REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 10 Us I-195/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu kojeg je pokrenuo tužitelj G. G. iz B., S.. S. …, zastupan po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. S., D. M., I. G. u R., , protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi obnove postupka – poreznog nadzora, 9. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 215-01/21-01/6, URBROJ: 513-04-21-2 od 15. prosinca 2021. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-215-04/19-01/1, URBROJ: 513-07-18-21-82 od 27. rujna 2021.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda, KLASA: UP/I-215-04/19-01/1, URBROJ: 513-07-18-21-82 od 27. rujna 2021., tužitelju je odbijen prijedlog za obnovu postupka koji je zaključen rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I-215-04/19-01/01, URBROJ: 513-07-18-19-39 od 7. studenog 2019.,
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-215-01/21-01/6, URBROJ: 513-04-21-2 od 15. prosinca 2021., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.
3. Tužitelj je ovom Sudu pravovremeno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako su povrijeđena osnovna načela i pravila upravnog postupka i to načelo zakonitosti, načelo utvrđivanja materijalne istine, načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, načelo učinkovitosti i učinkovitosti i načelo saslušanja stranaka u upravnom postupku. Ističe da je podnio zahtjev za obnovom postupka sukladno odredbama članka 123. do 127. Zakona o općem upravnom postupku i ističe da navedeni dokumenti, da je tužitelj imao uvid u iste i da ih je mogao upotrijebiti u provedenom postupku nadzora, da su mogli dovesti do drugačijeg ishoda postupka nadzora nad tužiteljem i razlozi zbog kojih se tražila obnova postupka da leže u činjenici da je porezno tijelo uporno i višekratno odbijalo dati tužitelju na uvid navedene dokumente i da je tužitelj u više navrata i putem drugostupanjskog tijela Ministarstva financija, Upravnog suda u Rijeci i konačno tek pravomoćnom presudom Visokog upravnog suda, stekao mogućnost uvida u iste, a što predstavlja dovoljan razlog za zaključak da navedeni dokumenti imaju važan sadržaj dostatan za dopuštenje obnove postupka. Ističe da u spornom nedavno dostavljenom dokumentu spisa od 10. listopada 2018. da se navodi njegovo postojanje i činjenica da je porezno tijelo u nadzoru tužitelja raspolagalo i svoje stavove utemeljio na drugostupanjskom rješenju H. iz R., koje rješenje da se spominje i u dokumentu spisa broj 77 koji je također priložen uz zahtjev za obnovu postupka, a u spisu tužitelja da postoji rukom pisana izjava da u istom spisu ne postoji nikakvo drugostupanjsko rješenje H., što da očito ne odgovara istini, a definitivnu potvrdu toga da je tužitelj utvrdio uvidom u dokumente koji su mu dostavljeni tek 23. lipnja 2021. Slijedom neosnovanog stava poreznog tijela da tog dokumenta navodno nema i da ne postoji u spisu da je tužitelj bio prisiljen cjelokupni postupak nadzora voditi bez saznanja koja iz tog dokumenta proizlaze premda je porezno tijelo, istovremeno i suprotno zakonu, svoja postupanja i svoje zaključke temeljilo baš na tom rješenju H.. Zbog opisanog, navodi kako se zahtjevom tražila obnova postupka kako bi tužitelj ocijenio utjecaj rješenja H. na ishod postupka poreznog nadzora tužitelja i kako bi tužitelj time napokon bio doveden u jednaku ravnopravnu poziciju s poreznim tijelom koje je je za cijelo vrijeme trajanja postupka raspolagalo dokumentima koji tužitelju nisu bili dani na uvid. Navodi kako je porezno tijelo ponovno nezakonito odbilo zahtjev za obnovu postupka, koji zahtjev da nepotpuno interpretira i izbjegava se očitovati o bitnim navodima i zahtjevima tužitelja, da u obrazloženju prvo stupanjskog rješenja porezno tijelo zapravo prešućuje suštinski bitne razloge zbog kojih je tužitelj podnio prijedlog za obnovu postupka te da time čini povredu postupka budući pobijeno rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama niti zakonito obrazloženje gleda iznesenih navoda tužitelja. Također navodi da se u zahtjevu za obnovu postupka navodi kako u spisu gospodina G. postoji rukom pisana izjava da u istom spisu ne postoji nikakvo drugostupanjsko rješenje H., što očito ne odgovara istini, a definitivnu potvrdu toga da se utvrdilo uvidom u dokumente koji su dostavljeni 23. lipnja 2021., te navodi da u obrazloženju prvostupanjskog rješenja o tome nema niti riječi, a tužitelj da je dostavio presliku te rukom pisane izjave s potvrdom (pečatom) o primitku od strane poreznog tijela 11. lipnja 2019. i da je time tada u nazočnosti dviju službenih osoba poreznog tijela, iznijeta netočna konstatacija koju je porezno tijelo i nadalje uporno ponavljalo, premda je ona očito neistinita, a tužitelj da je cijeli daljnji postupak morao voditi bez mogućnosti da izvrši uvid u taj ključni dokument. Također ukazuje i na nezakonito obrazloženje poreznog tijela koje u prvostupanjskom rješenju piše i polemizira samo o pojmu novih činjenica premda člankom 123. stavak 1. ZUP-a navodi nove činjenice, ali i nove dokaze, a to što drugostupanjsko rješenje H. kao dokaz očito postoji i očito je bilo podloga za postupanje poreznom tijelu u ovom postupku onda valjda jest dovoljno da se to rješenje smatra dokazom koji od strane poreznog obveznika nije mogao biti upotrjebljen u prijašnje postupku i da se to sve nije moglo dogoditi zbog jasnog i višestrukog kršenja zakona od strane poreznog tijela na štetu poreznog obveznika, koje je dokazano u pravomoćnom upravnom postupku Us I- 1392/2020. Ističe kako je nesporno da su sporni dokumenti postojali u vrijeme vođenja redovnog postupka, ali da je tužitelju bio onemogućen uvid u iste, te isti u redovnom poreznom postupku zbog nezakonitog postupanja poreznog tijela nije imao mogućnost upotrijebiti navedene dokaze, slijedom čega navedene činjenice i dokazi za istog predstavljaju nova saznanja koja da je imao tijekom redovnog postupka da su mogli imati drugačiji ishod poreznog nadzora i stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvo stupanjsko rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.
5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 2. svibnja 2022., u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a na temelju članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21 dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.
6. Opunomoćenica tužitelja ustrajala je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i smatra da su ispunjene sve pretpostavke za obnovu postupka, a i samo obrazloženje kojim je taj prijedlog odbijen da nije dostatan, odnosno da nisu navedeni razlozi zbog kojih se odbija prijedlog za obnovu postupka.
7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika, izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora, kao i u presudu ovog Suda pod poslovnim brojem Us I- 1392/2020.
8. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 23. srpnja 2021. podnio zahtjev za obnovu postupka okončanog pravomoćnim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Pazin, KLASA: UP/I-215-04/19-01/01, URBROJ: 513-07-18-19-39 od 7. studenog 2019., a kojim rješenjem je tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na dohodak i prireza porez na dohodak za 2013., 2014., 2015. i 2016., pozivajući se na članak 123. stavak 1. točku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje: ZUP).
10. Odredbom članka 123. stavkom 1. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja, između ostalog, ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi sa već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku (točka 1.).
11. Nadalje, odredbom članka 123. stavkom 3. ZUP-a propisano je da stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kada je stekla mogućnost uporabe novih dokaza.
12. Odredbom članka 124. stavkom 2. ZUP-a propisano je da je u prijedlogu za obnovu postupka stranka dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku, dok je odredbom članka 126. stavkom 1. ZUP-a propisano da je nadležno tijelo dužno po primitku prijedloga za obnovu postupka ispitati je li isti pravodoban, izjavljen od ovlaštene osobe, te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom, pa ukoliko ti uvjeti nisu ispunjeni, prijedlog će odbaciti rješenjem.
13. Iz spisa proizlazi da tužitelj svoj zahtjev za obnovom postupka temelji na drugostupanjskom rješenju u predmetu H. na koje se prvostupanjsko tijelo pozvalo u postupku utvrđivanja poreza na dohodak, a u koje rješenje da mu nije dopušten uvid tijekom postupka, već da mu je sadržaj istog bio dostupan nakon završetka tog postupka, nakon što mu je bio omogućen uvid u spis predmeta. U konkretnom slučaju radi se o rješenju u predmetu H. koji se nije nalazio u predmetu KLASA: UP/I- 215-04/19-01/01, a koje rješenje je služilo kao orijentir kod primjene poreznih stopa, odnosno da se primjenjuju one porezne stope koje su bile na snazi u godinama za koje se utvrđuje porezna obveza, a sve sukladno odredbi članka 5. Općeg poreznog zakona.
14. Imajući navedeno u vidu, Sud smatra da je zakonito tuženik pobijanim rješenjem odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu, budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim razloge obnove na koje se poziva u prijedlogu za obnovu.
15. Naime, razlozi koje tužitelj u prijedlogu za obnovu ističe, ne predstavljaju nove činjenice zbog kojih bi se mogla dopustiti obnova postupka, već je riječ o činjenicama koje su postojale i u vrijeme donošenja poreznog rješenja, a okolnost što je tužitelja tada uskraćeno pravo na uvid u spis, ne predstavlja razlog za obnovu postupka. Radi se o razlozima koje je tužitelj isticao i u tužbi protiv rješenja tuženika KLASA: UP/II-215-01/19-01/50, URBROJ: 513-04-20-2 od 28. veljače 2020., u kojem upravnom sporu je donijeta pravomoćna presuda pod poslovnim brojem: 5 Us I- 513/2020-9 od 26. veljače 2021. u kojoj je navedeno: „Okolnost što je tijekom postupka nadzora porezno tijelo uskratilo tužitelju pravo na uvid u pojedine dijelove spisa te preslikavanje dokumenata iz spisa nije od utjecaja na zakonitost pobijanog prvostupanjskog akta. Potonje stoga što je uvidom uvid u sadržaj tih dokumenata utvrđeno da u istima nisu sadržani podaci koji bi bili bitni za utvrđivanje porezne obveze.“
16. Slijedom navedenog, proizlazi da tužitelj u prijedlogu nije učinio vjerojatnim razloge zbog kojih se traži obnova postupka iz čega proizlazi da je pobijano rješenje tuženika pravilno i zakonito, te je posljedično valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev te riješiti kao u izreci ove presude.
17. Odluka o troškovima spora iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a.
U Rijeci 9. svibnja 2022.
S u t k i n j a
Danica Vučinić, dipl. iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a)
