Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-547/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja M. D. /OIB: …/ iz Z., kojeg zastupa D. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženika trgovačkog društva, P.-P. I.-T. P. Z., d.o.o. /OIB: …/ u stečaju iz Z., kojeg zastupa stečajni upravitelj M. M., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9255/2014-42 od 15. lipnja 2018., nadnevka 9. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9255/2014-42 od 15. lipnja 2018. pod stavkom I. izreke, stavkom II. izreke, djelu stavka III. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.851,03 kn /izuzev zateznih kamata/ i stavku IV. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 9255/2014-42 od 15. lipnja 2018. u dijelu stavka III. izreke kojim je naloženo plaćanje zateznih kamata i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 223,48 kn od 16. rujna 2012. do isplate, na iznos od 90,87 kn od 16. prosinca 2012. do isplate, na iznos od 608,75 kn od 16. siječnja 2013. do isplate, iznos od 418,55 kn od 16. veljače 2013. do isplate, 440,40 kn od 16. ožujka 2013. do isplate i iznos od 68,98 kn od 16. travnja 2013. do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 37.607,67 kn, od čega 29.633,15 kn neto po osnovi razlike u plaćama od 1. kolovoza 2012. do 18. ožujka 2013. sa zateznim kamatama (stavak I. izreke), 6.123,49 kn po osnovi obveznih doprinosa sa zateznim kamatama (stavak II. izreke), 1.851,03 kn po osnovi poreza i prireza sa zateznim kamatama (stavak III. izreke) i naknaditi parnične troškove u iznosu 11.250,00 kn (stavak IV. izreke).

2. Protiv presude žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže preinaku ili ukidanje iste i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 1.562,50 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora po konačno specificiranom tužbenom zahtjevu jest isplata iznosa od 37.607,67 kn (29.633,15 kn neto po osnovi razlike u plaćama od 1. kolovoza 2012. do 18. ožujka 2013. + 6.123,49 kn po osnovi obveznih doprinosa + 1.851,03 kn po osnovi poreza i prireza) sa zateznim kamatama i troškovima postupka (list 201., 204. i 206. spisa).

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a, a niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 221. a ZPP-a. Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevima iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom koju je moguće ispitati. Suprotno žalbenim navodima, pobijanom presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev (nije odlučeno o nečemu drugome od onoga što je traženo, niti je dosuđeno više od traženog), već je odlučeno u granicama tužbenog zahtjeva postavljenog dispozitivnim podneskom od 4. travnja 2018. (list 201. spisa) i na ročištu za glavnu raspravu održanom 22. svibnja 2018. (list 204. spisa).

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a), niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

8. Naime, nije sporno da je tužitelj na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za obavljanja poslova vozača viličara bio u radnom odnosu kod tuženika kroz predmetno razdoblje (od kolovoza 2012. do 18. ožujka 2013.), niti da je u kolovozu, rujnu i listopadu 2012. bio na bolovanju. Sporno je, je li tuženik kao poslodavac za isto razdoblje obračunao i isplatio tužitelju plaće/naknade plaća, sukladno članku 8. i 9. Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, odnosno Kolektivnom ugovoru za djelatnost drvne i papirne industrije (Narodne novine, broj: 123/2008., u daljnjem tekstu: KU) i pripadajuće naknade za bolovanje.

9. Iz neosporavanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, računovodstvo i financijska vještačenja (list 185. – 189. spisa), izrađenog na temelju dokumentacije u spisu (list 7. – 10., 11. – 21., 23., 39., 75., 114. – 149., 150. – 158., 190. – 197. spisa) proizlazi:

- da za razdoblje od 1. kolovoza 2012. do 18. ožujka 2013. razlika između pretpostavljenih neto plaća i neto naknada tužitelja koje bi ostvario da mu je plaća i naknada za bolovanje obračunata u skladu s odredbama Ugovora o radu, KU-a i Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 150/2008., 94/2009., 153/2009., 71/2010., 139/2010., 49/2011., 22/2012., 57/2012., 123/2012., 144/2012., u daljnjem tekstu: ZOZO-a) i neto plaća i neto naknada koje su mu stvarno obračunate i isplaćene iznosi ukupno 29.633,15 kn (kolovoz 2012. – 3.007,68 kn, rujan 2012. – 3.323,09 kn, listopad 2012. – 3.020,73 kn, studeni 2012. – 4.123,92 kn, prosinac 2012. – 4.798,80 kn, siječanj 2013. – 4.344,20 kn, veljača 2013. – 4.396,48 kn, ožujak 2013. – 2.618,17 kn) /stupac „t=p+r-s“ Tabele 1 iz nalaza - list 188. spisa/;

- da razlike obveznih doprinosa iz plaća iznose ukupno 6.123,49 kn (kolovoz 2012. – 944,56 kn, rujan 2012. – 377,66 kn, studeni 2012. – 377,66 kn, prosinac 2012. – 1.351,89 kn, siječanj 2013. – 1.190,71 kn, veljača 2013. – 1.209,22 kn, ožujak 2013. – 671,79 kn) /stupac "n" Tabele 1 iz nalaza – list 188. spisa;

- da razlika poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak iznosi ukupno 1.851,03 kn (kolovoz 2012. – 223,48 kn, studeni 2012. – 90,87 kn, prosinac 2012. – 608,75 kn, siječanj 2013. – 418,55 kn, veljača 2013. – 440,40 kn, ožujak 2013. – 68,98 kn) /stupac "o" Tabele 1 iz nalaza – list 188. spisa;

- da su datumi dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike petnaesti dan u mjesecu za protekli mjesec (stupac "u" Tabele 1 iz nalaza /list 188. spisa/);

- da je tužitelju za kolovoz 2012. po osnovi plaće isplaćen iznos od 547,06 kn neto i da je taj iznos odbijen od iznosa plaće /4.722,78 kn/ za kolovoz 2012. (druge dokaze o isplatama na traženje vještaka tuženik nije dostavio);

- da je vještak kao i tuženik naknadu za bolovanje (kolovoz i dio rujna 2012.) za prvih 42 dana obračunao u visini od 80 % satnice redovnog rada pomnožene s brojem sati bolovanja.

10. Pored navedenih odlučnih činjenica, koje kao izvjesne proizlaze iz dokumentacije dostavljene po tuženiku, a na temelju koje je sukladno odredbama Ugovora o radu, KU i ZOZO-a izrađen neosporavani nalaz i mišljenje, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu predmetnog potraživanja. Osim toga, vještak je uzeo u obzir dokumentaciju koju je tuženik dostavio uz podnesak od 20. travnja 2017. (list 134. – 148. spisa) među kojima i dokaz o isplati iznosa od 547,06 kn po osnovi djela neto plaće za kolovoz 2012. (isplatnice broj …) i jasno naveo da unatoč ponovljenom traženju, tuženik nije dostavio dokaz da je isplatio tužitelju pripadajuće plaće i naknade za bolovanje od kolovoza 2012. do ožujka 2013. (list 187. spisa). S tim u vezi pogrešno je i pozivanje tuženika na pravila o teretu dokazivanja. U konačnici, tuženik očito ispušta iz vida da je na njemu, koji se pozvao na prestanak obveze ispunjenjem, bilo dokazati da je tužitelju ne samo obračunao, već i isplatio pripadajuće plaće/naknade plaća i naknade za bolovanje.

11. Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo kad je naložio tuženiku isplati tužitelju iznos od iznos od 29.633,15 kn sa zateznim kamatama (stavak I. izreke), iznos od 6.123,49 kn sa zateznim kamatama (stavak II. izreke) i iznos od 1.851,03 kn (dio stavaka III. izreke).

12. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalnu pravo, na što s razlogom ukazuje tuženik, u dijelu stavka III. izreke, kojim je na dosuđene iznose poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, dosudio tužitelju zatezne kamate. To iz razloga, što prema odredbi članka 45. stavku 1., 2., 4. i 5. u vezi s člankom 14. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 177/2004., 73/2008., 114/2011., 22/2012., 144/2012., 43/2013., 120/2013., 125/2013., 148/2013., 83/2014., 143/2014., 136/2015., 115/2016., 106/2018. istovjetno članak 47. Zakona o porezu na dohodak /Narodne novine, broj: 115/2016., 106/2018./) i člankom 61. stavkom 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 95/2005., 96/2006., 68/2007., 146/2008., 2/2009., 9/2009. - Ispravak, 146/2009., 123/2010., 137/2011., 61/2012., 79/2013., 160/2013., 157/2014., 137/2015., istovjetno i pravila o utvrđivanju dohotka od nesamostalnog rada sadržana u novom Pravilniku o porezu na dohodak /Narodne novine broj: 1/2017. do 80/2019.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje taj dio tražbine kao sastavni dio bruto plaće /naknade plaća/ nije niti dospio.

13. Odluka o parničnim troškovima pod stavkom IV. izreke prvostupanjske presude je pravilna u osnovi i visini (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015./) jer se suprotno neargumentiranim a time i neosnovanim žalbenim navodima dosuđeni troškovi odnose na radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku koje su bile potrebne u vođenju predmetne parnice.

14. Vezano za navode stečajnog upravitelja iz podneska od 11. prosinca 2020. „…da tužitelj nije prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku, te iz tog razloga nema pravni interes za nastavkom vođenja pravnog postupka.“ (list 248. spisa) treba imati u vidu da je stečajni postupak nad tuženikom otvoren rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba Karlovac poslovni broj St-3415/2017 od 16. srpnja 2018. (nakon zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom u predmetnom sporu, odnosno u žalbenom stadiju postupka), da je iz tog razloga utvrđen prekid predmetnog postupka (list 237. spisa) i određen nastavak (list 250. spisa), da je ovaj drugostupanjski sud odlučujući o žalbi, neovisno o tome je li tužitelj kao vjerovnik prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku (upućen na parnicu iz stečajnog postupka), vezan granicama raspravljanja i činjenicama utvrđenim u prvostupanjskom postupku, i da odlučuje u granicama žalbe, odnosno da činjenica otvaranja stečajnog postupka za vrijeme trajanja drugostupanjskog postupka, kakav je predmetni, nije od utjecaja na odluku ovog suda o pravilnosti i zakonitosti prvostupanjske kondemnatorne presude (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-341/2013-2 od 9. prosinca 2015., Revt 442/2015-3 od 8. prosinca 2020., Rev 172/2019-2 od 29. siječnja 2020.).

15. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom protiv odluke o glavnom tužbenom zahtjevu (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a).

16. Stoga je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak II., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak III.).

U Zagrebu 9. svibnja 2022.

Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.