Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 17 Gž-360/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Goranu Škugoru, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. M., OIB: …, Z., …, zastupana po punomoćniku K. M., odvjetniku u O. d. M. i p. d.o.o. u Z., protiv tuženika H. m. d.o.o., Z., …, OIB: …, zastupan po punomoćniku V. V., odvjetniku u O. d. H. & P. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj Pn-907/2019-28 od 25. veljače 2021., 9. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice Ž. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj Pn-907/2019-28 od 25. veljače 2021. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice Ž. M. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 3.062,50 kn.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 40.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 21. lipnja 2018. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.812,50 kn.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 937,50 kn."

2. Tužiteljica navedenu presudu pobija u dijelu pod točkama I. i II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), smatrajući da je prvostupanjski sud odbijanjem saslušanja tužiteljice istu onemogućio u raspravljanju pred sudom te joj onemogućio dokazivanje postojanja povrede prava osobnosti i posljedično postojanje štete. Ističe i kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je propustio obrazložiti da li je tuženik u smislu odredbe čl. 21. st. 7. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 59/04, 84/11 i 81/13 - dalje: ZM) postupao u dobroj vjeri, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati. Smatra i kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se radi o autoriziranom intervjuu jer tuženik nije dostavio potvrdu o autorizaciji kako je propisano čl. 2. st. 1. toč. 15. ZM. Smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da utuženi navodi ne predstavljaju činjenične navode, već se radi o dojmu koji B. B. ima u odnosu na tužiteljicu. Osporava i pravilnost primjene materijalnog prava iz čl. 21. st. 7. ZM jer je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako objavljena informacija ne predstavlja očitu uvredu i klevetu i da je nakladnik postupao u dobroj vjeri, jer je u postupanju tuženika izostalo objektivno iznošenje informacija kao i suzdržavanje od objavljivanja neprovjerenih informacija. Predlaže žalbu usvojiti i preinačiti presudu u pobijanom dijelu na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška, podredno predlaže presudu ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred drugim sucem. Potražuje i naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 3.062,50 kn.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete za koju tvrdi da joj je nastala zbog objave članka na internet portalu www.slobodnadalmacija.hr u članku pod naslovom "Zovu je B.: Pogodite tko je naša poznata političarka s fotografije? Kažu da je materijal za premijerku, sama šije haljine, muža je upoznala na filozofiji…" u okviru kojeg članka je objavljena netočna, neistinita i štetna informacija o tužiteljici: "Ž. M.?...prodavačica magle i kontracepcijskih pilula.". U tužbi tvrdi kako joj je objavom članka nanesena velika neimovinska šteta u vidu povreda prava osobnosti koje se očituju u povredi imena, časti, ugleda i dostojanstva tužiteljice te posljedično duševnim bolovima, nesanicom, osjećajem nelagode i preispitivanjem vlastite vrijednosti izazvanima takvim povredama prava osobnosti tužiteljice.

5. Tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva osporavajući ispunjenje procesnih pretpostavki za podnošenje tužbe. Nadalje, ističe kako utužena informacija ne može nanijeti štetu tužiteljici. Smatra i da su ispunjene pretpostavke za oslobađanje nakladnika od odgovornosti prema čl. 21. st. 4. al. 2, 3. i 5. ZM, budući da utužena informacija nije objektivno mogla povrijediti prava osobnosti tužiteljice, a ni u kojem slučaju u mjeri potrebnoj da bi sud utvrdio potrebnim isplatiti ikakvu naknadu. Ističe i kako je utužena informacija (kao i cijeli članak), autoriziran od gospođe B. B..

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

7. Na žalbene navode kojima tužiteljica ističe počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP navodeći da ju je prvostupanjski sud odbijanjem njezina saslušanja onemogućio u raspravljanju pred sudom te joj onemogućio dokazivanje postojanja povrede prava osobnosti i posljedično postojanje štete, valja odgovoriti kako u slučaju kada je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ne postoji jedna od pretpostavki odgovornosti tuženika za štetu, u konkretnom slučaju protupravnost, nije bilo potrebno na okolnost nastanka štete saslušavati tužiteljicu (na koju okolnost je jedino i predloženo njezino saslušanje). Stoga tužiteljica, iz razloga kojega navodi u žalbi, nije bila onemogućena u raspravljanju pred sudom, jer činjenica da li joj je nastala šteta i u kojem opsegu, nije u konkretnom slučaju bila odlučna činjenica u ovome postupku iz razloga koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju drugu povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

9. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je tužiteljica pravovremeno tuženiku kao nakladniku postavila zahtjev za objavu ispravka objavljenje sporne informacije i time ispunila procesnu pretpostavku iz čl. 22. st. 2. ZM u svezi s odredbom čl. 23. ZM.

11. Prvostupanjski sud, a obzirom na činjenicu da tužiteljica spori da bi objavljeni članak (kao i sama izjava koja se odnosi na tužiteljicu) bio autorizirani intervju, pravilno utvrđuje kako je pojam intervjua definiran kao razgovor ili izjava u pisanome ili usmenome obliku namijenjena objavljivanju u mediju, a autorizacijom se smatra potvrda autentičnosti koja u smislu odredbe čl. 2. ZM može biti dana u pisanom obliku, ali i usmeno, ako o tome postoji tonski zapis.

12. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, koja potvrdu o autentičnosti u smislu ranije citirane odredbe čl. 2. ZM tumači gramatički, prvostupanjski sud pravilno polazeći od svrhe navedene potvrde o autorizaciji, a nakon što utvrđuje da u predmetnom slučaju spisu ne prileži dokaz o formalnoj autorizaciji predmetnog intervjua, iz iskaza saslušanog svjedoka, autora intervjua S. J.-T. i intervjuirane političarke B. B., pravilno zaključuje da se radi o autentičnoj izjavi objavljenoj uz znanje i odobrenje same B. B., koja je u svom iskazu jasno navela da joj je intervju dostavljen putem e-maila te da je isti pročitala i dala suglasnost za objavu istoga, odnosno da ga je autorizirala.

13. Odlučna činjenica u ovome postupku je i pitanje da li izjava B. B. o tužiteljici Ž. M., koja je navedena kao štetna radnja: "Ž. M.? -Prodavačica magle i kontracepcijskih pilula.", po svom sadržaju činjenični navod (kako to tužiteljica ističe i u žalbi) ili vrijednosni sud, kako to utvrđuje prvostupanjski sud prihvaćajući navode tuženika.

14. O pitanju razlikovanja izjava o činjenicama od vrijednosnih sudova, Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo je jasan stav u svojoj Odluci broj U-III-458/2018 od 23. svibnja 2019. iz koje proizlazi da se postojanje činjenica može dokazivati, dok istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva pa stoga ne bi trebalo od tuženika zahtijevati dokazivanje istinitosti vrijednosnih sudova. U slučaju spora, a kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili vrijednosnom sudu, nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i "opći ton" izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će teme od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama.

15. Na temelju izvedenih dokaza u postupku prvostupanjski sud pravilno zaključuje i da tema predmetnog intervjua nije bila tužiteljica, već je to bio intervju političarke i zastupnice u Europskom parlamentu B. B.. Činjenicu da je u dijelu predmetnog intervjua u rubrici pod podnaslovom asocijacije na pitanje Ž. M.? naveden odgovor "prodavačica magle i kontracepcijskih pilula", prvostupanjski sud pravilno cijeni kao asocijaciju intervjuirane B. B. uz osobu tužiteljice, vezano uz njezine istupe u javnosti.

16. Cijeneći sve navedeno, a u smislu ranije navedene Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, stav je ovoga suda kako se izjava koja je objavljena o tužiteljici ne može smatrati činjeničnim navodima već vrijednosnim sudom, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Cijeneći "opći ton" samog intervjua, kako na temelju samog sadržaja istoga, tako i na temelju iskaza novinara S. J.-T. i B. B., jasno proizlazi kako su o osobnom životu ali i o političkom djelovanju B. B. odlučili progovoriti na drugačiji način, u šaljivom tonu, a što je B. B. to učinila i za druge javne osobe (K., P., M., T., H., S., T., P., B. K.) spomenute tijekom tog intervjua, te je sve i objavljeno u dijelu intervjua pod nazivom "asocijacije".

17. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio kako je tužiteljica javna osoba poznata široj javnosti kroz djelovanje Udruge u ime obitelji te s obzirom na svoje političko djelovanje vezano za promjenu Ustava Republike Hrvatske (što je bilo medijski značajno praćeno) na način da se u isti unese definicija braka te da je ista kao javna osoba prisutna u javnom prostoru kroz djelovanje Udruge u ime obitelji, posljedično čemu mora biti spremna na to da će netko o njezinu javnom djelovanju izraziti svoje mišljenje (vrijednosni sud), a koje može biti pozitivno ili negativno.

18. Slijedom navedenog, svi žalbeni navodi tužiteljice da bi sporna izjava u objavljenom članku o njoj predstavljala činjenične navode, istinitost kojih tuženik nije dokazao, odbijeni su kao neosnovani.

19. Cijeneći ostale pretpostavke (nakon što je pravilno zaključio da se radi o autoriziranom intervjuu) eventualne odgovornosti nakladnika u smislu odredbe čl. 21. st. 7. ZM, odnosno da li vrijednosni sud iznesen o tužiteljici sadrži očevidne uvrede ili klevete i da li je tuženik postupao u dobroj vjeri, prvostupanjski sud pravilno je zaključio da je tuženik dokazao i navedene pretpostavke koje ga oslobađaju od odgovornosti za eventualnu štetu prema tužiteljici, a što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

20. Cijeneći sadržaj sporne izjave o tužiteljici, a nakon što je pravilno utvrdio kako je riječ o vrijednosnom sudu intervjuirane javne osobe o djelovanju tužiteljice kao javne osobe, prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako iste ne sadrže očevidne uvrede ili klevete te su dane u dobroj vjeri.

21. Na žalbene navode tužiteljice kojima osporava da bi tuženik postupao u dobroj vjeri kao i da je prvostupanjski sud propustio utvrditi takvo nepostupanje, valja odgovoriti sljedeće. Pitanje postupanja u dobroj vjeri novinara može se ispitivati samo u slučaju kada se radi o informacijama koje predstavljaju činjenične navode, te tada sud utvrđuje da li je metoda i točnost podataka koji su o osobi pribavljeni pružili dovoljan osnov za zaključak novinara da su objavljeni činjenični navodi istiniti. No, kako je već istaknuto u ovoj drugostupanjskoj presudi o tužiteljici nisu objavljeni činjenični navodi, već vrijednosni sudovi o njezinu radu kao javne osobe, pa stoga ne postoji niti mogućnost provjere njihove istinitosti, te su stoga žalbeni navodi tužiteljice u pogledu izostanka dobre vjere tuženika odbijeni kao neosnovani.

22. Tužiteljica žalbu u pogledu dosuđenog troška obrazlaže samo kroz tvrdnju da je tužbeni zahtjev trebao biti usvojen i posljedično tome njoj dosuđen parnični trošak. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka tuženiku uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja pod točkom II. izreke.

23. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

24. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP, jer tužiteljica sa žalbom nije uspjela.

25. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 9. svibnja 2021.

Sudac

Goran Škugor, v.r.