Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž Ob-20/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suca Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. D. iz N., V., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u N., protiv tuženika G. S. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. S., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P Ob-24/2020-20 od 12. studenoga 2021., dana 9. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P Ob- 24/2020-20 od 12. studenoga 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P Ob-24/2020-20 od 12. studenoga 2021. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko iznosa od 5.339,75 kn do iznosa od 7.540,05 kn (za iznos od 2.200,25 kn), i sudi:

Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 2.200,25 kn, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke je naloženo tuženiku platiti tužiteljici iznos od 19.062,34 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 13. studenoga 2021. pa do isplate, u roku 15 dana. U točki II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 30.000,00 kn.

Pod točkom III. izreke je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.339,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 13. studenoga 2021. pa do isplate, u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude pod točkom I. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem mu nije dosuđen trošak preko iznosa od 5.339,75 kn, žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) pa predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužiteljicu na naknadu parničnog troška i troška žalbe u iznosu od 2.212,50 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a djelomično osnovana u pogledu sporednog potraživanja (parničnog troška).

5. U ovoj pravnoj stvari je prvostupanjski sud donio presudu poslovni broj P Ob- 68/2018-30 od 15. studenoga 2019. kojom je pod točkom I. izreke odbijen zahtjev na utvrđenje da su A. D. i G. S. živjeli u izvanbračnoj zajednici neprekidno od 15. lipnja 2007. do 1. studenog 2017., kao i da je A. D. suvlasnica u ½ dijela na nekretninama upisanim u zk. ul. br. 548 k.o. C. i to kč. br. 1706 u naravi kuća i dvorište S. u površini od 908 m2 te kč. br. 1707 u naravi oranica S. u površini od 1741 m2; pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku platiti tužiteljici iznos od 25.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. svibnja 2018.; pod točkom III. izreke je odbijen tužbeni zahtjev u preostalom dijelu preko iznosa navedenog pod točkom II. izreke do zatraženog iznosa od 63.850,00 kn te je pod točkom IV. izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.170,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom (bez naznake od kada teče) pa do isplate.

6. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1342/19-2 od 25. veljače 2020. je ukinuta presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P Ob-68/2018-30 od 15. studenoga 2019. u pobijanom dijelu pod točkama II. i IV. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. U tijeku ponovljenog prvostupanjskog postupka je utvrđeno sljedeće:

- da su tužiteljica i tuženik bili u vezi od 2007. pa sve do proljeća 2016. kada je tuženik otišao na rad u inozemstvo, a potpuno su prekinuli početkom 2018., u kojem razdoblju je tuženik kupio obiteljsku kuću u selu M., sagrađenu na kč. br. 1706 te oranicu koja se nalazi na kč. br. 1707, a upisane u zk. ul. broj: 548 k.o. C. (list 4-5),

- da predmetna kuća više godina prije kupovine nije bila korištena te ju je stoga bilo potrebno urediti i osposobiti za stanovanje,

- da je tužiteljica do 2016. redovito odlazila na rad u inozemstvo i ostvarivala određena primanja, dok je tuženik do 2016. u dva navrata po nekoliko mjeseci bio na radu u inozemstvu, a u preostalom razdoblju je bio više kod kuće u Republici Hrvatskoj i radio je u selu na povremenim poslovima košenja trave i sl.,

- da je tuženik za vrijeme života s tužiteljicom još redovito odlazio kod svoje supruge te je bilo očito da su njegovi bračni odnosi bili poremećeni,

- da je, prema iskazu svjedoka R. S., bivše supruge tuženika (list 40), ona s tuženikom imala otvoren obrt za prodaju robe na tržnicama te je obrt nakon razvoda braka s tuženikom prijavila na sebe, kao i da je tuženik povremeno radio u Š., a kada je bio u Republici Hrvatskoj nije posebno radio,

- da je tužiteljica u svojim iskazima (list 44-45 i 87-89 spisa) navela da je i ona sudjelovala u isplati kupoprodajne cijene, no kako je tuženik tu činjenicu osporio, a tužiteljica nije pružila dokaz o plaćanju kupoprodajne cijene te je u svome iskazu (list 44-45) navela da je tuženik jedne godine radio nekoliko mjeseci u Š. i da je tada zaradio novac od kojeg je kupljena ova kuća, sud prvog stupnja nije prihvatio tvrdnju tužiteljice da je i ona učestvovala u kupovini kuće te smatra da na taj zaključak upućuje i Ugovor o čuvanju i korištenju nekretnine koji je tužiteljica zaključila s tuženikom 7. studenoga 2016. (list 18), gdje je potvrdila da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine i da istu povjerava na čuvanje i korištenje tužiteljici na 5 godina,

- da je tužiteljica zbog zaduženosti putem svoga obrta u Republici Hrvatskoj imala dugovanja te nije otvarala račune i novac je držala u gotovini u kući u M. u zajedničkoj blagajni, iz koje su obje stranke uzimale novčana sredstva, a da je tuženik znao kakvo je stanje u zajedničkoj blagajni proizlazi iz dijela njegovog iskaza prema kojem je utvrdio da je tužiteljica stavila u kasu 1.200,00 EUR-a, nakon čega ju je pitao što ona radi u Nj. kada tako malo donese, a ona mu je potom odgovorila "da je to to",

- da je u vrijeme izvođenja radova na uređenju kuće tuženik radio manje od tužiteljice u inozemstvu, a kako u Republici Hrvatskoj nije ostvarivao posebnu zaradu, prvostupanjski sud zaključuje da je koristio novce iz navedene kućne blagajne.

8. Nadalje, sud prvog stupnja u obrazloženju odluke navodi kako je u naprijed opisanim okolnostima, a budući da su novci bili potrebni za uređenje kuće, prihvatio tvrdnju tužiteljice da je tuženik od tih sredstava iz blagajne kupio laminat za kuću, potrebne boje za krečenje, dvoja PVC ulazna vrata, pocinčano plastificirano pletivo i pocinčani bojani trapezni lim za garažu, kao i da je tužiteljičin šogor D. P., koji se bavio trgovinom građevinskog materijala i imao vlastiti prijevoz, darovao tužiteljici za potrebe uređenja kuće, dvorišta i prilaznog mosta određeni građevinski materijal. Pritom prvostupanjski sud nije prihvatio tvrdnju tuženika da je D. P., na ime naknade za darovani materijal, izvršio određene radove jer svjedok D. P. u svome iskazu odradu tuženika nije spomenuo, kao niti njegova supruga koja je sestra tužiteljice, a opseg odrade bi s obzirom na vrijednost darovanog materijala trebao biti znatan.

9. Na okolnost visine ulaganja u predmetnu nekretninu, u tijeku prvostupanjskog postupka je provedeno vještačenje po vještaku M. M. arh. teh., koja je u svom nalazu i mišljenju od 30. listopada 2020. (list 153-179) procijenila da je za uređenje kuće plaćeno za laminat 1.808,73 kn, za PVC ulazna dvokrilna vrata 4.051,00 kn, za PVC ulazna jednokrilna vrata 2.900,00 kn, za boju 501,14 kn, za pocinčani bojani trapezni lim 5.279,12 kn, za pocinčano plastificirano pletivo 304,70 kn te da je vrijednost darovanog materijala od strane tužiteljičinog šogora D. P. iznosila 4.217,65 kn, što ukupno iznosi 19.062,34 kn.

10. Ovdje valja reći da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, a iz stanja spisa je vidljivo da je tuženik imao primjedbi na nalaz i mišljenje (list 186 spisa), koje je vještak otklonio davanjem očitovanja na ročištu održanom dana 9. lipnja 2021. (list 193 spisa), a tuženik u žalbenim navodima i ne osporava pravilnost danog nalaza i mišljenja.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tužiteljica nije precizirala, odnosno nije navela radove i materijal koji su financirani njezinim novčanim sredstvima, jer je, suprotno žalbenim navodima, to učinila u svom detaljnom iskazu danom na ročištu održanom dana 1. rujna 2020. (list 87-89 spisa), dok je na okolnost vrijednosti ulaganja u nekretninu, po prijedlogu tužiteljice, provedeno naprijed opisano vještačenje.

12. Nadalje, tuženik ističe da se prvostupanjski sud pozivao na "zajednički račun" stranaka o kojemu sud izvodi zaključak iz činjenice da je tužiteljica imala punomoć po tekućem računu tuženika, dok žalitelj naglašava da stranke nikada nisu imale nikakav zajednički račun.

13. Opisani žalbeni navod je neosnovan jer nigdje u obrazloženju prvostupanjske presude nije navedeno da su stranke imale zajednički račun, već je navedeno da su u kući držale novce u zajedničkoj blagajni te da je tuženiku bilo poznato stanje u toj blagajni i da su određeni radovi financirani iz novčanih sredstava koje je tužiteljica zaradila u SR Nj., a što je prvostupanjski sud utvrdio na temelju provedenih dokaza, dajući za svoja utvrđenja jasne i valjano obrazložene razloge. Također je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužiteljica imala punomoć na računu tuženika jer je to tvrdnja koju je na ročištu održanom dana 11. veljače 2019. (list 37-39 spisa) iznio sam tuženik.

14. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je u st. 2. istog članka propisano da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

15. S obzirom da je na temelju provedenih dokaza u tijeku prvostupanjskog postupka utvrđeno da je u nekretninu tuženika tužiteljica uložila ukupno 19.062,34 kn, pravilna je odluka prvostupanjskog suda da je tuženik temeljem odredaba čl. 1111. st. 1. i 2.

ZOO-a dužan vratiti tužiteljici navedeni iznos.

16. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17. U konkretnom slučaju je tužiteljica zahtijevala isplatu zakonske zatezne kamate od 1. studenoga 2017. (tužba na listu 21-22 spisa i zapisnik s ročišta od 27. rujna 2021., list 196-197 spisa), a sud prvog stupnja je dosudio zakonsku zateznu kamatu počevši od 13. studenoga 2021. pa do isplate, protiv kojeg dijela odluke tužiteljica nije podnijela žalbu pa pravilnost primjene materijalnog prava u tom dijelu ovaj sud nije ovlašten ispitivati, u smislu čl. 374. ZPP-a.

18. S obzirom da je u odnosu na odluku o glavnoj stvari sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

19. No, ispitujući pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja odluke o troškovima postupka po službenoj dužnosti (sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i ne mogu se ispitati.

20. Donoseći odluku o troškovima, prvostupanjski sud je naveo da su parnični troškovi tuženika iznosili 13.250,00 kn, a sastojali su se od troškova sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, od troškova sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn, od troškova zastupanja na trinaest rasprava od kojih je četiri odgođeno u iznosu od 10.000,00 kn, te od troškova sastava jednog potrebnog podneska u iznosu od 1.000,00 kn. Stoga je tužiteljica dužna tuženiku, razmjerno njegovom uspjehu u sporu od 40,30%, nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 5.339,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja presude pa do isplate.

21. Svaka odluka, pa tako i ona o trošku, mora imati jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje se tiču zahtjeva stranaka, kako bi stranke mogle znati koji su njihovi zahtjevi prihvaćeni ili odbijeni te zbog kojih razloga, kao i da bi sud drugog stupnja, u eventualnom žalbenom postupku, mogao ispitati pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

22. U pobijanoj odluci nisu određeno navedene radnje za koje je tuženiku priznata naknada troškova, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, niti visina naknada po svakoj pojedinoj radnji, a koja treba biti utvrđena primjenom odredbe Tbr. 7., 8., 9. i 10. te Tbr. 48. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa).

23. Također je nejasno na koji način je sud prvog stupnja utvrdio omjer uspjeha stranaka u sporu.

24. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 381. ZPP-a, ovaj sud je bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. t. 11. ZPP-a otklonio i odlučio kao u izreci ove presude.

25. Prvenstveno valja reći da je tuženik u sporu, u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice s kojim je tužiteljica odbijena, uspio u cijelosti (100%), a u pogledu eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva za isplatu je uspio u omjeru od 70,15%, što znači da je u ukupnosti uspio u omjeru od 85,07% (100% + 70,15% =170,15%:2 =85,07%). Stoga je tužiteljica uspjela u omjeru od 14,93% pa je, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, dužna naknaditi parnični trošak tuženiku u omjeru od 70,14% (85,07% - 14,93%).

26. U skladu s odredbama čl. 155., čl. 164. st. 2. i 3. ZPP-a i Tarife te troškovnicima na listu 55 i 200 spisa, tuženik ima pravo na naknadu troška za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištima dana 19. rujna 2018., 29. listopada 2018., 11. svibnja 2020., 20. travnja 2021., 10. svibnja 2021. i 25. kolovoza 2021. iznos od po 250,00 kn (Tbr. 9. t. 5. Tarife), za zastupanje na ročištima dana 11. veljače 2019., 5. ožujka 2019., 1. listopada 2019., 1. rujna 2020., 9. lipnja 2021. i 27. rujna 2021. iznos od po 1.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 8. ožujka 2021. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) iznos od 1.000,00 kn, te trošak sastava žalbe od 26. studenoga 2019. u iznosu od 1.250,00 kn, što ukupno iznosi 10.750,00 kn. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište 30. listopada 2020. jer toga dana u ovom predmetu nije održano ročište, kao niti zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude jer tuženik niti na jedno ročište za objavu (zapisnik od 15. studenoga 2019, list 57 spisa, i zapisnik od 12. studenoga 2021., list 201 spisa) nije pristupio.

27. Budući da je tuženik u sporu uspio u omjeru od 70,14%, to mu je tužiteljica dužna naknaditi utvrđeni parnični trošak u iznosu od 7.540,05 kn.

28. S obzirom da je prvostupanjskom presudom naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.339,75 kn, valjalo je ovom odlukom preinačiti dio odluke kojom tuženiku nije priznat trošak preko iznosa od 5.339,75 kn do iznosa od 7.540,05 kn i dosuditi daljnji iznos troška od 2.200,25 kn te odlučiti kao u točki II izreke ove presude.

29. Kako je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u pogledu odluke o trošku, ali ne i u pogledu glavnog zahtjeva, temeljem odredaba čl. 35. st. 2., čl. 154. st. 5. i čl. 166. st. 2. ZPP-a nema pravo na naknadu troškova nagrade punomoćniku za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu (točka III. izreke).

U Zagrebu, 9. svibnja 2022.

Sudac:

Diana Preglej, v.r.