Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, S. Radića 27

Poslovni broj: REF 24 : P-383/2019-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu toga suda Damiru Palatinuš, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga više sudske savjetnice- specijaliste Narcise Bukač, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d., Z., OIB , zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz O. društva H. & partneri iz Z., protiv tuženika Udruge V. T., V. T., OIB …, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika A. o. d.d., Z., OIB…, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz O. društva G. & partneri iz Z., radi isplate iznosa od 3.400,00 kn, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 13. travnja 2022. godine, uz objavu 9. svibnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Udruga V. T., V. T., OIB … da tužitelju C. o. d.d., Z., OIB: … isplati iznos od 3.400,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. kolovoza 2016. do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br.35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 7.650,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 9. svibnja 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, također u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Kod ovog suda tužitelj C. o. d.d. Z. protiv tuženika Udruga V. T. iz V. T. podnesao je tužbu radi isplate.

2.U tužbi se navodi da je dana 2. kolovoza 2016. oko 13,20 sati došlo do prometne nezgode na županijskoj cesti broj … na način da je pred vozilo reg. oznake BJ … kojim je upravljala M. M. i koja se kretala iz smjera V. T. u smjeru Š., u jednom trenutku iz putnog jarka uz desni rub kolnika istrčala srneća divljač, te oštetila prednji desni dio vozila. Uslijed navedenog udara, srneća divljač je uginula na mjestu događaja, a pronađena je u putom jarku uz zapadni rub kolnika, a na automobilu je nastala materijalna šteta. O događaju je obaviještena P. B. koja je sačinila potvrdu broj … od 11. kolovoza 2016. Za područje gdje je došlo do prometne nezgode nadležna je Udruga V. T. iz V. T. iz čijeg lovnog područja je divljač istrčala na kolnik, a sve kako proizlazi iz potvrde P. B. za koju tužitelj navodi da se ima smatrati javnom ispravom. Osobni automobil na koji je naletjela srneća divljač bio je na dan nastanka štetnog događaja osiguran kod tužitelja policom osiguranja broj …. Tužitelj je temeljem zaključene police kasko osiguranja za oštećeno vozilo, a temeljem prijave štete i nakon sređivanja osnovanosti podnesenog zahtjeva 24. kolovoza 2016. izvršio plaćanje nastale štete u iznosu od 3.400,00 kn. Lovištem iz kojeg je divljač izašla na cestu gospodari tuženik, no tuženik je, odnosno njegov osiguravatelj u izvansudskom regresnom postupku otklonio svoju odgovornost za refundaciju štete tužitelju. Za štetu nastalu od divljači odgovara se po objektivnoj odgovornosti, a u svezi s odredom iz članka 1064. ZOO-a prema kojemu za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Naime, tužitelj navodi da divljač na javnoj cesti neprijeporno predstavlja opasnu stvar. Odgovornost tuženika tužitelj smatra da treba cijeniti kroz odredbe Zakona o lovstvu i ZOO-a, a što proizlazi iz rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I/6264/14 od 4. ožujka 2015. kojim nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 50. stavak 1. Zakona o cestama. Stajalište je Ustavnog suda da se članak 50. stavak 1. Zakona o cestama ni na koji način ne odnosi na pitanje odštetne odgovornosti osoba koje gospodare lovištima, odnosno da odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja Zakona o cestama, već je njihova odgovornost i to kao objektivna odgovornost uređena i nadalje Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava, a članak 50. stavak 1. Zakona o cestama (odgovornost po načelu krivnje) tiče se isključivo odštetne odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara javne ceste. Tužitelj ističe da su prema članku 31. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu ("Narodne novine" br. 99/99, 29/02 i 49/01) odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba. Divljač, u konkretnom slučaju srneća divljač, koja je istrčala na cestu predstavlja opasnu stvar. Prema članku 1063. ZOO-a šteta nastala u svezi s opasnom stvari smatra se da potiče od te stvari osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Prema članku 86. Zakona o lovstvu propisano je da za štetu koju divljač počini u lovištu odgovara lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi pod uvjetom da je oštećenik poduzeo potrebne mjere za sprječavanje štete od divljači koje je bio dužan poduzeti, a smatra se da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta ako lovoovlaštenik ne dokaže suprotno, no ako dokaže suprotno i dalje je deliktno odgovoran, ali stječe pravo na odstrjel divljači koja je počinila štetu. Tužitelj navodi da iz priloženih dokaza ne proizlaze okolnosti koje bi upućivale na odgovornost vozača M. M. koja je upravljala osobnim automobilom osiguranim kod tužitelja, a niti postoje neke druge okolnosti za oslobođenje tuženika od odgovornosti u smislu članka 1067. stavak 1. i 2. ZOO-a (viša sila, radnja oštećenika ili treće osobe). Osiguravatelj tuženika je u postupku mirnog rješavanja regresnog zahtjeva u potpunosti neosnovano otklonio postavljeni zahtjev ističući da u konkretnom slučaju postoji odgovornost Ž. uprave za ceste budući da isti na zahtjev tuženika nisu postavili prometni znak. Navedena činjenica prije svega nije dokazana (iz dopisa koji je tužitelju dostavljen uz odluku o otklonu uopće nije evidentirano za koje prometnice je tuženik tražio postavljanje znak, a ista nije niti od utjecaja na odgovornost tuženika, koja je, kako je već navedeno, objektivna te je na tuženiku teret dokaza, odnosno isti bi po pretpostavkom da je zaista tražio postavljanje znaka, morao dokazati da bi prometna nezgoda bila izbjegnuta da je na navedenoj dionici ceste postojao znak "divljač na cesti"). Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka, a kako smatra da za nastanak štetnog događaja postoji odgovornost tuženika, te temeljem članka 963. ZOO-a nakon provedenog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.400,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. kolovoza 2016. do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3.U odgovoru na tužbu koji je kod ovog suda zaprimljen 3. lipnja 2019. (list 37-38) tuženik navodi da otklanja odgovornost jer se ne osjeća kriv niti smatra da je dužan naknaditi iznos koji tužitelj potražuje od njega iz razloga što je dana 21. rujna 2011. tuženik zaprimio od tužitelja regresni zahtjev broj … za naknadu štete na vozilu reg. oznake BJ… vlasništvo B. M. koje je bilo oštećeno dana 2. kolovoza 2016. uslijed naleta vozila na divljač koja je pretrčavala kolnik Ž. – … između mjesta V. T. i Š. u lovište koje u zakupu ima Udruga V. T. S obzirom da je u vrijeme prometne nezgode Udruga V. T. imala važeću policu osiguranja kod osiguravajuće kuće J. o. o istom su dopisom broj … od 21. rujna 2017. obavijestili podnositelja zahtjeva C. o. d.d. i zamolili ih da se u navedenoj osiguravajućoj kući obrate za naknadu predmetne regresne štete. Nakon toga, 6. studenog 2017. zaprimili su od tužitelja ponovni poziv za plaćanje regresnog duga pod navedenim brojem na koji su odmah reagirali i odgovorili dopisom … od 6. studenog 2017. u kojemu su ponovno obavijestili podnositelja zahtjeva o važećoj polici osiguranja kod osiguravajuće kuće J. o. pri čemu su naveli i broj police na koju se mogu pozvati. Istom prilikom, ustupili su podatke od predsjednika udruge J. A. i tajnika udruge D. H. s njihovim brojevima telefona za kontakt po eventualnoj potrebi, te se napominje da su navedene dopis upućivali na e-mail pravne zastupnice tužitelja M. D.. Nakon toga, 7. prosinca 2017. od osiguravajuće kuće J. o. zaprimili su dopis broj … od 30. studenog 2017. u kojem su tražili očitovanje lovačke udruge o štetnom događaju zbog kojeg je tužitelj postavio regresni zahtjev što je bio znak da je postupak naplate regresnog zahtjeva krenuo svojim uobičajenim tokom, te su dopisom broj … od 8. prosinca 2017. odgovorili J. o.. Tuženik napominje da nikada nisu zaprimili nikakvu opomenu pred tužbu kako tužitelj navodi, a s obzirom da je predmet dobio sudski epilog, tuženik zaključuje da je nastao problem između osiguravajućih kuća J. o. i C. o., te smatra da isto ne bi smjelo imati posljedice za Udrugu V. T. koja ni u jednom trenutku nije ignorirala događaj, nego kao odgovorna strana uredno osigurava lovište i uvijek pravovremeno reagira na sve zahtjeve za naknadu štete i stoga je tuženik slijedom navedenog predložio da se tužba odbaci kao neosnovana.

4.Tijekom postupka sud je rješenjem br. P-383/2019-22 od 19. svibnja 2021. (list 114-115) prihvatio sudjelovanje A. o. d.d. Z. kao umješača na strani tuženika, a sve s obzirom jer je ocijenio da A. o. d.d. ima pravni interes da tuženik uspije u parnici jer prema sklopljenoj polici o osiguranju tuženik ima pravo regresa prema A. o. d.d. u okviru osigurane svote za eventualno dosuđeni iznos tužitelju povodom štetnog događaja uslijed kojeg tužitelj potražuje naknadu štete u ovom predmetu.

5.U podneska koji je umješač dostavio sudu 5. siječnja 2021. (list 102) isti navodi da je dana 9. prosinca 2020. zaprimio obavijest suda o predmetnoj parnici, te da ima pravni interes za sudjelovanje s obzirom da je na dan 2. kolovoza 2016. s tuženikom imao zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti lovačkog društva za štete počinjene trećim osobama za štete od lovišta broj … broj police … sa iznosom svote osiguranja od 50.000,00 kn. Nadalje se navodi da su sastavni dio navedenog ugovornog odnosa Uvjeti za osiguranje imovine i Uvjeti za osiguranje odgovornosti, te su sva prava i obveze osiguratelja za isplatom naknade štete oštećenicima po polici osiguranja regulirana navedenim uvjetima, te stoga se ističe da se obveza osiguratelja, kako prema osiguraniku, tako i prema trećima osobama utvrđuje sukladno navedenim uvjetima osiguranja. Navedenom policom osiguranja ugovorena je odbitna franšiza po svakoj šteti 1.000,00 kn odnosno u svakom pojedinom štetnom događaju tuženik je u obvezi snositi dio štete i to u iznosu od 1.000,00 kn. Umješač nadalje ističe kako je u ovoj fazi postupka onemogućen s iznošenjem novih činjenica i dokaza, te da je propust osiguranika, ovdje tuženika, da je na vrijeme obavijestio svog osiguratelj o otpočetoj parnici, te stoga isto ide na štetu tuženika i ne može se tuženik pozivati na intervencijski učinak presude koja će biti donijeta u predmetnoj pravnoj stvari. Umješač navodi da se osporava odgovornost tuženika jer je tuženik 14. listopada 2015. zatražio od Ž. cesta B.- b županije postavljanje prometnog znaka na dionici ceste na kojoj je došlo do naleta na divljač, te je znak postavljen gotovo nakon 2 godine. Nadalje, umješač ističe odredbu članka 50. Zakona o cestama iz koje proizlazi da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, dok je stavkom 2. navedenog članka pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovoran za štetu ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, te stoga umješač navodi da tuženik nije odgovoran za štetu jer za istu odgovara pravna osoba koja upravlja cestom i to zbog neoznačavanja ceste potrebnom prometnom signalizacijom i opremom. Umješač ne osporava visinu štete, već osporava zatraženi tijek zateznih kamata i stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu parničnih troškova umješaču.

6.Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u izvješće PU B.-bilogorske, Postaja prometne policije B. od 11 . kolovoza 2016. (list 4), presliku police osiguranja (list 5), prijavu štete i odštetni zahtjev (list 6-7), presliku vozačke dozvole (list 8-9), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih druga ili lijekova u organizmu (list 10) obračun štete (list 11-12), fotografije vozila (list 13 -19) izjavu o namirenju (list 20), izvadak po transakcijskom računu (list 21), uvjete za osiguranje automobilskog kaska (list 22- 28), dopis tužitelja od 7. studenog 2017. (list 29), dopise tužitelja od 20. listopada 2017. (list 29-31), opomenu pred tužbu (list 32), očitovanje J. o. d.d. (list 33), dopis tuženika od 21. rujna 2017. (list 40), dopis tužitelja od 20. listopada 2017. (list 41), dopis tuženika od 6. studenog 2017. (list 42), dopis J. o. d.d. od 30. studenog 2017. (list 43), dopis tuženika od 8. prosinca 2017. (list 44), policu osiguranja (list 52-54), dokumentaciju očevida (list 57-62), službenu zabilješku (list 63), ispis dojave (list 65), dopis tužitelja od 8. kolovoza 2016. (list 67), obavijest Postaje prometne policije B. od 12. ožujka 2018. (list 68), dopis J. o. od 22. veljače 2018. (list 69), dopis tuženika od 14. listopada 2015. (list 70), dopis tuženika br. … (list 71), Očitovanje Uprave od 5. travnja 2018. (list 74), uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka M. M. (list 94), svjedoka D. M. (list 95), te J. M. (list 95), izvršen je uvid u očitovanje Uprave od 14. svibnja 2018. (list 106), te je uz suglasnost stranaka izvršen je uvid i pročitan nalaz i mišljenje prometnog vještaka T. P. (list 122-130).

7.Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

8.Iz službene zabilješke o postupanju, foto dokumentacije očevida, te ispisa dojave za događaj (list 56-65), iskaza svjedoka M. M. (list 94) i J. M. (list 95) proizlazi da se je dana 2. kolovoza 2016. na županijskoj cesti … dogodila prometna nezgoda na način da je iz putnog jarka istrčala srneća divljač pred vozilo koji je upravljala M. M. reg. oznake BJ … koja se je kretala iz smjera V. T. u smjeru Š., te je došlo do prometne nezgode uslijed koje je na automobilu nastala materijalna šteta.

9.Uvidom u presliku police osiguranja broj … (list 5) utvrđeno je da je osobni automobil reg. oznake na BJ … na dan štetnog događaja bio osiguran kod tužitelja, te je temeljem navedene police, a uzimajući u obzir prijavu i izvid štete (list 6-7, 11- 12), dana 24. kolovoza 2016. tužitelj izvršio plaćanje u iznosu od 3.400,00 kn (list 21).

10.Kako bi se utvrdila dinamika prometne nezgode, te visina štete, provedeno je prometno-tehničko vještačenje koje je povjereno prometnom vještaku T. P., te je dana 3. prosinca 2021. zaprimljen nalaz i mišljenje (list 122-130) iz kojeg proizlazi da je osobnim automobilom marke i tipa VW Golf …, reg. oznake BJ zapadnom prometnom trakom … iz smjera sjevera (V. T.) u pravcu juga (Š.) upravljala M. M., te je dolaskom na oko 1000 m od izlaska iz mjesta V. T. na dijelu … koji je položen u pravcu koji prema dokumentaciji očevida nije bio označen znakom opasnosti "divljač na cesti" i na kojemu je prometnim pravilom brzina ograničena na 90 km/h, prednjim krajnje desnim dijelom – desnim vrhom, brzinom od oko 62 ± 2,6 km/h udarila srneću divljač koja je istrčala na kolnik iz putnog jarka uz desni (zapadni) rub kolnika, dolazeći automobilu s desne prema lijevoj strani iz područja Udruge V. T. i koja je udarom odbačena van desno (zapadno) ruba kolnika u putni jarak gdje je uginula. U trenutku naleta na srneću divljač predmetni osobni automobil kretao se je brzinom od oko 62 ± 2,6 km/h. Iz stanja spisa predmeta, kao i iz očevidne dokumentacije nije se moglo zaključivati na bitne promjene brzine u periodu vremena koje je neposredno prethodilo prometnoj nesreći, te je onda tehnički korektno zaključivati kako se je i u tom periodu vremena osobni automobil kretao brzinom koja je bila jednaka sudarnoj, dakle brzinom 62 ± 2,6 km/h. Vozačica navedenog osobnog automobila poduzetom radnjom intenzivnog kočenja zaustavila bi automobil ispred mjesta naleta na srneću divljač da je radnju kočenja poduzela 3,2 s prije naleta i na mjestu udaljenom od oko 34,4 m ispred mjesta naleta, a u kojem se je trenutku srneća divljač mogla nalaziti udaljena za oko 32 m od mjesta naleta i u potpunosti izvan vidnog polja vozačice. U trenutku kada je srneća divljač sigurno mogla uči u vidno polje vozačice i predstavljati realnu opasnost, ista se je osobnim automobilom nalazila na oko 7 m ispred mjesta naleta, te bi u konkretnim uvjetima predmetne prometne nesreće do izbjegavanja naleta moglo doći da je vozačica u tom trenutku poduzela radnju intenzivnog kočenja, a pri svim brzinama ne većim od oko 20 km/h, dakle do izbjegavanja sudara

– udara u divljač, nije moglo doći niti pri kojoj realnoj brzini kretanja osobnog automobila na konkretnoj prometnici i na dijelu na kojem je dozvoljena brzina od 90 km/h obzirom da je u vrijeme u kojem je srneća divljač od ulaska u vidno polje vozačice mogla stići do ravnine naleta kraća i od osnovnog gubitka vremena u vremenskom tijeku poduzimanja radnje kočenja u nuždi. Prema kalkulaciji provedenoj u Audatex kalkulacijskom sistemu, a koji se bazira na cijenama originalnih rezervnih dijelova te normativima proizvođača, troškovi popravka oštećenja nastalih na osobnom automobilu osiguranika tužitelja iznose na dan davanja nalaza i mišljenja 8.497,54 kn s PDV-om, na dan podnošenja tužbe 6.421,10 kn s PDV-om, te na dan štetnog događaja i isplate štete 5.231,80 kn s PDV-om.

11.Sud je nalaz i mišljenje vještaka dostavio strankama i umješaču radi eventualnih primjedbi, no stranke i umješač nisu dostavili primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

12.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je isti dan u skladu s pravilima struke i znanosti, u skladu je s ostalim provedenim dokazima, te niti na koji način nije doveden u sumnju.

13.Uvidom u dopis tuženika koji je uputio Upravi, B.- b. županije od 14. listopada 2015. (list 70) utvrđeno je da se je tuženik obratio Upravi sa zahtjevom za postavljanje znakova "divljač na cesti" na županijskoj cesti na području općine V. T. gdje se nalazi lovište broj … T.-D. kojim gospodari tuženik te se navodi da lovištem prolazi županijska cesta broj … V. T.-Š. te bi znakove "divljač na cesti" trebalo postaviti u predjelu izvan naselja, a naročito je važna dionica navedene ceste na predjelu iza naselja M. u pravcu Š. do INI-ne mjerene stanice "3", te cestom od mjerene stanice "3" do planinarskog doma K. na županijskoj cesti …. U dopisu se nadalje napominje da je porasla populacija divljih svinja na šumskom području gdje prolaze navedene ceste, te se moli da se postave znakovi kako bi se spriječili materijalni izdaci s obzirom na štete koje se događaju, a nema znaka koji upozorava na opasnost prisutnosti divljač na cesti. Uvidom iz očitovanja Uprave B. b. županije od 14. svibnja 2018. (list 106) utvrđeno je da je Uprava zaprimila zahtjev tuženika od 14. listopada 2015. za postavljanje prometnih znakova "divljač na cesti", te da su znakovi postavljeni 15. ožujka 2017.

14.Iz navedenog proizlazi da se je dana 2. kolovoza 2016. na županijskoj cesti broj … dogodila prometne nezgoda na način da je M. M. upravljala osobnim automobilom reg. oznake BJ … u pravcu Š. iz mjesta V. T. koje mjesto nezgode nije bilo označeno znakom opasnosti "divljač na cesti" i na kojem mjestu prometnim pravilom je brzina bila ograničena na 90 km/h, te je vozilo prednjim desnim dijelom udarilo srneću divljač koja je istrčala na kolnik iz putnog jarka dolazećem automobilu s desne prema lijevoj strani iz područja kojim gospodari Udruga V. T. U trenutku naleta na divljač predmetni osobni automobil kretao se brzinom oko 62 ± 2,6 km/h, te bi u konkretnim uvjetima predmetne prometne nesreće do izbjegavanja naleta na divljač moglo doći da je poduzeta radnja kočenja, a pri svim brzinama ne većim od 20 km/h. Utvrđena visina štete nastale na vozilu na dan štetnog događaja i isplate utvrđena je u iznosu od 5.231,80 kn. Nadalje iz navedenog proizlazi da je Udruga V. T. dana 14. listopada 2015. podnesla zahtjev Upravi za postavljanje prometne signalizacije-znaka "divljač na cesti" prije predmetnog štetnog događaja, te je prometni znak postavljen nakon štetnog događaja, odnosno 15. ožujka 2017.

15.Tužitelj se u tužbi poziva na odredbu članka 1064. ZOO-a prema kojoj za štetu od opasne stvari odgovara vlasnik, dok je umješač na strani tuženika istaknuo da je tuženik prije štetnog događaja zatražio od Uprave postavljenje prometnog znaka "divljač na cesti" na dionici ceste gdje je došlo do naleta divljači, te je isti postavljen nakon spornog događaja i stoga umješač ističe odredbu članka 50. Zakona o cestama.

16.Naime, člankom 1. Zakona o cestama ("Narodne novine br. 84/2011

, 18/2013

, 22/2013

, 54/2013

, 148/2013

, 92/2014

, 110/2019

, 144/2021- dalje u tekstu: Zakona o cestama

) propisano je da se tim Zakonom uređuje pravni status javnih cesta i nerazvrstanih cesta, način korištenja javnih cesta i nerazvrstanih cesta, razvrstavanje javnih cesta, planiranje, građenja i održavanja javnih cesta, upravljanje javnim cestama, mjere za zaštitu javnih i nerazvrstanih cesta i prometa na njima, koncesije, financiranje i nadzor javnih cesta. Člankom 50. Zakona o cestama razvrstan je u Glavu IV pod nazivom „Mjere za zaštitu javnih cesta i prometa“ zbog čega taj članak nije moguće promatrati izvan konteksta predmeta uređenja Zakona o cestama u cjelini. Prema članku 50. stavak 1. Zakona o cestama za štetu trećim osobama nastaloj na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, a prema stavku 2. istog članka pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Navedeni članak ni na koji način se ne odnosi na odštetnu odgovornost osoba koje gospodare lovištem i koja odgovornost, kao i načela na kojima se ta odgovornost zasniva, nisu ni predmet uređenja Zakona o cestama, već je njihova odgovornost i to kao objektivna odgovornost, uređena Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava, konkretno Zakonom o obveznim odnosima u dijelu kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i koje odredbe nisu derogirane člankom 50. Zakona o cestama.

17.Pretpostavke odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjene su osim postojanja subjekta obveznog odnosa i odgovornosti za štetu (odgovorna osoba i oštećenik), štetne radnje štetnika (postupak kojim se oštećeniku nanosi šteta), šteta (umanjenje nečije imovine, sprečavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti), postupanje osobe koje svojim djelovanjem ili propuštanjem povrijedi neki propis (protupravnost) i uzročna veza ili kauzalni neksus odnosno veza koja mora postojati između štetne radnje i štete tako da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje.

18.Prema odredbi članka 50. Zakona o cestama, kao što je već prethodno navedeno, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač po osnovi krivnje ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

19.Imajući u vidu utvrđeni mehanizam nastanka štetnog događaja, nedvojbeno je da je šteta na vozilu nastala naletom na srneću divljač koja je pretrčavala kolnik javne ceste, te da je vozačica vozila mogla izbjeći nalet na srneću divljač samo u slučaju da se je kretala brzinom od 20 km/h na otvorenoj cesti na kojoj je ograničenje brzine 90 km/h dok se je kretala brzinom od 62 ± 2,6 km/h. Iz navedenog proizlazi da vozačica automobila nije protupravno postupala, odnosno da nije svojim postupanjem ni djelomično doprinijela nastanku štete, te stoga ne proizlazi uzročna veza između nastale štete i nepostavljanja prometnog znaka, pa imajući u vidu da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po principu krivnje, nije ostvarena jedna od pretpostavki za naknadu štete te pravne osobe.

20.Naime, Zakon o lovstvu („Narodne novine“ broj: 140/05., 75/09. i 153/09.) koji je važio u trenutku predmetne prometne nezgode, propisuje odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju počini divljač u lovištu. Javna cesta nije lovište pa se ne mogu primjenjivati odredbe Zakona o lovstvu koje propisuju odgovornost za štetu nastalu u lovištu. Srneća divljač kada naglo iskoči na cestu ili ju iznenada pretrčava i kada je mogućnost njenog uočavanja mala, opasna je stvar. Srna u prostoru njenog prirodnog staništa, obzirom na njene prirodne osobine nije opasna stvar, ali kad je u uvjetima koji su bili u trenutku prometne nesreće iznenada stupila na kolnik ispred vozila kojim je upravljala M. M., predstavljala opasnu stvar, a za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari prema odredbi članka 1063. i 1064. u vezi s člankom 1045. stavak 3. ZOO-a odgovoran je njezin vlasnik prema kriteriju objektivne odgovornosti bez obzira na krivnju. Zakon o lovstvu divljač definira kao zakonom određene životinjske vrste koje slobodno žive u prirodi, a na površinama namijenjenim za uzgoj ili intenzivni uzgoj i za razmnožavanje u svrhu lova i korištenja. Zakonom je normirano da je divljač dobro od interesa Republike Hrvatske i ima njezinu osobitu zaštitu. Divljač uglavnom obitava u lovištu (time da su Zakonom propisana vrsta lovišta), a lovištem upravlja lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova kojeg Zakon o lovstvu definira kao pravnu ili fizičku osobu (obrtnika), koja je stekla pravo lova na temelju Zakona o lovstvu. Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je divljač koja je uzrokovala štetu na vozilu tužitelja, na cestu izletjela s područja kojim gospodari tuženik. 21.Neosnovan je prigovor tuženika u pogledu promašene pasivne legitimacije jer je u trenutku predmetne prometne nezgode imao važeću policu osiguranja kod A. o. d.d. Z. budući da se odgovornost procjenjuje po objektivnoj odgovornosti, te činjenica da je tuženik imao zaključenu navedenu policu ne utječe i ne otklanja odgovornost tuženika jer je utvrđeno da se u konkretnom slučaju radi o srnećoj divljači koja je na prometnicu došla s područja kojim kao lovoovlaštenik gospodari tuženik, te je stoga tuženik odgovoran za nastanak štete jer šteta potječe od opasne stvari, odnosno divljači, a za koju je u smislu odredbe članka 1063. i 1064. u svezi sa člankom 1045. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima odgovoran tuženik prema kriteriju objektivne odgovornosti bez obzira na krivnju.

22.Imajući u vidu da je nesporno da tužitelj isplatio svom osiguraniku iznos od 3.400,00 kn dana 24. kolovoza 2016. temeljem zaključene police za oštećeno vozilo, a za koju štetu je odgovoran tuženik, na tužitelja kao osiguratelja, temeljem odredbe članka 963. stavak 1. ZOO-a prešlo je pravo na regresni zahtjev prema odgovornoj osobi za nastanak štete, odnosno u konkretnom slučaju tuženiku.

23. Slijedom svega naprijed navedenog, osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom imovinske štete, te je tužitelju dosuđen iznos od 3.400,00 kn, koji iznos tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom, a koji je i niži od iznosa štete koju je procijenio prometno tehnički vještak, a na dosuđeni iznos priznata je zakonska zatezna kamata tekuća od 25. kolovoza 2016., kao idućeg dana od dana isplate štete, sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a, budući se radi o novčanoj imovinskoj šteti koja dospijeva trenutkom nastanka štete, a to je dan kada je tužitelj taj novčani iznos isplatio osiguraniku tužitelja, pa sve do isplate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a, te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke presude.

24.Punomoćnik tužitelja potraživao je troškove zastupanja na ročištima 4. listopada 2019., 25. studenog 2020., 3. prosinca 2020., te 13. travnja 2022. u iznosu od 500,00 kn za svako ročište, za podneske od 1. listopada 2019. i 5. ožujka 2021. iznos od po 500,00 kn za svaki podnesak, za pristup ročištu za objavu presude iznos od 250,00 kn, na ime PDV-a iznos od 812,50 kn, na ime sudske pristojbe za tužbu iznos od 200,00 kn, na ime sudske pristojbe na presudu iznos od 200,00 kn, te na ime predujma za prometno vještačenje iznos od 3.500,00 kn , a što sveukupno čini iznos od 7.962,50 kn.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a., obzirom je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, pa ima pravo u cijelosti na naknadu opravdanog parničnog troška sve na teret tuženika. Naime navedeni zatraženi troškovi tužitelja osnovano su zatraženi, a pri tome uzimajući u obzir Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te ih je tuženik dužan naknaditi tužitelju u iznosu od 7.650,00 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 9. svibnja 2022. godine pa do isplate članak 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05 i 41/08, 125/11,78/15) i stoga je odlučeno kao u izreci presude.

Sud nije priznao tužitelju zatraženi trošak za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 250,00 kn s obzirom da nije pristupio ročištu za objavu presude, te mu stoga navedeni trošak niti ne pripada.

U Daruvaru 9. svibnja 2022. godine

Sudac

Damir Palatinuš

P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri primjerka nadležnom županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. O. društvo H. i partneri, Z.

2. Udruga V. T. iz V. T.

3. O. društvo G. & partneri, Z., n/o K. I.