Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 22 Gž-1282/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Dariji Horvat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz S. J., zastupanog po punomoćnici D. P., odvjetnici iz O., protiv tuženika R. A. d.d. Z., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & G. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1564/2019-5 od 7. ožujka 2022., dana 9. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1564/2019-5 od 7. ožujka 2022.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti toga suda.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje preinači, uz naknadu troška žalbe, ili isto ukine.
3. U svom odgovoru na žalbu tužitelj je porekao žalbene navode i predložio da se žalitelj sa žalbom odbije kao neosnovanom.
4. Žalba je neosnovana.
5. Pošavši od utvrđenja da je predmet spora utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe i isplata po osnovi Ugovora o kreditu broj 528-50-3520180, sklopljenim između parničnih stranaka (u daljnjem tekstu: Ugovor), u kojem ugovornom odnosu tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca odnosno pružatelja usluge, da u tom kontekstu dolazi do primjene mjerodavnog potrošačkog prava, da je odredba čl. 12. Ugovora, kojom je ugovorena mjesna nadležnost u mjestu sjedišta tuženika, u smislu odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 - u daljnjem tekstu: ZZP), koja je identična s odredbom čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 41/14, 110/15 i 14/19), nepoštena, jer je ista bila unaprijed formuliranog ugovora, nije bila posebno pregovarana te da tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, da ona uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača jer bi on radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Zagrebu bio izvrgnut dodatnim troškovima, dok se jednako ne odnosi na tuženika, s obzirom na to da se njegovo sjedište nalazi upravo u Zagrebu, sud prvog stupnja utvrdio je prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda neosnovanim (čl. 19. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju - „Narodne novine“ br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16).
6. U žalbi tuženik, u bitnome, navodi da je pobijano rješenje nezakonito jer prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Zagrebu nepoštena, a sve sukladno odredbama ZZP i implementiranoj Direktivi Vijeća EEZ broj: 99/2013 od 5. travnja 1993.
7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe čl. 365. u svezi čl. 381. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito. 8. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju sadržajem žalbe ukazuje žalitelj, s obzirom na to da su u pobijanom rješenju navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedenog rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.
9. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno odlučio o navedenom prigovoru tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda.
10. Naime, suprotno žalbenim navodima žalitelja, u ovom postupku u kojem tužitelj zahtijeva da se utvrde ništetnima određene odredbe ugovora, prvostupanjski sud je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da je odredba čl. 12. navedenog Ugovora kojom je između stranaka u postupku ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu banke (tuženika) nepoštena, kao odredba unaprijed formuliranog ugovora, o kojoj nije posebno pregovarano i na sadržaj koje tužitelj nije mogao utjecati, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja izaziva znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, kao potrošača jer bi on, čije je prebivalište u Starim Jankovcima, udaljenim od Zagreba oko 280 km, radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Zagrebu bio izvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, dok se jednako ne odnosi na tuženika, s obzirom na to da se njegovo sjedište nalazi upravo u Zagrebu.
11. Valja i navesti da je u ZZP, između ostalih, implementirana i smjernica broj: 99/2013 Europske ekonomske zajednice o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora, posljedično čemu je hrvatsko zakonodavstvo usklađeno s pravnom stečevinom Europske unije u području zaštite potrošača.
12. U konkretnom slučaju navedeni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu, pa se posljedično tome, temeljem zakonske presumpcije ima smatrati da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke u postupku nisu pregovarale i s obzirom na to tužitelj nije imao nikakve mogućnosti utjecati na sadržaj odredbe o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Zagrebu za postupanje u ovoj pravnoj stvari, zbog čega je i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, takva odredba za tužitelja, kao potrošača nepoštena, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.
13. Cijeneći okolnosti konkretnog slučaja i sadržaj navedenih odredbi, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je od strane tuženika sročena sa ciljem da se ugovaranjem mjesne nadležnosti suda za postupanje u sporovima koji budu proizašli iz navedenih ugovora o kreditu u sjedištu njegova poslovanja smanje njegovi troškovi postupka, za razliku od tužitelja, koji na takvu ugovornu odredbu nije mogao utjecati i s obzirom na takvu ugovornu odredbu i njegovu udaljenost od mjesta ugovorene nadležnosti Općinskog suda u Zagrebu, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je time u znatnijoj mjeri narušena procesnopravna ravnoteža položaja ugovornih strana, pa je posljedično tome valjalo zaključiti da u konkretnom slučaju između stranaka u postupku nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. i 4. ZPP.
14. Žalitelj ističe kako je Općinski sud u Zagrebu nadležan i zbog odredbe čl. 46. st. 1. i čl. 48. st. 1. ZPP, kao sud opće mjesne nadležnosti (registrirano sjedište tuženika pravne osobe). Čl. 46. st. 1. ZPP propisano je da je, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženika, dok je čl. 48. st. 1. ZPP propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba opće mjesno nadležan sud na čijem području se nalazi njihovo registrirano sjedište.
15. U konkretnom slučaju pored registriranog sjedišta tuženika pravne osobe mjesno je nadležan i sud sjedišta tuženikove poslovnice. Naime, prema odredbi čl. 59. ZPP, za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. U ovoj pravnoj stvari, a kako to proizlazi iz teksta predmetnog ugovora o kreditu, a kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, spor je nastao povodom djelatnosti jedinice tuženika koja se nalazi u Varaždinu.
16. Dakle, budući da Općinski građanski sud u Zagrebu nije nadležan iz naprijed navedenih razloga, kao sud po sporazumu o mjesnoj nadležnosti (čl. 70. ZPP), on može biti nadležan kao izberivi sud po čl. 46. st. 1. ZPP u svezi s čl. 48. st. 1. ZPP (sud opće mjesne nadležnosti) u konkurenciji s Općinskim sudom u Osijeku (po čl. 59. ZPP) kao sud na čijem se području nalazi poslovna jedinica. Izbor je na strani tužitelja, a tužitelj se odlučio za Općinski sud u Osijeku.
17. Zbog navedenog valjalo je žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti te predmetno rješenje kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku tuženika, temeljem odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP, potvrditi.
18. Odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe jer s istom nije uspio (čl. 154 st.1 ZPP).
U Zagrebu 9. svibnja 2022.
Sudac:
Darija Horvat, v.r.
