REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

Split

P-3629/21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja ad 1. G. C. iz S., OIB: … i ad 2. T.

Ž. iz S., OIB: … oboje zastupani po punomoćnici

D. B., odvjetnici u S., protiv tuženika J. C. iz S., OIB; …, radi ispravka uknjižbe, nakon održane usmene i

javne glavne rasprave, zaključene dana 26. travnja 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja te tužene, 6.svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi: „I.1. Utvrđuje se da je tužitelj ad 1) G. C., OIB: … vlasnik nekretnina označenih kao čest.zem. 364/4 i čest.zem. 763, obje Z.U. 2273 K.O. S. za 176/23040 dijela.

2. Ovlašćuje se tužitelj ad 1) G. C., OIB: … po pravomoćnosti ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva nekretnina označenih kao čest.zem.364/4 i čest.zem. 763, obje Z.U. 2273 K.O. S. za 176/23040 dijela, na svoje ime u zemljišnim knjigama O. suda u S. uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice J. C. za 176/23040 dijela.

II.1.Utvrđuje se da je tužiteljica ad 2 T. Ž. rođ. C., OIB: …,

vlasnica nekretnine označene kao čest.zem.865/1 Z.U. 2272 K.O. S. za 8/960 dijela.

2. Ovlašćuje se tužiteljica ad 2 T. Ž. rođ. C., OIB: …, po pravomoćnosti ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva nekretnine označene kao čest.zem. 865/1 Z.U. 2272 K.O. S. za 8/960 dijela na svoje ime u zemljišnim knjigama suda u S. uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice J. C. za 8/960 dijela." kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su dana 18.travnja 2018. podnijeli ovom sudu tužbu protiv tuženika radi ispravka uknjižbe. U tužbi se navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest.zem. 763 i čest.zem. 364/4 obje ZU 2273 KO S. tužitelj pod 1) G. C., a tužiteljica pod 2) da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest.zem. 865/1 k.o S., te da su predmetne nekretnine bile u isključivom vlasništvu njegovoga oca M.-D. C. koji je sa svojom

braćom se podijelio, a prije njih i njihovi prednici, tako da su predmetne nekretnine postale isključivo vlasništvo pok. M.-D. C.. Nadalje, da je svojom

oporukom Marin Cokarić predmetne nekretnine ostavio svome sinu G. C.

i T. Ž., koju oporuku je pobijao prednik tužene Š. C., međutim,

pravomoćnom presudom ovog suda broj P2-3849/09 (potvrđena odlukom suda u S. br. Gžo-309/12) utvrđeno je kako je ta oporuka istinita i

pravno valjana.

Nadalje, kako je sud u S. donio presudu zbog ogluhe kojom je prihvatio tužbeni zahtjev ovdje tužitelja te iste ovlastio na uknjižbu prava vlasništva na utuženim nekretninama uz istovremeno brisanje tog prava s imena svih upisanih suvlasnika osim sa imena Š. C. i L. S.. Nadalje, da je tijekom tog

postupka Š. C. darovao pola predmetnih nekretnina ovdje tuženoj svojoj supruzi pa su primorani tužitelji ustati predmetnom tužbom protiv tužene.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da je Š. C. istoj darovao 2015. ½

svog idealnog dijela predmetnih nekretnina, a koje je on stekao nasljeđivanjem od strica pok. M. C. u pravomoćno okončanom ostavinskom postupku u kojem su sudjelovali i tužitelji kao nasljednici pa predlaže tužbu odbiti.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem izvatka iz zemljišne knjige, te spisa O- 351/2011, Pst-84/2012, oporuke pok. M. C. pok. Š., te ostale dokumentacije koja prileži spisu te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08 dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

4. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da su u zemljišnim knjigama za k.o. S. upisani kao suvlasnici i to na nekretnini označenoj kao čest. zem. 763 i 364/4, obje ZU 2273: J. C. pok. J. za 3960/23040 dijela, J. C.

pok. J. za 1320/23040 dijela, P. P. pok. P. za 1920/23040 dijela,

A. B. I. za 660/23040 dijela, J. C. pok. J. za 2970/23040

dijela, A. B. I. za 495/23040 dijela, J. C. pok. J. za

1155/23040 dijela, A. C. pok. Š. za 3168/23040 dijela, J. C.

pok. Š. za 3168/23040 dijela, G. C. pok. M.-D. za 352/23040

dijela, Š. C. pok. M. za 176/23040 dijela, T. Ž. rođ. C. za 352/23040 dijela, A. C. pok. Š. za 352/23040 dijela, V. C. ud. J. za 352/23040 dijela M. C. pok. J. za 352/23040 dijela, S.

C. pok. J. za 352/23040 dijela, V. R. ud. F. za 352/23040

dijela, M. R. za 352/23040 dijela, N. R. pok. F. za

352/23040 dijela, M. G. rođ. R. za 352/23040 dijela, S. L.

ud P. za 11/2880, S. T. pok. L. za 11/2880, W. A. rođ.

S. za 11/2880, C. J. za 176/23040, te S. J. za 11/2880

dijela.

5. Nadalje, da su na nekretnini označenoj kao čest. zem. 865/1 ZU 2272 upisani kao suvlasnici C. J. za 8/960 dijela, Š. C. pok. M. za 8/960

dijela, C. J. pok. J. za 120/960 dijela, C. J. pok. J. za

120/960 dijela,m B. A. I. za 60/960 dijela, C. J. pok. J. za 90/960 dijela, B. A. I. za 15/960 dijela, C. J. pok. J. za 75/960 dijela, C. J. pok. Š. za 144/960 dijela, C. G. pok.

M. – D. za 16/960 dijela, Ž. T. rođ C. za 16/960 dijela, C.

V. ud J. za 16/960 dijela, C. M. pok. J. za 16/960 dijela, C.

S. pok. J. za 16/960 dijela, R. V. ud F. za 16/96 dijela,

R. M. pok. F. za 16/960 dijela, R. N. pok. F. za 16/960

dijela, G. M. rođ R. pok. M. za 16/960 dijela, S. L. ud

P. za 4/960 dijela, S. T. pok. L. za 4/960 dijela, W. A.

rođ. S. za 4/960, C. M. za 160/960, te S. J. za 4/960 dijela.

6. Nesporno je iza M.-M. C. vođen ostavinski postupak pod broj O-

1125/08 u kojem je utvrđeno da njegovu ostavinu sačinjavaju između ostalih nekretnina i 8/40 dijela čest.zem. 865/1 te 44/240 dijela čest.zem. 364/4 i čest.zem. 763. sve K.O. S. pa su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju od 13.srpnja 2010.god. njegovim nasljednicima temeljem oporuke, te sporazuma između nasljednika, proglašeni, između ostalih, tužitelji pod 1. G. C. i 2. T. Ž.,

Š. C. i A. S..

7. Također je neprijeporno da je rješenjem ovog suda pod broj Z-10053/10 od 6.travnja 2011.god. izvršena uknjižba prava vlasništva na nekretninama, između ostalih i predmetnim nekretninama, temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-1125/08 od 13.srpnja 2010.god. na ime tužitelja G. C. i T. Ž., zatim

prednika tužene Š. C., A. S., te A. C., V.

C., M. C., V. R., F. R., N. R.

i M. G., svakog za po 1/12 dijela.

8. Osim toga, neprijeporno je da je Š. C. darovao svojoj supruzi tuženoj

J. C. pola svoga suvlasničkog dijela čest.zem. 364/4 i čest.zem. 763 i to 176/23040 suvlasnička dijela, te pola suvlasničkog dijela čest.zem. 865/1 i to 8/960 suvlasnička dijela, te da je J. C. upisala svoje pravo suvlasništva za navedene suvlasničke dijelove u zemljišne knjige za K.O. S..

9. Uvidom u spisu priloženu presudu Pst – 38/14 te drugostupanjsku Gž-2219/2019-2 utvrđeno je da je vođen postupak ovdje tužitelja protiv prednika tužene Š. C. glede prava vlasništva predmetnih nekretnina te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja što je potvrđeno drugostupanjskom presudom, a glede prava vlasništva na nekretnini oznake čest.zem 763 i 364/4 obje upisane u ZU 2273 K.O. S. spram Š. C. za 176/23040 dijela te glede nekretnine 865/1 ZU spram Š.

C. za 8/960 dijela.

10. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim.

11. U konkretnom slučaju, tužitelji tvrde da vlasnici predmetne nekretnine te se pozivaju na diobu, oporuku iza pok. M. C. te dosjelost, a tužena se protivi navodeći da je njezin suprug i prednik sudjelovao u ostavinskom postupku u kojem je donijeto pravomoćno rješenje o nasljeđivanju prema kojem su i tužitelji i Š. C. ( prednik tužene) upisani kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini.

12. Naime, odredbom čl. 232. stavak 1) Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03 i 35/05: dalje ZN) propisano je da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, nadalje, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja, a ono što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju (st.2.), nadalje, stavkom 5) citiranog članka određeno je da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, kao što je ovdje slučaj, no ipak nisu vezane - glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke; glede prava čije bi utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju; ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.

13. U konkretnom slučaju iza pok. M. C. proveden je ostavinski postupak u kojem su sudjelovali, između ostalih, tužitelji pod 1) i pod 2) te prednik tužene Š. C., te je pravomoćnim rješenjem ovog suda broj O-1125/08 od 13.srpnja 2010. određeno što ulazi u ostavinu iza pok. M. C. i to rješenje je pravomoćno.

14. Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su učestvovale u postupku ostavinske rasprave u pogledu nekretnina koje su u tom rješenju navedene kao ostavinska imovina pa se ne može više nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju s uspjehom takav zahtjev isticati prema sunasljednicima koji su također učestvovali u ostavinskom postupku.

15. Između nasljednika u ostavinskom postupku (što je nesumnjivo utvrđeno i uvidom u rješenje o nasljeđivanju pod broj O-1125/08), nije bilo spora o veličini ostavinske imovine, a niti spora o veličini nasljednog dijela ostavinske imovine tužitelja niti prednika tužene, pa stoga nije bilo ni upućivanja u parnicu, već je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ostavinska imovina pok. M. C. uručena temeljem oporuke i sporazuma nasljednika svakome na jednake dijelove, da bi tužitelji nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju u ovom sporu tražili da se utvrde da su isti vlasnici za cijelo nekretnina i to tužitelj pod 1) nekretnina označenih kao čest.zem. 364/4 i 763, obje KO S., a tužiteljica pod 2) nekretnine označene kao čest.zem. 865/1 KO S., kojih da je bio isključivi vlasnik njihov prednik M. C., a temeljem usmene diobe sa svojom braćom pa tako i pok. M. C., a koju im je oporučno ostavio njihov prednik.

16. Međutim, ovdje je utvrđeno je da je utužena nekretnina, za koje tužitelji tvrde da je oporukom pripala njima ušla u ostavinsku masu ostavitelja M. C., a istu su temeljem rješenja o nasljeđivanju koje je postalo pravomoćno 28.listopada 2010. stekli kako tužitelji tako i prednik tužene, te da je imovina ostavitelja, a među ostalim i sporna nekretnina, raspravljena jednom u ostavinskom postupku među svim nasljednicima pa tako i s prednikom tužene Š. C. kao nasljednikom. S druge strane, među strankama koje su sudjelovale u ostavinskom postupku, nije bilo spora u vezi činjenica koje su i ostavinskom sudu i njima tada bile poznate, a to se dakako odnosi i na utužene nekretnine, a činjenice nisu osporene u vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju, pa sukladno citiranoj odredbi čl. 231 Zakona o nasljeđivanju pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku što znači da se ono o čemu je pravomoćno odlučeno ne može ponovno raspravljati, te se smatra istinitim sve što je sud utvrdio svojim pravomoćnim rješenjem.

17. To u konkretnom slučaju znači da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju sprečava tužitelje i tuženu obzirom je njezin prednik sudjelovao u ostavinskom postupku koji je dovršen pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju sada utvrđivati da utužene nekretnine sukladno oporuci pok. M. C. pripadaju tužiteljima, a ne tuženoj,

jer se radi o presuđenoj stvari, o kojoj je odlučeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju. To znači da se ono o čemu je pravomoćno odlučeno ne može ponovno raspravljati, te se smatra istinitim sve što je sud utvrdio svojim pravomoćnim rješenjem. (Tako i Vs,Rev-2173/1994-2).

18. Tužitelji u ostavinskom postupku nisu tražili izdvajanje iz ostavine predmetnih nekretnina niti su prigovarali sastavu ostavinske mase to onda ne mogu s uspjehom isticati ni sada prigovore, jer odluka ostavinskog suda u postupka iza pok. M. C. u odnosu na nasljednike ima značaj presuđene stvari, što znači da se ono o čemu je pravomoćno odlučeno ne može ponovno raspravljati, te se smatra istinitim sve što je sud utvrdio svojim pravomoćnim rješenjem. Tužitelji su bez uspjeha isto pokušali ostvariti u parnici koja se vodila pred ovim sudom u postupku protiv prednika tužene, te iako postoji objektivni identitet spora, jer je suvlasnički dio tužene raspravljen u ostavinskom postupku iza pok. M. C., to ne mogu tužitelji uspjeti niti u ovoj parnici protiv tužene koja je darovanjem stekla predmetne nekretnine od svog supruga tamo nasljednika.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 6.svibnja 2022.

Sutkinja

Maja Anušić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u Splitu pisanim putem u četiri istovjetna primjerka.

Dna:

- pun.tužitelja

- tuženiku

- spis