. siječnja 1994. godine, ostavila svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, tj. pripadajući dio kuće s dvorištem i pripadajućim objektima u mjestu S. koju je primateljica uzdržavanja naslijedila iza smrti svoga supruga pok. I. H. sagrađenu na kat. čest. 679/1 k.o. Savar, te veći broj parcela koje se nalaze u k.o. Savar. 20. Iz rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-1682/11 od 29. veljače 2012. godine (ls. 9-11) proizlazi da je prekinut ostavinski postupak iza smrti I. V. H., rođene 15. prosinca 1909. godine, umrla 21. studenog 2011. godine, te je njezin zakonski nasljednik P. H. upućen na pokretanje parnice protiv zakonske nasljednice M. L. radi pobijanja pravne valjanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između ostaviteljice kao primateljice uzdržavanja i M. L. kao davateljice uzdržavanja od 8. rujna 2005. godine, koji ugovor je ovjeren pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem R2-797/05, OV-86/05 od 16. rujna 2005. godine, a iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je ostaviteljičin sin P. H. naveo da ne poštuje predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju od 8. rujna 2005. godine iz razloga jer je ostaviteljica predmetnim ugovorom raspolagala kućom u S. u koju da je isti unio svoja sredstva, odnosno da je ista njegovo vlasništvo koje je stekao građenjem kao savjestan i pošten graditelj, koje prvostupanjsko rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2102/12 od 13. ožujka 2014. godine (ls. 12-14), iz obrazloženja kojeg rješenja proizlazi da je razvidno da između nasljednika pok. I. V. H. postoji spor o tome da li neka imovina ulazi u ostavinu.
21. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika u Z. S. G. kao povjerenika Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-845/17, UPP/OS-72/17 od 27. lipnja 2017. godine (ls. 123-125) proizlazi da je iza smrti pok. P. H. pok. I. (rođ. 1933. godine, a umro 2017. godine) kao njegova ostavinska imovina između ostalog navedena kuća u S. na čestici 679/1 i to za 1/2 dijela, dok da bi preostala polovica bila vlasništvo ostaviteljeve supruge S. sa osnova bračne stečevine, te da su njegovim nasljednicima na čitavoj njegovoj ostavinskoj imovini na temelju zakona i ustupa ostaviteljevih kćerki N. H. i S. S. proglašeni supruga S. za 6/8 dijela, te unuke V. H. i I. H. svaka za 1/8 dijela (djeca od ostaviteljevog sina pok. M. H.).
22. Iz Zaključka Kotarske komisije za ratnu štetu od 26. listopada 1945. godine (ls. 60) proizlazi da je V. H. procijenjena ratna šteta na imovini u iznosu od 67.000.- dinara.
23. Iz rješenja Kotarskog zavoda za socijalno osiguranje u Rijeci broj 75328 od 9. Veljače 1961. godine (ls. 100) proizlazi da V. H. udovici umrlog osiguranika I. H. i njezinom djetetu M. porodična mirovina počevši od 01. siječnja 1960. godine iznosi 3.850.- dinara mjesečno.
24. Iz rješenja Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje Zadar od 6. travnja 1968. godine (ls. 63) proizlazi da V. H. udovici umrlog osiguranika I. H. porodična mirovina zajedno sa zaštitnim dodatkom iznosi od 01. siječnja 1966. godine ukupno 248,66 ND mjesečno, a od 1. siječnja 1967. godine porodična mirovina zajedno sa zaštitnim dodatkom iznosi 270,20 ND mjesečno.
25. Iz dopisa Skupštine općine Zadar Fond za stambenu izgradnju boraca od 9. veljače 1971. godine (ls. 62) proizlazi da je V. H. Upravni odbor Fonda za stambenu izgradnju boraca NOR-a Općine Zadar odobrio kredit u iznosu od 7.000.- dinara za dovršenje-adaptaciju (popaljene) kuće s rokom otplate na 15 godina, sa 1% kamate, koji kredit će se ukoliko je korisnik kredita penzioner vraćati u mjesečnim ratama putem penzije, uz napomenu da je zajam koji se dodjeljuje strogo namjenski i može se upotrijebiti samo za dovršenje-adaptaciju kuće o čemu će se voditi stroga kontrola, te će Komercijalna banka isplatiti korisniku kredit i to 30% u gotovu, a 70% u čekovima.
26. Iz ugovora o stambenom komunalnom kreditu od 5. ožujka 1971. godine (ls. 58-59) proizlazi da je isti zaključen između korisnice kredita V. H. i davatelja kredita Komercijalne banke Zadar, kojim ugovorom Komercijalna banka odobrava V. H. stambeno komunalni kredit za adaptaciju stambene zgrade u iznosu od 7.000.- dinara s rokom otplate na 15 godina, s kamatnom stopom 1% godišnje koje se obračunavaju polugodišnje unazad, kredit se odobrava iz sredstava oročenih Fonda za stambenu izgradnju za popravak popaljenih kuća, otplaćivanje kojeg kredita će se vršiti u polugodišnjim anuitetima čiju visinu utvrđuje banka, s tim da prvi anuitet dospijeva nakon šest mjeseci od dana stavljanja kredita u otplatu, koji stambeni kredit se korisnik kredita obvezuje u cijelosti iskoristiti i dovršiti objekat najkasnije do 30. rujna 1971. godine, s tim da se korisnik kredita obvezuje podnijeti banci dokaze o namjenskoj upotrebi sredstava kredita kod svake isplate (račune, situacije, isplatne liste i dr.), te se u čl. 6 ugovora govori upravo o objektu koji će biti podignut iz sredstava kredita (da se isti ne smije otuđiti ni založiti bez prethodne suglasnosti banke….). Također se u navedenom ugovoru navodi da je isti zaključen na temelju odluke Upravnog odbora fonda za stambenu izgradnju učesnika NOR-a Općine Zadar od 8. rujna 1970. godine, te su kao žiranti navedeni P. H. sin I. i L. Š. pok. J., dok iz dopisa Komercijalne banke Zadar od 18. studenoga 1971. godine naslovljenog na V. H. (l.s. 61) proizlazi da mjesečni anuitet odobrenog kredita (7.000.- dinara) na koji je zaračunata kamata (46,40.- dinara) iznosi 43.- dinara, odnosno da polugodišnji anuitet iznosi 254.- dinara.
27. Iz rješenja Komisije za stambenu izgradnju boraca NOR-a Općine Zadar od 2. rujna 1976. godine (ls. 64) proizlazi da je od strane navedene komisije odbijen zahtjev V. H. radi dodjele kredita na ime u ratu popaljene kuće kao učesnika NOR-a od prije 9. rujna 1943. godine, a iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je V. H. dana 10. kolovoza 1973. godine podnijela zahtjev za dodjelu kredita na ime u ratu popaljene odnosno srušene kuće i da je u zahtjevu navela da joj je potrebno 40.000.- dinara, međutim da svoj zahtjev ista nije potkrijepila dokazom da je sudionik NOR-a i NOB od prije 9. rujna 1943. godine pa do kraja rata, odnosno do 15. svibnja 1945. godine.
28. Iz iskaza tužiteljice S. H. (rođ. 1944. godine), saslušane na ročištu od 5. veljače 2019. godine (ls. 138-139) proizlazi da se je za svog supruga P. H. udala 1968. godine, u vezi su bili od 1967. godine, predmetna nekretnina u k.o. Savar je u naravi kuća koja se sastoji od prizemlja i jednog kata s okućnicom, pored kuće se nalazi gusterna i jedna mala konobica u sastavu koje konobice se nalazi vanjski zahod. Predmetno zemljište je vjerojatno bilo od roditelja od njezinog supruga P. Iz priča njezinog supruga P. joj je poznato da je 1941. godine prizemlje predmetne kuće napravio njezin svekar I. H., koji je također napravio gusternu i konobicu s vanjskim zahodom, 1943. godine prizemlje predmetne kuće je bilo zapaljeno. 1970/1971. godine dogovorili su se njezin suprug P., ona i njezina svekrva da bi mogli dignuti kat, svekrva je tada bila jako sretna, plakala je od sreće jer da je to bila njezina želja i želja njezinog muža oduvijek. Njezin suprug P. je na postojeće prizemlje predmetne kuće digao kat 1971/1972. godine, izgradnja tog kata financirana je isključivo njezinim i suprugovim financijskim sredstvima, a također je suprug P. 1971/1972. godine napravio i krov, s tim da je njezin suprug negdje 1967/1968. godine u koje vrijeme su ona i suprug bili u vezi, obnovio prizemlje predmetne kuće na način da je postavio pločice u kuhinji i hodniku, te je stavio nove rolete i vrata, a 1967. godine suprug je izbetonirao dvorište i napravio ogradne betonske zidove.1988. godine je njezin suprug napravio WC u prizemlju predmetne kuće, a također je te godine napravio i crnu jamu te vodoinstalaciju sve uz pomoć hidrofora. Radove za koje je navela da ih je financirao njezin suprug izvodila su trojica majstora koji nisu bili iz S., kojim majstorima su osim plaće za njihov rad morali osigurati smještaj i hranu, a građevinski materijal kojeg su kupovali u Z. su morali u S. dovesti privatnim brodom, a kada bi se građevinski materijal iskrcao u luci nosio se je na leđima i u rukama uz brdo do kuće koja je od luke udaljena jedan kilometar. U prizemlju predmetne kuće ona je živjela u razdoblju od 1968. do 1972. godine jer je u S. radila kao učiteljica, s njom je u prizemlju živjela svekrva V. I., a u tom periodu je njezin suprug P. živio u stanu u Z. jer je u Z. radio. Poznato joj je da je njezina svekrva imala malu mirovinu, to joj je govorila sama I. jer su živjele određeno vrijeme skupa, a također joj je poznato da je njezina svekrva dobila ratnu odštetu za kuću kao i svi u S., to je bilo u vidu kredita kojeg je otplaćivao njezin suprug. U predmetnoj kući je njezin suprug živio za vrijeme i nakon Domovinskog rata, a u Z. u njihov stan je privremeno dolazio. Pok. I. V. H. je sve do 1994. godine živjela u predmetnoj kući u S., a od 1994. godine pa do svoje smrti je živjela u Z. kod svoje kćerke-tužene. Sve račune za predmetnu kuću plaća ona, te ključeve predmetne kuće ima ona.
29. Iz iskaza tužene M. L. (rođ. 1947. godine), saslušane na ročištu od 5. veljače 2019. godine (ls. 139) proizlazi da predmetna nekretnina u naravi predstavlja kuću koja se sastoji od prizemlja i jednog kata s okućnicom-vrtlom, pored kuće je jedna mala konobica u sastavu koje se nalazi zahod, ima i gusterna, te je sve danas ograđeno sa betonskim zidom. Prizemlje predmetne kuće i gusternu je 1941. godine napravio njezin otac I. koji je umro 1958. godine, a nešto kasnije otac I. je napravio konobicu u sastavu koje se nalazi zahod i za vrijeme života njezinog oca nekretnina je bila ograđena sa starim suhozidom. Nije istina ono što je rekla tužiteljica da je prizemlje kuće za vrijeme drugog svjetskog rata bilo spaljeno, naime to prizemlje nije imalo drveni krov, nego je imalo teracu-ravna betonska ploča, slijedom čega prizemlje nije moglo izgorjeti, a nakon drugog svjetskog rata majka i brat P. su živjeli u prizemlju, otac je navigao, a 1947. godine je ona rođena upravo u prizemlju predmetne kuće. Kat kuća i krov su napravljeni 1971. godine, a gradnju kata i krova kuće financirala je isključivo njezina majka I. koja je za to digla kredit preko Saveza boraca, koji kredit je majka sama vratila. Naime majka je imala mirovinu od svog supruga I., držala je vrt, imala je ovce, bila je jako skromna i vrijedna žena. Njezin brat P. sve da je i htio nije mogao financijski sudjelovati u izgradnji kata i krova kuće, s obzirom da mu je brak s S. H. bio drugi brak, a iz prvog braka je imao dijete koje je morao uzdržavati, te je prvoj supruzi u O. ostavio stan. U predmetnoj kući je majka I. živjela sve do 1994. godine i to u prizemlju, s obzirom da se na katu kuće nalaze samo tri male sobice, a od 1994. godine pa do svoje smrti 2011. godine majka je živjela kod nje u Z. Njezin brat P. nije nikada živio u predmetnoj kući, već je živio u Z., u S. je dolazio samo vikendom, imao je barku pa je dolazio ribariti. Ako je njezin brat P. i što ulagao u predmetnu nekretninu, to je ulagao da bi mu bilo udobnije za život, uistinu je par godina prije nego što je mama došla živjeti kod nje u Z., u prizemlju predmetne kuće i to od njezine sobe napravljena kupaona, ali tu nije trebalo faktički ništa graditi već ugraditi kadu i napraviti pločice. Što se tiče izgradnje ogradnih betonskih zidova koje je spominjala tužiteljica, ti zidovi su napravljeni još prije nego što su se tužiteljica i P. oženili, i u vrijeme gradnje tih betonskih zidova ona je još uvijek živjela u predmetnoj kući s majkom, a u predmetnoj kući je živjela sve do 1966. godine. Što se tiče zemljišna na kojem se nalazi predmetna kuća, to zemljište je bilo od njezinog djeda M. H., koji je to zemljište darovao svome sinu, dakle njezinom ocu I. da napravi kuću. Što se tiče uvođenja struje u kuću, struja je u S. došla 1964. godine kada je P. sa prvom suprugom i djetetom živio u O., te je majka sto posto financirala uvođenje struje u kuću, a što se tiče vode, od gusterne se je pružila jedna cijev u kuhinju, a to je bilo u vrijeme kada se je od njezine sobe napravilo kupatilo u prizemlju. Ona nema pristup predmetnoj kući, ključeve od kuće ima tužiteljica, a što se tiče režija iste i dan danas glase na njezinu majku, s obzirom da ništa nije riješeno, a dok je majka bila živa majka je plaćala režije, a nakon majčine smrti najvjerojatnije režije plaća tužiteljica.
30. Iz iskaza svjedoka D. M. (rođ. 1958. godine), saslušanog na ročištu od 9. travnja 2019. godine (ls. 142) proizlazi da živi u Z., međutim da je u S. živio od rođenja do drugog razreda osnovne škole, njegova kuća u S. se nalazi na udaljenosti od oko 400 do 500 m od predmetne nekretnine. Nema nikakvih saznanja o okolnostima gradnje predmetne kuće, jedino zna da je prizemlje već postojalo kada je on bio rođen, a kat se je nadogradio kasnije, ne zna točno je li to bilo negdje 1980- ih godina. 1976. godine je zajedno sa svojim ocem radio pločice u kuhinji u prizemlju kuće, P. je oca platio za izvedene radove, te je 1985. godine radio pločice u kupatilu u prizemlju, i to po pozivu P. koji ga je platio za izvedene radove.
31. Iz iskaza svjedokinje N. H. (rođ. 1968. godine), saslušane na ročištu od 9. travnja 2019. godine (ls. 142-143) proizlazi da o okolnostima izgradnje prizemlja predmetne kuće ima samo posredno saznanje i to iz priča tužiteljice koja joj je majka i oca P., pa joj je tako poznato da je prizemlje kuće izgradio njezin djed I. 1941. godine, vjerojatno je i konobicu izgradio djed I., unutrašnjost prizemlja je bilo spaljena u drugom svjetskom ratu, prizemlje predmetne kuće je njezin otac P. počeo obnavljati 1967. godine i to pomalo, otac je u prizemlju napravio podove, štokove od vrata, stavio je nove drvene prozore, u kuhinji je dva puta promijenio pločice, uveo je vodu, napravio kupatilo, izvodio je radove oko dimnjaka, 1971. godine je prizemlje u potpunosti obnovljeno, a u periodu prije nego što je njezin otac počeo obnavljati prizemlje, u prizemlju su živjeli djed I. i baka I. sa svojom djecom, s tim da je njezin otac P. u dobi od 13, 14 godina otišao na školovanje u Z., a zatim je živio u R. do 1967. godine. Kat kuće su gradili njezini roditelji i to isključivo samo sa svojim financijskim sredstvima, kat kuće su roditelji počeli graditi 1971. godine, te je gradnja kata kuće sa krovom završena 1973. godine, baka I. je bila suglasna da njezini roditelji podižu kat nad prizemljem kuće, međutim u gradnji kata nije financijski sudjelovala njezina baka I. koja nije niti mogla financijski sudjelovati u gradnji kata i krova jer je imala mirovinu od pokojnog supruga u iznosu od današnjih 700,00 kuna. Baka I. je u prizemlju kuće u S. živjela do 1994. godine. Njezin otac P. je od 1967. godine živio u Z. gdje je radio u P. S. kao šef kuhinje, te je isti u periodu od listopada do ožujka uglavnom boravio u S. u predmetnoj kući i to je tako bilo sve do očeve smrti. Njezina teta M. L. je znala da njezin otac P. obnavlja prizemlje kuće i da gradi kat i krov i ista se tome apsolutno nikada nije protivila.
32. Iz iskaza svjedoka G. B. (rođ. 1958. godine), saslušanog na ročištu od 9. travnja 2019. godine (ls. 143) proizlazi da živi u Z., s tim da je u S. živio do 1972. godine, godišnje odmore je provodio u S. u djedovoj kući koja se nalazi na udaljenosti od oko 150 do 200 m od predmetne nekretnine. Nema nikakvih saznanja o okolnostima gradnje predmetne kuće, jedino zna da se je kat naknadno nadogradio na prizemlje, te mu je poznato da je njegov otac koji je bio električar negdje 1970-ih godina na katu predmetne kuće radio električnu instalaciju, nije mu poznato po čijem pozivu je njegov otac radio električnu instalaciju na katu. Također mu je poznato da je P. u prizemlju predmetne kuće negdje 1985. godine gradio kupatilo, a s obzirom da je P. s njegovim ocem dogovorio izvođenje radova električne instalacije u kupatilu, otac ga je poslao da napravi u tom kupatilu u prizemlju prvu fazu radova, da postavi kablove i kutiju, dok je radove električne instalacije u kupatilu dovršio njegov otac kojega je za izvedene radove platio P.
33. Iz iskaza svjedokinje K. P. (rođ. 1948. godine), saslušane na ročištu od 9. travnja 2019. godine (ls. 144) proizlazi da su ona i tužena susjede u Z., tužiteljicu ne poznaje, a tuženičinog brata je vidjela samo jedanput. Pok. I. V. je upoznala 1994. godine kada je ista došla živjeti u Z. kod tužene. U predmetnoj nekretnini u S. nije nikada bila, a što se tiče okolnosti gradnje predmetne nekretnine u S., pok. I. V. joj je pričala da ima kuću u S., da je digla borački kredit da bi dizala kuću i sređivala ju.
34. Iz iskaza svjedokinje S. K. (rođ. 1941. godine) , saslušane na ročištu od 9. travnja 2019. godine (ls. 144) proizlazi da joj je tuženičin i P. otac pok. I. bio stric, u S. je živjela od svoje sedme do šesnaeste godine, a od svoje šesnaeste pa nadalje živi u Z. i u S. ne dolazi često. Iz priča njezine mame joj je poznato da je njezin djed M. dao zemljište svom sinu I. da napravi kuću, te su stricu I. njegova dvojica braće pomogla napraviti prizemlje kuće pod pločom na tom zemljištu, koje prizemlje je napravljeno još prije drugog svjetskog rata, a zatim je u drugom svjetskom ratu to prizemlje bilo spaljeno, ostali su zidovi, vjerojatno je unutrašnjost bila spaljena, a nakon što je država obnovila to prizemlje, stric i strina sa djecom su nastavili živjeti u tom prizemlju, tužena je rođena u tom prizemlju. To da je država obnovila prizemlje predmetne kuće, o tome crpi saznanje iz činjenice da su svima u S. čije su kuće bile spaljene, iste bile obnovljene od strane države, pa tako i predmetno prizemlje. Nije joj ništa poznato o tome tko je izgradio kat kuće i kada.
35. Iz iskaza svjedokinje D. M. (rođ. 1946. godine), saslušane na ročištu od 9. travnja 2019. godine (ls. 144-145) proizlazi da su njezin djed Š. i tuženičina mama I. bili brat i sestra, u predmetnoj nekretnini je zadnji puta bila negdje 1950-ih godina i tada je postojalo samo prizemlje pod pločom, te prigode je s mamom došla posjetiti tuženičinog oca koji je bio bolestan i tada su u tom prizemlju živjeli tuženičini roditelji i tužena, a P. tada nije vidjela, bit će da je bio na školovanju. Nema nikakvih saznanja o okolnostima gradnje prizemlja i kata predmetne kuće.
36. Iz iskaza svjedoka Š. J. (rođ. 1937. godine), saslušanog na ročištu od 9. srpnja 2019. godine (ls. 146-147) proizlazi da su pok. I. V. H. i njegov otac bili brat i sestra, u S. živi od 1999. godine za stalno, dok je u razdoblju prije u S. provodio sve godišnje odmore i svaki slobodan trenutak, bio je inače od 1955. pa do 1991. godine pomorac. Prizemlje predmetne kuće je bilo napravljeno još prije drugog svjetskog rata, a kat kuće i krov je napravio 1971. godine P. H., konobu je također napravio P., čini mu se u isto vrijeme kada je napravio kat i krov, koju gradnju je isključivo financirao samo P. H., a to zna po tome što je isti od njega bio posudio novac za te radove, koji novac mu je uredno vratio, P. je digao i kredit, a pok. I. zasigurno nije mogla financirati izgradnju kata i krova jer je imala malu mirovinu, koja je u to vrijeme bila ništa, teta I. je inače imala dvije ili tri ovce, malo vrtlića gdje je sadila i nekoliko maslina. Zna koji su radnici radili kat i krov, M. K. je radio kat, a E. je radio krov i ti radnici su stanovali kod njega. U vrijeme kada se je gradio kat i krov, P. je radio u Z. u hotelu Z., a kasnije u hotelu P. S. i to kao šef kuhinje, P. supruga S. je bila učiteljica u S. u školi, a poslije je radila u Z. u vrtiću, P. nitko nije branio navedenu gradnju, dakle niti njegova mama, niti njegova sestra, P. mama I. je živjela u predmetnoj kući u S. u vrijeme kada se je dizao kat i krov. On i teta I. se nisu nikada svađali, ali teta I. je bila malo čudna, nije voljela ni vlastitog brata koji mu je bio otac, a kako će onda voljeti njega, te tetu I. nije vidio zadnjih 20 godina njezinog života od kada je otišla živjeti u Z. kod tužene.
37. Iz iskaza svjedoka B. L. (rođ. 1937. godine), saslušanog na ročištu od 9. srpnja 2019. godine (ls. 147) proizlazi da je do 1948. godine živio u S., te u S. ponovno živi od 2005. godine pa nadalje, u S. su mu živjeli roditelji, te je u tom razdoblju kada nije živio u S. dolazio u S. svake godine preko ljeta sa obitelji provoditi godišnji odmor i to do 1978. godine, dok od 1978. godine pa nadalje nije dolazio u S. baš svake godine. Prizemlje predmetne kuće je napravljeno još prije drugog svjetskog rata i vjerojatno su to prizemlje napravili tuženičini roditelji, a neko vrijeme su za vrijeme drugog svjetskog rata on, njegova majka i dvije sestre živjeli u tom prizemlju koje je bilo pod pločom, s obzirom da je njihova kuća bila zapaljena. Nema nikakvih saznanja o okolnostima gradnje kata predmetne kuće, nije mu ništa poznato o financijskom stanju I. V., dok mu je poznato da je P. u Z. nakon povratka iz O. radio u hotelu Z. i u hotelu P. S. kao kuhar, a njegova supruga S. je radila kao učiteljica u školi u S., a kasnije u Z. u vrtiću.
38. Iz iskaza svjedoka S. H. (rođ. 1939. godine), saslušanog na ročištu od 9. srpnja 2019. godine (ls. 148) proizlazi da su njegov otac M. te otac od tuženice i P. H. koji se zvao I. bili dva brata. Predmetno zemljište na kojem se nalazi predmetna kuća je njegov djed dao stricu I. kako bi mogao napraviti kuću na tom zemljištu. Prizemlje predmetne kuće sa pločom napravio je stric I. prije drugog svjetskog rata, konoba i vanjski WC je građeno u vrijeme kada se je gradilo to prizemlje, a kat predmetne kuće je građen 1971. godine. Gradnju kata kuće financirala je strina I. koja je dobila kredit od Saveza boraca i taj kredit je strina I. otplaćivala mirovinom koju je imala od svoga pok. supruga I., ne zna o kolikom iznosu kredita se radilo, te ne zna koliko je iznosila mirovina strine I. i nije mu poznato da li je s I. još netko financijski sudjelovao u gradnji kata kuće. Strina I. je sadila povrtlarske kulture za svoje osobne potrebe i imala je masline, te nekoliko ovaca za svoje osobne potrebe. Poznato mu je da je P. radio u Z. kao šef kuhinje u hotelu Z., a poslije u hotelu P. S., a S. je bila učiteljica. S tuženicom i P. se nije često viđao, tako da niti s jednim nije razgovarao o okolnostima gradnje kuće.
39. Iz iskaza svjedoka S. L. (rođ. 1942. godine), saslušanog na ročištu od 9. srpnja 2019. godine (ls. 148) proizlazi da je u braku s tuženom od 1965. godine, te je rodom iz S., kuća njegovih roditelja se nalazi na udaljenosti oko 200 do 300 m od predmetne nekretnine. Iz priča njegove punice I. V. mu je poznato da su prizemlje kuće pod pločom napravili I. i njezin suprug I. i to prije drugog svjetskog rata, prizemlje koje je bilo pod pločom nije bilo srušeno u drugom svjetskom ratu, te su neki mještani za vrijeme drugog svjetskog rata kojima su kuće bile srušene neko vrijeme živjeli u tom predmetnom prizemlju. Također su I. i suprug I. napravili i konobu i vanjski WC koji se nalazi na tom zemljištu. Kat kuće je građen negdje 1970- ih godina, njegova punica I. je dobila kredit od Saveza boraca, ne zna o kolikom iznosu kredita se radilo, tim kreditom se je financirala gradnja kata kuće, a kredit je otplaćivala njegova punica I. koja je imala svoju mirovinu, ne zna o kolikom iznosu mirovine se je radilo. Njegova punica I. je imala nešto ovaca, nešto okućnice-vrt gdje je sadila povrtlarske kulture za svoje osobne potrebe, a nešto janjaca je znala prodati. Misli da P. H. nije financijski sudjelovao u gradnji kata kuće, a to zaključuje po tome što mu niti punica I., a niti P. H. s kojim se dosta družio nisu to nikada spomenuli, a inače P. baš i nije bio za dati novac. P. H. je radio u Z. kao kuhar u hotelu na B., a P. supruga S. je radila najprije u S. ako učiteljica, a poslije u Z. kao odgojiteljica u vrtiću.
40. Iz iskaza svjedoka B. K. (rođ. 1930. godine), saslušanog na ročištu od 17. listopada 2019. godine (ls. 150-151) proizlazi da je rođen u S. gdje živi čitav svoj život i to u neposrednoj blizini predmetne nekretnine, radni vijek je proveo kao pomorac, jedino zadnjih četiri do pet godina živi u Z. Prizemlje predmetne kuće je bilo napravljeno još prije drugog svjetskog rata, a izgradili su ga V. i suprug I. H., a kat kuće je napravljen 1971. godine, koje godine se dobro sjeća jer je bio u S. kada su bili izvođeni radovi gradnje kata, kat su gradili P. i njegova supruga S., a pri tome misli na njihovo fizičko sudjelovanje u gradnji, to mu je pričao P. s kojim je od djetinjstva bio jako dobar prijatelj, te je P. kada je izvodio radove gradnje kata posuđivao od njega građevinski materijal-daske. Ne zna tko je financirao gradnju kata, naime on i P. nisu nikada razgovarali o financijama već samo o ribarstvu. Poznato mu je da je prizemlje za vrijeme drugog svjetskog rata bilo popaljeno iznutra, to prizemlje su onda obnovili P., S. i V. I., ne zna koliko je tko od njih uložio novca i ne zna koje godine su obnovili prizemlje, jedino zna da se je od strane tadašnje države vršila obnova svih popaljenih kuća za vrijeme drugog svjetskog rata i to počevši od 1944. godine. V. I. se jako dobro sjeća, bili su susjedi, te je V. I. napravio molbu za mirovinu kada joj je suprug umro, u to vrijeme je bio omladinski rukovodilac u selu, ta mirovina je bila nešto jako jadno, mizerija. V. I. se samo za osobne potrebe bavila poljoprivredom i držanjem ovaca, možda bi prodala jednog ili dva janjca. P. je radio u Z. i to kao kuhar u J., a S. je bila učiteljica u školi.
41. Iz iskaza svjedokinje V. K. (rođ. 1942. godine), saslušane na ročištu od17. listopada 2019. godine (ls. 151) proizlazi da se kuća obitelji od njezinog muža za kojeg se udala 1962. godine nalazi u neposrednoj blizini predmetne nekretnine u S., u S. je prvi puta bila 1961. godine i tada je na terenu bilo prizemlje kuće sa betonskom pločom. U S. nije nikada živjela, već je dolazila otprilike oko dva puta godišnje, misli da se je kat kuće sagradio 1970-i neke godine, osobno je vidjela da su radove na izgradnji kata kuće fizički izvodili P. i njegova supruga S., međutim nije joj ništa poznato tko je financirao gradnju kata predmetne kuće. Poznato joj je da je S. najprije radila u S. u školi, a poslije je radila u vrtiću u Z., a P. je radio u hotelu u Z.
42. Iz iskaza svjedoka I. L. (rođ. 1976. godine), saslušanog na ročištu od 17. listopada 2019. godine (ls. 151-152) proizlazi da su prizemlje predmetne kuće prije drugog svjetskog rata sagradili njegovi baka I. i djed I., a što se tiče kata kuće, isto je sagrađeno prije njegovog rođenja, iz razgovora s bakom I. koja je dosta godina živjela u Z. s njegovom obitelji mu je poznato da je gradnju tog kata financirala baka i to s kreditom kojeg je ostvarila s osnova čini mu se ratne štete ili pak s osnova pomaganja u NOB, ne zna o kolikom kreditu se je radilo, ne zna koliku mirovinu je baka imala, također je gradnju kata kuće baka financirala onim što je stekla s osnova bavljenja ovčarstvom, dakle novac od prodaje janjaca uložila bi u gradnju kata, a baka se je također bavila poljoprivredom i to za osobne potrebe, ali je u to vrijeme često bila tzv. trampa, tj. baki bi netko napravio neku uslugu u smislu nošenja materijala i sl., a baka bi mu na ime toga dala krumpire, ulja i sl. U svezi prizemlja predmetne kuće, iz priča bake mu je poznato da je u drugom svjetskom ratu prizemlje bilo malo oštećeno, za razliku od ostalih kuća, a to je moguće zbog toga što se kuća nalazi na malo izdvojenom području. Baka uopće nije spominjala ujca P. i ujnu S., jer se dogodio ružan način na koji je stric baku kada se je razboljela potjerao iz njezine kuće u S. i tada je baka došla živjeti s njegovom obitelji u Z., te je baka često znala govoriti da eto njih dvoje sad borave u toj kući, za koju kuću je ona prošla veliku muku, trud, trošak i odricanje, jer na otoku je jako teško bilo graditi. Moguće je da su ujak P. i ujna S. možda što fizički pomogli vezano za kat predmetne kuće kada bi došli u S. na ljetovanje.
43. U konkretnom slučaju, imajući u vidu provedene dokaze, a prvenstveno iskaze samih stranaka, proizlazi da nije sporno da je zemljište oznake realni dio čest. zem. 679/1 površine 248 m2 k.o. Savar u naravi kuća koja se sastoji od prizemlja i jednog kata s krovom površine 51 m2, terasa površine 12 m2, gusterna površine 18 m2, spremište (magazin) površine 10 m2, crna jama površine 5 m2, dvor površine 145 m2, i da je navedeno zemljište površine 248 m2 sa svih strana ograđeno starim betonskim zidovima i manjim dijelom suhozidom, dok se čest. zem. 679/1 k.o. Savar u preostaloj površini od 97 m2 nalazi izvan ograđenog zemljišta površine 248 m2, da je ograđeno zemljište površine 248 m2 bilo vlasništvo pok. I. H. pok. M. (otac od tužene i pok. P. H.), koje zemljište mu je darovao otac M. i da su na tom zemljištu pok. I. i njegova supruga I. V. H. 1941. godine sagradili prizemlje predmetne kuće pod pločom, gusternu i konobu-spremište (magazin), da je unutrašnjost prizemlja predmetne kuće za vrijeme drugog svjetskog rata i to 1943. godine bila popaljena, međutim unatoč ratnim oštećenjima, predmetno prizemlje je bilo podobno za stanovanje i u njemu se nesporno konstantno živjelo (tijekom drugog svjetskog rata, i nakon drugog svjetskog rata), te da je rješenjem o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru poslovni broj O- 590/58 od 25. ožujka 1959. godine iza smrti pok. I. H. (umro 1958. godine) utvrđeno da njegovu ostavinsku imovinu između ostalog čini predmetna kuća prizemnica i da su na čitavoj imovini ostavitelja (dakle i na predmetnoj kući prizemnici) njegovim nasljednicima proglašeni supruga I. V. i tada mlt. kćerka M. (tuženica), svaka za 1/2 dijela, budući se ostaviteljev sin P. odrekao nasljedstva. Nadalje nije sporno da su 1971. godine izgrađeni kat kuće s terasom, vanjskim stubištem i krov, da je krajem 1980-tih godina u prizemlju napravljena kupaona te u dvorištu crna jama, da je pok. I. V. 05. ožujka 1971. godine od strane davatelja kredita Komercijalne banke Zadar dobila kredit u iznosu od 7.000, dinara s rokom otplate kredita na 15 godina, koji kredit je bio strogo namjenski-za dovršenje- adaptaciju kuće i vraćanje kojeg kredita je bilo određeno putem mirovine I. V. H., da su tužiteljica i njezin suprug P. koji su se oženili 1968. godine za čitavo vrijeme svoga braka bili u radnom odnosu (tužiteljica je bila učiteljica u osnovnoj školi u S., a kasnije odgojiteljica u vrtiću u Z., a pok. P. kuhar, šef kuhinje u hotelu u Z.), te da je pok. P. brak s tužiteljicom bio drugi brak u kojem je rođeno dvoje djece (kćerke N. H. rođ. 01. rujna 1968. godine, te S. S. rođ. 22. prosinca 1969. godine), dok je u prvom braku pok. P. imao sina M. (koji je bio rođ. 18. listopada 1953. godine).
44. Sporna je međutim činjenica koja se odnosi na to tko je izgradio kat kuće (s terasom, vanjskim stubištem) i krov, odnosno tko je financirao gradnju navedenog. U pogledu navedene sporne činjenice iskazi stranaka su suprotstavljeni pa tako tužiteljica navodi da su gradnju kata kuće i krova financirali isključivo njezin suprug P. i ona, a da je kredit kojeg je podigla pok. I. V. otplaćivao njezin suprug P., dok pak tužena navodi da je izgradnju kata kuće i krova financirala isključivo njezina majka I.
V. i to s kreditom kojeg je dobila preko Saveza boraca koji kredit je majka i vratila. U pogledu navedene sporne činjenice u prilog iskazu tužiteljice iskazivali su svjedoci N. H. i Š. J., a u prilog iskazu tuženice iskazivali su svjedoci K. P., S. H., S. L. i I. L., dok ostali saslušani svjedoci D. M., G. B., S. K., D. M., B. L., B. K., V. K. nemaju osobnih ni posrednih saznanja o navedenoj spornoj činjenici.
44.1. Iskaz tužiteljice, a time posljedično i iskaz svjedoka koji su iskazivali u prilog iskazu tužiteljice sud ne prihvaća, dok se prihvaća iskaz tužene, a time posljedično i iskaz svjedoka koji su iskazivali u prilog iskazu tužene, i to sve iz razloga koji će biti u nastavku obrazloženi. Naime tužiteljica svoj navod o tome da su isključivo njezin suprug P. i ona financirali gradnju kata i krova kuće nije potkrijepila niti jednim materijalnim dokazom, dok su dostavljene uplatnice-računi iz 1995. i 1996. godine o plaćanju režija za struju, za klima uređaj i štednjak (ls. 66-75) irelevantni za ovaj spor. Što se tiče svjedoka koji su iskazivali u prilog tužiteljice, za navesti je da svjedokinja N. H. (koja je rođena 1968. godine) o spornoj činjenici nema osobno, već posredno saznanje, iz priča majke S. i oca P., te se svjedokinjino posredno saznanje o spornoj činjenici ne prihvaća, jer ga sud drži pristranim u korist tužiteljice koja je svjedokinji majka. Iskaz svjedoka Š. J. se isto ne prihvaća jer svjedok svoju tvrdnju o tome da je gradnju kata i krova financirao pok. P. temelji na tome da je on posudio P. novac za te radove koji novac da mu je P. vratio, dok istodobno ne navodi koliki to iznos novca je on P. posudio za navedene radove, također svjedok navodi da je P. podigao kredit za navedenu gradnju, a nesporno je da P. kredit nije dizao, nadalje svjedok navodi da je konoba izgrađena u isto vrijeme kada je izgrađen kat i krov i da je izgradnju konobe financirao P., a nesporno je da su konobu izgradili pok. I. i pok. I. V. H. 1941. godine, a sve te navedene nedosljednosti u iskazu svjedoka i činjenica da svjedok pok. I. V. koja mu je tetka (od oca sestra) i za koju je rekao da je bila malo čudna, da nije voljela vlastitog brata koji je njegov otac a kako će onda voljeti njega, nije vidio zadnjih 20 godina njezinog života od kada je ista živjela kod tužene (iz čega bi proizlazilo da isti nije bio u dobrim odnosima sa svojom tetkom pok. I. V.), ukazuju na njegovu pristranost u korist tužiteljice. Nadalje iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je njezin suprug P. vraćao kredit kojeg je podigla pok. I. V. 1971. godine, sud također ne prihvaća jer taj navod apsolutno ničim nije dokazan, i isti je u potpunoj protivnosti s pismenom dokumentacijom koja prileži spisu, konkretno s Ugovorom o stambenom komunalnom kreditu od 05. ožujka 1971. godine, dopisom Skupštine Općine Zadar Fond za stambenu izgradnju boraca od 09. veljače 1971. godine i dopisom Komercijalne banke Zadar od 18. studenog 1971. godine, iz kojih pismena proizlazi da je pok. I. V. H. odobren strogo namjenski stambeni kredit za dovršenje- adaptaciju kuće u iznosu od 7.000 dinara s rokom otplate na 15 godina, mjesečni anuitet je iznosio 43 dinara, te je kredit teretio mirovinu pok. I. V., a s obzirom da iz rješenja Komunalnog zavoda za socijalno osiguranje Zadar od 06. travnja 1968. godine proizlazi da je pok. I. V. od 01. siječnja 1967. godine po osnovi porodične mirovine zajedno sa zaštitnim dodatkom ostvarivala mjesečno iznos od 270,20 dinara, to se zaključuje da je pok. I. V. H. koja je imala mjesečna primanja od 270,20 dinara i koja je nesporno za svoje potrebe u vrtu sadila razne povrtlarske kulture i imala nekoliko ovaca, mogla bez problema podmirivati mjesečnu ratu kredita od 43 dinara, koji mjesečni anuitet kredita je iznosio oko cca sedminu njezinih mjesečnih primanja-mirovine, te nije bilo nikakve potrebe za tim da bi kredit pok. I. V. trebao otplaćivati netko treći. Iskazu tužiteljice da bi gradnju kata i krova financirali isključivo pok. P. i ona, u prilogu ne idu niti sljedeće činjenice: pok. P. je iz prvog braka imao sina M. koji je bio rođen 18. listopada 1953. godine i kojeg je P. nakon razvoda braka od prve supruge naravno bio u obvezi uzdržavati, a sin M. je postao punoljetan 18. listopada 1971. godine, također je u drugom braku pok. P. s tužiteljicom rođeno dvoje djece (kćerka N. 1968. godine i kćerka S. 1969. godine), a što ukazuje na to da uz dvije (prosječne radničke) plaće i troje maloljetne djece nije bilo vjerojatno, a niti moguće u tako kratkom periodu od 1968. godine (kada je zaključen brak između tužiteljice i pok. P., s tim da se pok. P. iz O. gdje je živio s prvom suprugom u Z. po navodu njegove kćerke N. vratio 1967. godine) pa do 1971. godine (kada se gradi kat kuće i krov) išta uštedjeti, a da je kojim slučajem pok. P. bio u financijskoj mogućnosti da on osobno digne kredit za gradnju kata i krova i da kredit otplaćuje sljedećih 15 godina (ili manji broj godina) pa tada bi ga bio podigao on osobno ili njegova supruga, a ne bi kredit trebala podizati pok. I. V. Naposljetku, da su kojim slučajem gradnju kata i krova uistinu financirali pok. P. i supruga S. (a što nije tako), pa tada bi isti nadogradili kat na način da stan na katu bude samostalna stambena jedinica (dakle da stan ima kuhinju i kupaonu, a ne samo tri sobe), dakle da stan na katu i prizemlje ne budu jedna stambena cjelina (kao što je to napravljeno), a sve s obzirom da je pok. P. jako dobro znao da se je iza očeve smrti odrekao nasljedstva i da su na spornom zemljištu na kojem je bila izgrađena kuća prizemnica nasljednicima proglašeni njegova majka I. V. i sestra M. svaka za 1/2 dijela. Nadalje tužiteljica ničim nije dokazala navod njezinog supruga P. H. iz povjesnice tužbe da se kreditom od tadašnjih 7.000 dinara nije mogao podmiriti niti trošak kupnje vrata i prozora. Naime, nije sporno da je kredit od 7.000 dinara kojeg je pok. I. V. podigla 1971. godine odgovarao tada približno njezinim primanjima-mirovini za period od čak ukupno 26 mjeseci mirovine, a s obzirom da je u dopisu Skupštine Općine Zadar, Fond za stambenu izgradnju boraca od 09. veljače 1971. godine te ugovoru o stambenom kreditu od 05. ožujka 1971. godine jasno navedeno da se korisnik kredita obvezao u cijelosti iskoristiti kredit za dovršenje-adaptaciju kuće i banci podnijeti dokaze o namjenskoj upotrebi sredstava kredita kod svake isplate, te da se u čl. 6. ugovora o stambenom kreditu govori o objektu koji će biti podignut iz sredstava kredita, to se zaključuje da je kredit od 7.000 dinara kojeg je pok. I. V. podigla 1971. godine utrošen u cijelosti upravo na izgradnju kata, stepeništa, terase i krova kuće, a što je sve nesporno građeno 1971. godine, jer da se navedenim kreditom od 7.000 dinara nije mogao podmiriti niti trošak kupnje vrata i prozora (kako se to navodi u povjesnici tužbe), pa tada zasigurno u navedenom ugovoru o stambenom kreditu od 05. ožujka 1971. godine ne bi pisalo da se kredit od 7.000 dinara odobrava I. V. H. za dovršenje-adaptaciju kuće.
44.2. Slijedom svega gore izloženog, nije se mogao prihvatiti iskaz tužiteljice o tome da su izgradnju kata kuće i krova financirali isključivo njezin suprug P. i ona i da je kredit pok. I. V. iz 1971. godine vratio pok. P., te navod iz povjesnice tužbe da se kreditom od 7.000 dinara nije mogao podmiriti niti trošak kupnje vrata i prozora, budući da navedeno ne proizlazi iz gore provedenih dokaza.
44.3. Što se tiče iskaza tužene u pogledu sporne činjenice, za navesti je da isti nije u protivnosti s činjenicama koje proizlaze iz pismene dokumentacije, slijedom čega je u pogledu sporne činjenice prihvaćen iskaz tužene, a posljedično tome posredna saznanja svjedoka K. P., S. H., S. L. i I. L., koji su iskazivali u prilog iskazu tužene.
44.4. Dakle, u pogledu gore navedene sporne činjenice, iz provedenih dokaza, iz pismene dokumentacije koja se odnosi na podizanje kredita 1971. godine i iznos mirovine pok. I. V., proizlazi da je izgradnja kata kuće s terasom, vanjskim stepeništem i krova, a što je sve građeno 1971. godine, financirana upravo kreditom od 7.000 dinara s rokom otplate od 15 godina koji strogo namjenski kredit je pok. I. V. kao korisnici kredita odobren od strane davatelja kredita Komercijalne banke Zadar od 05. ožujka 1971. godine temeljem odluke Upravnog odbora fonda za stambenu izgradnju učesnika NOR-a Općine Zadar od 08. rujna 1970. godine i koji kredit, čiji je mjesečni anuitet iznosio oko cca sedminu mjesečnih primanja-mirovine pok. I. V., je u cijelosti vratila upravo pok. I. V. na način da su se mjesečne rate kredita otplaćivale (skidale) od njezine mirovine.
45. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je njezin suprug P. 1967/1968. godine u prizemlju kuće postavio pločice u kuhinji i hodniku, da je stavio nove rolete i vrata, da je izbetonirao dvorište, napravio ogradne betonske zidove, da je 1988. godine napravio WC u prizemlju predmetne kuće, crnu jamu i vodoinstalaciju uz pomoć hidrofora, u svezi čega je za navesti da sud vjeruje da su pok. P. i tužiteljica za vrijeme svog braka u periodu od 1968. godine pa do P. smrti uložili svoja određena financijska sredstva u unutrašnje uređenje prostorija u kući (što ni sama tužena tijekom postupka ne osporava) i moguće u dvorište, također se vjeruje da su pok. P. i tužiteljica fizički sudjelovali u gradnji kata i krova, a što je sve životno i logično jer su preko godine vrlo često boravili u predmetnoj kući (naročito preko ljeta s djecom), međutim samo ulaganje fizičkog rada i eventualno određenih financijskih sredstava u uređenje unutrašnjosti prostorija u kući i dvorišta, ne može predstavljati pravni osnov za stjecanje vlasništva/suvlasništva građenjem, već navedeno tužiteljici osobno i kao nasljednici svog supruga pok. P. daje samo pravo na obveznopravni zahtjev prema tuženoj.
46. Dakle iz provedenih dokaza proizlazi utvrđenim da su prizemlje predmetne kuće pod pločom, konobu (spremište) i gusternu na zemljištu oznake realni dio čest. zem. 679/1 površine 248 m2 k.o. Savar, koje zemljište je bilo vlasništvo (izvanknjižno) pok. I. H. (dok za preostalih 97 m2 čest. zem. 679/1 k.o. Savar koja površina od 97 m2 se nalazi izvan ograđenog nije dokazano da bi bilo izvanknjižno vlasništvo pok. I. H.) izgradili 1941. godine pok. I. i njegova supruga pok. I. V. H., da je predmetno prizemlje pod pločom za vrijeme drugog svjetskog rata pretrpjelo određena oštećenja ali nije bilo srušeno te se je u prizemlju tijekom i nakon drugog svjetskog rata pa nadalje konstantno živjelo, da su nakon smrti pok. I. H. (umro 1958. godine) predmetno prizemlje s zemljištem naslijedili njegova supruga I. V. i tada mlt. kćerka M. (tuženica), svaka za 1/2 dijela, budući se sin P. odrekao nasljedstva, da je 1971. godine na prizemlje nadograđen kat kuće, s vanjskim stubištem, terasom i krov koju gradnju nisu financirali pok. P. i tužiteljica, već je gradnju navedenog financirala pok. I. V. H. kreditom od tadašnjih 7.000 dinara koji joj je 05. ožujka 1971. godine odobren od strane Komercijalne banke Zadar i koji kredit je u cijelosti putem svoje mirovine otplatila pok. I. V. Na temelju tako utvrđenih činjenica proizlazi da pok. P. i njegova supruga-tužiteljica koji su u izgradnji kata kuće, s vanjskim stubištem, terasom i krova sudjelovali samo svojim fizičkim radom (ali ne i financijski), te su moguće određenim financijskim sredstvima sudjelovali i u unutrašnjem uređenju prostorija unutar kuće i dvorišta, nisu mogli na temelju navedenog ulaganja, građenjem prema paragrafu 418. OGZ-a steći pravo vlasništva a niti pravo suvlasništva predmetne nekretnine oznake čest. zem. 679/1 ukupne površine 345 m2 k.o. Savar, već im navedeno daje samo pravo na obveznopravni zahtjev, slijedom čega je pok. I. V. H. kao primateljica uzdržavanja bila ovlaštena ugovorom o doživotnom uzdržavanja od 08. rujna 2005. godine raspolagati predmetnom nekretninom koju je za 1/2 dijela stekla nasljeđivanjem svoga supruga I. H. u korist svoje kćerke tužene koja je predmetnu nekretninu za preostali udio od 1/2 dijela stekla nasljeđivanjem svoga oca I. H.
47. Slijedom gore izloženog budući je utvrđeno da pok. P. H. i njegova supruga- tužiteljica koja je naslijedila svoga supruga pok. P., nisu građenjem stekli pravo vlasništva/suvlasništva predmetne nekretnine oznake čest. zem. 679/1 površine 345 m2 k.o. Savar, a što je predstavljalo prethodno pitanje za odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužiteljice, to je tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u toč. I. izreke presude.
48. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženici (s obzirom na VPS od 10.000,00 kuna) priznati trošak parničkog postupka u iznosu od 7.687,50 kuna sastoji se od odvjetničke nagrade za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, i to za sastav podnesaka od 01. prosinca 2014. godine, od 30. siječnja 2015. godine, od 01. veljače 2018. godine (3X18,75 bodova po Tbr. 8. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika-„Narodne novine“ broj 149/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u nastavku: Tarifa), od 30. studenog 2021. godine (75 bodova po Tbr. 8. toč. 1. Tarife), te za zastupanje na ročištima od 02. prosinca 2014. godine, od 11. rujna 2018. godine (2X18,75 bodova po Tbr. 9. toč. 5. Tarife), od 01. veljače 2017. godine, od 05. studenog 2018. godine, od 05. veljače 2019. godine, od 09. travnja 2019. godine, od 09. srpnja 2019. godine, od 17. listopada 2019. godine, od 21. svibnja 2021. godine, od 16. veljače 2022. godine (8X75 bodova po Tbr. 9. toč. 1. Tarife). Punomoćnik tuženice nije zatražio PDV, te isti tuženici nije niti dosuđen.
48.1. Tuženici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 01. lipnja 2018. godine, jer se ne radi o trošku iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, a također tuženici nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu jer u spisu ne prileži dokaz da je ista plaćena, a tuženica nije (niti će biti) pozvana na plaćanje sudske pristojbe s obzirom na čl. 4. toč. 2. Zakona o sudski pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, u nastavku ZSP-a), kojom zakonskom odredbom je propisano da obveza plaćanja pristojbe, ako tim zakonom nije drukčije propisano, nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.
48.2. Stoga je o zahtjevu tuženice za naknadu parničnog troška valjalo, imajući u vidu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučiti kao u toč. II. i III. izreke presude.
U Zadru, 09. svibnja 2022. godine
S u d a c
Katarina Dragičević, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od ročišta za objavu odluke, odnosno od primitka odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta određenih u čl. 335. ZPP-a, a o njoj odlučuje Županijski sud.
DNA
1.Tužiteljici, po punomoćniku, uz rješenje za platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kuna,
2. Tuženici, po punomoćniku.
