Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2, Đakovo

Poslovni broj: 5. P-216/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sutkinja Ljerka Ljulj, u pravnoj stvari tužitelja M. F., OIB: …, iz Đ., zastupan po punomoćniku J. J., odvjetniku iz Đ., protiv tuženika C. o. d.d., OIB: …, iz Z., zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. & P. d.o.o., temeljem generalne punomoći deponirane kod Županijskog suda u Osijeku pod posl. br. 39. Su-529/2015, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave dana 12. travnja 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika P. G., odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu H. & P. d.o.o., Pisarnica O., dana 6. svibnja 2022. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava plaće koji se provode temeljem Suglasnosti o zapljeni od 13. studenog 2008. godine ovjerene po javnom bilježniku N. B. iz Đ. posl. br. Ov-21462/2008 kod poslodavca M. f., C. u., P. c. u. O.

II Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z., da tužitelju M. F. iz Đ., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.300,00 kn (slovima: tritisućetristokuna) sa zateznim kamatama koje teku od 6. svibnja 2022. godine kao dana presuđenja pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom radi proglašenja ovrhe nedopuštenom temeljem zaključka i rješenja u ovosudnom predmetu posl. br. Ovr-183/2021 od 3. svibnja 2021. godine, a kojim zaključkom se tužitelj upućuje pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa sredstava plaće koja se provodi temeljem Suglasnosti o zapljeni ovjerene po javnom bilježniku N. B. iz Đ. od dana 13. studenog 2008. godine pod posl. br. Ov-21462/2008 kod poslodavca M. f., C. u., P. c. u. O., a zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a.

2. Tužbu temelji na činjenici da potraživanje tuženika kao ovrhovoditelja u ovršnom predmetu ovog suda posl. br. Ovr-183/2021 potječe od ovršne isprave – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B. J. iz Z., posl. br. Ovrv-4832/2012 od 11. listopada 2012. godine koje je tuženik kao ovrhovoditelj svojedobno dostavio i Fini na postupanje – dopisom od 29. travnja 2016. godine.

3. Po prijedlogu Fine za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača – ovršenika je pred Općinskim sudom u Đakovu vođen postupak posl. br. 7. Sp-17/2020 koji je pravomoćno okončan rješenjem posl. br. 7. Sp-17/2020-9 od 3. ožujka 2020. godine, a istim rješenjem je odlučeno da se, ovdje tužitelj kao ovršenik, odnosno potrošač, oslobađa preostalih obveza u odnosu na vjerovnike, između ostalih i obveze prema tuženiku C. o. d.d. Z. kao ovrhovoditelju, stoga smatra da tuženik kao ovrhovoditelj suprotno ovoj pravomoćnoj odluci naplaćuje potraživanje, odnosno obvezu koje je tužitelj oslobođen provođenjem izvansudske ovrhe putem poslodavca, odnosno obustavom na plaći tužitelja kao ovršenika, a nesporno je upoznat s činjenicom da je te obveze tužitelj oslobođen, čime nastoji naplatiti svoje potraživanje u iznosu od 10.963,69 kn na nezakonit način, jer se radi o presuđenoj stvari. Ujedno je tijekom postupka dopunio gornje navode činjenicom da je tražbina tuženika kao ovrhovoditelja u cijelosti naplaćena ovrhom na plaći.

4. Tuženik u svom odgovoru na tužbu ne osporava da je kao ovrhovoditelj dostavio poslodavcu tužitelja kao ovršenika i to M. f., P. c. u. O., na postupanje suglasnost o zapljeni primanja ovjerenu kod javnog bilježnika N. B. iz Đ. pod posl. br. Ov-21462/2008 od 13. studenog 2008. godine prema kojoj ispravi tužiteljev poslodavac trenutno postupa, a također ne spori, da je tužitelj u jednostavnom postupku stečaja potrošača oslobođen od obveze koju je imao prema tuženiku temeljem ovršne isprave – javnobilježničkog rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv- 4832/2012, međutim, smatra pogrešnim navode tužitelja, da suglasnost o zapljeni primanja potječe od ovršne isprave – rješenja o ovrsi javnog bilježnika, jer je tužitelj u jednostavnom postupku stečaja potrošača oslobođen preostalih obveza isključivo u odnosu na ovršnu ispravu i to rješenje o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz Z. od 11. listopada 2012. godine posl. br. Ovrv-4832/2012, ali ne i u odnosu na potpuno drugu ovršnu ispravu – Suglasnost o zapljeni primanja posl. br. Ov-21462/2008.

5. Naime, tuženik nadalje smatra da gore spomenuta Suglasnost o zapljeni primanja potječe iz Ugovora o nenamjenskom kreditu broj: … zaključenog između S. b. d.d. i tužitelja kao ovršenika od 13. studenog 2008. godine, a upravo čl. 3. citiranog Ugovora o kreditu, tužitelj je kao korisnik kredita dao suglasnost da mu se zapljeni preko 1/3 njegovih stalnih mjesečnih novčanih primanja i da ih se izravno uplaćuje banci, a citirana suglasnost ima pravni učinak rješenja o ovrsi i s danom dostave ove suglasnosti pravne i fizičke osobe kod kojih ovršenik ostvaruje novčana primanja obvezne su postupiti po istom.

6. Usput, u odgovoru na tužbu ističe, da je ovjerenom izjavom o ustupu prava od 14. srpnja 2020. godine, koja je i dostavljena tužiteljevu poslodavcu je S. b. d.d. ustupila sva svoja potraživanja koja proizlaze iz Ugovora o kreditu broj: …, sklopljenog dana 13. studenog 2008. godine, između S. b. d.d. i tužitelja kao korisnika kredita, uključujući i sva prava koja proizlaze iz instrumenata osiguranja potraživanja, kao i prava i Suglasnosti o zapljeni, što znači da su sva prava prenijeta na tuženika, a koji je isplatom iznosa od 30.435,29 kn S. b. d.d. koji iznos predstavlja dugovanje, ovdje tužitelja kao ovršenika, odnosno kao korisnika kredita, upravo prema Ugovoru o kreditu stekao pravo namiriti se od tužitelja, s obzirom da ovršna isprava Suglasnost o zapljeni nije ukinuta, poništena, preinačena ili je na drugi način izgubila svoju djelotvornost, odnosno pravni učinak pa je stoga i istaknuti prigovor presuđene stvari tužitelja u cijelosti promašen pa predlaže tužitelja s tužbenim zahtjevom odbiti.

7. Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je pročitao priležeću dokumentaciju u spisu relevantnu za donošenje odluke o glavnoj stvari i to podnesak kojim ovdje tuženik kao ovrhovoditelj dostavlja poslodavcu tužitelja Suglasnost o zapljeni primanja sa Izjavom o ustupu i potrebi postupanja po istoj sa specifikacijom duga (list spisa 7 – 16), pročitao rješenje ovog suda posl. br. 7. Sp-17/2020-9 (list spisa 27 – 31), dopis o dostavi pravomoćnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika B. J. posl. br. Ovrv-4832/2012 (list spisa 26), rješenje o ovrsi javnog bilježnika B. J. posl. br. Ovrv- 4832/2012 (list spisa 21 – 25), Ugovor o nenamjenskom kreditu broj: … (list spisa 42

– 45).

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan. 9. Naime, među strankama nije sporno da je tužitelj kao korisnik kredita sa S. b. d.d. zaključio Ugovor o nenamjenskom kreditu broj: …, dana 13. studenog 2008. godine, nije sporno niti da je kod javnog bilježnika N. B. iz Đ. pod posl. br. Ov- 21462/2008 također 13. studenog 2008. godine ovjerena Suglasnost o zapljeni koju je tužitelj kao korisnik kredita dao S. b. d.d. S. s učinkom na sve pravne i fizičke osobe na koje se može odnositi, također nije sporno da je S. b. d.d. S. Izjavom o ustupu prava po ispravi od 14. srpnja 2020. godine izjavila da ustupa sva prava koja za S. b. d.d. S. proizlaze iz Ugovora o kreditu broj: …, sklopljenog dana 13. studenog 2008. godine između S. b. d.d. S. i ovdje tužitelja M. F. uključujući i sva prava koja proizlaze iz instrumenata osiguranja potraživanja.

10. Također je nesporno da je rješenjem o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz Z. posl. br. Ovrv-4832/2012 od 11. listopada 2012. godine, a koje je postalo pravomoćno i ovršno 6. ožujka 2015. godine određena ovrha radi prisilne naplate tuženikove tražbine kao ovrhovoditelja i nesporno je da je ovo pravomoćno rješenje o ovrsi JB tuženik kao ovrhovoditelj dostavio Fini dana 29. travnja 2016. godine radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika.

11. Isto tako je nesporno da je po prijedlogu Fine od 14. siječnja 2020. godine za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača M. F. iz Đ., ovdje tužitelja, Općinski sud u Đakovu, dana 3. ožujka 2020. godine rješenjem posl. br. 7. Sp-17/2020-9, otvorio jednostavni postupak stečaja nad imovinom tužitelja kao potrošača i odmah zaključilo jednostavni postupak stečaja nad imovinom tužitelja kao potrošača (toč. I i II izreke rješenja), dok je toč. III oslobodio tužitelja kao potrošača od preostalih obveza u odnosu na između ostalih i vjerovnika C. o. d.d., Z., s osnova posl. br. Ovrv-4832/2012 izdavatelja JB B. J. iz Z. i to za glavnicu od 15.192,10 kn i kamatu u iznosu od 60,87 kn.

12. Nesporno je i da je tuženik kao ovrhovoditelj, dana 9. prosinca 2020. godine, a potom i 16. prosinca 2020. godine svojim dopisima, dostavio poslodavcu tužitelja ovjerenu Suglasnost o zapljeni, Izjavu o ustupu i izvod iz poslovnih knjiga da poslodavac po istima postupa.

13. Sporno je, dakle, među strankama, da li je dopuštena ovrha pljenidbe i prijenosa sredstava plaće koja se provodi temeljem Suglasnosti o zapljeni, ovjerene po javnom bilježniku N. B. iz Đ. od 13. studenog 2008. godine, posl. br. Ov- 21462/2008 kod poslodavca M. f., C. u., P. c. u. O., a sve iz žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a.

14. Sud smatra, da je tuženik dostavljajući poslodavcu tužitelja Suglasnost o zapljeni ovjerenu kod javnog bilježnika, radi namirenja preostalog duga u iznosu od 10.963,59 kn, proveo nedopuštenu ovrhu.

15. Naime, iz svega gore obrazloženog, sud smatra, da je upravo iz razloga navedenih u odredbi čl. 50. st. 1. toč. 10., a temeljem kojih razloga je tužitelj kao ovršenik i upućen na vođenje ovog parničnog postupka, tužiteljev tužbeni zahtjev osnovan, jer oslobođenje od obveze u jednostavnom postupku stečaja potrošača ima značaj prestanka tražbine otpustom duga, odnosno ispunjenje tražbine je zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno, jer je nesporno, da tuženikovo potraživanje kao ovrhovoditelja potječe kao dug iz Ugovora o kreditu, a koji dug je tuženik prisilnim putem namirivao temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika na novčanim sredstvima tuženika kao ovršenika sve dok rješenjem o otvaranju i zaključenju jednostavnog postupka stečaja nad imovinom tužitelja kao potrošača, isti nije oslobođen preostalih obveza u odnosu na ovdje tuženika i ovršnu ispravu rješenje o ovrsi javnog bilježnika posl. br. Ovrv-4832/2012 i to za visinu duga od 15.192,10 kn i 60,87 kn s osnova kamata, a koje rješenje je postalo pravomoćno 21. travnja 2020. godine, i time je po mišljenju ovog suda, tužitelj oslobođen preostalih obveza s osnova duga koji potječe iz nenamjenskog kredita zaključenog sa S. b. d.d. S. broj: … sklopljenog 13. studenog 2008. godine pa je time bez pravnog učinka Suglasnost o zapljeni duga u iznosu od 10.963,59 kn, jer je pravomoćnim i ovršnim rješenjem tužitelj oslobođen preostalog duga s osnova spomenutog nenamjenskog kredita.

16. Dakle, neosnovano se tuženik poziva da se radi o namirenju tražbine s osnova dvije različite ovršne isprave od kojih jedna drugu ne isključuju, već naprotiv, sud smatra, da je donošenjem rješenja o oslobađanju preostale obveze u odnosu na tuženika kao ovrhovoditelja, temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika B. J., a koje se odnosi na dug iz neotplaćenog, nenamjenskog kredita i to glavni dug u iznosu od 15.192,10 kn, tužitelj u cijelosti oslobođen svih preostalih obveza s osnova duga koji proizlazi iz nenamjenskog kredita, jer je tim rješenjem ispunjenje tražbine izmijenjeno, odnosno na drugi način onemogućeno.

17. Stoga je sud u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja, proglasivši nedopuštenom pljenidbu i prijenos sredstava plaće koji se provodi temeljem Suglasnosti o zapljeni ovjerene po javnom bilježniku N. B. iz Đ. od dana 13. studenog 2008. godine pod posl. br. Ov-21462/2008 kod poslodavca M. f., C. u., P. c. u. O. te je presuđeno kao pod točkom I izreke ove presude.

18. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to mu je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik dužan naknaditi troškove nastale vođenjem ovog postupka u iznosu od 3.300,00 kn, a koji se trošak sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, troška zastupanja na ročištu dana 12. travnja 2022. godine u iznosu od 1.000,00 kn, odnosno 2.000,00 kn, što s pripadajućim PDV-om iznosi 2.500,00 kn, a sve uvećano za iznos sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 800,00 kn, odnosno ukupno 3.300,00 kn, kako je tužitelju i dosuđeno u skladu s njegovim zahtjevom za naknadom troška, koji je u cijelosti u skladu sa OT, a sve kako je presuđeno kao pod točkom II izreke ove presude.

19. Sukladno obrazloženom, riješeno je kao u izreci.

U Đakovu, 6. svibnja 2022. godine

Sutkinja

Ljerka Ljulj, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku