2 UsI-3644/2021-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Maji Colić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. d. o. o. (OIB: …), V.,

zastupanog po direktoru M. L., a ona po opunomoćenicima,

odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Lj. – V. & p., S.,

, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske,

Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 29. travnja 2022. u prisutnosti zakonskog zastupnika, direktora i opunomoćenika tužitelja te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 9. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Tužba se uvažava.

2. Poništava se kao nezakonito i nepravilno rješenje tuženika Klasa: UP/II-471- 02/20- 01/…, Urbroj: 513-04-21-… od dana 5.listopada 2021.godine.

3. Poništava se kao nezakonito i nepravilno rješenje Porezne uprave, Područni ured S.,Klasa: UP/I-471-02/20-01/…, Urbroj: 513-07-17-20-… od 24.kolovoza 2020.godine.

4. Podredno neka se osporeno rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj je pravovremeno 19. studenoga 2021. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/20-01/…, URBROJ: 513-04-21-… od 5. listopada 2021. i Porezne uprave, Područnog ureda S. KLASA:

UP/I-471-02/20-01/…, URBROJ: 513-07-17-20-… od 24. kolovoza 2020. zbog, u biti, svih zakonskih razloga, bitne povreda postupka, pogrešne primijene materijalnog propisa te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi ponajprije da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku i izjašnjavanje i da je time povrijeđena odredba članka 30. ZUP-a, da je povrijeđeno i načelo saslušanja stranke, ali i norma članka 98. stavka 5. ZUP-a, s obzirom na to da osporena rješenja ne sadrže razloge rješavanje porezne stvari i da su obrazloženja kontradiktorna, ali i norma članka 6. OPZ-a, jer nije utvrđeno pravo stanje stvari. Tvrdi i da iz obrazloženja i zapisnika o nadzoru proizlazi da je predmet ugovora o građenju između investitorice V.

V. i njega kao izvođača radova bila izgradnja stambene zgrade na čestici zemlje …, K. O. V…, da se ugovor o poslovno tehničkoj suradnji, koji je sklopljen 22. travnja 2019. između njega i ZO G. u vlasništvu N. K., odnosio na

adaptaciju obiteljske zgrade i uređenja okoliša u ukupnoj vrijednosti radova u iznosu od … kuna, da on, kao porezni obveznik, nije dostavio konto kartica kupaca

V. i D. V. te da u odnosu na ugovor o poslovnoj tehničkoj suradnji nije dostavljena ponuda za adaptaciju obiteljske zgrade N. K., građevinska

knjiga, građevinski dnevnik te privremene i okončane situacije i da je time navodno propustio utvrditi i iskazati obvezu PDV-a u iznosu od … kuna. Istaknuo je i da je poslovne knjige i evidencije vodio sukladno odredbama članka 66. OPZ-a, da je člankom 33. ZoPDV-a propisano da se poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili trebao primiti od kupca ili druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga, da pojam isporuka usluga, u smislu Direktive o PDV-u, treba tumačiti bez obzira na ciljeve i rezultate transakcije, da je bitno uzeti u obzir gospodarsku stvarnost transakcije kao temeljni kriterij za primjenu zajedničkog sustava PDV-a, da se za isporuke koje uzrokuju niz plaćanja, oporezivi događaj i obveza obračunavanja poreza nastaju pri isteku razdoblja na koje se odnosi takvo plaćanje te da, s tim u vezi, porezno tijelo nije dokazalo da su usluge obavljene, odnosno da je isporuka dobara izvršena i da je obavljeno plaćanje za te isporuke ili usluge. Vezano za gradnju kuće V., istaknuo je da je sve poslove s tim u vezi u ime investitora obavljao obrt N.r, čiji je vlasnik P. B., da je B., po ugovoru o građenju od 10. rujna 2018., vršio sve uplate u ime V. V. i D.

V., da su te isplate uredno evidentirane i prikazane u poslovnim knjigama i da je po njima obračunao PDV, da su te činjenice razvidne i iz sadržaja ugovora o poslovnoj suradnji od 24. rujna 2018., koji je sklopljen između B. i njega kao izvođača radova, kojim je ugovoreno da će on ispostavljati račune po građevinskoj knjizi ovjerenim od nadzornog inženjera te da radovi po tom ugovoru nisu završeni i da ugovor nije u cijelosti konzumiran. Tvrdi da je to razvidno iz privremenih situacija koje su uredno ovjerene, od rednog broja 1 do 9, s time da je zadnja ovjerena 30. studenoga 2019. Smatra da se obračun PDV-a nije mogao obračunati prema osnovici iz troškovnika, jer to nije dokaz o stvarno izvedenim i naplaćenim radovima, a osobito ako se uzme u obzir i to da porezno tijelo nije utvrdilo u kojoj je fazi izgradnja. Svoje stavove i zaključke je utemeljio na odluci E. suda za ljudska prava broj C-

430/… od 15. svibnja 2019., C-298/… od 9. studenoga 2017., C-189/… od 16.

listopada 2019. Zaključno je istaknuo da opće načelo prava Unije o poštovanju prava obrane treba tumačiti tako da, ako stranci nije omogućen pristup informacijama sadržanim u njegovom upravnom spisu predmeta na kojima je utemeljeno osporeno rješenje kojim su njoj nametnute dodatne porezne obveze, da se navedeno rješenje treba biti poništeno. Stoga je zatražio poništiti rješenje tuženika i prvostupanjskog poreznog tijela i predmet vratiti na ponovni postupak.

Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koji su izneseni u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda S. KLASA:

UP/I-471-02/20-01/…, URBROJ: 513-07-17-20-… od 24. kolovoza 2020., a kojim je utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost (skraćeno: PDV) za 2019. u iznosu od … kuna sa zateznim kamatama u iznosu od … kuna do dana sastavljanja zapisnika i daljnjim kamatama. O poreznom nadzoru je 29. lipnja 2020. sastavljen zapisnik KLASA: 471-02/20-01/…, URBROJ: 513-07-17-20-…, protiv kojeg je tužitelj 20. kolovoza 2020. izjavio prigovor (u daljnjem tekstu: zapisnik o poreznom nadzoru).

U dokaznom postupku čitan je spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-471- 02/20- 01/...

Tužitelj je predložio izvesti i dokaz saslušanjem svjedoka P. B. i N.

K. te dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost pravilnog obračuna PDV-a i mjerila na temelju kojih je utvrđena porezna osnovica ali i građevinskim vještačenjem na okolnost vrste i obima stvarno izvedenih radova. S obzirom na to da tužitelj, u biti, nije osporio ključna utvrđenja poreznog tijela, da on nije ni konkretizirao okolnosti i činjenice radi čega je predloženo izvesti navedene dokaze i s obzirom na to da je mogao ocijeniti zakonitost osporenih rješenja na temelju stanja spisa poreznog tijela, sud je odbio te dokaze kao nepotrebne. Sud je odbio te dokaze i stoga što tužitelj, izjavljenim prigovorom, nije uopće osporio sadržaj zapisnika o poreznom nadzoru, što će se detaljno obrazložiti u nastavku ove presude. Tuženik nije imao ikakvih drugih dokaznih prijedloga te je predložio zaključiti raspravu.

Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

Ocjenom svakog pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka poreznih tijela, koje su donesene u postupku poreznog nadzora, a u kojem je tužitelju utvrđen manje obračunati PDV za 2019. u iznosu od … kuna na osnovicu od …

kuna sa zateznim kamatama u iznosu od … kuna do dana sastavljanja zapisnika i daljnjim kamatama. Manje obračunati PDV mu je utvrđen primjenom odredbi članka 33., 76. i 78. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16. i 106/18, u daljnjem tekstu: ZoPDV).

Tužiteljevi navodi se svode na puko i općenito osporavanje činjeničnih utvrđenja poreznih tijela i navođenje općenitih normi porezno-upravnog postupka i temeljenih načela toga postupka, koja su, tvrdi, povrijeđena u konkretnoj poreznoj stvari.

Pokazalo se, u biti, spornim je li tužitelj za izvedene građevinske radove i izvršene usluge izdavao račune i obračunavao PDV te uredno vodio poslovne knjige i knjigovodstvenu dokumentaciju.

Pokazalo se spornim i visina porezne osnovice i poreza vezano za adaptaciju i uređenje okoliša objekta u vlasništvu Natalije Koldjeraj.

Ponajprije valja ukazati na neke bitne odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16. i 106/18., u daljnjem tekstu: OPZ), koje uređuje porezni odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima na općenitijoj razini, ako posebnim zakonima o pojedinim vrstama poreza i drugim javnim davanjima nije uređeno drukčije i predstavlja zajedničku osnovu poreznog sustava. Te odredbe valja primijeniti i u konkretnom porezno-pravnom odnosu.

Prvo, u pogledu primjene mjerodavnog materijalnog prava, u postupku oporezivanja primjenjuju se porezni propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje (članak 5. OPZ-a).

Drugo, porezno tijelo je dužno zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno- pravnog odnosa te je dužno utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika, s time da ono određuje koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu (članak 6. stavak 1. i 2. OPZ-a).

Treće, u skladu s člankom 11. OPZ-a, porezne činjenice utvrđuju se prema njihovoj gospodarskoj biti (stavak 1.), a ako je prihod, dohodak, dobit ili druga procjenjiva korist ostvarena bez pravne osnove, porezno tijelo utvrdit će poreznu obvezu u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje pojedina vrsta poreza (stavak

2.).

Četvrto, porezni obveznici dužni su izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza (članak 62. stavak 1. OPZ-a).

Peto, prema regulaciji članka 66. OPZ-a knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno, a primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno (stavak 1.); bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama (stavak 2.) i smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena, s time da je vjerodostojna isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj (stavak 3.).

Šesto, vezano za dokazivanje u poreznom postupku, porezno tijelo snosi teret dokaza za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez na temelju odredbi članka 88. OPZ-a.

I, sedmo, oporezivanje se temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu s člancima 62. do 67. toga zakona, ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost prema članku

89. OPZ-a.

Polazeći od iznesenih općih procesnih normi kojima je uređeno oporezivanje sud će ocijeniti (ne)osnovanost navoda stranaka u pogledu merituma stvari.

Prema odredbi članka 30. stavka 6. ZoPDV-a ako je isporuka dobara ili usluga obavljena, a nije izdan račun, obveza obračuna PDV-a nastaje kada je nastao oporezivi događaj.

Odredbom članka 36. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 115/16., 1/17., 41/17., 128/17. i 106/18., u daljnjem tekstu: PoPDV) je propisano da oporezivi događaj nastaje kada su dobra isporučena ili usluge obavljene, dok je stavkom 2. toga članka propisano da obveza obračuna PDV-a nastaje kada je nastao oporezivi događaj, a utvrđena obveza PDV-a iskazuje se u prijavi PDV-a za razdoblje oporezivanja u kojem je obavljena isporuka dobara ili usluga.

Člankom 33. stavkom 1. ZoPDV-a je propisano da se poreznom osnovicom pri isporuci dobara i usluga smatra naknada koju čini sve ono što je isporučitelj primio ili treba primiti od kupca ili neke druge osobe za te isporuke uključujući iznose subvencija koji su izravno povezani s cijenom isporučenih dobara ili usluga.

Nije sporno da su tužitelj, izvođač radova i investitori, naručitelji V. V. i D. V. 10. rujna 2018. sklopili ugovor o građenju, čiji je predmet bio izgradnja stambene zgrade na nekretnini oznake čest. zem. …, K. O. V. prema projektnoj dokumentaciji i ponudbenom troškovniku. Nije sporno niti da su ugovorne stranke, člankom 3., ugovorile da će na ugovorenu cijenu obračunati PDV po stopi od 25% i da je izvođač radova dužan radove izvesti do 1. lipnja 2019., s time da se ugovoreni rokovi za izvršenje radova po tom ugovoru mogu produžiti samo u situaciji nastupa više sile i to za vrijeme koliko je time bio onemogućen rad.

Iz zapisnika o poreznom nadzoru, odnosno knjigovodstvene dokumentacije tužitelja koja je sastavni njegov dio, proizlazi da tužitelj tijekom 2019. nije izdao ni jedan račun naručiteljima V. i D. Vo. vezano za gradnju nekretnine na čestici

zemlje … K. O. V. te da je knjigovodstveni servis A. d. o. o., I., po pozivu poreznog tijela, odgovorio da ne postoji konto kartica kupaca V. V. i D.

V. Stoga je porezno tijelo zaključilo da porezni obveznik nije izdavao račune za obavljanje radova te da nije iskazao obvezu PDV-a u iznosu od … kuna

na osnovicu u iznosu od … kuna po navedenom ugovoru o građenju.

Također nije sporno da su tužitelj, izvršitelj i naručitelj Z. O. G.

vlasnica N. K. sklopili 22. travnja 2019. ugovor o poslovno tehničkoj suradnji uz koji je priložen i troškovnik za adaptaciju obiteljske zgrade i uređenje okoliša od 10. travnja 2019. Iz troškovnika proizlazi da su predmet ugovora: 1. radovi za rušenje postojećih podova, drvenih dotrajalih međukatnih konstrukcija kao i krova, 2. izrada potrebne podne AB ploče prizemlja, međukatnih konstrukcija, 3. izrada svih potrebnih nosivih i pregradnih zidova od porotherm opeke, 4. izrada krovne konstrukcije, toplinske instalacije, pokrov kupa kanalica i 5. nabava armature za predviđene AB konstrukcije te da ukupna vrijednost radova iznosi … kuna.

Tužitelj nije osporio ni utvrđenje poreznih tijela da u navedenom ugovoru o poslovno tehničkoj suradnji i troškovniku za adaptaciju obiteljske zgrade i uređenje okoliša nije navedeno gdje se objekt nalazi i broj nekretnine na kojoj se on nalazi. To je razvidno iz samog ugovora koji je priložen spisu predmeta poreznog tijela.

Tužitelj nije osporio ni da, po pozivu poreznog tijela, tijekom nadzora nije dostavio dokumentaciju vezano za izvođenje navedenih radova, kao što je, primjerice, ponuda za adaptaciju obiteljske zgrade N.K., građevinsku knjigu i dnevnik,

privremene situacije i okončanu situaciju.

Iz sadržaja izlaznih računa i konto kartice kupca Z. O. Z. G.

vlasnica N. K. proizlazi da je tužitelj navedenom kupcu za izvršene radove izdao račun broj 17/FIN/… od 28. lipnja 2019. u iznosu od … kuna i račun broj

20/FIN/… od 29. kolovoza 2019. u iznosu od … kuna za radove izrade krovišta zgrade u P. (izrada skele, nabava materijala i pokrivanje krova). Može se

zaključiti da je tužitelj izdao račune u ukupnom iznosu od … kuna, a što on

nije niti osporio.

Uzimajući u obzir sadržaj troškovnika i opisanih radova te sadržaj izlaznog računa broj 20/FIN/… za radove izrade krovišta porezno tijelo je zaključilo da su završni radovi na navedenom objektu N. K. izvedeni i da porezni obveznik nije

izdavao račune za cjelokupno obavljene usluge te iskazao PDV na osnovicu od … kuna (… – …) u iznosu od … kuna (…

x 20%).

Tako je porezno tijelo zaključilo da je tužitelj, ne izdavanjem računa za obavljene građevinske radove, propustio iskazati i obračunati PDV po navedene dvije osnove u ukupnom iznosu od … kuna (… + …), čime je on povrijedio

odredbe članka 33., 76. i 78. ZoPDV-a.

Međutim, tužitelj, vezano za izvođenje građevinskih radova na zgradi naručitelja Vojkovića, tvrdi da je uredno evidentirao i iskazao obvezu PDV-a za obavljene radove i da ih je izdao obrtu N. vlasnika P. B. koji je za njegovo ime i za njegov račun obavljao ugovorene radove na navedenoj zgradi. Tvrdi da je to razvidno iz ugovor o poslovno tehničkoj suradnji od 24. rujna 2018. i računa broj 6/FIN/… od 27. ožujka 2019., računa broj 10/FIN/… od 10. svibnja 2019., računa broj 15/FIN/… od 17. lipnja 2019., računa broj 25/FIN/… od 7. studenoga 2019. i računa broj 33/FIN/… od 23. prosinca 2019.

Iz sadržaja članka 1. i 2. ugovora o poslovno tehničkoj suradnji od 24. rujna 2018. obrt Navigator je tim ugovorom preuzeo sve članke ugovora o građenju potpisanog između tužitelja, izvođača radova i naručitelja V. V. i D.

V., s time da se tužitelj obvezao račune ovjerene od nadzornog inženjera M. T. ispostavljati obrtu N.

Iz sadržaja računa broj 6/FIN/… od 27. ožujka 2019. (glasi na iznos od … kuna), računa broj 10/FIN/… od 10. svibnja 2019. (glasi na iznos od … kuna),

računa broj 15/FIN/… od 17. lipnja 2019. (glasi na iznos od … kuna), računa broj 25/FIN/… od 7. studenoga 2019. (glasi na iznos od … kuna) i računa broj

33/FIN/… od 23. prosinca 2019. (glasi na iznos … kuna), koji su priloženi uz

žalbu i nalaze se u spisu predmeta poreznog tijela, proizlazi da se oni odnose na radovi na obiteljskoj kući V. (tako je naznačeno u dijelu "Opis").

Glede izvođenja radova na kući u vlasništvu N. K. tužitelj je, ne osporavajući činjenična utvrđenja poreznih tijela, istaknuo da se osnovica nije mogla utvrditi prema sadržaju troškovnika, jer, kako tvrdi, to nije dokaz o stvarno izvedenim i naplaćenim radovima.

S obzirom na ovako izvedene dokaze, a osobito uzimajući sadržaj zapisnika o poreznom nadzoru i njegovih priloga, a kojoj ispravi sud vjeruje kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu, budući da tužitelj prigovorom nije, u biti, osporio ključna utvrđenja i njegov sadržaj, a što je razvidno iz prigovora od 20. kolovoza 2020. koji je sastavni dio čitanog spisa poreznog tijela, prema pravilima o teretu dokazivanja, sud smatra dostatno raspravljenim i utvrđenim da tužitelj nije iskazao i obračunao PDV za obavljene građevinske radove na objektu u vlasništvu V., odnosno da on nije iskazao cjelokupni PDV za radove adaptacije i uređenja okoliša na objektu u vlasništvu N. K. u utvrđenoj visini. Sud smatra te činjenice dostatno raspravljenim i utvrđenim i zbog toga što tužitelj nije uredno vodio poslovne knjige i knjigovodstvenu dokumentaciju, iz koje bi bilo razvidno pravilno evidentiranje i obračunavanje PDV-a s obzirom na nastale poslovne događaje.

Sud ne vjeruje pisanim ispravama, ugovoru o poslovno tehničkoj suradnji i računima broj 6/FIN/…, 10/FIN/…, 15/FIN/…, 25/FIN/… i broj 33/FIN/…, koje je tužitelj priložio uz žalbu, kao vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama iz kojih bi bio razvidan nastali poslovni događaj. Nije riječ o objektivnim i vjerodostojnim dokazima, budući da je njihov sadržaj općenit, budući da iz računa nije razvidno o kojim radovima je konkretno riječ, budući da iz njih nije razvidna vrsta i količina, opseg i vrijeme obavljenih radova, budući da taj ugovor i računi nisu bili sadržani u poslovnim knjigama tužitelja, ali ni dostavljeni tijekom nadzora po pozivima poreznog tijela te budući da ih tužitelj nije priložio ni prigovoru protiv zapisnika o poreznom nadzoru. Vezano za utvrđenu razliku neobračunatog PDV-a koji se odnosi na radove na objektu u vlasništvu N. K., sud ocjenjuje da je porezno tijelo u uvjetima nesporno manjkave i nepotpune poslovne dokumentacije tužitelja, a ocjenom raspoloživih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, pravilno zaključilo i utvrdilo procjenom osnovicu PDV-a, a razlozi rješavanja porezne stvari su dostatno obrazloženi i imaju uporišta u činjenicama utvrđenim tijekom postupka, izvedenim dokazima te logično i racionalno utemeljenje u materijalnom propisu.

U izloženom, a uzimajući u obzir i pretežito općenite i paušalne navode tužitelja i njegove promašene pravne zaključke, a osobito s obzirom na to da on tijekom postupka nadzora ali i žalbenog postupka nije ili konkretno osporio ili nije osporio konkretnim, i prikladnim dokazima svoje tvrdnje te s obzirom na to da on prigovorom nije uopće osporio sadržaj zapisnika o poreznom nadzoru, sud je odbio izvesti predložene dokaze saslušanjem svjedoka B. i K. te dokaz građevinskim i

financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Sud je te dokaze odbio i stoga što tužitelj nije ni konkretizirao činjenice i okolnosti radi kojih su oni predloženi ali i imajući u vidu da on nije uredno i potpuno vodio poslovne knjige i knjigovodstvenu dokumentaciju vezano za nastale poslove događaje u nadziranom razdoblju.

Dakle, sud smatra da je zakonito postupilo porezno tijelo, kada je tužitelju procjenom utvrdilo manje obračunati PDV, s obzirom na to da je on, ne izdavanjem računa za obavljene usluge, povrijedio citirane norme OPZ-a, ZoPDV-a i PoPDV-a. S tim u vezi u postupku poreznog nadzora je utvrđeno pravo stanje stvari i na tako utvrđeno je pravilno primijenjen materijalni propis bez činjenja ikakvih bitnih procesnih povreda, a osporena rješenja sadrže jasne, dostatne i obrazložene razloge rješavanja porezne stvari pa i vezano za ocjenu navoda poreznog obveznika te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu.

Suprotno općenitim navodima tužitelja, nisu povrijeđene ni odredbe članka 6. stavka 2. i članka 88. stavka 5. OPZ-a, članka 8., 9., 47., 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, u daljnjem tekstu: ZUP) a ni temeljna načela porezno-upravnog postupka.

Osim toga, stanje spisa poreznog tijela ne daju ni pouzdanu osnovu za zaključak da bi u konkretnom predmetu bila povrijeđena odredba članka 7. OPZ-a i članka 30. ZUP-a, kojim je uređeno izjašnjavanje stranke u upravnom postupku, jer je tužitelju bilo omogućeno sudjelovati u postupku te se očitovati o svim činjenicama i okolnostima bitnim za oporezivanje. S tim u vezi na konkretni porezno-pravni odnos nisu primjenjive ni odluke Europskog suda za ljudska prava, koje je istaknuo tužitelj i na kojima je, između ostaloga, utemeljio osnovanost tužbenog zahtjeva.

Stoga, a budući da su osporena rješenja zakonita i budući da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom 1. izreke.

S obzirom na to da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, trebalo je, na temelju odredbi članka 79. stavka 4. i 6. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom 2. izreke.

UPRAVNI SUD U SPLITU,

u Splitu 9. svibnja 2022.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 1. i 5., članak 66.a stavak 1. i članak 67. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 79. stavkom 7. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima u OD Lj. – V. &

p., S.,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnik od 29. travnja 2022., a spis poreznog tijela KLASA: UP/I-471-02/20-01/374 vratiti po pravomoćnosti presude,

- u spis.