Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1382/2021-2

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ankici Matić, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja H. M. O. d.o.o. za poslovno savjetovanje, Z., OIB: ... koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. i p. iz Z. protiv tužene K. J. iz G., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj Povrv-182/2021-8 od 2. lipnja 2021., 9. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj Povrv-182/2021-8 od 2. lipnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

"I Utvrđuje se da je tužba tužitelja H. M. O. d.o.o. Z., OIB. ..., protiv tuženika K. J. iz G., OIB: ..., radi isplate, povučena te se u cijelosti ukida platni nalog – rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika M. K. iz B., broj Ovrv- 3792/2019. od 12. studenoga 2019.

II Nalaže se tuženiku K. J. iz G., OIB: ... da tužitelju H. M. O. d.o.o. Z., OIB: ..., naknadi troškove postupka u iznosu od 1,640,63 kn, u roku od 8 dana.

III Preko dosuđenog iznosa troškova postupka u točci II, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka se odbija."

2. Protiv tog rješenja pravodobno se žali tužitelj i pobija ga u dijelu pod točkom III. izreke, kojom je odbijen njegov zahtjev naknadu troškova postupka preko iznosa dosuđenog točkom II. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP). Žalbenom sudu predlaže preinaku pobijanog rješenja na način da mu se dosude daljnji troškovi postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Najprije je navesti kako, protivno tužiteljevim žalbenim navodima, pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredbi postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer se pobijano rješenje može ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja, te sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama.

6.1. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet spora u ovoj pravnoj stvari bio tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 8.367,71 kn sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 16. listopada 2019. do isplate.

6.2. Također proizlazi kako je tuženica za vrijeme trajanja postupka djelomično podmirivala tražbinu, uplaćujući otprilike jednom mjesečno određeni iznos na ime duga, o čemu je obavještavala tužitelja i sud. Nesporno je da je tuženica izvršila ukupno 15 uplata na ime predmetnog duga, plaćajući:

- 7. siječnja 2020. iznos od 1.600,00 kn,

- 5. veljače 2020. iznos od 1.300,00 kn,

- 5. ožujka 2020. iznos od 1.000,00 kn,

- 3. travnja 2020. iznos od 1.100,00kn,

- 5. lipnja 2020. iznos od 450,00 kn,

- 3. srpnja 2020. iznos od 450,00 kn,

- 4. kolovoza 2020. iznos od 400,00 kn,

- 4. rujna 2020. iznos od 450,00 kn,

- 5. listopada 2020. iznos od 400,00 kn,

- 5. studenog 2020. iznosu od 450,00 kn,

- 4. prosinca 2020. iznos od 550,00 kn,

- 5. siječnja 2021. iznos od 450,00 kn,

- 5. veljače 2021. iznos od 450,00 kn,

- 5. ožujka 2021. iznos od 500,00 kn i konačno

- 2. travnja 2021. iznos od 1.190,00 kn, odnosno ukupno 10.740,00 kuna, čime je tužiteljeva tražbina u cijelosti podmirena.

6.3. Nakon posljednje uplate, odnosno podmirenja tražbine u cijelosti, tužitelj je podneskom od 23. travnja 2021. povukao tužbu u cijelosti i zatražio troškove postupka pozivajući se na primjenu odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a.

6.4. Prvostupanjski je sud obvezao tuženicu na naknadu troškova u iznosu od 1.640,63 kuna, odmjeravajući tužiteljeve troškove prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje, uvažavajući činjenicu da je tuženica djelomično podmirivala tražbinu. Za preostali zatraženi trošak, sud je obio tužiteljev zahtjev kao previsoko postavljen, s obzirom na činjenicu da je tužiteljica djelomično otplaćivala tražbinu.

7. Tužitelj u žalbi iznosi stajalište da je prvostupanjski sud pogrešno vrednovao uplate koje je tuženica izvršavala tijekom postupka. Kao prvo ističe da je, sukladno pravilima obveznog prava o uračunavanju kamata i troškova, tužiteljica svojim uplatama najprije otplaćivala troškove, potom kamate i tek na kraju glavnicu. Nadalje, ističe kako je prvostupanjski sud počinio relativno bitno povredu postupovnih odredbi pogrešno utvrđujući vrijednost predmeta spora, zbog čega je posljedično došlo do pogrešne primjene odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22.). Navodi kako nije bilo mjesta smanjenju vrijednosti predmeta spora jer tužitelj tijekom postupka nije povlačio tužbu niti smanjivao vrijednost predmeta spora.

8. Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a, tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Iznimno od ovog pravila, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik (čl. 158. st. 2. ZPP- a).

9. Iz citiranih odredbi proizlazi da je tužitelj, da bi ostvario pravo na naknadu troškova postupka kod udovoljenja tužbenom zahtjevu od strane tuženika, dužan povući tužbu odmah nakon što je njegovom zahtjevu udovoljeno, odnosno prvom sljedećom parničnom radnjom, makar to udovoljenje, odnosno povlačenje, bilo i djelomično.

10. U konkretnom je slučaju tužitelj podneskom od 13. svibnja 2020. (u kome je trenutku, prema uplatnicama koje prileže spisu i koje kasnije tužitelj nije osporio, tuženica već podmirila iznos od 5.000,00 kuna) obavijestio sud da zbog okolnosti pandemije nije u mogućnosti provjeriti uplate, te se obvezao isto provjeriti i u skladu s tim postaviti tužbeni zahtjev. Ipak, tužitelj nije postupio na navedeni način nego je kasnije tijekom postupka suglasno s tuženicom predlagao zastoj, a potom i nastavak postupka, da bi tek nakon posljednje uplate povukao tužbu u cijelosti.

11. Stoga, budući da je tijekom postupka tražbina djelomično podmirivana od strane tuženice, a tužitelj nije sukladno uplatama tuženice djelomično povlačio tužbu, po ocjeni ovog suda, tužitelj nije ispunio pretpostavke za naknadu troškova postupka nakon povlačenja tužbe prema odredbi čl. 158. st. 2 ZPP-a.

12. Zbog svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a, odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

Split, 9. svibnja 2022.

Sutkinja:

Ankica Matić, v. r.