Poslovni broj: 3 UsI-479/20-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić, uz sudjelovanje Ljiljane Lijić zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ad. 1) K. T. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik mr. sc. M. M. odvjetnik u OD

„M. i p.“ j.t.d. u Z. i tužitelja ad. 2) M. M. iz Z.

protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Zagreb,

Trg Nevenke Topalušić 1, zastupano po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a, radi troškova zastupanja stranke, odlučujući o tužbi tužitelja od 02. travnja 2020., izvanraspravno 9. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Poništava se kao nezakonito rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/I-562-02/20-21/2, URBROJ: 522-05/1-1-1-20-2 od 05. ožujka 2020., te se predmet vraća tuženom tijelu na ponovni postupak.

2. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima troškove spora prema Odvjetničkoj tarifi. "

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/I-562- 02/20-21/2, URBROJ: 522-05/1-1-1-20-2 od 05. ožujka 2020., odbijen je zahtjev M. M., odvjetnika u Odvjetničkom društvu M. i p. j.t.d. Z.,

ovdje tužitelja ad. 2), za naknadu troškova zastupanja stranke K. T. iz Z.

ovdje tužitelja ad. 1).

2. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu osporavajući zakonitost rješenja. Tužitelj u tužbi navodi da je osporavanim rješenjem tuženika odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja u postupku ostvarivanja prava na naknadu temeljem Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskome ratu (dalje: ZPŽ). Da je stranka u postupku ostvarivanja prava naknade tužitelj ad. 1), a ne tužitelj ad. 2), te da je pobijanim rješenjem zapravo odbijen zahtjev tužitelja ad. 1) za naknadu troškova zastupanja po tužitelju ad. 2) kao opunomoćeniku tužitelja ad. 1) radi čega da je aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe i tužitelj ad. 1).

3. Tužitelj nadalje navodi da je osporavano rješenje nezakonito iz slijedećih razloga:

- 2-

- da je postupak za novčanu naknadu pokrenuo tužitelj ad. 1) temeljem odredbe čl. 27. st. 1. i čl. 28. st. 1. ZPŽ, te da je isti podnio i zahtjev za naknadu troškova zastupanja po opunomoćeniku tužitelju ad. 2), radi čega da je upravno tijelo trebalo odlučivati po zahtjevu tužitelja ad. 1) kao stranke, a ne po zahtjevu tužitelja ad. 2) kao opunomoćenika, te da je rješenje o troškovima trebalo glasiti na tužitelja ad. 1) a ne tužitelja ad. 2);

- da prema odredbi čl. 18. st. 1. ZPŽ korisnik (čl. 27. st. 1. ZPŽ) ima pravo na pravnu pomoć u sastavljanju podnesaka pred javnopravnim tijelima itd.;

- da prema odredbi čl. 21. ZUS-a korisnik kao tužitelj u upravnom sporu ima pravo na zastupanje po opunomoćeniku;

- da prema odredbi čl. 79. st. 1. i 3. ZUS-a korisnika kao tužitelja u upravnom sporu pripadaju u cijelosti troškovi spora na teret tuženika, a to je ovdje utuženo Upravno tijelo koje da je nezakonitim upravnim rješenjem o odbijanju zahtjeva korisnika za isplatu novčane naknade dovelo do upravnog spora;

- da prema odredbi čl. 161. st. 1. ZUS-a javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, a isto tako da je predviđeno i odredbom čl. 34. st. 1. ZPŽ;

- da se prema odredbi čl. 161. st. 4. ZUS-a o troškovima postupka odlučuje rješenjem o upravnoj stvari.

4. Slijedom navedenog, da osporavanimrješenjem sve navedene odredbe ili nisu primijenjene ili su nepravilno primijenjene, pa da se tako odredba čl. 162. st. 1. ZUS-a na tužitelja ad. 1) ne može primijeniti s obzirom da tužitelj nije zastupan po privremenom već po izabranom opunomoćeniku, dakle da je i ova odredba nepravilno primijenjena, radi čega da je osporavano rješenje nezakonito te da ga treba ukinuti. Stoga su tužitelji ad.1) i ad.2) predložili da sud na temelju odredbe čl. 36. st. 4. ZUS-a riješi spor bez održavanja rasprave obzirom da se, za sada, radi o primjeni prava, te da donese presudu kojom se poništava kao nezakonito rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/I-562-02/20-21/2, URBROJ: 522-05/1-1-1-20-2 od 05. ožujka 2020. te predmet vraća tuženom tijelu na ponovni postupak, kao i da se tuženiku naloži naknada troškova spora prema Odvjetničkoj tarifi.

5. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 09. lipnja 2020. navelo da je osporavanim rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/I-562-02/20-21/2, URBROJ: 522-05/1-1-1-20-2 od 05. ožujka 2020. odbijen zahtjev M. M.

odvjetnika iz Z., radi isplate troškova zastupanja stranke K. T. iz Z. u postupku ostvarivanja prava nasljednika na novčanu naknadu temeljem Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu (NN broj 64/15 i 98/19 – dalje Zakon) kao na zakonu neosnovan. Da obzirom da je M. M., odvjetnik iz Z., kao opunomoćenik K. T.

podnio zahtjev za naknadu troškova zastupanja, a isti se odnose na troškove koji su nastali po osnovu zastupanja odvjetnika u vezi s upravnim i sudskim postupom, da je sasvim neutemeljeno pozivanje tužitelja na aktivni legitimitet stranke prilikom donošenja rješenja.

6. Tuženo tijelo je nadalje navelo da je u postupku u upravnoj stvari vezanoj uz zahtjev nasljednika K. T. iz Z. , radi ostvarivanja prava na novčanu naknadu sukladno članku 27. Zakona, presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3320/18-3 od 13. veljače 2019. poništena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI-124/16-11 od 16. travnja 2018. godine i rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/I-562-02/15-0017/2, URBROJ: 522-04/1-2-16-2 od 10. ožujka 2016. godine i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak.

7. U svezi troškova zastupanja nastalih povodom upravnog spora, tuženo tijelo je navelo da se tužitelj poziva na odredbu članka 79. stavka 1. i stavka 3. (umjesto

- 3-

stavka 4.) Zakona o upravnim sporovima, prema kojima je, između ostalog propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, a obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa stoga tužitelj smatra da mu je tuženik dužan u cijelosti namiriti troškove upravnog spora. Pri tome, da zanemaruje činjenicu da se radi o troškovima upravnog spora o kojima sukladno stavku 6. članka 79. Zakona odlučuje sud na način propisan stavkom 4. toga članka, a ne upravno tijelo. Također je navelo da imajući u vidu da je tuženik dopisom od 16. prosinca 2019. obavijestio tužitelja da nije u obvezi podmiriti troškove zastupanja stranke K. T. budući isti nisu utvrđeni presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 13. veljače 2019. godine i Upravnog suda u Splitu od 16. travnja 2018., a koje je zatražio od ovog upravnog tijela podneskom od 19. studenog 2019. godine, to o istima nije odlučeno rješenjem od 24. veljače 2020. godine o upravnoj stvari, već naknadno.

8. U svezi pravne pomoći na koju se tužitelj poziva, tuženo tijelo ističe da je odredbom članka 18. Zakona propisano pravo na besplatnu pravnu pomoć u vezi ostvarivanja prava iz toga Zakona te mjesta gdje se ista pruža, a odnosi se na davanje uputa, sastavljanje podnesaka i tumačenja odredbi toga i drugih zakona kao i postupka ostvarivanja pravne zaštite, pa da je tako i tužitelju bila dostupna mogućnost korištenja navedenog prava.

9. Budući da sukladno članku 162. Zakona o općem upravnom postupku (tužitelj pogrešno navodi Zakon o upravnim sporovima) opunomoćenik stranke nema pravo na naknadu troškova nastalih u vezi s upravnim postupkom, a da temeljem članka 34. Zakona redoviti troškovi padaju na teret državnog proračuna Republike Hrvatske, da prema tome tuženik nije u obvezi stranci nadoknaditi trošak odvjetničkih usluga iskazan prema odvjetničkoj tarifi.

10. Nadalje, da je odredbom članak 161. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, propisano da javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, što znači redovite troškove upravnog postupka koji i inače nastaju pri obavljanju svih poslova iz djelokruga javnopravnog tijela i isti se ne odnose na troškove odvjetničkih usluga. Slijedom navedenog, tuženo tijelo je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu kao generalni opunomoćenik tuženika dostavilo je ovom Sudu podnesak od 18. lipnja 2020. kojim se pridružilo navodima tuženog tijela iz odgovora na tužbu ujedno navodeći da tužitelji u potpunosti pogrešno tumače zakonske odredbe koje se odnose na naknadu sudskog troška, ovdje upravnog spora koji se vodio pod poslovnim brojem UsI-124/16. Da je opunomoćenik M. M. propustio staviti predmetni zahtjev za naknadu troška zastupanja u navedenom postupku koji se vodio pred Upravnim sudom u Splitu, slijedom čega da o navedenom nije niti odlučeno. Stoga da je potpuno neosnovan i zakonski neutemeljen zahtjev upućen prema tuženiku da mu se navedeni trošak zastupanja pred Upravnim sudom u Splitu prizna i isplati jer da je upravo Upravni sud u Splitu jedino ovlašteno tijelo za odlučivanje o navedenom zahtjevu. Da je uzimajući u obzir navedeno, pravilna i zakonita odluka tuženog tijela KLASA: UP/I-562-02/20- 21/2, URBROJ: 522-05/1-1-1-20-2 od 05. ožujka 2020. radi čega je predložilo da Sud dobije tužbeni zahtjev u cijelosti.

12. Kako u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari činjenice među strankama nisu sporne već isključivo primjena prava, te cijeneći činjenicu da su i tužitelji predložili da Sud predmetni spor riješi bez rasprave, to je Sud je predmetni spor riješio bez rasprave, a sve na temelju odredbe čl. 36. ZUS-a.

- 4-

13. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen, kao i svih isprava koje su istome priložene.

14. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te ocjenom svih dokaza zajedno, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

15. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja KLASA: UP/I- 562-02/20-21/2, URBROJ: 522-05/1-1-1-20-2 od 05. ožujka 2020.

16. Među strankama je sporno je li osporavanim rješenjem pravilno odbijen zahtjev M. M. odvjetnika u Odvjetničkom društvu M. i p. j.t.d. Z., ovdje tužitelja ad. 2), za naknadu troškova zastupanja stranke

K. T. iz Z., ovdje tužitelja ad. 1).

17. Članak 161. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj:47/09, dalje ZUP-a) sadrži odredbe troškovima postupka i stranaka pa je tako propisano da Javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima (stavak 1). U postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano (stavak 2 ). Kad je postupak pokrenut na zahtjev stranke, a sa sigurnošću se može predvidjeti da će u ispitnom postupku izazvati posebne izdatke, službena osoba može zaključkom naložiti stranci da unaprijed položi potreban novčani iznos za pokriće tih troškova. Ako stranka ne položi taj iznos u određenom roku, službena osoba može odustati od izvođenja dokaza ili obustaviti postupak, osim ako produženje postupka zahtijeva javni interes (stavak 3.). O troškovima postupka odlučuje se rješenjem o upravnoj stvari. Iznimno, ako u trenutku donošenja rješenja o upravnoj stvari nisu poznati svi troškovi postupka, o troškovima postupka donijet će se dopunsko rješenje ( stavak 4.) Kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano (stavak 5.). Kad je postupak okončan nagodbom, svaka stranka snosi svoje troškove, osim ako nagodbom nije drukčije određeno ( stavak 6.).

18. Članak 79. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/2010, 143/2012, 152/2014, 94/2016, 29/2017, 110/2021, dalje ZUS-a) sadrži odredbe o troškovima upravnog spora, pa tako propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 1.) Vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom ( stavak 2.) Svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano. Troškovi proizašli iz poduzimanja radnji po službenoj dužnosti suda predujmljuju se iz sredstava suda ( stavak 3.). Stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu ( stavak 4.). Stranka koja je povukla tužbu, žalbu ili drugi prijedlog koji je prouzročio troškove drugim strankama snosi troškove i tim strankama ( stavak 5.) O troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude (stavak 6.) Protiv rješenja iz stavka 6. ovoga članka žalba je dopuštena (stavak 7.).

- 5-

19. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

20. Ovo stoga što je iz stanja spisa, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene razvidno i kao nesporno utvrđeno da je mr. sc. M. M. odvjetnik u OD M. i p. u Z., ovdje tužitelj ad.2), kao opunomoćenik stranke K. T., ovdje tužitelja ad.1), podneskom od 19. studenog 2019., zaprimljenim pred upravnim tijelom 25. studenog 2019., ovdje tuženim tijelom, između ostalog, popisao trošak zastupanja K. T. u upravnom sporu koji se vodio pred Upravnim sudom u Splitu u predmetu pod poslovnim brojem 10 UsI-124/16 i to kako slijedi: za sastav tužbe po Tar.br. 23 t.1. iznos od 2.500,00kn, za pristup na raspravu od 12.04.2018. po Tar.br.23.t.2. iznos od 2.500,00kn, za odsustvo iz pisarnice za 12.04.2018. poTar.br. 35, 5 sati iznos od 1.250,00kn, za žalbu protiv prvostupanjske presude od 15.05.2018. po Tar.br.23.t.3 iznos od 3.250,00kn te PDV od 25% u iznosu od 2.437,00 kn, dakle sveukupan iznos od 11.937,00kn, a koji zahtjev odvjetnika za naknadu troškova zastupanja stranke K. T. je Ministarstvo hrvatskih branitelja, ovdje tuženo tijelo, pravilno odbilo.

21. Pravilno tuženo tijelo, a potom i ŽDO u Splitu kao generalni opunomoćenik tuženika u svojim odgovorima na tužbu navode da je odvjetnik kao opunomoćenik stranke, ovdje tužitelj ad.2), navedeni trošak zastupanja stranke u upravnom sporu propustio zatražiti u upravnom sporu u postupku koji se vodio pred Upravim sudom u Splitu u predmetu pod poslovnim brojem 10 UsI-124/16 pa stoga o istom i nije odlučeno presudom istog suda pod poslovnim brojem 10UsI-124/16-11 od 16. travnja 2018., pa stoga trošak zastupanja u upravnom sporu koji se vodio pred upravnim sudom ne može tražiti u upravnom postupku.

22. Pored navedenog, valja istaći da je presudom Visokog upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj Usž-3320/18-3 od 13. veljače 2019. poništena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI- 124/16-11 od 16. travnja 2018. i poništeno rješenje Ministarstva branitelja Republike Hrvatske KLASA:UP/I-562-02/15-0017/2, URBROJ: 522-04/1-1-2-16-2 od 10. ožujka 2016.i predmet je vraćen tuženiku na ponovno odlučivanje, a koja činjenica među strankama nije sporna. Ističe se da ni u odluci Visokog upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj Usž-3320/18-3 od 13. veljače 2019. nije sadržana odluka o troškovima upravnog spora, kao ni odluka o troškovima žalbenog postupka jer ih opunomoćenik stranke nije ni zatražio pa je odluka o istom izostala.

23. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja odluka tuženog tijela je pravilna i zakonita, a tužbeni navodi tužitelja se u cijelosti u ocjenjuju neosnovanim, radi čega je valjalo primjenom odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te odlučiti kao u izreci.

24. Kako tužitelj u tužbi nije popisao ni specificirao naknadu troškova upravnog spora, to je odluka o istom izostala.

U Splitu 9. svibnja 2022.

S U D A C

Leandra Mojtić, v. r.

- 6-

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- tužitelju ad 1) po opunomoćeniku

- tužitelju ad. 2)

- tuženiku

- generalnom opunomoćeniku tuženika

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, nakon pravomoćnosti

- u spis

- kal. pravom. do 1.06.2022.