Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž R-154/2021-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju prijedloga nacrta odluke više sudske savjetnice Andreje Mikelić, u pravnoj stvari tužiteljice A. L. iz M. S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, Građansko – upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj 7:Pr-98/2020-10 od 14. siječnja 2021., 6. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj 7:Pr-98/2020-10 od 14. siječnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom nalaženo je tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 91.590,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na mjesečne iznose koji su navedeni u izreci presude (točka 1. izreke).

2. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.437,50 kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude, tj. od 14. siječnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka 2. izreke).

3. Protiv te presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH – u daljnjem tekstu: ZPP), koji se Zakon u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19.), s prijedlogom da se preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.1. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženice kao neosnovane te je predložio da se žalba kao takva odbije.

3.2. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a, na koju upućuje tuženica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice kao policijskog službenika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova za isplatom dodatka za rad na terenu – terenskog dodatka u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 1. prosinca 2018. u ukupnom iznosu od 91.590,00 kuna s pripadajućim kamatama, zbog obavljanja policijskih poslova granične kontrole na međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu P. – M. S. na području državnog teritorija Republike Slovenije, a pozivom na članak 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13 – dalje: KU/13), te članak 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17 –dalje: KU/17), a sve to s obzirom na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora broj 7/55 od 20. svibnja 2014. kao i tumačenje Zajedničke komisije broj 22/56 od 11. studenog 2016.

6. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud utvrdio je sljedeće:

- da je tužiteljica zaposlenica RH MUP-a, PU Međimurske, PP M. S. gdje je raspoređena na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu;

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju posebnim dnevnim, odnosno mjesečnim rasporedom upućena na rad na Međunarodni cestovni granični prijelaz P.

– M. S. i to na području druge države, odnosno državnog teritorija Republike Slovenije, udaljenom od sjedišta Policijske postaje u M. S. više od 500 metara, a takvo uređenje između dvije države predstavlja iznimku od pravila da se kontrolne stanice granične kontrole nalaze na području matičnih država;

- da je Zajednička komisija za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenika za državne službenike i namještenike 22. svibnja 2014. objavila tumačenje u svezi članka 56. KU prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza u konkretnom slučaju u Dobovi na državnom teritoriju Republike Slovenije ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju, s tim da u predmetnom slučaju tužiteljici, nije od strane poslodavca isplaćivana dnevnica;

- da je tužiteljica mjesečnim i dnevnim rasporedom poslova iz sjedišta rada u M. S. upućivana na rad na navedeni granični prijelaz na područje druge države, izvan njezinog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravišta, dakle, u mjesto P., na području Republike Slovenije;

- da je visina tužbenog zahtjeva određena prema dokumentaciji RH MUP-a uz dopis od 4. ožujka 2019. uz priloženu vjerodostojnu evidenciju poslodavca – koja nije osporena od strane tuženika, a priloženi podaci predstavljaju dokaz u vidu tabelarnog prikaza o radnom vremenu tužitelja (evidentirana je svaka smjena u trajanju od najmanje 8 sati, a pretežit broj smjena je u trajanju od 12 sati), koji je u utuženom vremenskom razdoblju poslove granične kontrole obavljala na lokaciji P. u Republici Sloveniji;

- da je u spornom razdoblju visina terenskog dodatka bila određena u iznosu od 150,00 kn neto do 2017., a nakon toga u visini od 170,00 kn neto.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 56. KU/13 odnosno članka 50. KU/17 kojim je određeno da službenik odnosno namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog boravka ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio, te pozivom na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenja primjene Kolektivnih ugovora broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i 22/56 od 11. studenog 2016.

8. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica obavljala poslove izvan svog stalnog mjesta rada u kojem je zaposlena, dakle, u sjedištu PP M. S., jer je ista svoj rad obavljala na području državnog teritorija Republike Slovenije, u mjestu P.

9. Za istaknuti je, da tumačenje odredbi kolektivnog ugovora daje Zajednička komisija i ono obvezuje potpisnike KU od dana primjene KU, a za slučaj da se tumačenje mijenja ranije danim tumačenjem istih odredbi, novo tumačenje Zajedničke komisije obvezuje potpisnice KU od dana kada je tumačenje dano.

10. Stalno mjesto boravka tužiteljice je u M. S., te ista ne samo da je svoj rad obavljala na području nekog drugog grada ili općine već i u inozemstvu na području državnog teritorija Republike Slovenije.

11. Prema tome, neosnovani su navodi tuženice da se u konkretnom slučaju ne radi o radu na terenu jer da službenik koji obavlja kontrolu na predmetnoj lokaciji obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, zbog čega da predmetna lokacija predstavlja njegovo radno mjesto i područje rada, a ne rad na terenu. Ovo stoga, što pravo na terenski dodatak policijskog službenika MUP-a RH nije predmet Međudržavnog ugovora zaključenog između Vlade RH i Vlade Republike Slovenije već se u konkretnom slučaju radi o pravima koja su regulirana pozitivnim propisima RH odnosno kolektivnim ugovorom kojem stranke uređuju prava i obveze iz radnih odnosa ili u vezi s radnim odnosima te se njegova pravna pravila primjenjuju neposredno i obvezno na sve osobe na koje se taj KU primjenjuje. Odredbe KU kao i svako drugog ugovora primjenjuju se onako kako glase.

12. U slučaju nesuglasnosti glede smisla i domašaja ugovornih odredaba, ugovorne stranke mogu predvidjeti da će netko treći tumačiti ugovor, sukladno odredbi članka 321. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO). Imajući na umu tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU i u vezi primjene odredbe članka 56. KU/13 broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i broj 22/56 od 11. studenog 2016. koja su vrijedila u utuženom razdoblju, a prema kojima je službenik na temelju posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza P. – M. S. na državnom teritoriju Republike Slovenije ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kn ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, u koje se vrijeme ubraja i vrijeme putovanja, iz kojeg tumačenja proizlazi da samo udaljenost radne stanice u drugoj državi nije odlučno, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je smatrao da se isto primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, temeljem čega je prihvatio tužbeni zahtjev.

13. Odredba o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rada odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14) sve s obzirom na vrijednost predmeta spora.

14. S obzirom na to da nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove odluke.

15. Zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a jer nije uspjela sa svojom žalbom, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

U Splitu 6. svibnja 2022.

Sutkinja:

Marija Šimičić , v. r.