Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1213/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Andrini Raspor FIis, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. F., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. b. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. Š., odvjetnica u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2039/2019-25 od 18. veljače 2022., dana 6. svibnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika C. b. d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2039/2019-25 od 18. veljače 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja I. P. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 219.080,00 kuna, u roku od 15 dana.

2. Protiv tog rješenja žali se tuženik iz svih razloga navedenih u članku 353. stavku 1. točki 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da se pobijano rješenje preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

2. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi rješenje suda prvog stupnja, te traži trošak sastava odgovora.

3. Žalba nije osnovana.

4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1., u svezi s člankom 158. stavkom 2. ZPP.

5. Iz spisa proizlazi da je tužitelj u ovršnom postupku koji se vodio kod suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Ovr-4941/18, Zaključkom od 3. rujna 2019. upućen da u roku od 15 dana od dostave tog Zaključka pokrene parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom.

6. Tijekom vođenja ovog parničnog postupka pravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-4941/18-37 od 22. travnja 2021., obustavljena je navedena ovrha, nakon čega je tužitelj podneskom od 7. lipnja 2021. povukao tužbu jer više nije imao pravni interes voditi ovaj postupak, pa je očito da to povlačenje predstavlja drugi razlog koji se može pripisati tuženiku, predviđen odredbom članka 158. stavka 2. ZPP.

7. Tužitelj je bio dužan pokrenuti ovaj parnični postupak, na što je bio upućen Zaključkom suda prvog stupnja u ovršnom postupku, a odlučna činjenica je da je tijekom vođenja ovog postupka predmetna ovrha obustavljena iz razloga što se ovršna radnja iz članka 80. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., dalje u tekstu: OZ), utvrđenjem vrijednosti nekretnine na način određen člankom 92. OZ, nije mogla provesti zbog nepristupa stranaka, dakle, i tuženika (tamo ovrhovoditelja), koji su uredno pozvani na ročište radi utvrđenja vrijednosti predmetne nekretnine.

8. Prema tome, kako je predmetna ovrha obustavljena i zbog ponašanja tuženika, ovrhovoditelja u ovršnom postupku, to tužitelj nije imao više interes voditi ovaj postupak, zbog čega je povukao tužbu i zatražio trošak parničnog postupka, sukladno odredbi članka 158. stavka 2. ZPP.

9. Pri tome nisu odlučni žalbeni navodi kojima tuženik prigovara razlozima obustave ovrhe, budući je te prigovore trebao iznositi u ovršnom postupku u kojem je doneseno rješenje o obustavi ovrhe.

10. Isto tako neosnovano tuženik navodi da je tužitelj nakon više od mjesec dana od dostave rješenja o obustavi ovrhe, povukao tužbu, budući da u tom vremenskom razmaku nije bilo određenih procesnih radnji, odnosno daljnjih troškova koji su uzrokovani tim procesnim radnjama.

11. Neosnovan je i žalbeni navod glede visine vrijednosti predmeta spora, budući da je tužitelj u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora, što je sukladno odredbi članka 186. stavka 2. ZPP bio dužan učiniti, a tuženik nije najkasnije na pripremnom ročištu prigovorio da je tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko naznačio, pa sud prvog stupnja nakon održanog pripremnog ročišta nije više bio ovlašten provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora.

12. I žalbeni navodi glede visine troška parničnog postupka su neosnovani, budući da je sud prvog stupnja pravilno, sukladno odredbi članka 158. stavka 2. i članka 155. stavka 1. ZPP, dosudio tužitelju trošak parničnog postupka i za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge.

13. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi da sud prvog stupnja nije imao osnove dosuditi naknadu troška za sastav podnesaka od 26. studenoga 2019., 12. prosinca 2019. i 16. ožujka 2020., budući da se radi o obrazloženim podnescima, za koje je sud prvog stupnja pravilno dosudio trošak prema Tbr. 8/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) –

14. Stoga je, slijedom navedenog, valjalo temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

15. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer za vođenje ovog postupka taj trošak nije bio potreban (članak 155. stavak 1. ZPP).

U Zagrebu 6. svibnja 2022.

Sudac

Andrina Raspor Flis, v.r.