REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 39 Pž-124/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja T.-P. d.o.o., OIB … , A., kojeg zastupa punomoćnica D. R., odvjetnica u Z., protiv tuženika K. d.o.o., OIB … , Z., kojeg zastupa punomoćnik B. H., odvjetnik u V., radi isplate iznosa od 143.527,26 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-382/2019-51 od 8. prosinca 2020., 9. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-382/2019-51 od 8. prosinca 2020. u točki I. i III. njezine izreke i sudi:

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika K. M. u O., poslovni broj Ovrv-336/2019 od 21. lipnja 2019., u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 143.527,26 kn (stočetrdesettritisućepetstodvadesetsedam kuna i dvadesetšest lipa) sa zateznim kamatama koje teku od 30. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 9,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 9,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 9,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 8,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do isplate po stopi od 8,54% godišnje, koja stopa je promjenjiva i računa se prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao naknadi trošak ovrhe u iznosu od 4.769,09 kn (četiritisućesedamstošezdesetdevet kuna i devet lipa), sa zateznim kamatama koje teku od 21. lipnja 2019. pa do isplate po stopi od 8,54% godišnje, koja je promjenjiva i računa se prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku osam dana, i tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 21.875,00 kn (dvadesetjednatisućaosamstosedamdesetpet kuna), u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika K. M. u O., poslovni broj Ovrv-336/2019 od 21. lipnja 2019., u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 143.527,26 kn (stočetrdesettritisućepetsto- dvadesetsedam kuna i dvadesetšest lipa) sa zateznim kamatama koje teku od 30. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 9,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 9,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 9,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 8,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do isplate po stopi od 8,54% godišnje, koja stopa je promjenjiva i računa se prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao naknadi trošak ovrhe u iznosu od 4.769,09 kn (četiritisućesedamstošezdesetdevet kuna i devet lipa), sa zateznim kamatama koje teku od 21. lipnja 2019. pa do isplate po stopi od 8,54% godišnje, koja je promjenjiva i računa se prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku osam dana. Točkom II. izreke tužiteljev zahtjev za naknadu predvidivih troškova u iznosu od 1.537,50 kn (tisućupetstotridesetsedam kuna i pedeset lipa) sa zateznim kamatama na taj trošak, odbija se kao neosnovan pa se platni nalog u tome dijelu ukida. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 26.820,00 kn (dvadesetšesttisućaosamstodvadeset kuna) u roku osam dana. Točkom IV. izreke tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 8.125,00 kn (osamtisućastodvadesetpet kuna), odbija se kao neosnovan.

2. Nakon provedenog dokaznog postupka uvidom u isprave priložene spisu te izvedenog dokaza građevinskim vještačenjem, prvostupanjski je sud utvrdio su izvedeni VT radovi na gospodarskom objektu tuženika od strane tužitelja, te da je tuženik znao za Ugovor o preuzimanju duga i dao svoj pristanak na isti te ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim, sukladno odredbi čl. 620., čl. 228. i čl. 92. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). O troškovima parničnog postupka je odlučeno na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Tuženik je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ovome sudu presudu preinačiti podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje. Iz sadržaja žalbe jasnim proizlazi da se ista odnosi na dio kojim nije

uspio

u

sporu

-

točke

I. i

III. izreke.

Žalitelj u bitnom navodi da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da je tuženik znao za Ugovor o preuzimanju duga koji je zaključen između T. d.o.o. i T.P. d.o.o., pa isti ne može proizvoditi pravne učinke sukladno odredbi čl. 96. ZOO-a. Žalitelj navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, stoga što u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su oni nejasni i proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. U žalbi ponavlja navode iznesene tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom i opširno iznosi navode iz obrazloženja pobijane presude dajući svoju ocjenu provedenih dokaza i primjene materijalnog prava.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 1 i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije pravilna i nije osnovana na zakonu, da je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka propisanim odredbom čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te pogrešno primijenio materijalno pravo. Međutim, sukladno odredbi čl. 373. ZPP-a, ovaj sud može donijeti odluku u predmetnoj pravnoj stvari.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu cijene izvršenih van troškovničkih građevinske radova.

8. U obrazloženju sud kao nesporno navodi da je:

- tuženik i trgovačko društvo T. d.o.o. sklopili Ugovor o izvođenju radova br. 6/14 od 15. rujna 2014. vezano za građevinu hala za odležavanje vina u Z.,

- trgovačko društvo T. d.o.o. i tužitelj 12. travnja 2015. sklopili Ugovor o preuzimanju duga (list 33. spisa) kojim je tužitelj preuzeo obvezu T. d.o.o. prema tuženiku izvršiti sve izvantroškovničke radove sukladno potrebama i željama tuženika, a koji su potrebni za dovršetak gradnje hale za odležavanje vina,

- tuženik podmirio sve svoje

obveze prema okončanoj situaciji br. 1/01/1 od 20. siječnja 2017. ispostavljenoj od strane T. d.o.o., koja se odnosila na ugovorene radove vezano za izgradnju hale za odležavanje vina (list 34. spisa), po ponudi br. 078/14 izdanoj od strane T. d.o.o. na ime tuženika od 20. ožujka 2014. (list 48.-100. spisa).

9. Sporno je je li tužitelj za tuženika izveo nepredviđene radove potrebne za dovršetak gradnje hale za odležavanje vina (VT radove), a s obzirom na tvrdnju tuženika kako je netočan navod tužitelja kako se tijekom izvođenja građevinskih radova pojavila potreba za izvođenjem ugovorom nepredviđenih radova potrebnih za dovršetak gradnje hale i kako tuženik nikada tužitelju nije dao suglasnost za izvođenje VT radova niti je iste naručio. Nadalje, sporan je i Ugovor o preuzimanju duga sklopljen između T. d.o.o. i tužitelja, s obzirom na to da tuženik tvrdi kako je isti sklopljen bez njegova odobrenja i kako iz tog razloga tuženik nije aktivno legitimiran u ovom parničnom postupku. Dakle, sporna je aktivna legitimacija tužitelja, kao i pasivna legitimacija tuženika, s obzirom na to da je tuženik tijekom postupka naveo kako nije odgovoran za plaćanje VT radova jer je tužitelj Ugovor o preuzimanju duga sklopio sa T. d.o.o., a ne tuženikom, te također kako VT radovi nisu niti izvedeni.

10. Prvostupanjski je sud uvidom u pregled otvorenih stavki tužitelja na ime tuženika od 18. lipnja 2019. (list 8. spisa) utvrdio da po poslovnim evidencijama tužitelja, tuženik istom duguje iznos od 143.527,26 kn. Iz Ugovora o izvođenju radova br. 6/14 sklopljenog između tuženika i T. d.o.o. od 15. rujna 2014. (list 26. -30., 42.-146. i 151.-155. spisa) razvidno je kako predmetnim ugovorom tuženik povjerava, a tužitelj preuzima izvođenje radova na izgradnji objekta gospodarske građevine - hale za odležavanje vina, na kč.br. 2910 u k.o. Z. I. (čl. 1). Razvidno je također i kako se tužitelj naročito obvezao kako ne može ustupati radove iz predmetnog ugovora drugom izvršitelju djelomično ili u cjelini bez odobrenja tuženika. T. d.o.o. i tuženik sklopili su i I. Anex ugovoru o izvođenju radova broj 6/14 od 10. siječnja 2017. (list 31.-32. spisa), a iz kojeg je razvidno kako su ugovorne strane promijenile cijenu izvođenja radova, rok završetka radova te dodatnu obvezu T. d.o.o. vezano uz robu i materijal. 11. Uvidom u Ugovor o preuzimanju duga sklopljen između T. d.o.o. (kao dužnika) i T. P. d.o.o. (kao preuzimatelja duga) od 12. travnja 2015. (list 33. spisa) sud je utvrdio kako navedenim Ugovorom ovdje tužitelj T. P. d.o.o. od T. d.o.o. preuzima obvezu prema ovdje tuženiku – K. d.o.o., izvršiti sve izvantroškovničke radove sukladno potrebama i željama tuženika, a koji su potrebni za dovršetak hale za odležavanje vina u Z., kč.br. 2910, k.o. Z.. Također je utvrđeno kako će tužitelj (preuzimatelj duga) i/ili T. d.o.o. (dužnik) po svom zakonskom zastupniku izvijestiti ovdje tuženika (investitora) o preuzimanju duga (dužne činidbe: izvršenja VT radova). Navedenim Ugovorom u čl. 1. st. 2. propisano je i kako su ovdje tuženik i T. d.o.o. naknadno ugovorili izvođenje ugovornim troškovnikom nepredviđenih, a potrebnih radova, odnosno izvođenje izvantroškovničkih radova, koji se ukazuju potrebnima radi dovršetka gradnje objekta.

12. Uvidom u račun broj 565/01/1 od 30. prosinca 2016. (list 35. -37. spisa) izdan od strane tužitelja na ime tuženika, sud je utvrdio da isti glasi na iznos od 143.527,26 kn s datumom dospijeća 29. siječnja 2017. te se odnosi na gradilište: hala za odležavanje vina u Z.. Iz zapisnika o obavljenom tehničkom pregledu od 27. travnja 2016., razvidno je kako je tehnički pregled obavljen za halu za odležavanje vina u Z., u postupku izdavanja uporabne dozvole koji je pokrenuo ovdje tuženik. Iz građevinske knjige, VT radovi, proizlazi da je istu vodio tužitelj vezano za izgradnju građevine - V. K.. Uvidom u Ugovor o podizvođenju radova sklopljen između T. d.o.o. i T. P. d.o.o. od 25. ožujka 2015. (list 176.-179. spisa) sud je utvrdio da navedenim ugovorom T. d.o.o. kao naručitelj povjerava, a tužitelj kao izvoditelj preuzima izvođenje radova na dovršetku izgradnje predmetnog objekta. Iz e-maila tuženika upućenog zastupniku po zakonu tužitelja s ispravljenim predračunom, odnosno ponudom br. 003-2090/16 F.-T. d.o.o. (list 180.-181. spisa), razvidno je kako je tuženik tužitelju putem e- maila dostavio ispravljeni predračun koji glasi na tužitelja, odnosno T. P. d.o.o. Iz računa br. 33-1-1 izdanog od strane P. d.o.o. od 11. ožujka 2016., razvidno je da isti glasi na ovdje tužitelja kao kupca. Uvidom u konačnu situaciju ispostavljenu od E.-V. d.o.o. za tužitelja od 30. lipnja 2016., sud je utvrdio kako se u istoj tužitelj navodi kao investitor, a vezano za građevinu V. K., mjesto građenja Z.. Iz računa-otpremnice br. 59/1/2 E.-V. d.o.o. od 31. prosinca 2015., sud je utvrdio kako isti glasi na tužitelja. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke i dopune tom vještačenju sud je utvrdio da su izvantroškovnički radovi izvedeni i da vrijednost istih na predmetnom objektu iznosi 132.677,26 kn, te za rad na raširivanju, ravnanju i planiranju deponirane zemlje na deponijama, u iznosu od 10.850,00 kn. 13. Prama utvrđenju prvostupanjskog suda T. d.o.o. i tužitelj sklopili Ugovor o preuzimanju duga, kojim se tužitelj obvezao izvršiti sve predmetne izvantroškovničke radove za tuženika. Ocjena je suda da je tuženik znao za Ugovor o preuzimanju duga, odnosno da radove izvodi drugo trgovačko društvo i to ovdje tužitelj, a ne T. d.o.o., što je sud utvrdio iz isprava u spisu.

14. Iz stanja spisa proizlazi da su tuženik i društvo T. d.o.o., sklopili ugovor izvođenju radova na izgradnji hale. Riječ o ugovoru o izvođenju radova.

15. Izvođač radova i treća osoba ne mogu sklopiti ugovor kojim treća osoba „preuzima dug" koji se sastoji u izvođenju radova. Nije dopušteno da treća osoba i izvođač dogovore da će na temelju njihovog sporazuma o preuzimanju duga, radove izvesti treća osoba, kao da je to njezina obveza prema naručitelju. Ako je izvođač želio izaći iz sklopljenog ugovora to je mogao prijenosom ugovora u skladu s odredbom čl. 127. ZOO-a. Međutim, ugovor o prijenosu ugovora nije sklopljen.

16. Nadalje, izvođač T. d.o.o. je mogao angažirati treću osobu kao podizvođača radova, ali samo uz suglasnost naručitelja (odredba čl 6. st. 3. t. 9 ugovora, list 28. spisa). Međutim, ako glavni izvođač ustupi dio radova trećoj osobi i tada račun za radove izdaje glavni izvođač naručitelju, a treća osoba izdaje račun glavnom izvođaču za one radove koje je ona obavila za glavnog izvođača. Slijedom toga, ne može tužitelj izdavati račune naručitelju za radove koje je navodno obavio na temelju ugovora s glavnim izvođačem.

17. Ugovor o preuzimanju duga sklopljen je 12. travnja 2015. Nakon toga, ili 10. siječnja 2017. glavni izvođač T. d.o.o., i naručitelj (tuženik) sklapaju Aneks ugovra (list 31. spisa), što samo dokazuje da su u ugovornom odnosu bili glavni izvođač T. d.o.o. i tuženik, a da na mjesto glavnog izvođača nije stupio tužitelj. Kada bi bilo tako onda bi Aneks ugovora sklapali naručitelj i tužitelj, a što ovdje nije bio slučaj.

18. Budući da je tuženik radove platio glavnom izvođaču, ne može tužitelj (pa ni kao podizvođač) tražiti od tuženika plaćanja niti na temelju odredbe čl. 602. ZOO.

19. Slijedom navedenoga valjalo je preinačiti presudu u točki I. i III. njezine izreke, na temelju odredbe čl. 373. ZPP-a i odbiti postavljeni tužbeni zahtjev te sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuti platni nalog, kao u izreci ove drugostupanjske presude.

20. Preinačavanjem prvostupanjske presude promijenjen je uspjeh stranaka u sporu pa tuženiku, koji je u cijelosti uspio u sporu pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a i odredbi čl. 154. st. 1. i 5. i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je kao opravdan priznat trošak parničnog postupka, koji se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, i to za pristup na ročište održanom 12. studenoga 2019. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT), 11. prosinca 2019. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT), 1. srpnja 2020. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT), 28. listopada 2020. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT), te za trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 20. studenog 2019. u iznosu od po 2.500,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT), te za trošak očevida, sve uvećano za 25% PDV, što je ukupno iznosu od 21.875,00 kn pa je odlučeno kao u točki 2. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 9. svibnja 2022.

Sudac

Branka Šabarić Zovko