Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 26 Gž-555/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. Đ., OIB: …, iz R., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u K., protiv tuženika M. G., OIB: …, iz R., kojeg zastupa punomoćnik H. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-445/2020-10 od 24. rujna 2021., dana 9. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-445/2020-10 od 24. rujna 2021.:

- potvrđuje pod toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 26. prosinca 2012. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- preinačuje u dijelu toč. I. izreke kojim je dosuđen iznos od 1.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zateznom kamatom i kunska protuvrijednost iznosa od 5.000,00 EUR i odbija zahtjev tužitelja,

- potvrđuje pod toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.452,05 kn sa zateznom kamatom, a preinačuje u preostalom dijelu dosuđenog troška i odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova u iznosu od 1.762,55 kn sa zateznom kamatom.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 166,70 kn, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

"I. Nalaže se tuženiku M. G., iz R., OIB: … da isplati tužitelju M. Đ., iz R., OIB: … novčani iznos od 6.000,- EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 26. studeni 2012. godine, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim na taj iznos od dana 26. studenog 2012. godine do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine, pa do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku M. G., iz R., OIB: … da naknadi tužitelju M. Đ., iz R., OIB: … parnične

troškove

u

iznosu

od

5.178,60

(pettisućastosedamdesetosamkunašezdesetlipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim na taj iznos, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude (24. rujna 2021.) pa do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), ne predlažući način postupanja drugostupanjskog suda.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj P-112/2016-11 od 20. listopada 2017. predugovor o kupoprodaji nekretnina, koji je zaključen 25. studenog 2011. između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca, kao prividan (fiktivni) pravni posao, utvrđen ništetnim i da taj pravni posao udovoljava pretpostavkama za valjanost ugovora o zajmu iz razloga što je temeljem tog ugovora tužitelj (kao zajmodavatelj) pozajmio tuženiku (kao zajmoprimatelju) iznos od 5.000,00 EUR s kamatom od 1.000,00 EUR i rokom povrata zajma do 25. studenog 2012.;

- da nije osnovan prigovor zastare jer je podnošenjem tužbe u predmetu broj P- 112/2016 radi utvrđenja ništetnosti predugovora o kupoprodaji nekretnina dana 23. veljače 2016. prekinuta zastara, da je zastara ponovno počela teći 7. srpnja 2020. kada je tužitelj saznao da je pravomoćna presuda o utvrđenju ništetnosti i do 28. kolovoza 2020. kada je podnesena tužba u ovom postupku nije protekao zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., u daljnjem tekstu: ZOO);

- da je tuženik istakao prigovor radi prijeboja navodeći da mu tužitelj duguje 15.000,00 kn temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Karlovcu broj P- 112/2016 od 20. listopada 2017., te da prigovor nije osnovan jer je tražbina tuženika utvrđena u kunama kao sredstvu plaćanja, dok je tražbina tužitelja vezana uz valutu EUR kao sredstvu plaćanja, što znači da se radi o istovrsnim potraživanjima ali različite kvalitete pa je tuženik morao predložiti financijsko vještačenje da bi se tražbina tužitelja utvrdila u kunama (kao što je i tražbina tuženika), radi čega prigovor radi prijeboja nije osnovan.

6. Na temelju navedenog prvostupanjski sud zaključuje da predugovor o kupoprodaji kao ništetan pravni posao udovoljava pretpostavkama za valjanost ugovora o zajmu u smislu čl. 325. ZOO-a, te kako je tuženik pozajmio od tužitelja iznos od 5.000,00 EUR i obvezao se do 25. studenog 2012. vratiti tužitelju 5.000,00 EUR i 1.000,00 EUR na ime kamate i da tuženik obvezu nije ispunio, to je toč. I. izreke presude sud obvezao tuženika isplatiti tužitelju iznos od 6.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan 26. studeni 2012., sa zateznom kamatom od 26. studenog 2012. do isplate.

7. U žalbi tuženik navodi da ne spori obvezu u visini od 5.000,00 EUR, ali osporava obvezu u iznosu od 6.000,00 EUR (odnosno isplatu za 1.000,00 EUR) jer nije jasno na temelju čega je sud utvrdio da je tuženik pozajmio od tužitelja iznos od 6.000,00 EUR. Osporava dosuđenu zateznu kamatu na kunske iznose jer je između stranaka pozajmljen novac u valuti EUR pa i kamata „treba biti na devize“. Osporava stajalište prvostupanjskog suda o prigovoru zastare jer bi po ugovoru o zajmu zastara nastupila "među fizičkim osobama", te osporava i stajalište suda o istaknutom prigovoru radi prijeboja.

8. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi žalbenim navodima, prihvaća stajalište prvostupanjskog suda i predlaže žalbu odbiti. Ukazuje da je 30. siječnja 2020. doneseno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. U konkretnom slučaju presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-112/2016-11 od 20. listopada 2017. stekla je svojstvo pravomoćnosti 20. svibnja 2020., kada je počela teći zastara za potraživanje tužitelja i zastara nije nastupila do podnošenja tužbe 28. kolovoza 2020.

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 6.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan 26. studenog 2012. sa zateznom kamatom od 26. studenog 2012. do isplate, a temelji se na činjeničnim tvrdnjama da je predugovor o kupoprodaji nekretnine od 25. studenog 2011., koji je sklopljen između stranaka, utvrđen ništetnim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj P-112/2016-11 od 20. listopada 2017., da je u tom postupku utvrđeno da je tužitelj isplatio tuženiku iznos od 5.000,00 EUR i da se tuženik obvezao vratiti tužitelju iznos od 6.000,00 EUR u roku od godinu dana od sklapanja predugovora o kupoprodaji nekretnina, odnosno do 25. studenog 2012. i da tuženik obvezu za povrat novčanog iznosa nije ispunio.

10. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao isplatiti tužitelju kunsku protuvrijednost novčanog iznosa od 6.000,00 EUR.

11. U predmetu broj P-112/2016 predugovor o kupoprodaji nekretnine od 25. studenog 2011. utvrđen je ništetnim pravnim poslom radi toga što je fiktivan (prividan, simulirani) pravni posao. Navedeni predugovor nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, nego je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori samo privid – fikcija pri sklapanju ugovora, što je utvrđeno u postupku broj P- 112/2016 iz sadržaja samog predugovora, te iskaza stranaka i svjedoka. Posljedica takvog ugovora je da nije nastao, niti proizvodi pravne učinke među ugovornim stranama što proizlazi iz same odredbe čl. 285. st. 1. ZOO-a. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 2357/2015-3 od 2. veljače 2016. izrazio pravno shvaćanje da posljedica prividnog ugovora nije njegova ništavost (ništetnost), već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka jer je nepostojeći (neegzistirajući) pravni posao, kao i da ugovor koji ne postoji ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prinudnim propisima ili moralu društva.

12. Prvostupanjski sud u ovom postupku na temelju cjelokupnog stanja spisa broj P- 112/2016 i iskaza stranaka iz tog postupka, koji su pročitani u ovom prvostupanjskom postupku uz izričitu suglasnost obiju stranaka, utvrđuje da predugovor o kupoprodaji nekretnine od 25. studenog 2011., kao fiktivni pravni posao koji nije pravno nastao, udovoljava zakonskim pretpostavkama za valjanost ugovora o zajmu

13. Zaključak prvostupanjskog suda da prividni predugovor o kupoprodaji nekretnine udovoljava zakonskim pretpostavkama za valjanost ugovora o zajmu nije pravilan.

13.1. Kako u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu kojim je tužitelj pozajmio tuženiku iznos od 5.000,00 EUR nije bilo dopušteno pozajmljivanje strane valute u tuzemstvu primjenom čl. 15. i čl. 17. st. 2. Zakona o deviznom poslovanju (Narodne novine br. 96/03., 140/05., 132/06., 150/08., 92/09., 153/09., 133/09., 145/10.), to je u konkretnom slučaju ugovor o zajmu ništetan u smislu čl. 322. st. 1. ZOO-a.

13.2. U tom slučaju ocjena osnovanosti zahtjeva za vraćanje isplaćenog na temelju ništetnog pravnog posla temelji se na čl. 323. st. 1. ZOO-a koji propisuje da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora (…), a što valja povezati s čl. 166. st. 1. ZOO-a koji propisuje da se ispunjenje sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obaveze pa niti dužnik može ispuniti obvezu nečim drugim, a niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo. Identično stajalište izraženo je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1101/2021-2 od 15. veljače 2022., Rev 3094/2015-2 od 5. svibnja 2020. i dr.

14. To u konkretnom slučaju znači da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 5.000,00 EUR koji je primio, sa zateznom kamatom od dospijeća obveze do isplate koja se i na devizne iznose određuje primjenom čl. 29. st. 2. ZOO-a, odnosno da tužitelj nema pravo na isplatu kunske protuvrijednosti navedenog iznosa, ali niti pravo na isplatu iznosa od 1.000,00 EUR (niti kunske protuvrijednosti) na ime kamate, obzirom taj iznos tuženiku nije isplaćen.

15. Vezano uz prigovor zastare odlučno je pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s prve sjednice od 30. siječnja 2020. (Su-IV- 47/2020-2) koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“, pa kako je ništetnost ugovora o zajmu ustanovljena u ovom postupku u okviru prethodnog pitanja za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu, to zastara nije nastupila.

16. Prigovor radi prijeboja prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim iz razloga navedenih pod toč. 14. obrazloženja, ali o prigovoru nije odlučeno na način da je odbijen u izreci presude. Kako tuženik nije predložio parničnom sudu da se presuda dopuni na način da sud odluči o prigovoru radi prijeboja u izreci presude u smislu čl. 339. st. 1. ZPP-a, to se primjenom st. 2. citirane zakonske odredbe smatra da je prigovor povučen.

17. Obzirom na navedeno ovaj sud je djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu tuženika, te djelomično potvrdio i djelomično preinačio prvostupanjsku presudu kako je navedeno pod toč. I. izreke ove presude temeljem čl. 373.a st. 1. i 2. ZPP-a.

18. O troškovima postupka ovaj sud je odlučio primjenom čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 155. st. 1. ZPP-a utvrdio troškove tužitelja koji su bili potrebni za vođenje parnice (navedene pod toč. 17. obrazloženja), te ih odmjerio pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/19., 92/21.) u ukupnom iznosu od 5.178,60 kn, a koje niti tuženik sadržajno ne pobija u žalbi. Obzirom na uspjeh tužitelja u omjeru od 83,33% i uspjeh tuženika u omjeru od 16,67%, tužitelj ima pravo na naknadu troškova u omjeru od 66,66% temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a, odnosno u iznosu od 3.452,05 kn, pa je za taj iznos potvrđena toč. II. izreke prvostupanjske presude primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a, a u preostalom dijelu je preinačena primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova u iznosu od 1.726,55 kn.

19. Tuženik ima pravo na trošak sastava žalbe razmjerno uspjehu u odluci o glavnoj stvari od 16,67%, što prema zatraženom iznosu od 1.000,00 kn za sastav žalbe primjenom Tbr. 10. toč. 1. Tarife iznosi 166,70 kn, dok nema pravo na trošak sudske pristojbe koji nije zatražen određenim zahtjevom u smislu čl. 164. st. 2. ZPP-a.

20. Trošak sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe nije bio potreban za odlučivanje u žalbenom postupku u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, pa je zahtjev tužitelja odbijen toč. III. izreke ove presude.

U Varaždinu 9. svibnja 2022.

Sutkinja

Sanja Bađun, v.r.