Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž R-1524/2021-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužiteljice A. L. iz B. OIB:..., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tužene O. b. B., B. OIB:.., zastupane po punomoćniku Z. V., odvjetniku u B., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-1011/21-9 od 24. rujna 2021., 9. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-1011/21-9 od 24. rujna 2021. u točki I. i III. izreke.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće iznos od 7.085,87 kn sa zateznom kamatom po stopi i tijekom na svaki pojedini iznos kako je navedeno u izreci.

U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjev protiv tuženika radi isplate iznosa od 1.123,67 kn sa zatraženim zateznim kamatama tekućim na iznos od 534,25 kn od 16. siječnja 2016. do isplate, te iznos od 589,42 kn od 16. veljače 2016. do isplate.

U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.578,13 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 24. rujna 2021 . kao dana donošenja ove presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Protiv te presude žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U žalbi navodi da prvostupanjski sud pogrešno smatra da činjenica što izmjene i dopune nije potpisao Sindikat 6. nije od utjecaja na osnovanost tužbe. Tuženik ukazuje i na činjenicu da je dana 29. listopada 2013. Vlada Republike Hrvatske sklopila ugovor o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća u javnom sektoru, zbog čega su svi podaci službama unaprijed zadane reference, te su svi propisi kao i koeficijenti, stope uvećanja, porezi i doprinosi kao i bilo koji drugi parametar koji služi kod obračuna plaća ne mogu mijenjati, te ih tuženik ni na koji način ne može izračunati ili provesti, već tuženik kao jedan od korisnika sustava COP samo unosi podatke u centralni obračun plaća o mjesečnoj realizaciji rada na temelju evidencije o radnom vremenu, dok su podaci o određenom zaposleniku – tužiteljici uneseni u sustav prilikom zasnivanja radnog odnosa. Tuženik smatra kako nije točno da bi tuženik kao obveznik isplate plaća bio odgovoran za obračun i isplatu, jer tuženik ne obračunava plaću, niti može utjecati na obračun koji vrši COP. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženika, valja istaknuti da predmetni spor je spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. t. 3. ZPP-a.

Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Pazeći po službenoj dužnosti, povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica kod tuženika bila u cijelom utuženom razdoblju u radnom odnosu,da joj je plaća dospijevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09).

- da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju plaću isplaćivalo do kraja 2016. temeljem osnovice od 5.108,84 kn, a za siječanj 2017. temeljem osnovice 5.211,02 kn dok je bilo sporno je li mu tuženik za to razdoblje plaću trebao isplaćivati po osnovici u visini 5.415,37 kn.

- da su Vlada RH i Sindikat 1. i to Sindikat 2., Sindikat 3., Sindikat 4., Sindikat 5., Sindikat 6., Sindikat 7., Sindikat 8., te Sindikat 9., 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati .. zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH, te Sindikati .. zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Sindikatu 6., iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka, te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanima u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna, uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

- da su Vlada RH, te Sindikati .. koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017.,

- da su valjani Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011. i Vjerodostojno tumačenje od 28. prosinca 2012., pri čemu je neodlučno da navedene Izmjene nisu potpisane od strane jednog od sindikata, a koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Sindikat 6.) budući da tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi taj sindikati bio isključen iz pregovaranja, pa je neodlučno što isti nije potpisnik Izmjena i dopuna, pa sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite, pravno valjane i proizvode određene pravne učinke,

- da su navedene Izmjene i dopune unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. i to članak 51. stavak 4. (NN 141/12, dalje: TKU/12), koji kolektivni ugovor je potpisan između ostalih, i po navedenom Sindikatu 6., što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene izmjene i dopune, pa su po mišljenju suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u svakom slučaju postale i dio toga kolektivnog ugovora te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali,

- da su plaće zaposlenih u javnim službama regulirane su Zakonom o plaćama u javnim službama, a prema odredbi članka 192. Zakona o radu (NN 93/14, dalje: ZR) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se dakle upravo u članku 51. TKU/12 i uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama,

- da su navedene Izmjene i dopune zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi važile do 26. listopada 2016.. a prema odredbi iz članka 199. stavak 1. ZR na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, tako da je rok važenja navedenih Izmjena i dopuna bio do 26. siječnja 2017.,

- da nije došlo od odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojim je uređen način povrata osnovice jer se odredba članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen člankom IV. dok je čl. III. naveden samo u kontekstu određivanja vremenskog razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a,

- da je do ispunjenja uvjeta iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. došlo je krajem studenoga 2015. kada su iste nesumnjivo bile na snazi,

- da je BDP rastao dva tromjesečja uzastopno što je i potvrđeno službenim procjenama Državnog zavoda za statistiku te je krajem studenoga 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. tih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu jer su tada objavljeni relevantni podaci Državnog zavoda za statistiku. Dakle, već je za prosinac 2015. tužitelju plaća trebala biti isplaćena po osnovici od 5.415,37 kn i po toj osnovici joj je plaća trebala biti isplaćivana do isteka važenja Izmjena i dopuna Dodatka

Sporazumu, dakle do 26. siječnja 2017.,

- da je prema službenih pokazateljima Državnog zavoda za statistiku RH (na koje se članak III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014.,

- da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovce za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto,

- da propust Vlade Republike Hrvatske da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, ne može ići na štetu tužitelja,

- da je tuženik, na prijedlog tužiteljice dostavio obračun razlike plaće (list 39 spisa) iz kojega proizlazi da razlika bruto plaće primjenom osnovice 5.415,37 kn u odnosu na isplaćenu bruto plaću iznosi za prosinac 2015. 534,25 kn, za siječanj 2016. 589,42 kn, a za razdoblje od 1. veljače 2016. do 26. siječnja 2017. upravo one pojedine mjesečne iznose naznačene pod toč. I. izreke presude zbroj kojih iznosi 7.085,77 kn, s tim da su iz obračuna tuženika vidljivi su pojedinačni mjesečni iznosi razlike bruto plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 26. siječnja 2017. a koji su u obračunu tužene za svaki pojedini mjesec navedeni u stupcu "razlika za isplatu bruto plaće", a zbroj tih mjesečnih iznosa iznosi 8.209,44 kn koliko je navedeno u redu "ukupno",

- da. između stranaka nije sporna visina tužbenog zahtjeva jer je tužiteljica zahtjev postavila prema obračunu razlike plaće dostavljenom po tuženiku, u visini koja bi tužiteljici pripadala za slučaj da joj se kao osnovica za obračun plaće u razdoblju od 1. veljače 2016. do 26. siječnja 2017. uzme iznos od 5.415,37 kn, te da su to upravo oni iznosi koje tužiteljica potražuje tužbenim zahtjevom za pojedine mjesece (označenima pod toč. I. izreke presude) od ukupno 7.085,77 kn bruto, a za prosinac 2015. iznosi 534,25 kn i za siječanj 2016. iznosi 589,42 kn pa su se stranke suglasile da nije potrebno provoditi financijsko-knjigovodstveno vještačenje,

- da je nesporno da je tuženik u spornom razdoblju do kraja 2016. tužiteljici obračunavala plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a za siječanj 2017. prema osnovici 5.211,02 kn, a sud utvrđuje da je trebala primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema osnovici od 5.415,37 kn za razdoblje od 1. veljače 2016. do 26. siječnja 2017. u ukupnom iznosu 7.085,77 kn koji iznos je dosuđen tužiteljici zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na svaki pojedini mjesečni iznos razlike bruto plaće kao pod toč. I. izreke ove presude,

- da je u skladu s čl. 92. st. 3. ZR obveza plaće dospijevala 15. u mjesecu za prethodni mjesec, pa je za prosinac 2015. dospjela 15. siječnja 2016., a za siječanj 2016. je dospjela 15. veljače 2016., a kako je za prosinac 2015. i siječanj 2016. tužitelj tužbu podnio tek podneskom od 28. srpnja 2021., to je ista podnesena po proteku zastarnog roka jer temeljem čl. 139. ZR potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina, dok za razdoblje od 1. – 26. siječnja 2017. tužitelj je tužbu također postavio tek podneskom od 28. srpnja 2021. pa kako je plaća za to razdoblje dospijevala 15. veljače 2021., to je tužba za to razdoblje podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina,

- da je potraživanje za veljaču 2016. dospjelo je 15. ožujka 2016., a za preostalo utuženo razdoblje do kraja prosinca 2016. dospjelo je i kasnije. pa kako je tužiteljica tužbu za razdoblje od 1. veljače 2016. pa do 31. prosinca 2016. podnijela 23. veljače 2021., tj. prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka, pa taj dio potraživanja nije u zastari.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. TKU/12 kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, a kojom odredbom je bilo i propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Stoga, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, a na koje se tužitelj poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati .. dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl. VII. st. 1. Dodatka Sporazumu. U tome smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu.

Prvostupanjski sud smatra da je tuženik počevši od 1. prosinca 2015. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn budući je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto). S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao tužiteljici plaću po osnovici od 5.108,84 kn, odnosno za siječanj 2017. po osnovici od 5.211,02 kn, iako je bio u obvezi obračunavati plaću po osnovici od 5.415,37 kn, to je u obvezi naknaditi tužiteljici potraživanje s osnova razlike bruto plaće.

Sukladno navedenom, a kako visina tužbenog zahtjeva nije sporna između stranaka, prihvaćen je kao osnovan obračun razlike plaće tužiteljici koja joj je trebala biti isplaćena u utuženom periodu u iznosu od zatraženih 7.085,77 kn.

Na dosuđeni bruto iznos plaća, tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15 - dalje: ZOO) tekuća od prvog dana nakon dospijeća plaće tj. od 16. u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec jer je i plaća tužitelja dospijevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s čl. 92. st. 3. ZR, što između stranaka nije sporno.

Na utvrđeno činjeno stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu.

Prema stajalištu ovog suda pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26 listopada 2011. predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati .., kao i u skladu s odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12, kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i TKU/10.

U prilog navedenom govori i činjenica da su Vlada RH i Sindikati .. 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu, a kojim je pojašnjena primjena čl. IV. st. 5. u vezi čl. VII. st. 1., prema kojem su uvjeti za provedbu osnovice na temelju odredbe čl. III. istih izmjena ispunjeni krajem 2015., početkom primjene od siječnja 2016.

Nije osnovana tvrdnja tuženika da se Kolektivni ugovor ne primjenjuje na tuženika jer Sindikat 6. nisu ga potpisali, budući da Izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika Kolektivnog ugovora. Osim toga, niti jedan od potpisnika a ni Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske koji je sudjelovao u sklapanju temeljnog kolektivnog ugovora i parafirao izmjene i dopune sporazuma u zakonom predviđenom postupku nije osporavao valjanost temeljenog kolektivnog ugovora, a niti Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu.

Ni okolnost da tuženika nema ovlasti niti tehničkih mogućnosti mijenjati način obračuna i isplate plaće, koju za tuženika kao javnu ustanovu, sukladno Odluci Vlade RH o uspostavi i održavanju usluge centraliziranog obračuna plaća i dr., vrši Centralni obračun plaća COP, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Ovo stoga što se pozivom na podzakonski akt ne može umanjiti plaća na koju radnik ima pravo po zakonu.

Neosnovano tuženik prigovara da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pada realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, članak VII. stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III. proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio DZS-a RH vidljivo je da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Štoviše, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz članak IV. stavak 5. izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV. stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu, bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. Iz navedenog proizlazi da je tuženik tužitelju počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaće po osnovici od 5.415,37 kn, pa je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće u utuženom razdoblju pravno osnovan.

Prema tome, kako su za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno sa siječnjem 2017. bili ispunjeni uvjeti iz odredbe članak III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojim je određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn, kada rast realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno bude prosječno 2% ili više, te kako razlika između obračuna po osnovici od 5.415,37 kn i isplaćene bruto plaće od veljače 2016. do zaključno sa siječnjem 2017. iznosi 7.085,77 kn bruto s mjesečnim iznosima navedenim u stavku prvom izreke, to je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je naložio tuženiku isplatu predmetnog iznosa tužitelju sa pripadajućim zateznim kamatama.

Ovdje valja dodati da je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj dana 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

No, kako je odredbom čl. 9. st. 3. ZR-a propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Budući da je primjena Izmjena i dopuna Sporazuma trajala do 26. siječnja 2017., a ista predstavlja za tužitelja povoljnije pravo, to mu pripada pravo na isplatu razlike plaće i za siječanj 2017.

Budući da je prvostupanjski sud pobijanu presudu donio u skladu s naprijed navedenim propisima, valjalo je odbiti žalbu tuženika.

Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl 29. ZOO-a kad je tuženika obvezao na isplatu zatezne kamate. Naime, prema odredbi čl. 92. ZR-a plaća isplaćuje najkasnije do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, ako drukčije nije uređeno kolektivnim ugovorom, pa tužitelju na svaki pojedini iznos razlike plaće pripada zatezna kamata za razdoblje od 16. mjesecu do isplate.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi u točki I. i III. izreke, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Presuda suda prvog stupnja u točki 2. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 9. svibnja 2022.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara