P-2081/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. iz T., G. T. 225 A, OIB …, zastupanoga po

punomoćniku E. S., odvjetniku u S. protiv tuženih: 1/ K. G.

pokojnog J. iz Č., Č. 46 A, OIB …, 2/ J. G. iz

S., D. 18, OIB …, oboje zastupani po punomoćniku B.

A., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, nakon zaključene glavne rasprave 2. ožujka 2022. godine u prisustvu zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 6. svibnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "1. Utvrđuje se da je tužitelj na temelju Sporazuma o kupoprodaji nekretnina u Č. od1998.

postignutog sa tuženikom pod 1. stekao pravo vlasništva za cijelo nekretnine opisane kao: Etaža drugog kata, jedan stambeni prostor

(samostalna uporabna cjelina), označen s-8, u naravi četverosoban

stan koji se sastoji od 4 sobe, hodnika predsoblja, kupaonice sa WC- om, kuhinje sa blagovaonicom i dnevnim boravkom te balkona, ukupne površine 89,94 m2, što predstavlja neodređeni idealni dio cjeline, kuća, garaža, dvor, P=410 m2, sagrađenog na čest. zem 4891/1, U.U. 15998, K.O. S.. 3. Ovlašten je tužitelj glasom ove presude u

zemljišnoj knjizi za K.O. S. u Z.U. 15998, zatražiti i postići upis uknjižbe prava suvlasništva nekretnine opisane kao kat. čest. zem. 4891/1, kuća, garaža, dvor, na ime A. P., pok. I., iz T.,

G. T. 225 A, OIB:…, za odredivi idealni dio. 4.

Nalaže se tuženicima trpjeti da tužitelj u zemljišnoj knjizi za K.O. S. u

Z.U. 15998 upiše uknjižbu prava vlasništva nekretnine opisane kao.kat.čest. zem. 4891/1, kuća, garaža, dvor, na svoje ime u odredivom idealnom dijelu i da to pravo izbriše sa imena tuženika pod 1. 5. Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana solidarno plate tužitelju parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana objave presude pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("NN" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena".

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana, na ime naknade parničnog troška, isplati tuženima iznos od 30.250,00 kn.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba u odnosu na tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je međuvlasnički sporazum o diobi i etažiranju objekta izgrađenog na čest. zem 4891/1, Z.U.15998, K.O. S., kojeg su dana 11. lipnja 2002. zaključili tuženik pod

1., tuženik pod 2. i D. C. d.o.o., u dijelu točke 2. B, odlomak etaža drugog kata, kojim je tuženoj pod 2. diobom (etažiranjem), pripalo vlasništvo za cijelo nekretnina opisana kao : etaža drugog kata, , jedan stambeni prostor ( samostalna uporabna cjelina), označen s-8, u naravi četverosoban stan koji se sastoji od 4 sobe,

hodnika predsoblja, kupaonice sa WC-om, kuhinje sa blagovaonicom i dnevnim boravkom te balkona, ukupne površine 89,94 m2, što predstavlja neodređeni idealni dio cjeline, kuća, garaža, dvor, P=410 m2, sagrađenog na čest. zem 4891/1, Z.U. 15998, K.O. S. – ništetan".

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu (listovi 1-4 spisa) protiv tuženih radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini i ispravka uknjižbe. Naime, tužiteljica i tuženik pod 1. su kao dugogodišnji prijatelji 1998. u Č. postigli sporazum o kupoprodaji

nekretnine, o kojem je naknadno sin tuženika pod 1. sačinio vlastoručno ispisanu potvrdu sa obračunom. Tim sporazumom tuženik pod 1. se obvezao izgraditi stambenu zgradu u S., u N. ulici, na parceli označenoj kao čest. zem. 4891/1, Z.U. 15998 K.O. S., i po tom prenijeti na tužiteljice vlasništvo stana u budućem projektu u površini od 95 m2, i dvije garaže za kupoprodajnu cijenu od 2.000 DEM za m2 stana, odnosno 20.000 DEM, za svaku garažu. Tužiteljica je naposljetku preplatila kupoprodajnu cijenu i stupio u zakoniti posjed stana S-8 i garaže G 2. Očito je da je tužitelj spomenuti sporazum postignut sa tuženikom pod

1. konzumirao i ispunio u cijelosti. Tužiteljica da je u više navrata pozivala tuženika pod 1. da mu izda ispravu podobnu za upis uknjižbe prava vlasništva stana S-8.

Međutim, tuženik pod 1. se oglušio. Štoviše, tuženik od 1. je 11. lipnja 2002. sa tuženikom pod 2. i TD C. d.o.o. zaključio međuvlasnički sporazum o diobi i etažiranju objekta izgrađenoga na čest. zem. 4891/1 Z.U. 15998, K.O. S. slijedom čega su nekretnine stan S-8 i garaža G 2, diobom (etažiranjem) pripale u vlasništvo tuženoj pod 2. za cijelo. Tuženik pod 1. je navedenim međuvlasničkim ugovorom raspolagao sa stanom S-8, u korist tužene pod 2., premda nije bio stvarni vlasnik stana, s obzirom da je tom nekretninom ranije raspolagao u korist tužitelja, pa je u tom dijelu međuvlasnički ugovor ništetan.

1.1. Zato tužiteljica (kao nasljednica prbobitnog tužitelja pok. A. P..; list 71 spisa) podnosi tužbu protiv tuženika.

2. Tuženici su porekli navode iz tužbe te predložili da tužba bude odbijena. Naime, između tužitelja i tuženika pod 1. tekli su pregovori oko prodaje stana i garaže, s time što je te pregovore kasnije preuzeo sin tuženih-D. i tužena pod 2.

Na ime akontacije kupoprodajne cijene tužiteljica da je isplatila iznos od 25.000 DEM, a nakon toga nije isplatio ništa. Kako su stranke bile prijatelji, to su tuženici dozvolili sinu i nevjesti tužitelja da usele u stan. Naposljetku je kupoprodajnu cijenu za garažu novi kupac, kao u ugovoru naznačena treća osoba, isplatio tužitelju. Kupoprodajni ugovor za stan, koji je glasio na nevjestu, tužena međutim nije htjela potpisati. Tužiteljica da miješa poslovne odnose koje je imala sa sinom tuženih- D.

(suprugom tužene pod 2.) i želi prikazati kako je tim poslovanjem plaćen stan.

3. Sud je: pregledao presliku dokazne dokumentacije priložene uz tužbu (list 6-18 spisa), pregledao presliku dokazne dokumentacije priložene uz odgovor na tužbu (list 29 spisa), pregledao presliku zapisnika Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1351/14 od 16. siječnja 2017., pregledao presliku izvatka iz zemljišne knjige od 2. ožujka 2018. (list 42-44 spisa), pregledao presliku povijesnih izvadaka iz zemljišne knjige (list 45-55 spisa), saslušao tužiteljicu u svojstvu parnične stranke (list 73/74 spisa), saslušao tužene u svojstvu parničnih stranaka (list 74-76 spisa), saslušao svjedoka I. V., pok. F. iz S. (list 80/81 spis), saslušao svjedoka T. B., pok. M. iz S. (list 81/82 spisa), saslušao svjedoka

D. G. sina K. iz Z. (list 82/83 spisa), saslušao svjedokinju D.

P. pok. B., iz S., (list 88/89 spisa), saslušao svjedoka I. P. iz

T. (list 89/90 spisa), pregledao dopis G. S. od 6. veljače 2020., te pregledao spis G. S., Klasa UP/I 361-03/18-05/0210, pregledao spise

Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1351/2014 i P-255/2016.

4. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

5. Tužbeni zahtjev nije dopušten u dijelu koji se odnosi na utvrđenje iz točke 2. tužbenog zahtjeva.

5.1. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Naime, među strankama je sporno jesu li 1998. godine zaključili sporazum o kupoprodaji nekretnine u Č. te je li tužitelj temeljem tog sporazuma stekao pravo vlasništva, za cijelo, nad predmetnom nekretninom. Nadalje je sporno je li međuvlasnički sporazum o diobi i etažiranju objekta izgrađenog na čestici zemljišta 4891/1 z.k. uložak 1598 K.O. S. od 11. lipnja 202. godine ništetan.

7. Pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku (članak 115. stavak 3.

Zakona o vlasništvu i drugim pravima; Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu ZV).

8. U svom iskazu (listovi 73 i 74 spisa) tužiteljica ističe: Moj pok. suprug A.

P. i ja bili smo veliki prijatelji, kućni prijatelji sa ovdje prisutnim tuženikom pod 1, a tužena pod 2 je njegova nevjesta. Ja i moj suprug naručili smo svojedobno upravo od tuženika pod 1 da nam izgradi jedan stan sa potkrovljem te garažom i dvije drvarnice u zgradi koju je baš tuženik pod 1 gradio. Za vrijeme te gradnje zgrade ja i moj suprug smo u cijelosti tuženiku pod 1 platili cijenu toga stana te smo mu štoviše, na njegov zahtjev posuđivali kao prijatelju i značajne novčane iznose koji su mu bili potrebni radi dovršetka izgradnje navedene zgrade. Tako smo mu s osnove kupnje stana te s osnove posuđivanja novca u više navrata isplaćivali: 30000 DM, pa drugi avans 140000 DM, pa smo mu isplatili 90000 DM, pa smo digli kredi u H. banci te sinu tuženika pod 1 koji je bio graditelj isplatili 50000 DM. 2001. godine mi smo stupili u posjed kupljenoga stana te garaže, dok nam tuženik pod 1 nije omogućio stjecanje potkrovlja niti dviju drvarnica koje smo trebali steči, a nismo. Naši odnosi su se poremetili upravo iz razloga što do dana današnjeg tuženik pod 1 nije prenio na nas pravo vlasništva nad kupljenom nekretninom niti je tuženik pod 1 vratio novčane iznose koje smo mu pozajmili. Od 2001. godine mi smo u posjedu kupljenoga stana i garaže.

Na poseban upit pun. tuženih, tužiteljica odgovara da je u međuvremenu njezin sin prodao navedenu kupljenu garažu; s time da je zapravo njezin sin de facto prodao predmetnu garažu s obzirom da je kao prodavatelj taj ugovor o prodaji potpisala tužena pod 2.

Na daljnji upit, tužiteljica odgovara da su svi navedeni iznosi, izuzev iznosa od 50000 DM isplaćeni tuženiku pod 1, a iznos od 50000 DM isplaćen je sinu tuženika pod 1 – D. G..

Na daljnji upit, tužiteljica odgovara da je spomenutih 30000 DM pok. A.

P. isplatio na ruke tuženiku pod 1, a ostali iznosi su bili plaćeni cesijama.

Na daljnji upit, tužiteljica odgovara da njezin pok. muž i tuženik pod 1 nikakve druge poslovne odnose izuzev ovoga nisu imali.

Na daljnji upit, tužiteljica odgovara da nije sada u posjedu spomenutih cesija kojima su izvršena plaćanja tuženiku pod 1.

Na poseban upit pun. tužiteljice, tužiteljica odgovara da postoje svjedoci koji bi mogli svjedočiti o ovom načinu plaćanja između pok. A. P. i tuženika pod 1.

Na daljnji upit, tužiteljica odgovara da je dokument koji se nalazi na listovima 6 i 7 spisa, a koji se predočava u izvorniku tužiteljici napisao upravo sin tuženika pod 1 D. G. vlastoručno.

Na daljnji upit, tužitelja odgovara da bi upravo I. V. i J. čijeg se prezimena ne može sjetiti mogli svjedočiti o opisanim plaćanjima između pok. A.

P. i tuženika pod 1.

Na daljnji upit, tužiteljica odgovara da su njenog sina i nevjestu u posjed kupljenoga stana uveli ona i njezin pok. muž.

8.1. U svom iskazu (listovi 74 i 75 spisa) tuženik pod 1. ističe: Ja, moj sin D. i moja nevjesta J. G. smo zajednički financirali izgradnju predmetne zgrade u S. u kojoj se nalazi predmetni stan. Naknadnim sporazumom između nas troje investitora predmetni je stan pripao mojoj nevjesti tuženoj pod 2. 2001. godine u predmetni su stan uselili pok. A. P. i njegova supruga A. P..

Kako su oni tada uselili, odnosno temeljem kojeg pravnog osnova, meni nije poznato. Nije istina da bi ja bio prijatelj sa tužiteljicom A. P., a pok. A. P. je bio moj poznanik koji je kupovao u mene grožđe.

Na poseban upit pun. tužiteljice, tuženik pod 1 odgovara da je pok. A. P.

dao njemu u njegovoj kući u Č., predao mu kaparu u iznosu od 25000 DM

na ime kapare za kupnju predmetnoga stana.

Na daljnji upit, tuženik pod 1 odgovara da pok. A. P. nikada nije vratio navedeni iznos kapare niti je to pok. A. P. tražio.

Na daljnji upit, tuženik pod 1 odgovara da je on i dan danas upisan kao vlasnik predmetne nekretnine na kojoj se nalazi zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan. Na poseban upit pun. tuženika, tuženik pod 1 odgovara da osim navedenog iznosa od 25000 DM nikada ništa više pok. A. P. niti njegova obitelj nisu isplatili tuženiku pod 1, a štoviše upravo je pok. A. P. dužan dan danas tuženiku pod 1 iznos od 7000 DM.

Na daljnji upit, tuženik pod 1 odgovara da je navedeni iznos od 25000 DM koji je primio od pok. A. P. na ime kapare predao svom sinu D. i nevjesti tuženoj pod 2.

Na daljnji upit, tuženik pod 1 odgovara da nakon što je isplatio navedeni novčani iznos na ime kapare pok. A. P. se nikada više nije obraćao tuženiku pod 1.

8.2. U svom iskazu (listovi 75, 76 spisa) tužena pod 2 ističe: 2000. godine moj svekar tuženik pod 1 kupio je kuću i zemlju u S. u N. 7. On i moj suprug

D. G. dogovorili su se da na toj nekretnini izgrade zgradu sa stanovima koje će prodavati. Međutim, tijekom gradnje ispostavilo se da im je za tu investiciju potreban daljnji novac pa su se obratili meni s obzirom da sam ja imala veze i poznanstva sa rodbinom u inozemstvu koji su bili dobrih imovnih prilika i ja sam posudila od rodbine potreban novac u tu svrhu koji je bio uložen u izgradnju te zgrade. Tada smo dogovorili tuženik pod 1, moj suprug i ja da će meni biti dan jedan stan i garaža u toj zgradi u svrhu da to ja prodam i od tako namaknutog novca podmirim posuđene novčane iznose za izgradnju zgrade rodbini. Takav je bio dogovor. Tuženik pod 1 i pok. A. P. bili su prijatelji. Pok. A. P. dogovorio je sa tuženikom pod 1

kupnju jednog stana i garaže u predmetnoj zgradi i tu svrhu predao je na ime kapare tuženiku pod 1 iznos od 25000 DM. Ispostavilo se da je pok. A. P. baš trebao steći stan i garažu koji je bio namijenjen meni u navedenu svrhu prodaje i od namaknutog novca isplate pozajmljenih iznosa rodbini. Sav taj dogovor vezan za kupnju predmetnog stana i garaže od strane pok. A. P. bio je na usmenoj

bazi. Spomenuti iznos novca koji je pok. A. P. platio na ime kapare uložen je u daljnju izgradnju zgrade. Kasnije je A. P. uselio u predmetni stan, ali to je bilo zapravo nekoliko godina iza 2001. godine. Nakon isplate navedene kapare isključivo je moj suprugu D. G. dogovarao sa pok. A. P.. Uvijek je pok. A.

P. govorio da će on platiti preostali iznos na ime podmirenja kupoprodaje predmetnoga stana i mi smo mu vjerovali. Vladalo je povjerenje između nas. Nikakav ugovor o tome nije bio potpisan. Tamo 2010. godine u proljeće sastali smo se ja, pok. A. P. i moj suprug D. G., te i tada pok. A. P. nije negirao svoju

obvezu isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene. Tada smo zapravo dogovarali način na koji će se to platiti i tada je A. P. kazao da će formalno kupac toga stana biti njegova nevjesta D. P.. P.. A. P. mi je kazao da D.

P. namjerava dignuti kredit, a zbog nekih nepodmirenih svojih dugovanja da bi ona prodala garažu i od tog iznosa podmirila ta dugovanja te tako mogla dići kredit za kupnju predmetnog stana. Kasnije je pok. A. P. našao kupca garaže gospodina B. koji je imao stan u istoj toj zgradi. Ja sam u tu svrhu potpisala kupoprodajni ugovor kao prodavatelj sa T. B. u odnosu na garažu.

Nakon toga trebalo je pristupiti konačnu zaključenju i potpisivanju ugovora u odnosu na premetni stan i ja sam to kao prodavateljica trebala potpisati taj ugovor nakon što mi se isplati kupoprodajna cijena. Pok. A. P. je stalno govorio da će to biti riješeno, da se ne trebam brinuti, da će to biti plaćeno. Sastali smo se po tom pitanju sa pok. A. P. u Z. u jednom kafiću i pok. A. P. je tamo došao

sa svojim mlađim sinom T. P. i ja sam mislila da smo tada dogovorili sve,

međutim, po izlasku iz kafića meni je moj suprug D. G. kazao da A. P.

pristaje samo garantirati svojom imovinom da će meni kao prodavateljici biti isplaćena kupoprodajna cijena, na što ja nisam pristala, jer sam smatrala da mi kupoprodajna cijena treba biti isplaćena na ruke, do čega nije došlo.

Na poseban upit pun. tužiteljice, tužena pod 2 odgovara da ne zna koje je godine navedeni iznos na ime kapare predao pok. A. P..

Na daljnji upit, tužena pod 2 odgovara da se ne sjeća točno ali misli da je predmetna zgrada izgrađena tamo 2003. ili 2004. godine.

Na daljnji upit, tužena pod 2 odgovara da je T. B. koji je kupio spomenutu garažu novac na ime kupoprodajne cijene za tu garažu predao I. P. (starijem sinu pok. A. P.).

Na daljnji upit, nakon što je tuženoj pod 2 predočen izvornik isprave sa lista spisa 6 i 7, tužena pod 2 potvrđuje da je to napisano vlastoručno od njezinog supruga D. G..

Na daljnji upit, tužena pod 2 odgovara da ne zna je li predmetna zgrada legalizirana. Na daljnji upit, tužena pod 2 odgovara da joj nije poznato je li pok. A. P.

platio naknadu za zadržavanju nezakonito izgrađenog objekta srazmjerno suvlasničkom udjelu.

Na poseban upit pun. tuženika, tužena pod 2 odgovara da njezin suprug

D. G. je bio i u drugim poslovnim odnosima sa A. P., ali pobliže o

tim poslovnim odnosima tužena pod 2 upućena.

9. Iz iskaza saslušanih stranaka ne proizlazi da bi sporazum iz 1998. godine,

na koji se poziva tužitelj u tužbi, bio postignut među strankama. Naime, o tome je li, kada i kakav sporazum postignut među strankama postoji razjedinjenost.

9.1. U svakom slučaju, prema iskazima saslušanih stranaka, nikakav pisani sporazum u tom smislu nije zaključen između njih, pa tužitelj očito nema valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva nad predmetnom nekretninom u smislu citirane odredbe čl. 115. st. 3. ZV.

10. Saslušani svjedoci I. V. pokojnog F. i T. B. pokojnog

M. očito nemaju neposrednih saznanja o predmetnom sporazumijevanju stranaka.

10.1. U tom smislu treba sagledati i pisane izjave I. V. (list 8 spisa) te J. B. (list 9 spisa).

11. Svjedok pak D. G. sin K. u svom iskazu (listovi 82, 83 spisa)

izrijekom ističe da je pokojni A. P. pokušavao više puta platiti kupoprodajnu cijenu za predmetni stan, ali naposljetku on nije platio ništa za taj stan, a platio je samo za predmetnu garažu koju je kupio.

12. Iskaz svjedokinje D. P. pokojnog B. (listovi 88 i 89 spisa), u

dijelu gdje ona navodi da bi pokojni A. P. otplatio u cijelosti predmetni stan prodavatelju tuženiku pod 1 - sud nije prihvatio kao vjerodostojan. Naime, navedena svjedokinja dalje u svom iskazu ističe da je o tome saznala po kazivanju J.

B., jednog od stanara u zgradi gdje se nalazi predmetni stan, pa je očito da navedena svjedokinja nema neposrednih i vjerodostojnih saznanja o tome.

13. Niti svjedok I. P. očito nema neposrednih saznanja o predmetu sporazumijevanja između stranaka, s obzirom da u svom iskazu (listovi 89, 90 spisa)

navodi da točno ne zna koji je bio predmet ugovaranja između tuženika pod 1 i pokojnog A. P., ali da je svrha tog ugovora bila da njegov pokojni otac A.

P. stekne predmetni stan. Naime, malo je vjerojatno da svjedok, kao sin pokojnog

A. P., ne bi znao, odnosno ne bi bio upućen u pojedinosti sporazumijevanja

(ugovaranja) između tuženika pod 1 i pokojnog A. P., pa je utoliko iskaz navedenog svjedoka nevjerodostojan.

14. Tome dosljedno tužitelj, na kojem je utoliko teret dokazivanja, nije dokazao tijekom postupka osnovanost tužbenog zahtjeva u navedenom dijelu.

14.1. Radi toga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

15. Međuvlasnički sporazum o diobi i etažiranju objekta izgrađenog na čestici zemljišta 4891/1 z.k. uložak 1598 K.O. S. (listovi 13-17 spisa) zaključen je

11. lipnja 2002. godine između K. – A. G. i J. G., sa jedne strane

C. d.o.o. S., sa druge strane.

16. Očito je da tužitelj nije ugovorna strana iz navedenog međuvlasničkog sporazuma.

17. Nadalje, s obzirom da prema izloženom tužitelj tijekom postupka nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, tome dosljedno on nema pravni interes da

zahtijeva u ovom postupku utvrđenje ništetnosti navedenog međuvlasničkog sporazuma (čl. 187. Zakona o parničnom postupku; Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,

28/13, 89/14, 70/19; u daljnjem tekstu ZPP).

18. Radi toga je odlučeno kao u izreci rješenja.

19. Tuženi su prema izloženom u cijelosti uspjeli u postupku. Pripada im stoga pravo na naknadu parničnog troška od tužitelja (članak 154. stavak 1. ZPP).

19.1. Na ime naknade parničnog troška, temeljem spomenute zakonske

odredbe, u vezi sa odredbom članka 155. ZPP, tuženima je priznato sljedeće: trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 2.750,00 kn ( tbr. 8 toč.1 u vezi sa tbr.36

OT), trošak zastupanja na ročištu od 26. rujna 2017. godine u iznosu od 2.750,00 kn ( tbr. 9 toč.1 u vezi sa tbr.36 OT), trošak zastupanja na ročištu od 21. veljače 2018.

godine u iznosu od 1.375,00 kn ( tbr. 9 toč.2 u vezi sa tbr.36OT),trošak zastupanja na ročištu od 9. srpnja 2018. godine u iznosu od 1.375,00 kn ( tbr. 9 toč.2 u vezi sa tbr.36 OT), trošak zastupanja na ročištu od 1. listopada 2019. godine u iznosu od 2.750,00 kn ( tbr. 9 toč.1 u vezi sa tbr.36 OT), trošak zastupanja na ročištu od 17. listopada 2019. godine u iznosu od 2.750,00 kn ( tbr. 9 toč.1 u vezi sa tbr.36 OT),

trošak zastupanja na ročištu od 17. prosinca 2019. godine u iznosu od 2.750,00 kn

(tbr. 9 toč.1 u vezi sa tbr.36 OT), trošak zastupanja na ročištu od 28. siječnja 2020.

godine u iznosu od 2.750,00 kn ( tbr. 9 toč.1 u vezi sa tbr.36 OT), trošak zastupanja na ročištu od 2. studenog 2021. godine u iznosu od 2.750,00 kn ( tbr. 9 toč.1 u vezi sa tbr.36 OT), trošak zastupanja na ročištu od 26. siječnja 2022. godine u iznosu od 2.750,00 kn ( tbr. 9 toč.1 u vezi sa tbr.36 OT), trošak zastupanja na ročištu od 2

.ožujka 2022. godine u iznosu od 2.750,00 kn ( tbr. 9 toč.1 OT), trošak sastava podneska od 9. studenog 2017. godine u iznosu od 2.750,00 kn ( tbr. 8 toč. 1 u vezi sa tbr.36 OT), odnosno ukupno iznos od 30.250,00 kn.

19.2. Radi toga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu 6. svibnja 2022. god.

S U D AC ŽELJKO

BORIĆ v.r

POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu,

pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- tužitelju, po punomoćniku;

- tuženima, po punomoćniku;