Poslovni broj: 18 Us I-3054/2021-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužiteljice Z. R., S., K. p. . . ., OIB: …, zastupane po opunomoćeniku M. J., odvjetniku u S., K.

..., S., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Ulica Republike Austrije 20., Zagreb, radi donošenja dopunskog rješenja o izvedenom stanju, dana 06. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

„I Tužba se uvažava.

II Poništava se rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, klasa UP/II-361-05/20-26/430 ur.br. 531-07-01-03/09- 21-2 od 12 srpnja 2021.g. te se predmet vraća tuženiku na ponovno raspravljanje i odlučivanje.“

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa UP/II-361-05/20-26/430 Urbroj: 531- 07-01-03/09-21-2 od 12. srpnja 2021. (dalje: drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Solin, Klasa: UP/1-361-02/13- 12/1567, Urbroj: 2181/1-11-06/09-20-0023 od 10. srpnja 2020., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje dopunskog rješenja izdanom rješenju o izvedenom stanju Klase: UP/I 361-02/13-02/1567, Urbroj: 2181/1-11-06/09-17-12 pravomoćno od 03. srpnja 2017., kojim je ozakonjena zgrada izgrađena na k.č.z. …., .. i .. k.o. S..

2. Pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu tužiteljica pobija zakonitost citiranog osporenog rješenja tuženika u bitnome navodeći da osporeno drugostupanjsko kao ni prvostupanjsko rješenje, kojim je odbijen zahtjev, ne sadrži valjano obrazloženje te da ni činjenično stanje nije ispravno utvrđeno. Pozivajući se na odredbu članka 98. Zakona o općem upravnom postupku ističe da drugostupanjsko rješenje uopće ne sadrži bilo kakvo obrazloženje osim navoda da ne postoji dio zahtjeva o kojem nije odlučeno. Iz osporenog rješenja da nije jasno temeljem čega tuženik zaključuje da ne postoji dio zahtjeva o kojem nije odlučeno, iz kojih to isprava proizlazi, na koji način su tumačeni dokazi koje je tužiteljica priložila i koji postoje u spisu predmeta i zašto oni nisu od odlučne važnosti za usvajanje zahtjeva pa da je na ovaj način stranci praktično onemogućeno ravnopravno sudjelovanje u postupku. Ističe se da tužiteljica smatra da je upravno tijelo trebalo udovoljiti njenom zahtjevu, odnosno uvažiti njenu žalbu i ukinuti osporeno rješenje. Naime, u tužbi se navodi da je zatraženo rješenje o ozakonjenju građevine i pritom da je jedna od čestica pogreškom izrađivača projekta izvedenog stanja ispuštena. Stvar da treba u upravnom postupku raspraviti obzirom na njenu bit i na mjerodavne propise koji reguliraju određeni pravni odnos ili određene pojmove i to sukladno načelu materijalne istine, načelu zakonitosti, načelu razmjernosti i načelu pomoći stranci. Cilj Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama da je bio omogućavanje ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada odnosno rekonstruiranih dijelova postojećih zgrada izgrađenih bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, koje su vidljive na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave na temelju aero foto grametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21.lipnja 2011.g. (DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže. Nadalje, u tužbi se navode i citiraju odredbe članka 3. stavak 1. točka 5. Zakona o gradnji te odredba članka 9. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV), uz navod da iz tih odredbi proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o jedinstvenoj nekretnini, te da je ona kao jedno tijelo trebala i mogla biti legalizirana, bez obzira što se to tijelo (građevina) nalazi na više katastarskih, odnosno zemljišnoknjižnih čestica. Načelo jedinstvenosti nekretnine da definira ovo sporno pitanje na jednoznačan način, tj, ono što je legalizirano i ono što je predmet ovog dopunskog zahtjeva po ZV- u i po Zakonu o gradnji da jedinstvena nekretnina a da je to tako da proizlazi i iz načina korištenja i namjene objekta jer da je to sastavni dio restorana G. u S., za koju cjelinu da su izdani i minimalno tehnički uvjeti. Nadalje se u tužbi navodi da je zbunjujuća tvrdnja prvostupanjskog tijela, jer da je suprotna kogentnoj normi Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, da je građevina izgrađena od aluminijskih profila bočno presvučenih prozirnim plastificiranim platnom i pokrovom od sendvič panela pa da nije jasno smatra li prvostupanjsko tijelo ovaj dio objekta građevinom ili ne te se pri tome ističe da su brojni objekti izgrađeni od aluminijskih profila ili željeznih profila te da Zakon o gradnji u pogledu toga ne pravi nikakvu razliku u odnosu na armiranobetonske profile. S druge strane, prema drugom članku mjerodavnog propisa o legalizaciji, da se legaliziraju svi objekti, pa i oni koji su na stupovima i s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom te da Zakon o gradnji ne prijeći izgradnju krovova od panela. Tvrdnja da predmet nije konstruktivno vezan za ozakonjenu zgradu, pa onda neosnovano navoditi da je zahtjevu u cijelosti udovoljeno, odnosno da ne postoji dio zahtjeva kojem nije udovoljeno, da je potpuno nerazumljiva jer da je u suprotnosti s činjenicama i stanjem na terenu. To da je moguće lako uočiti pregledom isprava u spisu, ali i iz fotografije objekta koja da je dostavljena u spis predmeta kako bi tijela koja donose odluku imala potpuniji uvid o predmetu ozakonjenja. Ponovno se ističe da se radi o objektu za koji su izdani minimalno tehnički uvjeti za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, koji u naravi predstavlja restoran-pizzeriju, i čiji sastavni dio da je sporni prostor kao zatvoreni ugostiteljski prostor. S obzirom na sve navedeno, da je jasno da su ispunjeni svi elementi za udovoljenje tužiteljičinom zahtjevu za izdavanje dopunskog rješenja te da nije bilo nikakve osnove za odbijanje žalbe kao neosnovane. Slijedom svega navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se njena tužba uvaži te da se osporeno drugostupanjsko rješenje poništi i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Ujedno je tužiteljica zatražila i naknadu troškova ovog upravnog spora koji su popisani u tužbi.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje u cijelosti od navoda iznijetih u obrazloženju akta koji se osporava te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4. Tužiteljica se nije očitovala na tuženikov odgovor na tužbu koji joj je putem njenog opunomoćenika uredno dostavljen.

5. U smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21 - dalje: ZUS-a) sud je odlučio bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a) i utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz stanja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužiteljica dana 04. svibnja 2020., podnijela zahtjev za izdavanje dopunskog rješenja o izvedenom stanju Klase: UP/I 361-02/13-02/1567, Urbroj: 2181/1-11- 06/09-17-12 pravomoćno od 03. srpnja 2017., kojim je ozakonjena zgrada izgrađena na k.č.z. .., .. i .. k.o. S. (pravomoćno 03. srpnja 017.), a koje

rješenje je doneseno po zahtjevu I. V., te ista traži da se dopunskim rješenjem ozakoni prizemni aneks prislonjen uz zgradu sa jugozapadne strane na susjednoj kat. čest. zem. .. k.o. S.. Uz zahtjev je priložila jedan primjerak arhitektonskog snimka izvedenog stanja TD 6/2020 izrađen od tvrtke B. B. . . . S. po ovlaštenoj arhitektici V. F., dipl. ing. arh.

7. Prvostupanjsko tijelo je, obzirom da tužiteljica nije priložila nikakav dokaz da je stranka u postupku, zaključkom od 20. svibnja 2020. istu pozvalo da u roku od 8 dana dostavi dokaz na temelju kojeg se nedvojbeno može utvrditi njezin pravni interes, odnosno da je stranka u postupku. Postupajući po navedenom zaključku tužiteljica je dana 17. lipnja 2020. dostavila dokaze da je od D. V. (nasljednika I. V. po rješenju o nasljeđivanju od 29. ožujka 2016.)

Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 03. srpnja 2019. kupila zgrade izgrađene na k.č.z. …., …. i … k.o. S. koje su bile predmet ozakonjenja po rješenju

o izvedenom stanju od 05.lipnja 2017., te da je po navedenom Ugovoru kupila i posebni dio nekretnine označene kao kat. čest. zem. .. k.o. S., temeljem kojih joj je priznato svojstvo stranke u postupku te joj je omogućen uvid u spis.

8. Prvostupanjskim rješenjem od 10. srpnja 2020. zahtjev tužiteljice je odbijen, tužiteljica je na to rješenje izjavila žalbu koja je osporenim rješenjem tuženika od 12. srpnja 2021. odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje u bitnome, da je uvidom u svu dokumentaciju koja priliježe spisu predmeta, utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje o izvedenom stanju od 5. lipnja 2017. u granicama postavljenog zahtjeva te da ne postoji dio o kojem nije odlučeno u ovom predmetu spisa odnosno da je nesporno utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo rješenjem o izvedenom stanju od 5. lipnja 2017. godine riješilo sva pitanja koja su bila predmet postupka pa da stoga žalbeni navodi ne mogu biti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari jer isti ne predstavljaju razlog za donošenje dopunskog rješenja kako je to propisano odredbom članka 110. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku.

9. Odredbom članka 100. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21 – dalje ZUP-a) propisano je ako javnopravno tijelo rješenjem nije riješilo sva pitanja koja su predmet postupka, može se, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, donijeti rješenje o pitanjima koja nisu riješena (dopunsko rješenje). O odbijanju prijedloga stranke donosi se rješenje.

10. Dopunsko rješenje se dakle donosi ako se rješenjem kojim je predmet postupka dovršen, nije odlučilo o svim pitanjima koja su bila predmet postupka.

11. Prema podacima spisa po zahtjevu I. V. rješenjem o izvedenom stanju od 05. lipnja 2017. (pravomoćno 03. srpnja 2017.) ozakonjena je rekonstruirana završena stambeno-poslovna slobodnostojeća zahtjevna zgrada te dvije pomoćne zgrade, izgrađene na k.č.z. … … . i … k.o. S.

prikazane u geodetskoj snimci izvedenog stanja koju je izradila tvrtka P. d.o.o. S., elaborat broj: .. po ovlaštenom inženjeru geodezije Ž. G.

dipl.ing.geod. (br.ovl. Geo 338) od 14. listopada 2013. i na arhitektonskoj snimci izvedenog stanja koju je izradila tvrtka A. p. d.o.o. S. po ovlaštenom arhitekti M. P. dipl.ing. arh. (br.ovl.A 809) broj projekta TD 2484/13 - AS od studenog 2013. godine.

12. Tužiteljica u tužbi navodi da je kod traženja rješenja o ozakonjenju građevine jedna čestica (očito se misli na k.č.z. … k.o. S. sa spornim aneksom) pogreškom izrađivača projekta izvedenog stanja ispuštena. No, ovdje je za istaći da sporni aneks na k.č.z. .. k.o. S. nije prikazan u projektnoj dokumentaciji koja je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju već su u projektnoj dokumentaciji prikazane upravo k.č.z. … , … . i … . k.o. S. sa stambeno-poslovnom zgradom te dvije pomoćne zgrade (pomoćna zgrada koja služi kao nadstrešnica te pomoćna zgrada koja se sastoji od prizemlja pod krovom na jednu vodu koja služi kao spremište) a koje su u gore navedenom arhitektonskom snimku izvedenog stanja i opisane.

13. U odnosu na tužbene navode koji se u bitnome odnose na to da iz osporenog rješenja nije jasno temeljem čega tuženik zaključuje da ne postoji dio zahtjeva o kojem nije odlučeno te iz kojih to isprava proizlazi, je za reći da iz obrazloženja osporenog rješenja jasno proizlazi da je tuženik pregledao cjelokupan spis predmeta (zahtjev tužiteljice, rješenje o izvedenom stanju, geodetsku snimku izvedenog stanja iz 2013., arhitektonsku snimku izvedenog stanja iz 2013. i dr.) temeljem koje dokumentacije pravilno zaključuje da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje o izvedenom stanju od 5. lipnja 2017. u granicama postavljenog zahtjeva odnosno da je riješilo sva pitanja koja su bila predmet postupka.

14. Što se tiče tužbenih navoda koji se odnose na dokumentaciju koju je tužiteljica priložila u spis za istaći je da se radi o dokumentaciji (rješenje o nasljeđivanju od 29. ožujka 2016., Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 03. srpnja 2019. i dr.) temeljem koje je tužiteljici priznato svojstvo stranke, dok arhitektonski snimak izvedenog stanja T.D. 6/2020. koji je tužiteljica priložila uz svoj zahtjev, obzirom na sve izloženo, nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.

15. Vezano za tužbene navode koji se odnose na cilj Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, pozivanje na odredbu članka 3. stavak 1. točka 5. Zakona o gradnji te odredbu članka 9. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te u svezi s tim da se u konkretnom slučaju radi o jedinstvenoj nekretnini je za istaći da nezakonito izgrađene zgrade trebaju biti navedene u zahtjevu za donošenje rješenja o izvedenom stanju i dokumentaciji koja se tom zahtjevu prilaže, a što nije slučaj vezano za sporni aneks na k.č.z. … k.o. S.

16. Uzevši u obzir sve izloženo te citiranu odredbu članka 100.stavak 2. ZUP- a ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta donošenju dopunskog rješenja o izvedenom stanju po zahtjevu tužiteljice.

17.Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanja predmetne upravne stvari te je pravilno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar. Osporeno rješenje je, suprotno tužbenim navodima, sačinjeno sukladno odredbi članka 98. ZUP-a te je u dostatnoj mjeri obrazloženo. Navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporenog rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

18. Nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

19. Stoga je na temelju odredbe 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

20. Sud je odbio zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 06. svibnja 2022.

S U T K I NJ A

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužiteljici, po opunomoćeniku, -

tuženiku,

-u spis.

Rj.:

-spis u kalendar 30 dana