REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-272/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. K. (OIB:…), zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u O., protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE (OIB:52634238587) zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi priznanja prava vlasništva i predaje u posjed pokretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj: P-971/21-5 od 17. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 09. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tuženice a odbija žalba tužiteljice, pa se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj: P-971/21-5 od 17. studenog 2021. preinačuje u toč. I., II. i III. izreke tako da se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su predmeti na 12 posebnih ploča i to:

Ploča broj 1.

16 brončanih karičica rimskog i keltskog porijekla

2 srebrne karike

9 brončanih rimskih prstena dubokog reljefa

13 brončanih rimskih prstena plitkog reljefa

2 rimska brončana prstena – ključa

1 srebreni i tri brončana prstena s umetnutim ukrasnim kamenjem odn.gemom 2 brončana srednjovjekovna prstena kojima nedostaje kamen 3 brončana srednjevjekovna prstena

1 srebrni memorijalni prsten

Ploča broj 2.

10 brončanih sestercija

4 brončana dopundija

4 brončana asa

6 brončanih folisa

Ploča broj 3.

6 rimskih i srednjevjekovnih brončanih prstena

1 keltski brončani prsten

4 brončane alke /razvodnika remenja

7 brončanih rimskih i keltskih ukrasnih alki

4 cjelovite i dva ulomka rimskih alki

Ploča broj 4.

5 brončanih pređica rimskih pojasnih kopči (jednoj nedostaje trn)

5 brončanih prapovijesnih i rimskih razvodnika remenja-dijelovi konjske opreme 8 rimskih i srednjevjekovnih ukrasnih aplikata (dvije sa pozlatom)

1 rimska brončana pločasta fibula

2 "pelta" aplikata rimskih pojaseva

2 brončana rimska okova pojasnih kopči

Ploča broj 5.

6 brončanih pređica rimskih pojasnih kopči

1 trn pređice pojasne kopče

2 rimske brončane pojasne aplike s napisom (uterefelix)

6 brončanih dijelova pojasnih kopči

17 brončanih rimskih i srednjovjekovnih aplika (jedna s pozlatom)

4 brončana rimska razvodnika remenja – dijelovi konjske opreme 3 brončane alke

3 srednjevjekovna brončana dugmeta

2 perle

2 ulomka brončanih zoomorfnih okova

2 brončana koničnanakapka

4 ulomka brončanih fibula

1 željezna strelica

1 dio željezne ostruge

1 brončana novovijeka svetačka medaljica

1 kasnoantički olovni križ

1 ulomak brončane Isusove ruke s raspela

1 dio rimskog brončanog prstena

3 brončana praporka

1 ulomak brončanodobnetopuzaste igle

1 željezni ključ

4 brončane zakovice

2 brončana privjeska

3 ulomka brončanih predmeta

Ploča broj 6.

6 rimskih brončanih pojasnih kopči

13 brončanih rimskih i srednjevjekovnih aplika

3 brončana ukrasna okova

1 brončani razvodnik remenja

2 ukrasne zakovice

1 ulomak brončane zoomorfne figure

1 brončani praporac

3 brončana privjeska

3 ulomka brončanih rimskih fibula (jedna s emajlom)

1 novovjeka svetačka medaljica

1 srebrna srednjevjekovna narukvica

Ploča broj 7.

3 rimske fibule ukrašene višebojnim emajlom

20 brončanih rimskih fibula

2 brončane igle od fibula

1 rimska brončana aplika

Ploča broj 8.

4 rimske brončane pređice –pojasne kopče

3 zoomorfne brončane figure

2 antropomorfne figure

2 rimska brončana votivna stopala

1 srebrni prsten

1 votivni privjesak

1 brončani diskoidni predmet

2 vrška brončanih strelica

1 ulomak brončanog ključa

1 rimski brončani visak

2 brončane ukrasne alke

Ploča broj 9.

8 rimskih olovnih utega (4s oznakom)

4 rimska brončana utega s oznakom (jedan tauširan srebrom)

4 rimska željezna kresiva (jedno luksuzno tuširano zlatom)

2 rimska željezna ključa

1 željezni profilirani predmet

2 brončane pojasne pređice

12 brončanih vrhova strelica

4 željezna vrha strelica

2 rimske brončane pincete

23 prapovijesnih i rimskih šivaćih ukrasnih igala, stilosa i medicinskog i kozmetičkog pribora.

3 rimske brončane drške kozmetičkog pribora

1 rimska brončana omega Fibula

1 dio rimske brončane ručke posude sa zoomorfnim figurama i ukrasom 3 brončana ukrasna okova

2 rimska brončana dijela pojasnih garnitura

1 srpasti amulet kineske provenijencije

Ploča broj 10.

3 prapovijesne brončane sjekire

1 brončanodobna lučna fibula

1 dio rimske brončane figurine (desna potkoljenica)

1 rimska olovna votivna ploča s reljefom

Ploča broj 11.

3 rimske brončane masivne pojasne kopče

2 rimske omega fibule

1 brončani dio rimskog ogledala

1 olovni, bogato ukrašeni dio rimskog ogledala

4 rimske brončane ukrasne aplike

1 rimski brončani predmet

Ploča broj 12.

1 rimska vojna željezna križna sjekira-pijuk

1 željezni ašov

5 željeznih sjekira raznih tipova za obradu drveta

3 željezne bojne pile različitih tipova

1 željezna motika

2 mala rimska željezna pijuka

1 keltski željezni bojni nož

7 željeznih noževa različitih veličina

1 dio željeznih rimskih konjskih žvala s mjedenom obrazinom

4 rimske brončane aplike

1 brončana pojasna pređica

1 novovjeka aplika

1 brončana perla

1 željezni čavao

1 brončani čavao

ukupno 404 predmeta koja su sada pohranjena u Muzeju u O., vlasništvo R. K. iz B. M., OIB:….

II. Republika Hrvatska se obvezuje sve predmete iz točke I/ predati u posjed R. K. u roku od 15 dana od dana donošenja presude.

III. Republika Hrvatska može se osloboditi obveze iz točke II/ ove presude isplatom protuvrijednosti predmeta navedenih u popisu pod točkom I/ u iznosu od 1.500,000,00 kuna (slovima:jedanmilijunpetstotisućakuna), na ruke, odnosno na račun R. K. u roku od 15 dana od dana presude."

IV. Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 12.500,00 kuna, uz trošak žalbe od 2.500,00 kuna, odnosno ukupni iznos od 15.000,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje vlasništva 404 predmeta koja su pohranjena u Muzeju u O. pobliže naznačene izrekom odluke (toč. I.), uz obvezu Republike Hrvatske da te predmete iz toč. I. preda u posjed R. K. u roku 15 dana od dana donošenja presude (toč. II.). Toč.

III. odlučeno je da Republika Hrvatska može osloboditi od obveze iz toč. II. ove presude isplatom protuvrijednosti predmeta navedenih u popisu pod toč. I. u iznosu od 1.500.000,00 kuna, na ruke, odnosno na račun R. K. u roku od 15 dana od dana presude. Tuženici je naloženo naknaditi tužiteljici prouzročene parnične troškove u iznosu od 27.762,50 kuna sve u roku od 15 dana.

2. Pravodobnim žalbama odluku o trošku pobija tužiteljica a tuženica podnosi žalbu u odnosu na glavnu stvar i odluku o trošku.

2.1. Tužiteljica žalbom pobija odluku o trošku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a obzirom da je i uz tužbeni zahtjev stavljena i facultas alternativa, prijedlog ili ponudu tuženici da umjesto predaje predmeta isplati iznos od 1.500.000,00 kuna i na taj se način oslobodi obveze predaje predmeta, a odredbom čl. 40. st. 1. ZPP-a propisano je da će se u slučaju tako postavljenog zahtjeva uzeti vrijednost predmeta spora ona svota čijom isplatom se tuženik može osloboditi dužnosti predaje u posjed. Obzirom da je prije zaključenja rasprave doneseno rješenje kojim je vrijednost predmeta spora određena temeljem procjene vrijednosti koja nije bila raspravljena, ni utvrđena u postupku, počinjena je bitna povreda jer su nije primijenio odredbu čl. 40. st. 1. ZPP-a.

Žalbeni je prijedlog preinačenje pobijanog rješenja uz dosudu troška zahtijevanog troškovnikom postavljenim temeljem vrijednosti spora označene u tužbi.

2.2. Tuženica žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. Bitna povreda počinjena je jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati a izreka je nerazumljiva i nema razloga o odlučnim činjenicama te postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju iskaza i isprava i samih tih iskaza i isprava. Žalbom, u bitnome navodi, pozivom na odredbu čl. 18. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara da tužiteljica, odnosno njezin pok. suprug, tijekom cijelog postupka, nije dokazala da su navedeni predmeti upravo njezino vlasništvo, te da je oduzete predmete njezin pok. suprug stekao na legalan način, pa je stoga evidentno da se radi o predmetima koje predstavljaju kulturno dobro Republike Hrvatske. Vezano za odredbu čl. 140. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iste se odnose na sve nalaznike i na druge osobe od kojih je tužitelj moguće stekao predmete, dok je i utvrđenje suda kojim nije poklonio vjeru iskazima dvojice vještaka, nelogično i neživotno jer su oba vještaka iskazala da se ništa od navedenih predmeta koji su oduzeti od pok. supruga tužiteljice, ne može legalno kupiti, niti u bivšoj SFRJ niti danas u Hrvatskoj, dok je suprotno danim iskazima i pok. V. K. i naveo da je u kaznenom postupku dostavio potvrde o porijeklu kakvo je utvrđenje u suprotnosti s onim što je utvrđeno u kaznenom postupku. Provedenim i arheološko numizmatičkim vještačenjem od strane Muzeja O. utvrđeno je, da su predmeti oduzeti od tada okrivljenog V. K. autentični arheološki artefakti koji pripadaju našem kulturnom krugu i od interesa za Republiku Hrvatsku, kao što i u kaznenom postupku nisu bili vraćeni tada tužitelju. Smatra i nejasnim dosudu iznosa od 1.500.000,00 kuna kao protuvrijednost oduzetih predmeta obzirom obrazloženjem ne postoji ni jedan razlog dosude upravo navedenog iznosa, dok je i ukupna procjena tržišne vrijednosti u kaznenom postupku procijenjena od 103.125,00 kuna.

Žalbeni je prijedlog preinačenje pobijane presude na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog troška tužiteljici a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 70/19 – dalje ZPP).

4. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

5. Predmet postupka je zahtjev za utvrđenjem vlasništva i povrata 404 predmeta koji predstavljaju zbirku starina a oduzeti su pokretanjem kaznenog postupka u odnosu na prethodnog, sada pok. tužitelja V. K., supruga sada tužiteljice R. K., koji su pohranjeni u Muzeju u O..

6. Tijekom postupka je utvrđeno:

-da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kzz-30/14 od 11. studenog 2014. V. K. oslobođen od optužbe da bi točno neutvrđenog dana pa do 10. ožujka 2008., u svojoj obiteljskoj kući, nakon što je neovlašteno pribavio antičke i srednjevjekovne arheološke predmete koji predstavljaju kulturno dobro za Republiku Hrvatsku, prema odredbi čl. 2. u vezi sa čl. 8., čl. 18. i čl. 19. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara takve predmete neovlašteno uzeo i držao za sebe u svojoj obiteljskoj kući u neregistriranim zbirkama, dakle da je prisvojio iskopane i nađene predmete koji predstavljaju kulturno dobro, te time počinio kazneno djelo protiv javnog reda, nedozvoljeno obavljanje istraživačkih radova, obzirom da je u postupku trebalo primijeniti novi Kazneni zakon koji više ne sadrži modalitet prisvajanja predmeta koji predstavljaju kulturno dobro na bilo koji drugi način, osim prigodom arheoloških ili drugih istraživanja;

-da je prvotno rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Kv- 493/2014, K-752/2012 od 15. siječnja 2015., odbijen kao neosnovan zahtjev okrivljenika V. K. za povrat predmeta navedenih u činjeničnom opisu kaznenog djela, koje je rješenje od strane Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Kž-66/2015 od 09. travnja 2015. ukinuto i vraćeno na ponovno odlučivanje;

-da je novim rješenjem Općinski sud u Osijeku poslovni broj: Kv-265/2015, K- 752/2012 od 27. svibnja 2015., ponovno odbio kao neosnovan zahtjev V. K. za povrat predmeta navedenih u činjeničnom opisu kaznenog djela, a koje je rješenje potvrđeno od strane Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Kž-325/2015 od 10. rujna 2015., cijeneći da, iako je okrivljenik V. K. naveo da je do predmeta došao na legalan način, u spisu o tome nema dokaza, niti ih je tijekom postupka dostavio na uvid sudu, a to i iz činjenice jer su svi predmeti autentični arheološki artefakti, koji vremenski i tipološki pripadaju našem kulturnom krugu i kao takvi su od interesa za Republiku Hrvatsku, uz odredbu Kaznenog zakona u dijelu koji propisuje da se predmeti mogu oduzeti unatoč činjenici da kazneni postupak nije završio osuđujućom presudom, ukoliko to zahtijevaju probici javne sigurnosti i zaštite časti i dostojanstva građana, primjenom činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka;

-da je odlukom Ustavnog suda tužba V. K. odbijena, cijeneći i da se radi o autentičnim arheološkim artefaktima koji pripadaju našem kulturnom krugu, kao i utvrđenje da podnositelj, ukoliko smatra da ima pravo vlasništva na kulturnom dobru, nije kod nadležnog suda podigao tužbu radi utvrđivanja prava vlasništva koja je mogućnost i predviđena čl. 19. st. 2. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobra;

-da iz iskaza svjedoka T. H., arheologa proizlazi, da mu je poznato da su predmeti oduzeti od tužitelja i da je provedeno vještačenje, da su ti predmeti vraćeni u Muzej a vještačenje je radio kolega D., dok on osobno nikada nije vidio V. K. da vrši arheološka iskopavanja i sl. iskopavanja na arheološkim nalazištima, kao da mu nije poznato na koji je način pribavio antične i srednjevjekovne arheološke predmete koji predstavljaju kulturno dobro za RH, tvrdeći da se ništa od tih predmeta, koji su oduzeti tužitelju, nije moglo legalno kupiti niti u bivšoj SFRJ, niti u današnjoj Hrvatskoj, poznato mu je da slične zbirke poput ove koje je imao tužitelj, postoje u vlasništvu privatnih osoba RH ali zato što su registrirane pri nadležnim tijelima a prilikom registracije mora se dokazati način stjecanja a to ne može biti kupovina jer se isti ne mogu legalno kupiti, dok se i arheološki predmeti mogu steći samo kupnjom od osobe koja ima potvrdu o porijeklu tog predmeta;

-da prema iskazu svjedoka D. D., arheologa, proizlazi da je on radio vještačenje predmeta koje je policija zaplijenila od tužitelja, koji je prema razgovoru sa policijom uhvaćen na arheološkom terenu sa detektorom metala i nekim arheološkim predmetima ali su samo tada nađeni manji broj predmeta a daljnjim pretresom njegove kuće pronađeni su ostali predmeti, dok on osobno nije vidio V. K. da vrši neka iskopavanja na arheološkim lokalitetima, da uz dozvole nadležnih tijela je moguće biti vlasnik kulturnog dobra u RH a predmeti koje je vještačio oduzeti od tužitelja arheološki su dosta vrijedni i većinom je riječ o numizmatičkim predmetima i nije mu poznato na koji je način stekao tužitelj pojedine predmete iz kolekcije a koliko mu je poznato niti jedan predmet koji je policija oduzela tužitelju nije bio registriran kao kulturno dobro i svi koji su predani policiji, imali su obilježje kulturne baštine;

-da prema iskazu saslušanog, tada tužitelja sada pok.V. K., proizlazi da se preko 50 godina i više bavi kolekcionarstvom između ostalog i filatelijom i razglednicama, uz to numizmatikom i arheologijom, te je kao kolekcionar registriran u raznim udrugama koje se bave počev od B. M., pa do Z. i R., da je osnivač Udruge koja djeluje od 2008. godine a da mu je te 2008. godine policija upala u kuću i na neprimjeren način oduzela te predmete, kojom prilikom nije dobio potvrdu što mu je oduzeto a te predmete koji su mu u pretrazi uzeti, stekao je kupnjom ili razmjenom na numizmatičkim sajmovima, dok je dio predmeta kupio od aukcijskih kuća, primjerice kod Kuće …, te i danas kupuje arheološke predmete i bavi se kolekcionarskim poslom a pojedinačno se ne može sjetiti za niti jedan predmet kada ga je kupio, niti ne zna što mu je oduzeto, dok ni jedan od oduzetih predmeta ništa nije iskopao iz zemlje i zadržao za sebe, već je sve kupio ili dobio na poklon za vrijeme svojeg dugog kolekcionarskog rada a dio predmeta naslijedio je od svog pok. brata Z. K., koji nisu obuhvaćeni rješenjem o nasljeđivanju između ostalog jednog novčića tzv. sestara cara T. koji nije na popisu a oduzet mu je pretragom iz 2008. godine, kada kupuje od aukcijske kuće da dobije potvrdu kao fiskalni račun jer na proviziju plaća PDV, a rimske novčiće je kupovao kod aukcijske kuće o čemu ima potvrde koje se nalaze u kaznenom spisu.

7. Prvostupanjskom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev uz obrazloženje da se ne prihvaća iskaz svjedoka T. H. u cijelosti, obzirom ne sadrži podatke o jedinim bitnim činjenicama i to da li je pok. V. K. sporne predmete izvadio iz zemlje, mora ili vode a dio iskaza u dijelu da se ti predmeti oduzeti tužitelju ne mogu kupiti u suprotnosti je sa notornim činjenicama i javno dostupnim podacima jer gotovo svi predmeti koji su oduzeti, mogu se kupiti putem specijaliziranih internetskih stranica kao što je npr. www…. i putem stranica koje se bave prodajom rabljene robe kao što je njuskalo.com, a iskaz svjedoka D. D. ne prihvaća u cijelosti u dijelu u kojem navodi da je za vlasništvo nad kulturnim dobrom potrebno imati dozvolu nadležnog tijela jer nije točno da bi bilo kojim zakonom bilo propisano takvo ograničenje prava vlasništva obzirom čl. 27. i čl. 28. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ograničenja ne uključuju obvezu dozvole nadležnog tijela, prihvaćajući u cijelosti iskaz pok. V. K. i time da samo za ona kulturna dobra koja se nalaze i nađu u zemlji, moru ili vodi zakon presumira da su vlasništvo Republike Hrvatske, a tijekom kaznenog postupka, kao ni predmetnog, nije dokazano da bi oduzete predmete pok. V. K. našao u zemlji, moru ili vodi. Obzirom da je pok. V. K. oslobođen u kaznenom postupku u kojem nije bilo zakonske osnove da mu se privremeno oduzeti predmeti ne vrate, kao što pozivom i na zaključak kaznenog suda u rješenju Kv-265/2015 na stranici 6 obrazloženja, pa tuženica nije mogla temeljem zakona steći pravo vlasništva privremeno oduzeti predmeta.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi tuženice i pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud ocjenjuje da je žalba tuženice osnovana.

9. U predmetnom je postupku trebalo dokazati osnovu stjecanja prava vlasništva na oduzetim numizmatičkim predmetima koji predstavljaju kulturno dobro. Prvostupanjski sud je iz provedenih dokaza, pa i iz iskaza samog tužitelja, pogrešno zaključio da je tužitelj i zakonski vlasnik navedenih predmeta. Sud nije specijaliziran za ocjenu mogućnosti kupovine predmeta arheološke vrijednosti za koje je od strane ovlaštenih svjedoka, arhitekata, navedena mogućnost stjecanja istih. Ukoliko postoji mogućnost kupnje tih predmeta koji imaju svojstvo kulturne baštine, ona je posebno zakonski propisana. Iako je tijekom postupka od strane punomoćnika tužitelja navedeno da će dostaviti, odnosno kopirati potvrde koje se nalaze u kaznenom spisu o kupljenim predmetima i priložiti ih u predmetni spis, iste nisu priložene. Isto tako, iz priloženih odluka u kaznenom postupku, kojima je odbijen povrat oduzetih predmeta, proizlazi da u kaznenom spisu nema potvrde o kupnji ili na drugi način zakonski stečeno vlasništvo tih predmeta, iako se u tim postupcima pozivalo na kupovinu i zamjenu, kao način stjecanja navedenih predmeta.

10. Nisu osnovani navodi prvostupanjskog suda kojima se poziva da samo ona kulturna dobra koja se nalaze ili nađu u zemlji, moru ili vodi zakon presumira vlasništvo RH. Prema odredbi čl. 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje ZV) propisano je da se na temelju valjanog pravnog posla kojem mu je cilj stjecanje vlasništva vlasništvo prelazi sa dosadašnjeg vlasnika na stjecatelja a na način određen zakonom. Odredbom čl. 140. ZV-a blagom se u smislu tog Zakona smatraju novac, dragocjenosti i druge stvari od vrijednosti koje su bile skrivene tako dugo da se više ne može utvrditi koji im je vlasnik (st. 1.), a nalaznik je dužan uzeti nađeno blago u posjed za Republiku Hrvatsku, čime je ono, ako zaista nema vlasnika, postaje vlasništvo Republike Hrvatske (st. 2.), nalaznik je dužan bez odgode obavijestiti o nađenom blagu najbliži dostupni nalazni ured, te po njegovoj naredbi predati posjed tog blaga a do predaje poduzeti mjere koje su nužne da blago ne bi propalo, bilo oštećeno ili otuđeno.

11. Prema odredbi čl. 18. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine" broj: 69/99, 151/03, 157/03, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 152/14, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20 i 117/21) za nepokretno i pokretno kulturno dobro mora biti utvrđen vlasnik, a ako kulturno dobro nema vlasnika ili se on ne može utvrditi ili je nepoznat ili kulturno dobro ostane bez vlasnika, vlasnikom postaje Republika Hrvatska. Prema odredbi čl. 20. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara vlasnik kulturnog dobra obvezan je postupati s kulturnim dobrom s dužnom pažnjom, osobito ga čuvati i redovito održavati, provoditi mjere zaštite utvrđene ovim Zakonom i drugim propisima, o svim promjenama na kulturnom dobru, oštećenju ili uništenju, te o nestanku ili krađi kulturnog dobra odmah a najkasnije slijedećeg dana obavijestiti nadležno tijelo, između ostalog i omogućiti dostupnost kulturnog dobra javnosti, te izvršavati sve druge obveze propisane ovim Zakonom i drugim propisima. Odredbom čl. 36. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara prodavatelj kulturnog dobra, kao i posrednik u kupoprodaji kulturnog dobra obavezan je kupcu: dati na znanje da je predmet kupoprodaje kulturno dobro zaštićeno prema odredbama ovog Zakona, predočiti dokaz o vlasništvu kulturnog dobra, predočiti isprave o odricanju od prava prvokupa prema ovom Zakonu. Kupac kulturnog dobra dužan je obavijestiti nadležno tijelo na području gdje se kulturno dobro nalaziti, a odredbom čl. 37. tog Zakona, vlasnik koji namjerava prodati kulturno dobro dužan ga je prije prodaje istodobno ponuditi Republici Hrvatskoj, županiji, gradu Zagrebu, gradu ili općini na čijem se području to kulturno dobro nalazi, navodeći cijenu i druge uvjete prodaje a ova se odredba ne primjenjuje na nekretninu unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline koja nije kao kulturno dobro zaštićena posebnim rješenjem.

12. Isto tako, čl. 37.a Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u slučaju kada se kulturno dobro prodaje na aukciji, organizator aukcije je dužan obavijestiti ovlaštenike prava prvokupa navedene čl. 37., 30 dana prije održavanja aukcije o svim početnim uvjetima prodaje kulturnog dobra putem aukcije, te o mjestu i vremenu održavanja aukcijske prodaje, a predstavnik ovlaštenika prava prvokupa iz čl. 37. može iskoristiti pravo prvokupa sukladno ovom Zakonu nakon utvrđivanja prodajne cijene kulturnog dobra na aukciji najkasnije do okončanja aukcijske prodaje.

13. Iz svih provedenih dokaza, poglavito kada se cijeni i navod sada pok. tužitelja V. K., da je navedene predmetne stekao kupnjom ili na drugi način, takvi dokazi nisu priloženi, niti se bez tih priloženih dokaza može zaključiti na koji način bi osnovom zakona stekao predmetne antičke i srednjovjekovne arheološke predmete o kojima je doista trebalo i dostaviti osnovu kojom je i iste stekao kao pravo vlasništva. Obzirom da je i predmetnim Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobra propisano da se fizičke i pravne osobe koje obavljaju djelatnost prometa pokretnim kulturnim dobrima upisuju u upisnik koji vodi Ministarstvo a svrha tog upisnika je prikupljanje podataka koje sprječava protupravno postupanje u prometu kulturnim dobrima, dok te osobe fizičke i pravne su dužne voditi evidenciju o nabavi i prodaji, pa stoga, obzirom da takvih dokaza o načinu stjecanja i ostvarenju prava vlasništva na tim oduzetim predmetima se nije utvrdilo, zahtjev tužiteljice nije se mogao prihvatiti. Stjecanje prava vlasništva pravnim poslom spada među derivatne načine stjecanja prava vlasništva i ono sa dotadašnjeg vlasnika prelazi na novog stjecatelja na temelju valjanog pravnog posla kojem je cilj prijenos vlasništva a stječe se zakonom predviđenim načinom kojim i prelazi prednikovo pravo vlasništva a i osnovom odredbe čl. 115. ZV-a. Isto tako, vlasništvo pravnim poslom ne može se steći preko granica otuđivateljeve ovlasti da raspolaže tom stvari jer to pravo je i ograničeno zakonom, pa stoga je i upravo prema zakonskim propisima tužitelj, ukoliko je i bio kolekcionar i bavio se i numizmatikom i arheologijom, sigurno imao saznanja o uvjetima načina stjecanja vlasništva takvog kulturnog dobra. Stoga, kako nije tijekom postupka utvrđen način stjecanja, kao i zakonito pravo stjecanja vlasništva na kulturnom dobru, tužbeni zahtjev valjalo je odbiti kao neosnovan i temeljem odredbe čl. 373.a ZPP-a preinačiti odluku o glavnoj stvari.

14. Odredbom čl. 327. ZPP-a propisano je ako tužitelj u tužbi traži da se tuženiku naloži ispunjenje neke činidbe, a istodobno je u tužbi ili do zaključenja glavne rasprave izjavio da je voljan umjesto te činidbe primiti neku drugu činidbu, sud će ako prihvati tužbeni zahtjev izreći u presudi da se tuženik može osloboditi činidbe čije mu ispunjenje naloženo ispuniti drugu činidbu. Radi se o procesnoj facultas alternativi ili alternativnoj mogućnosti oslobađanja tuženika od obveze. Takva ponuda ili mogućnost nije tužbeni zahtjev već građansko-pravna ponuda tužitelja tuženiku, koju nije moguće odvojiti od primarnog zahtjeva jer je ona akcesorna i stoga o alternativnoj mogućnost sud i ne može raspravljati niti meritorno odlučiti, pa niti ulaziti u ocjenu visine novčanih iznosa, a time u slučaju odbijanja tužbenog zahtjeva nije ovaj sud ni u mogućnosti cijeniti posebno taj alternativno postavljen tužbeni zahtjev.

15. Zbog preinačenja odluke o glavnoj stvari valjalo je odlučiti o troškovima postupka u cijelosti. Obzirom na žalbu tužiteljice, kojom se pobija trošak i odnosi na dosuđenu visinu, vezano za utvrđenu visinu predmeta spora, o tom se trošku posebno nije odlučivalo, obzirom da u postupku nije uspjela sa tužbenim zahtjevom a odluka o trošku vezana je za odluku o glavnoj stvari. U odnosu i na odluku prvostupanjskog suda kojom je utvrđena vrijednost predmeta spora od 103.125,00 kuna, prema vrijednosti oduzetih predmeta u kaznenom postupku, ista vrijednost je faktički u korist sada tužiteljice, te vezano za tu odluku odlučeno je o trošku tuženice. U odnosu na trošak tuženice u cijelosti je priznat odgovor na tužbu i obrazloženi podnesak kojim se očituje na daljnje navode tužbe od 30. studenog 2018.,, ročišta na kojima su saslušani svjedoci i to 03. lipnja 2020. i 25. listopad 2021., sve u punom iznosu od 250 bodova prema Tbr. 7. toč. 1. Odvjetničke tarife, dok su ročišta održana 23. listopada 2018. i 06. veljače 2019. priznate u 50% nagrade a trošak ročišta 23. listopada 2019. nije posebno priznat obzirom isti nije održan, dok zatraženi trošak za ročište 05. siječnja 2020., također nije priznat obzirom tada nije održano ročište, pa trošak nije nastao. Time je ukupno priznat parnični trošak od 12.500,00 kuna, uz zatraženi trošak žalbe u visini od 2.500,00 kuna, odnosno ukupni trošak od 15.000,00 kn, te je i odlučeno sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a.

U Puli - Pola 09. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Nataša Babić, v.r.