REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. 5-Pn-1845/15-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari I tužitelja A. H. iz T., sa stalnim boravkom u Z., OIB: … i II tužitelja M. A. iz R., sa stalnim boravkom u Z.,

OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici S. Š., odvjetnici u

S. protiv tuženika Dž. g. d.o.o., Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., radi

naknade štete,nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 16. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 06. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku platiti I tužitelju na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći 63.414,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06.05.2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve to u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku platiti I tužitelju na ime naknade za izgubljenu zaradu dospjele obroke za razdoblje od 12.08.2014. do 29.02.2020. ukupni bruto iznos 210.634,57 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06.05.2022. do isplate te mu se nalaže da I tužitelju na ime naknade štete zbog izgubljene zarade plaća buduće obroke bruto iznosa 4.062,51 kuna i to od 01.03.2020., pa nadalje doživotno i to svakog 5.-tog u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve to u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku platiti I tužitelju na ime naknade imovinske štete rente za tuđu pomoć 149,00 kuna mjesečno počev od 01.01.2013. pa nadalje doživotno, s time da na dospijele obroke za razdoblje od 01.01.2013. do 06.05.2022., plati odjednom u roku 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06.05.2022. do isplate, a buduće obroke da plaća kako budu dospijevali najkasnije do svakog 05.-tog u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate, sve prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve to u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev I tužitelja za isplatom naknade na ime imovinske štete rente za tuđu pomoć u iznosu 149,00 kuna mjesečno za razdoblje od 01.05.2012. do 31.12.2012. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, kao neosnovan.

V Nalaže se se tuženiku platiti II tužitelju na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći 13.345,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06.05.2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve to u roku 15 dana.

VI Nalaže se tuženiku naknaditi solidarno I i II tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 43.750,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06.05.2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve to u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode kako su 27.04.2012. stradali na privremenom radilištu građenja poslovno-stambenog kompleksa „V.“ na adresi Z., na kojem gradilištu su radili kao zaposlenici trgovačkog

društva B. B. d.o.o. koji je bio podizvođač trgovačkog društva tuženika, a koji je bio izvoditelj radova na predmetnom gradilištu investitora trgovačkog društva Z. d.o.o..

Nadalje navode kako su na predmetnom gradilištu tužitelji izvodili armirano- betonske i tesarske radove i to na pokretnom radnom podu na visini od 3 metra, konstrukcija kojeg poda se uslijed pomicanja na drugu poziciju, prevrnula te su tužitelji pali na betonski pod i zadobili teške tjelesne ozljede. Za predmetni štetni događaj pravomoćno je osuđen Dž. O., zaposlenik tuženika, jer je kao osoba koja je bila zadužena i odgovorna za provođenje mjera zaštite na radu na gradilištu dozvolio korištenje pokretnog radnog poda koji nije bio sastavljen na način da osigura stabilnost i siguran rad radnika na visini te je propustio upozoriti radnike da za vrijeme pomicanja pokretnog radnog poda na drugu poziciju ne smiju ostajati na radnom podu, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti.

Budući da su I i II tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobili tjelesne ozljede radi koje su po njihovo zdravlje ostavile trajne posljedice to tužitelji prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu podneskom od 07.07.2020. traže od suda da donese odluku kojom će tuženiku naložiti da tužiteljima naknadi štetu i to -I tužitelju:

-na ime naknade neimovinske štete 58.050,00 kuna te tuđe pomoći 5.364,00 kuna sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate

-na ime izgubljene zarade za razdoblje od 12.08.2014. do 01.03.2020. bruto iznos 210.634,57 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, te da mu na ime izgubljene zarade plaća buduće obroke od 01.03.2020., pa nadalje, mjesečni bruto iznos 4.062,51 kuna svakog 05.-tog u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate

-na ime rente za tuđu pomoć plaća mjesečno 149,00 kuna počev od 01.05.2012., pa nadalje, time da mu dospjele obroke za razdoblje od 01.05.2012. do presuđenja plati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, a buduće obroke kako budu dospijevali najkasnije do 05.-tog u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate

-II tužitelju:

-na ime naknade neimovinske štete 12.720,00 kuna te na ime tuđe pomoći 625,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, te da I i II tužitelju solidarno naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu istu u cijelosti osporio, ne sporeći činjenicu nastanka štetnog događaja, ali ističući prigovor promašene pasivne legitimacije jer da pokretni radni pod sa kojeg su tužitelji pali, nije u vlasništvu tuženika kao što niti tužitelji nisu zaposlenici tuženika, čime je osporio odgovornost, osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u pravomoćnu Presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 03.04.2013. posl.br. Ko-702/13, medicinsku dokumentaciju I i II tužitelja, Kooperantski ugovor br. 7/2012, Rješenja o pravu na novčanu naknadu HZZZ od 28.01.2014. i 14.10.2014., Rješenja HZZO od 30.06.2014. i 18.04.2013., Narudžbenicu od 13.04.2012., spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. Ko-702/13, provedeno je medicinsko vještačenje po sudskim vještacima dr. A. Č. i dr. S. V. koji su dopunski saslušani,

vještačenje po medicini rada dr. D. V., izvršen je uvid u Ugovor o radu na određeno vrijeme, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka S. Š., I i II tužitelja, svjedoka I. B., Dž. M., izvršen je uvid u Uvjerenje

Službe za zapošljavanje BiH od 17.01.2019., Uvjerenje zavoda od 18.01.2019., Uvjerenje zavoda, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku

V. T. d.o.o. koji je i dopunski saslušan, izvršen je uvid u Uvjerenje centra od 27.11.2020., Uvjerenje uprave od 23.11.2020., Uvjerenje službe od

24.11.2020., Uvjerenje HZZO od 23.03.2021. te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je I i II tužitelja za naknadom neimovinske štete i tuđe pomoći te zahtjev I tužitelja na ime rente za tuđu pomoć i izgubljenu zaradu, a sve u vezi štetnog događaja od 27.04.2012. u kojem su stradali kada su kao zaposlenici trgovačkog društva B. B. d.o.o. koje je bilo podizvođač I tuženika, obavljali radne zadatke na gradilištu u Z. „V.“ i to

na pokretnom radnom podu na visini 3 metra, konstrukcija kojeg pokretnog radnog poda se radi pomicanja na drugu poziciju, prevrnula, uslijed čega su I i II tužitelj pali na betonski pod i zadobili tjelesne ozljede.

5. Uvidom u Ugovore o radu na određeno vrijeme, utvrđeno je kako su isti sklopljeni 15.02.2012. između I tužitelja i 20.02.2012. između II tužitelja kao radnika i trgovačkog društva B. B. d.o.o. kao poslodavca, na rok od godinu dana odnosno do 17.02.2013., i to za obavljanje poslova armirača (I tužitelj) i tesara (II tužitelj).

6. Uvidom u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 24.05.2012. koji prileži spisu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. KO-702/13, razvidno je kako su I i II tužitelj, a temeljem Uvjerenja V. d.o.o. broj MK-088/002-11 te MK-069-/003-11, zatim Zapisnika o ocjeni praktične osposobljenosti radnika za rad na siguran način te Svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika broj GN-PUR-085146-2456/2011 i GN-PUR-085146-2459/2011, bili osposobljeni za samostalan rad na poslovima armirača i tesara.

7. Uvidom u Kooperantski ugovor br. 07/2012 utvrđeno je kako je isti sklopljen između trgovačkog društva Z. d.o.o. kao naručitelja i ovdje tuženika kao izvoditelja, kojim ugovorom se tuženik obvezao izvesti povjerene mu armirano – betonske i tesarske radove na objektu „V.“ u Z. i to u razdoblju od

23.01.2012. do 25.04.2012. za koju se naručitelj obvezao tuženiku platiti i novčanu naknadu.

8. Uvidom u Narudžbenicu br. 08/04-12 utvrđeno je kako je tuženik od trgovačkog društva B. B. d.o.o., 13.04.2012., naručio izvođenje građevinskih radova i to ugradnju i vezivanje armature ob betonskog željeza te abšalovanje stropnih ploča i greda za iznos 36.500,00 kuna.

9. Slijedom navedenog, a uz nespornu po strankama činjenicu datuma (27.04.2012.) i mjesta nastanka štetnog događaja (gradilište „V“), nespornim se utvrđuje kako su I i II tužitelj u vrijeme štetnog događaja bili zaposlenici trgovačkog društva B. B. d.o.o. u smislu odredbe čl. 8 Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09 i 61/11 dalje u tekstu ZR), koje trgovačko društvo je bilo angažirano za izvođenje armaturno – betonsko tesarski radova od strane tuženika u smislu odredbe čl. 590 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08 dalje u tekstu ZOO), a za koje radove su I i II tužitelj bili stručno osposobljeni.

10. Nadalje, iz iskaza I i II tužitelja te svjedoka S. Š. i Dž.

M., koji su bili neposredni očevici štetnog događaja, proizlazi

- kako su tužitelji predmetnog dana obavljali poslove demontaže oplate i to na pokretnom radnom podu (skeli) koja je na kotačima, i to na visini od oko 3 metra, a koji pokretni radni pod su svjedoci pomicali kada bi tužitelji završili sa mjestom na kojem su skidali oplatu, sve kako tužitelji ne bi morali stalno silaziti i penjati se sa skele radi pomicanja

-kako su tužitelji u trenutku pomicanja skele pali zajedno sa skelom

-kako su tužitelji i prije štetnog događaja obavljali poslove na pokretnom radnom podu (skeli) na isti način kao i na dan štetnog događaja

-kako je I i II tužitelja, na radni zadatak rada na skeli, rasporedio poslovođa gradilišta Dž. O. koji je bio zaposlenik tuženika, kod kojeg su zaduživali i sav potreban alat

-kako su tužitelji za vrijeme obavljanja radova imali radnu odjeću, šljem i cipele.

11. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 20.03.2011. utvrđeno je kako je isti sklopljen između Dž. O. kao radnika i tuženika kao poslodavca na neodređeno vrijeme za obavljene poslova tesara, pri čemu je radnik bio osposobljen za rad poslovođe kako je to razvidno iz Zapisnika V. d.o.o. od 16.04.2012..

12. Daljnjim uvidom u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 24.05.2012. razvidno je

- kako je pokretni pod (skela) na kojem su tužitelji obavljali radne zadatke, sastavljen od dva polja čelične tipske skele koja polja se nasađuju jedan na drugi da bi se dobila visina od 3 metra, a pod se pomiče na 4 komada okretnih kotača promjera 200 mm

-kako je usadni dio okretnih kotača koje se usadio u čeličnu cijev donjeg polja tipske čelične skele bio promjera 40 mm, dužine 200 mm, a rupe u cijevima skele su bile promjera 43 mm,

-kako su kotači bili usađeni bez osiguranja od mogućeg ispadanja, pa se zbog navedenog te zračnosti od 3 mm između rupe cijevi i usadnog dijela kotača dobio labavi spoj i nestabilno stanje cijele konstrukcije na koju nestabilnost je utjecala i masa dvojice radnika

-kako je prilikom guranja konstrukcije došlo do zakretanja kotača izvan okomite osi, naginjanja konstrukcije, ispadanja jednog kotača iz cijevi i prevrtanja cijele konstrukcije pokretne skele na kojoj su se nalazili tužitelji.

13. Iz Rješenja Državnog inspektorata od 27.04.2012. Klasa UP/I-115-04/12- 01, koji također prileži spisu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. KO- 702/13, razvidno je kako je tuženiku zabranjeno daljnje korištenje čeličnog radnog poda za skidanje oplate, visine 3 metra dok se isti ne izvede sukladno tehničkim propisima za sigurnost rada radnika.

14. Budući da su iskazi tužitelja i navedenih svjedoka u pogledu opisa mjesta i načina na koji su tužitelji predmetnog dana obavljali radne zadatke na koje ih je rasporedio poslovođa Dž. O. kao i dinamike nastanka štetnog događaja,

kako u međusobnom suglasju tako i u suglasju sa podatcima iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 24.05.2012. kao i Zapisnika o očevidu te obzirom da je iz Rješenja Državnog inspektorata od 27.04.2012. razvidno da je upravo tuženiku zabranjeno daljnje korištenje pomičnog radnog poda, koja dokumentacija prileži spisu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. KO-702/12 koji je čitan na ročištu za glavnu raspravu, i koja dokumentacija u smislu odredbe čl. 230 ZPP-a predstavlja javnu ispravu, a Rješenje Državnog inspektorata predstavlja i akt upravnog tijela kojim je ovaj sud vezan u smislu odredbe čl. 12 ZPP-a, to je i iskaze tužitelja i ranije navedenih svjedoka sud u cijelosti cijenio kao vjerodostojne i relevantne dokaze u ovom postupku.

15. Nesporno se time utvrđuje

- kako se štetni događaj dogodio 27.04.2012. na gradilištu izgradnje poslovne i stambene zgrade „V.“, investitora Z. d.d.,u Z., na način da su I i II tužitelj za vrijeme obavljanja poslova na koje ih je rasporedio

zaposlenik tuženika Dž. O., pali sa pokretnog radnog poda (skele) sa 3

metra visine u trenutku kada su svjedoci S. Š. i Dž. M., pomicali radni

pod na drugu poziciju

-kako je do pada tužitelja sa pokretnog radnog poda došlo iz razloga što okretni kotači nisu bili fiksirani za cijevi te su imali veliku zračnost u nasadnim cijevima i ležajevima što je dovelo do labavog spoja i nestabilnog stanja cijele konstrukcije

-kako je tuženik vlasnik pokretnog radnog poda (skele) sa kojeg su pali tužitelji, budući je Rješenjem Državnog inspektorata od 27.04.2012., upravo tuženiku zabranjeno koristiti predmetni pokretni pod.

16. Nastavno na navedeno, a budući da pokretni pod sam po sebi zbog svoje visine i pokretnosti kao i načina sastavljana čelične konstrukcije, predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063 ZOO-a, koji pokretni pod je zbog svoje tehničke neispravnosti zbog nepravilnog sastavljanja (velika zračnost u nasadnim cijevima i ležajevima koja je dovela do labavog spoja i nestabilnog stanja cijele konstrukcije) postao još opasniji te pored činjenice da je tužitelje na rad na takvom pokretnom podu pri takvoj visini, što takav rad također čini opasnim, uputio upravo zaposlenih- poslovođa tuženika (Dž. O.) bez da im je osigurao ispravnost pokretnog radnog poda i upozorio ih na opasnosti izvođenja radnog procesa za koji ih je zadužio, odnosno da su dužni prilikom pomicanja radnog poda sa istoga sići, sve to u smislu odredbe čl. 43 st. 2 i 3 i čl. 31 st. 1 sve Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 59/96, 94/96, 114/03, 86/08 i 75/09 dalje u tekstu ZZR) u vezi odredaba Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme ("Narodne novine" br. 21/08 dalje u tekstu Pravilnik), radi čega je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 03. travnja 2013. posl.br. KO-702/13, oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv opće sigurnosti opisano u čl. 222 st. 3 u vezi čl. 221 st. 2 Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11 dalje u tekstu KZ), kojom presudom je ovaj sud vezan u smislu odredbe čl. 12 ZPP-a, to je tuženik u smislu odredbe čl. 1064 u vezi odredbe čl. 1045 sve ZOO-a, pasivno legitimiran i odgovoran za predmetni štetni događaj.

Naime, iako I i II tužitelj, nisu radnici tuženika u smislu odredaba ZR-a, a nisu niti treće osobe u smislu odredbe čl. 1061 ZOO-a jer se postupanja radnika podizvođača na predmetnom gradilištu, tijekom radnog vremena i u okviru njihovog radnog procesa, ne mogu smatrati radnjom treće osobe već dijelom rizika posla koji tuženik može predvidjeti i posljedice kojih može izbjeći ili otkloniti, to je tuženik bio dužan na čitavom gradilištu osigurati razinu zaštite na radu za sve radnike kako je to predviđeno čl. 43 i čl. 44. ZZR. Navedeno iz razloga što tuženik i svi angažirani podizvođači djeluju na istom gradilištu i dolaze redovito tijekom radnog vremena i izvršavanja radnih zadataka u kontakt s radnicima, strojevima i vozilima ostalih podizvođača. Dakle, u smislu čl. 43 i čl. 44. ZZR-a nije dovoljno da je tuženik ugovorio raspodjelu poslova oko obavljanja zaštite na radu već je bilo potrebno da stvarno osigura da se mjere zaštite na radu koje su trebali provoditi i podizvođači, doista provode i poštuju.

Stoga sud, a obzirom da je upravo poslovođa tuženika propustio upozoriti tužitelje ne samo na tehničku neispravnost pokretnog radnog poda na koji ih je predmetnog dana poslao raditi, već je, a požurujući ih u radnim zadatcima i uputio na rad na način da tužitelji ne silaze sa pokretnog poda u trenutku pomicanja, a kako to proizlazi i iz iskaza svjedoka S. Š., tako sud na strani I i II tužitelj ne nalazi doprinos u ozljeđivanju u smislu odredbe čl. 1067 sve ZOO-a.

17. Nadalje je valjalo utvrditi osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, slijedom čega je provedeno medicinsko vještačenje po sudskim vještacima dr. A. Č. i dr. S. V., koji su izradili i dopunu nalaza te su usmeno saslušani, a

zatim i vještačenje medicine rada po sudskom vještaku dr. D. V. Budući da su nalazi i mišljenja temeljeni na medicinskoj dokumentacija tužitelja, vjerodostojnost koje stranke nisu osporavale te kliničkom pregledu tužitelja, to su nalazi i mišljenja kao objektivni i stručni prihvaćeni kao relevantni dokazi u ovom postupku, a na koje nalaze niti stranke u konačnici nisu isticale prigovore.

18. Iz nalaza i mišljenja proizlazi

-kako je I tužitelj po ozljeđivanju u predmetnom štetnom događaju zaprimljen u KBC Zagreb gdje mu je dijagnosticirana ozljeda u vidu višeivernog prijeloma lijeve petne kosti s pomakom ulomaka, radi čega mu je postavljena imobilizacija potkoljeničnom longetom, i natučenje lijeve strane prsišta. Tužitelj je u daljnjem tijeku liječenja proveo medicinsku rehabilitaciju ambulantnom fizikalnom terapijom. Međutim kod tužitelja je zaostao deformitet lijeve petne kosti, a utvrđeno je i ograničenje kretnji lijevog gležnja i prstiju lijevog stopala u jakom stupnju slijedom čega tužitelj trpi trajne bolove lijevog gležnja i pete koji su izraženiji uz duže stajanje i hodanje, pri čemu dolazi i do povremenog oticanja lijevog stopala i ukočenosti gležnja i prstiju lijevog stopala, radi čega tužitelj šepa na lijevu nogu tako da koristi jednu dodatnu dolakatnu štaku, pa nije sposoban obavljati poslove armirača uz stajanje 8 sati dnevno. Kod tužitelja je zbog opisanih posljedica ozljeđivanja zaostao trajni invaliditet u opsegu 25%. Tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 4 dana, srednjeg 3 tjedna, slabijeg 2 mjeseca, a bolovi koji se i dalje javljaju obuhvaćeni su ocjenom pojačanih napora, zatim je trpio i strah koji je u vrijeme ozljeđivanja bio jakog intenziteta i kratkog trajanja, nakon čega se trpio sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, srednjeg 14 dana te slabijeg intenziteta 2 mjeseca. Tuđa pomoć bila mu je potrebna u trajanju 4 mjeseca po 4 sata dnevno, zatim daljnja 4 mjeseca po 2 sata dnevno, nakon čega mu je potrebna doživotna pomoć od 5 sati tjedno. - kako je II tužitelj po ozljeđivanju u predmetnom štetnom događaju zaprimljen u Kliniku za traumatologiju gdje je bio hospitaliziran do 07.05.2012. radi liječenja ozljeda prijeloma četvrtog i petog rebra s desne strane bez pomaka ulomaka, izlijeva zraka u desno prsište, prijeloma baze srednjeg članka lijevog prsta bez pomaka ulomaka i natučenja s ogrebotinama desnog koljena. Kliničkim pregledom utvrđena je bolnost na pritisak u području desne strane prsišta, zatim manje ograničenje kretnji zgloba petog prsta lijeve šake radi čega je kod tužitelja utvrđeno smanjenje opće životne sposobnosti u opsegu 5%. Tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg 8 dana, slabijeg 3 tjedna, a bolovi koji se i dalje javljaju obuhvaćeni su ocjenom pojačanih napora, zatim je trpio i strah koji je u vrijeme ozljeđivanja bio jakog intenziteta i kratkog trajanja, nakon čega se trpio sekundarni strah jakog intenziteta 2 dana, srednjeg 5 dana te slabijeg intenziteta 14 dana. Tuđa pomoć bila mu je potrebna u trajanju 2 tjedna po 4 sata dnevno te potom 2 tjedna po 2 sata dnevno.

19. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir način ozljeđivanja (pad sa skele) kao i dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja (I tužitelj starosti 42 god., a II tužitelj starosti 52 god.), dugotrajnost liječenja, mnogobrojnost popratnih oblika predmetnom ozljeđivanju i liječenju u vidu boli i straha te naruženja, kao i trajne posljedice koje imaju tendenciju pogoršanja, sud je mišljenja kako je kod oba tužitelja u predmetnom štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl. 19 st. 1 i 2 i čl. 1046 sve ZOO. S tim u vezi, a u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2 ZOO-a, tužiteljima pripada pravična novčana naknada i to I tužitelju u iznosu 67.000,00 kuna i II tužitelju u iznosu 18.500,00 kuna. Pri tome je sud raspravljao i utvrđivao sve činjenice navedene u tužbi, a koje u smislu odredbe čl. 1100 st. 2 ZOO-a, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

Kako je nalazom i mišljenjem utvrđeno da je I tužitelju zbog nastalih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 720 sati, a II tužitelju 84 sati te kako su stranke na ročištu za glavnu raspravu 01.12.2005. učinile nespornom cijenu sata u iznosu 7,45 kuna, to temeljem odredbe čl. 1095 ZOO-a, I tužitelju pripada iznos u visini 5.364,00 kuna te II tužitelju u visini 625,80 kuna.

20. Nadalje, a budući da je dopunom nalaza i mišljenja utvrđeno kako je I tužitelju potrebna trajna tuđa pomoć u obimu 5 sati tjedno odnosno 20 sati mjesečno, pri čemu je utvrđeno kako I tužitelj nije sposoban stajati 8 sati dnevno, pa time niti obavljati poslove armirača, to je radi potvrde navedene nesposobnosti za rad I tužitelja provedeno i vještačenje po medicini rada dr. D. V.. Obzirom da

je i nalazom i mišljenjem dr. D. V., utvrđeno kako je I tužitelj radno nesposoban za sve poslove vezane za rad na visini, koji se obavljaju na neravnom i kosom terenu, gradilištu – terenu sa brojnim preprekama, poslove koji zahtijevaju teže i teške poslove u vidu nošenja i prenošenja tereta preko 10 kg, to je nedvojbeno utvrđeno kako I tužitelj nije radno sposoban za obavljanje poslova armirača.

Naime, životno je i logično kako poslovi armirača zahtijevaju veću fizičku spremnost i izdržljivost budući se radi o radnicima koji nose, kroje i savijaju armaturne željezne šipke, a koji poslovi se obavljaju na gradilištima koja zbog samog procesa izgradnje objekta čine neravne terene sa brojnim preprekama. Stoga sud nedvojbeno utvrđuje kako I tužitelj zbog zadobivenih ozljeda i posljedica koje su zaostale zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, nije više u mogućnosti obavljati poslove armirača koje je obavljao prije štetnog događaja tim više što mu je i za svakodnevan život potrebna trajna tuđa pomoć.

21. Stoga, a budući da je I tužitelju dopunom nalaza i mišljenja sudskih vještaka dr. A. Č. i dr. S. V., utvrđena potreba za trajnom

pomoći u trajanju od 5 sati tjedno, odnosno 20 sati mjesečno to I tužitelju u smislu odredbe čl. 1095 st. 2 ZOO-a, a obzirom na nespornu po strankama visinu cijene tuđe pomoći u visini 7,45 kuna po satu, pripada renta za tuđu pomoć u mjesečnom iznosu 149,00 kuna.

Nadalje, a obzirom da je kod I tužitelja utvrđena i radna nesposobnost za obavljanje poslova armirača, koje poslove I tužitelj nije u mogućnosti više obavljati, dok je iz Uvjerenja BiH, Službe za zapošljavanje te Porezne uprave, razvidno kako I tužitelj nije registriran kao porezni obveznik niti ima tekućeg osiguranja po osnovi radnog odnosa ili penzije, to je osnovan zahtjev I tužitelja na ime rente za izgubljenu zaradu u smislu odredbe čl. 1095 st. 2 ZOO-a. Naime, opće poznata je činjenica kako u današnje vrijeme postoji velika potražnja za građevinskim radnicima, a time i armirača, pa su zbog nedostatka radne snage u tom području građevinske firme primorane zapošljavati i veliki broj stranaca, što znači da bi I tužitelj, a da nije bio ozlijeđen u predmetnom štetnom događaju, zasigurno bio zaposlen na poslovima armirača. Stoga je na okolnost visine izgubljene zarade, provedeno financijsko vještačenje po sudskom vještaku V. T. d.o.o.

22. Tako iz nalaza i mišljenja V. T., a koji je izrađen stručno i objektivno temeljem spisu priležeće dokumentacije vjerodostojnost koje stranke nisu osporavale, proizlazi kako je I tužitelj temeljem Ugovora o radu od 15.02.2012. primao minimalnu plaću u iznosu 2.814,00 kuna te je u razdoblju od 02.10.2014. do 29.05.2015. odnosno za 240 dana primao novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti i to za prvih 90 dana 1.689,86 kuna mjesečno te u preostalom razdoblju 1.207,04 kuna mjesečno. Nadalje, a uzimajući u obzir visinu minimalne plaće koja je propisana Uredbom o visini minimalne plaće, zatim osnovnu poreznu olakšicu i prirez za Zagreb gdje je I tužitelj stalno nastanjen te činjenicu da bi I tužitelj sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju stekao uvjete za starosnu mirovinu 2035. godine budući je rođen 06.11.1970. to visina izgubljene zarade za razdoblje od 12.08.2014. do 29.02.2020. iznosi 210.634,57 kuna bruto odnosno 166.205,17 kuna neto, te bi mjesečna renta od 01.03.2020., pa nadalje iznosila 4.062,51 kuna bruto odnosno 3.250,01 kuna neto.

Budući da je sudski vještak kao obračunsko razdoblje izračuna visine štete na ime dospjelih iznosa rente, računao od 12.08.2014., to sud nije posebno cijenio niti uračunavao novčanu naknadu koju je I tužitelju isplatio HZZO na ime potpune novčane naknade zbog privremene nesposobnosti za rad jer se ista odnosi na razdoblje od 27.04.2012. do 25.01.2013. kako je to razvidno iz Podataka o utvrđenoj nadoknadi plaće (list 270 spisa), dok je sudski vještak prilikom izračuna uzeo u obzir visinu isplaćene novčane naknade I tužitelju na ime nezaposlenosti.

23. Slijedom navedenog, na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći i njege u smislu odredbe čl. 1100 i čl. 1095 sve ZOO-a, pripalo bi

-I tužitelju iznos u visini 72.364,00 kuna (67.000,00 kuna neimovinske štete te 5.364,00 kuna tuđe pomoći)

-II tužitelju iznos u visini 19.125,80 kuna (18.500,00 kuna neimovinske štete te 625,80 kuna tuđe pomoći),

međutim budući da tužitelji na ime neimovinske štete, potražuju isplate u manjim iznosima nego što bi po određenju suda imali pravo, tako je istima temeljem odredbe čl. 2 ZPP-a i dosuđeno i to

-I tužitelju iznos u visini 63.414,00 kuna (58.050,00 kuna neimovinske štete i 5.364,00 kuna tuđe pomoći)

-II tužitelju iznos u visini 13.345,80 kuna (12.720,00 kuna neimovinske štete i 625,80 kuna tuđe pomoći),

na koje iznose su tužiteljima dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno njihovom zahtjevu u smislu odredbe čl. 2 ZPP-a, od presuđenja do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.

Pri tome se ukazuje kako je iz Uvjerenja BiH, razvidno kako I i II tužitelj nisu korisnici novčanih sredstava pri Centru za socijalni rad vezano za ozljede iz štetnog događaja koji je predmetom ovog postupka.

24. Nadalje, I tužitelju temeljem odredbe čl. 1095 st. 2 ZOO-a, sukladno usuglašenoj visini cijene sata tuđe pomoći 7,45 kuna, pripada renta u mjesečnom iznosu 149,00 kuna.

Međutim, obzirom da je I tužitelju dosuđena naknada za tuđu pomoć u ukupnom razdoblju trajanja 8 mjeseci (4 mjeseca po 4 sata dnevno te daljnjih 4 mjeseca po 2 sata dnevno) sukladno nalazu i mišljenju dr. A. Č. i dr. S.

V., to I tužitelj ostvaruje pravo na rentu po istoj osnovi tek protekom roka od 8 mjeseci od ozljeđivanja. Stoga, a budući da je I tužitelj ozlijeđen 27.04.2012. to mu je za razdoblje do 27.12.2012. dosuđena naknada štete na ime tuđe pomoći sukladno njegovom zahtjevu u iznosu 5.364,00 kuna, pa istom pravo na rentu pripada od mjeseca siječnja 2013., pa nadalje.

Slijedom navedenog valjalo je odbiti zahtjev I tužitelja za razdoblje od 01.05.2012. do 01.01.2013., kao neosnovanim.

25. I tužitelju je nadalje, a temeljem odredbe čl. 1095 st. 2 ZOO-a dosuđena i renta na ime izgubljene zarade u visini minimalne plaće u bruto iznosu 210.634,57 kuna za razdoblje od 12.08.2014. do 29.02.2020., a od 01.03.2020., pa nadalje u mjesečnom iznosu 4.062,51 kuna, na koje iznose su I tužitelju dosuđene i zakonske zatezne kamate sukladno njegovom zahtjevu i to od presuđenja do isplate, a na daljnje mjesečne iznose od 5.-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.

26. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

27. Odluka o parničnom trošku I tužitelja temelji se na odredbi čl. 154 st. 5 ZPP-a, a II tužitelja temeljem odredbe čl. 154 st. 1 ZPP-a, u vezi odredbe čl. 155 ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren sukladno odredbama Tarife o nagradi i naknadi za rad odvjetnika (dalje u tekstu Tarifa).

Tako je tužiteljima priznat trošak za sastav tužbe, podneska od 23.08.2018., 07.07.2020., 30.03.2021. za pristup na ročišta 05.10.2015., 01.12.2015., 08.04.2016., 06.11.2017., 05.06.2018., 03.10.2018., 16.01.2019., 10.11.2020., 14.04.2021. i 16.03.2022. za svaku radnju u iznosu po 2.500,00 kuna što uz uvećanje za PDV 25% iznosi 43.750,00 kuna. Tužiteljima nije priznat trošak za pristup na ročište 16.11.2019. jer isto nije održano kao niti naknada troškova isplaćena za rad vještacima u iznosu 7.500,00 kuna budući da predmetne troškove tužitelji nisu niti platili jer su temeljem Rješenja oslobođeni u 100% od plaćanja troškova te su troškovi odmjereni sudskim vještacima koji su iste naplatili sukladno odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.

Na tako određen trošak tužiteljima su dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate temeljem odredbe čl. 30 Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12 dalje u tekstu OZ) u vezi odredbe čl. 29 ZOO-a.

U Zagrebu, 06. svibnja 2022.

Sudac Tajana

Škafar, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Pun. I i II tužitelja

2. Pun. tuženika