REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

Poslovni broj: 24 Povrv-186/2020-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jasni Baričević, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste Željane Vidović Labor, u pravnoj stvari tužitelja T.-S. d.o.o., S. N., I. …, OIB:…, zastupanog po zakonskoj zastupnici – članu Uprave S. F. D., a ona po punomoćnici T. B. T., odvjetnici u O. d. B. i p. j.t.d. sa sjedištem u Z., A. …, protiv tuženice A. Z. iz Z., P. P. …, OIB:…, zastupane po punomoćniku Z. J., odvjetniku u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. travnja 2022. u nazočnosti zamjenika zamjenika punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženice, na ročištu određenom radi objave presude 9. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. G.-R. iz Z., pod poslovnim brojem Ovrv-8/2020 od 17. siječnja 2020. kojim je naloženo ovršenici sada tuženici A. Z. iz Z., P. P. …, OIB:…, isplatiti ovrhovoditelju sada tužitelju T.-S. d.o.o., S. N., I. …, OIB:…, ukupan iznos od 4.704,00 kune s pripadajućom zateznom kamatom, te naknaditi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 837,50 kuna i predvidivi trošak u iznosu od 556,25 kuna, te tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknadi tuženici trošak postupka u iznosu od 2.187,50 kuna u roku od 15 (petnaest) dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1. Tužitelj T.-S. d.o.o. (u nastavku teksta: tužitelj) podnio je 17. siječnja 2020. javnom bilježniku D. G.-R. iz Z., prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenice sada tuženice A. Z. (u nastavku teksta: tuženica) radi naplate novčane tražbine u iznosu od 4.704,00 kuna sa zateznom kamatom.

2. Predložena ovrha određena je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom od strane javnog bilježnika D. G.-R. iz Z., pod poslovnim brojem Ovrv- 8/2020 od 17. siječnja 2020., a koje je u povodu prigovora tuženice rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-186/2020 od 2. ožujka 2020. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te je odlučeno da će se postupak provesti pred parničnim odjelom ovoga suda kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi sada odgovoru na tužbu, tuženica je navela isto osporava u cijelosti jer da nema dugovanja prema tužitelju. Naime, ističe kako s tužiteljem nije bila u obveznopravnom odnosu, a niti da je bilo što naručivala, niti primala ikavke usluge od strane tužitelj. Tužitelj da smatra kako obveza tuženice proizlazi iz Ugovora o potrošnji toplinske energije KTE …., ali tuženica prigovara kako isti nisu potpisali svi predstavnici stanara, pa tako niti predstavnik ulaza F u kojoj se nalazi njezin poslovni prostor. Tužitelj da je već u ljeto 2016. stanarima nudio svoje uslugu, ali da su tada svi predstavnici suvlasnika odlučili iste ne prihvatiti i isključiti se iz zajedničkog sustava centralnog grijanja. O tome da su obavijestili HERA-u, dopisom od 19. lipnja 2016. Tada da su suvlasnici osigurali alternativne metode grijanja, a tuženica da je iste godine demontirala radijatore u svom poslovnom prostoru na način da je to učinjeno od strane stručne, profesionalne osobe, budući da su cijevi koje su ostale u stanu propisno izolirane i na taj način, sada i u buduće da tuženica kroz postojeću izoliranu instalaciju ne dobiva nikakvu toplinu u svoj poslovni prostor, a što da potvrđuje izjava J. B., dipl. ing. od 6. veljače 2019. Također, da dostavlja popis suvlasnika ulaza … iz kojeg da proizlazi da je njena nekretnina poslovni prostor, te da on kao takav zajedno s drugim poslovnim prostorom koji ne plaća grijanje tužitelju, također nije dužna i po tom osnovu plaćati za uslugu koje ne koristi odnosno za usluge koje joj tužitelj ne isporučuje. Tuženica da je 29. listopada 2017. obavijestila, između ostalih, i tužitelja da se ne želi priključiti na sustav centralnog grijanja, a Ugovor o potrošnji toplinske energije od 26. listopada 2017. da je zaključen nakon faktičnog izdvajanja tuženice iz sustava zajedničkog grijanja, a što da proizlazi iz pravomoćno okončanog postupka koji se vodi u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-174/2015. Predmetni računi da ne odražavanju pravo stanje obračuna plina prema stvarnoj potrošnji plina u domaćinstvu tuženice radi čega da nije u obvezi platiti iste. Zaključno, ističe ništetnost Ugovora o potrošnji toplinske energije od 26. listopada 2017. jer da nije sklopljen uz potrebnu suglasnost suvlasnika čini suvlasnički udjeli čine 51% jer da su popisne i potpisne liste krivotvorene kao i površine stanova. Također, poziva se na čl. 46. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača, te navodi kako je nepoštena poslovna praksa zabranjena i kažnjiva, pa da potrošači koji se pozivaju na odredbe iz dijela I. glave IV. istog Zakona, a budući su izašli iz sustava središnjeg centralnog grijanja i time raskinuli poslovni odnos s isporučiteljem da sud treba osloboditi obveze. Opreza radi, tuženica je istakla i prigovor zastare.

4. Podneskom od 29. ožujka 2020. tužitelj je prvenstveno istakao prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda jer da je čl. 27. Ugovora o potrošnji toplinske energije od 26. listopada 2017. ugovorena nadležnost suda u Samoboru. Nadalje, u odnosu na navode tuženice, naveo je kako je osnova za predmetno potraživanje Ugovor o potrošnji toplinske energije KTE-… od 26. listopada 2017. kojim da je reguliran obvezno-pravni odnos između tužitelja i suvlasnika nekretnine na adresi P. N. …, na kojoj adresi da se nalazi i nekretnina tuženice. Osim navedenog, pravni odnos da je reguliran i Zakonom o tržištu toplinske energije, te se poziva na odredbu čl. 45. tog Zakona. Ističe kako je sukladno navedenoj odredbi čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije, krajnji kupac, u ovom slučaju tuženica, dužna plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu ukoliko se zakonito isključi iz sustava grijanja. Tužitelj da je navedeno istaknuo tuženici dopisom od 18. prosinca 2017. te joj precizirao i iznos cijene koju plaćaju korisnici, a sve sukladno odredbi čl. 12. st. 1. Ugovora o upravljanju zajedničkim sustavom centralnog grijanja. Međutim, tuženica da je tužiteljeva upozorenja sustavno ignorirala. Nadalje, ističe kako je za sklapanje ugovora o isporuci toplinske energije potrebna nadpolovična većina glasova suvlasnika sukladno dostavljenom međuvlasničkom ugovoru jer da isto spada u redovito poslovanje zgrade. Dakle, u slučaju kada bi tvrdnje tuženice i bile točne odnosno da je međuvlasničkim ugovorom utvrđeno da odabir načina grijanja ne spada u redovno poslovanje zgrade, a što da ovdje nije slučaj, i da je usprkos tome predstavnik stanara potpisao ugovor s tužiteljem bez ostvarenih uvjeta vezanih za propisanu većinu glasova suvlasnika, suvlasnici pa i tuženica da bi jedino predstavnika stanara mogli teretiti za kršenje odredbi međuvlasničkog ugovora. Stoga, da je neosnovano isticati ništetnost ugovora o isporuci toplinske energije. Tužitelj ponavlja kako tuženica ne može izbjeći plaćanje svih troškova osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu i to ukoliko se zakonito isključila iz sustava. To da nalaže čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije koji se kao lex specialis ovdje ima primjenjivati. U prilog ovog podneska da dostavlja prijepis svih računa koji su predmet ovog postupka iz kojih da je vidljiva osnova, visina, dospijeće i specifikacija potraživanja. Također ističe kako je neosnovan istaknuti prigovor zastare jer da se na predmetnu uslugu ne može primijeniti zastarni rok od godine dana iz čl. 232. Zakona o obveznim odnosima već smatra da je primjenjiv isključivo rok od 5 godina, ali kako je kompletno predmetno potraživanje dospjelo unazad godinu dana od pokretanja postupka to da je istaknuti prigovor neosnovan.

5. Na pripremnom ročištu održanom 22. travnja 2021. sud je donio rješenjem kojim je odbijen kao neosnovan tužiteljev prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda za postupanjem u ovom predmetu. Naime, tužitelj se poziva na odredbu čl. 27. Ugovora o potrošnji toplinske energije od 26. listopada 2017. prema kojoj da su se parnične stranke sporazumjele da im u međusobnim sporovima sudi Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru. Međutim, uvidom u navedeni Ugovor utvrđeno je kako nije potpisan od strane I. Z. kao predstavnika stanara za samostalnu uporabnu cjelinu, na adresi u Z., P. N. …, ulaz ., gdje se nalazi poslovni prostor u vlasništvu tuženice za koji nisu plaćeni utuženi računi, pa u konkretnom slučaju ne postoji sporazum parničnih stranaka o mjesnoj nadležnosti suda, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 70. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u nastavku teksta: ZPP). Identično pravni stav izražen je u rješenju Županijskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Gž- 1362/2019-2 od 24. svibnja 2019. u postupku vođenom između istih parničnih stranaka u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-134/2019.

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 461. a stavka 7. ZPP-a, ovaj sud nije uzeo u obzir nove činjenice koje je tužitelj iznio u podnesku od 29. ožujka 2020. kao i dostavljene dokaze jer je protekao zakonski rok od 15 dana određen stavkom 3. istog članka, prema kojem je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. U konkretnom slučaju rješenje ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-186/2020-2 od 2. ožujka 2020. kojim je stavljeno izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i koji sadrži upozorenje o navedenim dužnostima iz citirane zakonske odredbe, tužitelj je primio 5. ožujka 2020., dok je podneskom od 29. ožujka 2020. (iako je zadnji dan roka od 15 dana bio 20. ožujka 2020.) iznio činjenica na kojima temelji svoj zahtjev i predložio dokaze, ali pri tom ne dajući opravdan razloge zbog čega iste nije iznio i predložio unutar prekluzivnog roka od 15 dana od dana primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog. Naime, čl. 93. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 70/19 od 24. srpnja 2019.), a koji je stupio na snagu 1. rujna 2019., noveliran je čl. 461. a ZPP-a i otklonjen je prijepor koji se, s obzirom na odredbu o iznošenju činjenica i predlaganju dokaza isključivo u tužbi i odgovoru na tužbu, pojavio u primjeni novele iz 2013., i to u povodu prigovora protiv platnog naloga. Dakle, kako tužitelj nije dokazao da bez svoje krivnje nije mogao iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica unutar prekluzivnog roka od 15 dana od dana primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog u dijelu kojim je određena ovrha, to u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni iznimke iz čl. 461. a st. 6. ZPP-a, slijedom čega sud nije uzeo u obzir nove činjenice i nove dokaze iznijete i dostavljene uz podnesak od 29. ožujka 2020.

7. Također, sud nije uzeo u obzir nove dokaze koje je tuženica predložila u podnesku od 29. ožujka 2022. jer bi prihvaćanje istih bilo u protivnosti s odredbom čl. 461. a st. 6. i 7. ZPP-a budući su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, a što nije dopušteno s obzirom da se ovdje radi o sporu male vrijednosti.

8. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista pročitana i to: kartica otvorenih stavaka na dan 30. prosinca 2019. (l.s. 5), Ugovor o potrošnji toplinske energije broj KTE … od 26. listopada 2017. (l.s. 13-23), dopis stanara zgrade na adresi P. N. … o isključenju iz zajedničkog sustava centralnog grijanja u naselju P. u Z. od 19. rujna 2016. (l.s. 24), izjava J. B., dipl. ing. građevinarstva od 6. veljače 2019. (l.s. 25), popis suvlasnika (l.s. 26), Međuvlasnički ugovor sklopljen između suvlasnika zgrade u Z., P. N. … (l.s. 27-30), izjava tuženice od 29. listopada 2017. (l.s. 31), potpisna lista krajnjih kupaca s podacima o njihovim samostalnim uporabnim cjelinama za odabir kupca toplinske energije (l.s. 70-75), fotografije predmetnog stana (l.s. 76), odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj:U-III-680/2013 od 13. travnja 2017. (l.s. 78-83), presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-x 670/11-2 od 10. studenog 2021. (l.s. 84-88), presuda Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-2567/12-2 od 12. lipnja 2012. (l.s. 89-90), presuda Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-146/17-2 od 28. lipnja 2017. (l.s. 91-93), te je saslušan svjedok I. Z. (l.s. 119-120).

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na potraživanje u novcu u iznosu od 4.704,40 kuna, dakle u iznosu koji ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, pa se radi o sporu male vrijednost, a sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a.

11. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženici radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 4.704,40 kuna na ime neplaćenih računa za troškove centralnog grijanja za poslovni prostor u vlasništvu tuženice na adresi u Z., P. N. …, ulaz ., a koji su prema sadržaju vjerodostojne isprave – kartice otvorenih stavaka od 30. prosinca 2019. dospjeli u razdoblju od 7. prosinca 2018. do zaključno 20. prosinca 2019.

12. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a, stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok prema čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

13. Između stranaka ovog postupka nije sporno da je tuženica vlasnica poslovnog prostora u zgradi na adresi u Z., P. N. …, ulaz ., te da nije platila utužene račune jer tvrdi da joj tužitelj nije pružio uslugu centralnog grijanja u utuženom razdoblju budući se isključila iz zajedničkog sustava centralnog grijanja, a koju činjenicu da dokazuje putem pisane izjave J. B., dipl. ing. građevinarstva od 6. veljače 2019.

14. Prednjom izjavom potpisanom i pečatiranom od strane J. B., dipl. ing. građevinarstva, ista potvrđuje kako je u poslovnom prostoru tuženice na adresi P. N. … ispravno izvršeno uklanjanje radijatora na način da je izvršeno isključenje iz sustava centralnog grijanja, te da u istom ne postoje radijatori je da su isti ispravno uklonjeni, a cijevi koje prolaze kroz stan da su izolirane, te da prostoru ne daju nikakvu toplinu. Zbog svega navedenog da u predmetnom poslovnom prostoru nema gubitaka tj. potrošnje toplinske energije iz sustava grijanja P..

15. Također, tuženica je dostavila i svoju izjavu od 29. listopada 2017., koju je potpisao i predstavnik suvlasnika I. Z., u kojoj izjavljuje kako se ne želi priključiti na sustav centralnog grijanja P. radi nezadovoljavajuće kvalitete ranije pružene usluge grijanja radi čega da su suvlasnici zgrade P. N. … donijeli odluku na zapisniku od 19. rujna 2016. o isključenju iz sustava zajedničkog grijanja. Ovu izjavu da daje na znanje I. Z. kao predstavniku ulaza …, upravitelju zgrade S. g. T. d.o.o., tužitelju i HERA-i.

16. Nadalje, iz dopisa nazvan "Isključenje iz zajedničkog sustava centralnog grijanja u naselju P. u Z. – priopćenje" upućeno HERA-i, slijedi da je 19. rujna 2016. održan sastanak predstavnika svih ulaza zgrade P. N. …, na kojoj da je velikom većinom suvlasničkih udjela odlučeno da se suvlasnici isključuju iz zajedničkog sustava grijanja, a što svojim potpisom potvrđuju svi predstavnici suvlasnika navedene zgrade ulaza A do F, te da se odluka dostavlja na znanje tužitelju.

17. Međutim, tužitelj tvrdi kako tuženica postupak izdvajanja iz zajedničkog sustava centralnog grijanja nije izvršila sukladno odredbi čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine, br. 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15, u nastavku teksta: ZTTE) radi čega da je u obvezi platiti predmetne račune za utuženo razdoblje. Osnova za predmetno potraživanje da je Ugovor o potrošnji toplinske energije KTE-… od 26. listopada 2017. kojim da je reguliran obveznopravni odnos između tužitelja i suvlasnika nekretnine na adresi P. N. ….

18. S obzirom da je tuženica osporila valjanost Ugovora o potrošnji toplinske energije KTE-… od 26. listopada 2017. (u nastavku teksta: Ugovor o potrošnji toplinske energije) prvenstveno je potrebno ukazati na odredbe ZTTE-a i Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine, br. 35/14 i 129/15, u nastavku teksta: Opći uvjeti) kojim se uređuje odnosi između kupca toplinske energije i krajnjih kupaca, njihove obveze i odgovornosti, uvjeti obračuna i naplate toplinske energije.

19. Prema čl. 3. st. 2. toč. 14. i 16. ZTTE-a, krajnji kupac je pravna ili fizička osoba koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe od kupca na temelju obračuna toplinske energije, dok je kupac toplinske energije pravna ili fizička osoba koja u ime i za račun vlasnika i/ili suvlasnika zgrade/građevine obavlja djelatnost kupca u samostalnom, zatvorenom i centralnom toplinskom sustavu.

20. Djelatnost kupca obavlja pravna ili fizička osoba koja u ime i za račun vlasnika i/ili suvlasnika zgrade/građevine, koja se sastoji od više samostalnih uporabnih cjelina, kupuje energent za proizvodnju toplinske energije u samostalnom toplinskom sustavu, odnosno kupuje toplinsku energiju od opskrbljivača toplinske energije u zatvorenom ili centralnom toplinskom sustavu (čl. 11. st. 1. ZTTE).

21. Ovlašteni predstavnik suvlasnika podnosi odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem pravnoj ili fizičkoj osobi iz stavka 1. ovoga članka, za obavljanje djelatnosti kupca, isključivo temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika (čl. 11. st. 3. ZTTE). Na temelju navedene odluke ovlašteni predstavnik suvlasnika sklopit će ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom iz stavka 1. ovoga članka, koji se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine (čl. 11. st. 5. ZTTE).

22. Također, odredbom čl. 4. st. 1. Općih uvjeta, određeno je kako ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika, dok je st. 2. istog članka određeno, da se ugovor o potrošnji toplinske energije sklapa na način i po postupku određenom odredbama Zakona o tržištu toplinske energije, a smatra se sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine za koje se isporuka toplinske energije obavlja preko zajedničkog mjerila toplinske energije.

23. Imajuću u vidu odredbu čl. 11. st. 3. ZTTE-a koja propisuje da ovlašteni predstavnik suvlasnika ugovor o potrošnji toplinske energije sklapa s kupcem (ovdje tužiteljem) isključivo temeljem odluke suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine natpolovičnu većinu, to je u ovom postupku temeljem odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a na tužitelju teret dokaza postojanja takve odluke, a s obzirom da je tuženica osporila valjanost tog Ugovora.

24. Postojanje obveznopravnog odnosa tužitelj temelji na Ugovoru o potrošnji toplinske energije koji da je kao kupac toplinske energije sklopio s ovlaštenim predstavnicima suvlasnika zgrade na adresi P. N. …, te da su istim uređena međusobna prava i obveze u vezi s upravljanjem, rukovanjem i održavanjem toplinske podstanice, isporukom toplinske energije te izdavanjem računa krajnjim kupcima za navedenu zgradu, na zajedničkom mjerilu toplinske energije.

25. Prema odredbi čl. 1. st. 3. Ugovor o potrošnji toplinske energije, ugovorne strane utvrđuju da su krajnji kupci donijeli Odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem većinom glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, dok je u čl. 2. st. 1. istog Ugovora, određeno da se krajnji kupci opskrbljuju toplinskom energijom iz centralnog toplinskog sustava, zajedničke kotlovnice. Suvlasnici kotlovnice da su svi korisnici centralnog grijanja u N. P., a popisna lista suvlasnika da je prilog ovog Ugovora, iako ista nije dostavljena u spis kao sastavni dio tog Ugovora.

26. Citirani Ugovor potpisan je od strane predstavnika suvlasnika M. K. (za ulaz …), M. Š. (za ulaz …), B. C. (za ulaz …) i V. M. (za ulaz …), dok nije potpisan od strane predstavnika suvlasnika L. T. (za ulaz …) i I. Z. (za ulaz …).

27. Analizirajući dostavljeni Ugovor o potrošnji električne energije u kontekstu citiranih zakonskih odredbi, ovaj sud utvrđuje kako je potpisan od strane 4 predstavnika suvlasnika od ukupno 6 predstavnika suvlasnika, te da je za njegovu pravnu valjanost bila potreba Odluka suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova predmetne nekretnine sukladno odredbi čl. 11. st. 3. ZTTE-a. Potrebno je navesti kako tužitelj nije dostavio takvu odluku već je tuženica priložila Popisne liste suvlasnika s podacima o njihovim samostalnim uporabnim cjelinama tvrdeći kako se radi o krivotvorenim popisnim listama u kojima su netočne i površine stanova. Uvidim u iste utvrđeno je kako nije vidljivo za koji pravni posao suvlasnici ovlašćuju svog predstavnika jer nije konkretno naveden ugovor za koji suvlasnici daju svoju suglasnost za sklapanje, a niti je razvidno od kada datiraju potpisi suvlasnika jer nigdje nije naznačen datum potpisivanja, te su imena pojedinih suvlasnika precrtana i nadopisana drugim imenima kao i površine pojedinih stambenih jedinica bez imena osobe koja je izvršila ispravke. Također, iz iskaza saslušanog svjedoka I. Z., kojem je sud poklonio vjeru jer je iskazivao objektivno i uvjerljivo, proizlazi kako se na popisu suvlasnika ulaza … nalazi potpis predstavnika suvlasnika iako ga on kao njihov predstavnik nije potpisao što potvrđuje činjenicu da se radi o krivotvorenom potpisu. Pored navedenog, svjedok je naveo kako popis ne sadrži popis svih suvlasnika tog ulaza zgrade, a u ostalim popisima da su netočni podaci o površini stanova i poslovnih prostora radi čega da tužitelj nije imao potrebnu većinu glasova suvlasnika za sklapanje Ugovora o potrošnji električne energije.

28. Cijeneći naprijed navedene činjenice, a primjenjujući odredbu čl. 221.a ZPP-a, ovaj sud zaključuje kako tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao da je Ugovor o potrošnji električne energije zaključen na temelju Odluke suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova predmetne nekretnine, a koju obvezu propisuje odredba čl. 11. st. 3. ZTTE-a, što za posljedicu ima nevaljanost ovog pravnog posla.

29. Također, kako tužitelj tijekom postupka nije dostavio niti jedan dokaz da je utuženom razdoblju isporučio toplinsku energiju tuženici, to bi obvezivanje iste da plati utuženu tražbinu, bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u nastavku teksta: ZOO) i načelu jednake vrijednost činidaba iz čl. 7. ZOO-a (stav izražen u odluci VS RH, broj Rev-x 670/11-2 od 10. studenog 2011. i ŽS Varaždin, Gž-146/17- 2 od 28. lipnja 2017.).

30. S obzirom da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako tužitelj nije dokazao osnovanost svog potraživanja prema tuženici, to ovaj sud nije provodio daljnje dokaze predložene od strane tuženice jer bi provođenje istih bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja, a niti je ocjenjivao osnovanost ostalih njenih prigovora.

31. Slijedom navedenog, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinačnog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, pa je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u predmetnom rješenju u ovrsi, te je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

32. Prema odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, dok je odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, određeno da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

33. Dakle, odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14 i 118/14, u nastavku teksta: Tarifa), te je tuženici zastupanoj po punomoćniku iz reda odvjetnika priznat kao osnovan trošak sastavljanja prigovora protiv rješenja o ovrsi od 11. veljače 2020. u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 11. toč. 1. Tarifa), trošak sastavljanja podnesaka od 11. svibnja 2020. i 29. ožujka 2022. u iznosu od po 125,00 kuna (Tbr. 8. toč. 3. Tarifa) i zastupanja na ročištima od 22. travnja 2021. i 5. travnja 2022. u iznosu od po 500,00 kuna (Tbr. 9. toč. 1. Tarifa) što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% ukupno iznosi 2.187,50 kuna. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. II. izreke presude.

U Zadru 9. svibnja 2022.

Viša sudska savjetnica - specijalist:

Sutkinja:

Željana Vidović Labor, v.r.

Jasna Baričević, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu, pismeno u 3 (tri) primjerka.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

DNA:

1) Tužitelju po pun.,

2) Tuženici po pun.