Poslovni broj: 11 UsI-26/22-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, uz sudjelovanje zapisničarke Milke Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužitelja M. D. iz M., kojeg zastupa opunomoćenik N. M., odvjetnik u D, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiran osobe Županijskog državnog odvjetništva, Građansko-upravni odjel, D., radi naknade za nekretninu, 6. svibnja 2022.
presudio je
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-943-…, URBROJ: 514-04-02-01-
… od 10. studenoga 2021.
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška
ovoga spora.
Obrazloženje
1. Navedenim osporenim rješenjem tuženika, odbijena je žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja Ureda državne uprave u županiji,
Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-…, URBROJ: 2117- … od 2. srpnja 2018.
2. Tim je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za određivanje naknade za nekretnine u k.o. Z. označene kao čest. zem. … i čest. zem. …, kao neosnovan, s obrazloženjem da u konkretnom slučaju nije ostvarena pretpostavka propisana odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine, broj: 74/14, 69/17 i 98/19) jer da tužitelj u tijeku postupka, a niti uz žalbu, nije dostavio akt kojim bi granica pomorskog dobra bila proširena izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom, odnosno izvan granice određene aktom nadležnog tijela donesenog na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro.
3. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj ističe kako je osporeno rješenje u cijelosti neosnovano i nezakonito, te navodi kako tuženik pogrešno tumači odredbu članka 58. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, kao i odredbu članka 118. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16), odnosno da pogrešno protumačio intenciju zakonodavca prilikom propisivanja navedenih odredbi. Dalje navodi da je iz obrazloženja pobijanog rješenja vidljivo da tuženiku, kao ni prvostupanjskom tijelu, nije sporno da bi se u konkretnom slučaju radilo o izvlaštenju ex lege, samo što oba tijela zauzimaju stajalište kako je naknada moguća samo u slučaju mijenjanja, odnosno proširenja granica pomorskog dobra, a što da ovdje nije slučaj obzirom da se radi o određivanju, odnosno proglašenju predmetnih čestica pomorskim dobrom. Tužitelj ističe da je iz odredbe članka 118. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama razvidno da se ta promjena odnosi i na samo proglašenje kopna pomorskim dobrom, te da se i u tom slučaju radi o izvlaštenju za koje se onda određuje naknada sukladno odredbi članka 58. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade. Dalje ističe kako namjera zakonodavca zasigurno nije bila lišiti vlasništva poštenog stjecatelja nekretnina koji je nekretnine platio i podmirio poreznu obvezu nastalu u svezi stjecanja nekretnina, bez da ga se pri tom obešteti, odnosno da mu se za iste ne isplati naknada. Ukazuje na to da su upravna tijela prilikom rješavanja ispustila iz vida to da se ovdje radi o situaciji iz odredbe članka 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u vezi čega se poziva i na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1986/16 od 6. listopada 2016. Tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog rješenja.
4. U odgovoru na tužbu, tuženik je u svemu ostao kod navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja, predlažući da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovana; a zainteresirana osoba (iako pozvana) nije odgovorila na tužbu.
5. U sporu je 6. svibnja 2022. održana rasprava čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje u tekstu: ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari. Zamjenica opunomoćenika tužitelja na raspravi je ostala kod svih tužbenih navoda predlažući da se tužbeni zahtjev usvoji i da se tuženika obveže na naknadu troška tužitelju. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, raspravi nisu pristupili.
6. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, čitana je i pregledana dokumentacija u spisu ovoga spora i u spisu predmetnoga upravnog postupka koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
7. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Među strankama ovog spora; nije sporno da je tužitelj prvostupanjskom tijelu 21. ožujka 2018. podnio predmetni prijedlog za određivanje naknade za nekretnine oznake č.z. … i …, k.o. Z.; a sporno je pripada li tužitelju pravo na naknadu za nekretnine u obuhvatu pomorskog dobra bez obzira na činjenicu je li u konkretnom slučaju došlo do proširenja granica pomorskog dobra, ili se nekretnine nalaze unutar granica određenih aktom nadležnog tijela koji je donesen na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro.
9. Osporenim rješenjem tuženik, žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja je odbijena, uz ocjenu da je odluka prvostupanjskog tijela donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu zakona, a koji stav kao pravilan i zakonit u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
10. Odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade propisano je da se u slučaju proširenja granice pomorskog dobra izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom, odnosno izvan granice određene aktom nadležnog tijela donesenog na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro, naknada za nekretnine na koje je proširena granica, po zahtjevu prijašnjeg vlasnika, određuje u postupku i na način propisan ovim Zakonom.
11. Stavkom 2. članka 58. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade je propisano da je obveznik isplate naknade je Republika Hrvatska, dok je stavkom 3. propisano da prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu na temelju akta o određivanju granica pomorskog dobra i ovjerovljenog geodetskog elaborata.
12. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.
13. Odredbom članka 4. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da se morska obala proteže od crte srednjih viših visokih voda mora i obuhvaća pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena kao i onaj dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeni služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe koje su u vezi s korištenjem mora, a koji je širok najmanje šest metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda.
14. Odredbom 14. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da granicu pomorskog dobra utvrđuje Povjerenstvo za granice Ministarstva, na prijedlog županijskog povjerenstva za granice.
15. Konačno je odredbom članka 118. stavak 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano da granica pomorskog dobra utvrđena prema Pomorskom zakoniku ostaje na snazi, dok je stavkom 5. istog članka propisano će se u slučaju mijenjanja granica pomorskog dobra zbog promjene dokumenata prostornog uređenja, prirodnih pojava ili zbog proglašenja kopna pomorskim dobrom na taj dio pomorskog dobra primijeniti odredbe o izvlaštenju.
16. Stav je ovog suda da je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenje kojim je pak odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za određivanje naknade za č.z. … i …, k.o. Z., a budući da i ovaj sud nalazi
da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za određivanjem naknade u odnosu na naznačene nekretnine kakve u vidu ima mjerodavna odredba članka 58. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade.
17. Naime, iz podataka spisa predmeta, a navedeno ne spori niti tužitelj, proizlazi da je granica pomorskog dobra na spornim nekretninama utvrđena Uredbom Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Z. od 24. srpnja 1998. (Narodne novine, broj: …) i odlukom …županije, Ureda za pomorstvo, Stručnog povjerenstva za granice pomorskog dobra,
KLASA: 943-01…, URBROJ:2117-08/… od 17. prosinca 1998. pa
obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o slučaju proširenja granice pomorskog dobra izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom, odnosno izvan granice određene aktom nadležnog tijela donesenog na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro, a u kojem slučaju bi se u odnosu na nekretnine na koje je proširena granica naknada po zahtjevu prijašnjeg vlasnika određivala u postupku i na način propisan Zakonom o izvlaštenju i naknadi, neprijeporno je da je predmetni zahtjev tužitelja trebalo odbiti.
18. Dakle, predmetne nekretnine, Odlukom Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Z. od 24. srpnja 1998. utvrđene su kao pomorsko dobro, prema tada važećim zakonskim odredbama, a od vremena utvrđivanja, kao i od stupanja na snagu Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, Županijsko povjerenstvo, kao ni Vlada Republike Hrvatske u drugim postupcima nisu mijenjali navedenu odluku.
20. Nadalje, stav je ovog suda, da je tužitelj, ukoliko je eventualno smatrao da bi Uredba Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Z. od 24. srpnja 1998. bila nezakonita, ocjenu zakonitosti mogao zatražiti od za to nadležnog Ustavnog suda Republike Hrvatske, a što nesporno nije zatražio, a navedeno ne može biti predmet ovog spora.
21. Slijedom navedenog, a budući je pravna pretpostavka za primjenu odredaba članka 58. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade postojanje odluke o naknadno promijenjenoj granici pomorskog dobra, koja u konkretnom slučaju nije donesena budući granice od dana donošenja Odluke Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Z. od 24. srpnja 1998. naknadno nisu mijenjanje, to i ovaj sud smatra da nisu ostvarene pretpostavke za određivanje naknade u odnosu na nekretnine koje su predmet ovog spora (slično u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-4680/20-3 od 30. travnja 2021., ali i u presudi ovoga suda broj UsI-… od 17. studenog 2021. donesenoj u stvari po ranije podnesenom zahtjevu istoga podnositelja za isto zemljište i iz iste pravne osnove).
22.1. U odnosu na tužiteljevo pozivanje na članak 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ukazati je na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-887/04 od 10. studenoga 2004., Rev-1381/12 od 22. studenoga 2016., te Rev- 2433/15 od 2. veljače 2016., gdje je izraženo pravno stajalište da se naknada za nekretnine koje su proglašene pomorskim dobrom može ostvariti ili u postupku za izvlaštenje sukladno (ranije važećoj) odredbi čl. 1038. Pomorskog zakonika, ukoliko je takav postupak pokrenut i proveden, a ukoliko postupak izvlaštenja nije pokrenut, tada prijašnji vlasnik takvih nekretnina u ostvarenju svojih vlasničkih prava može u redovnoj parnici pred nadležnim sudom ostvariti naknadu za oduzeto zemljište (tako i u presudi Upravnog suda u Rijeci broj 6 UsI-891/2018-19 od 24. svibnja 2019.).
22. Kako je o svim ostalim tužbenim prigovorima tuženik u osporenom rješenju iznio svoje stavove koje u potpunosti kao pravilne i zakonite prihvaća i ovaj sud, a budući su prigovori izneseni u ovoj tužbi identični žalbenim prigovorima, to se radi daljnjeg nepotrebnog ponavljanja tužitelj upućuje na obrazloženje osporenog rješenja.
23. Nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
23. Slijedom naprijed navedenog, ovaj sud smatra da je osporena odluka donesena u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, pa je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja tuženika odbijen, presuđenjem kao pod točkom I. izreke.
24. Odluka o troškovima spora, sadržana pod točkom II. izreke ove presude, temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je tužitelj izgubio spor, nije bilo mjesta donošenju odluke kojom se na naknadu troška tužitelju obvezuje tuženika.
U Splitu 6. svibnja 2022.
SUDAC
Milan Franić,
v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
- N. M., odvjetnik u D.,
- Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49 – uz zapisnik o raspravi
- ŽDO– uz zapisnik o raspravi
- u spis
RJ/
1. Nakon pravomoćnosti, naplatiti sudsku pristojbu. 2.
Nakon otpreme presude, kal 50 dana.
