Poslovni broj: Usž-4723/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E ŠE N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja E. T. j.d.o.o., R., kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva V. i partneri, odvjetnici u R., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda R., Službe građevinske inspekcije, R., radi uklanjanja rekonstrukcije, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 6 UsI-560/20-9 od 4. rujna 2020., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se usvaja.

Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 6 UsI- 560/20-9 od 4. rujna 2020.

II. Tužbeni zahtjev se usvaja.

Poništava se rješenje Državnog inspektorata, Područnog ureda R., Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/20-02/360, URBROJ: 443-02-02-13/3-20-02/NS od 26. ožujka 2020.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak spora u iznosu od 6.250,00 kn.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 6 UsI-560/20-9 od 4. rujna 2020.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, točkom I. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja da se poništi rješenje tuženika, KLASA: UP/I-362-02/20-02/360, URBROJ: 443-02- 02-13/3-20-02/NS od 26. ožujka 2020., kojim je tužitelju naloženo da u roku 90 dana ukloni rekonstrukciju - dogradnju vanjskog protupožarnog čeličnog stepeništa u visini etaža I., II., III. kat sa kojeg prilazi etaži IV. kata, tlocrtnih veličina 2,30 × 4,82 m, visine 10,50 m + jedan stepenišni krak izgrađen sa sjeverne strane ugostiteljske zgrade H. M. O. na kč. br. 966 k.o. O. (NI) u O., U. M. T. 138, koji predstavlja registrirano zaštićeno kulturno dobro, sve izgrađeno bez izvršne građevinske dozvole. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška spora. Ujedno je rješenjem prvostupanjski upravni sud odbio prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

2. Tužitelj žalbom pobija presudu i rješenje iz svih zakonskih razloga. Navodi da je predmetnu nekretninu, H. M., kupio 2005. na javnoj dražbi u stečajnom postupku kojom prilikom nije imao saznanja da je sporno stepenište nezakonito izrađeno i da ga treba ukloniti. Drži da je, ako se radi o nezakonito izgrađenom dijelu nekretnine, o tome trebao biti upoznat tijekom postupka dražbe. Niti u zemljišnim knjigama ne postoji upis nelegalnosti predmetnog stepeništa. Međutim, odmah po saznanju za navedenu nezakonitost, opreza radi, tužitelj je podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetno stepenište, iako i dalje drži kako je isto zakonito izgrađeno. Poziva se na uvjerenje Odjela za katastar nekretnina O. od 24. travnja 2020. u kojem je navedeno da je nekretnina na kojoj se nalazi predmetno stepenište evidentirana u katastarskom operatu k.o. O. prije 15. veljače 1968. pa da se stoga stepenište ima smatrati izgrađenim na temelju građevinske dozvole. Osim toga, iz podataka u zemljišnoknjižnom izvatku i katastarskog plana predmetne nekretnine razvidno je da stepenište čini dio površine hotela, odnosno da je u upisanoj površini hotela od 498 m² sadržana i tlocrtna površina predmetnog stubišta. Ustraje u navodima da je stepenište izgrađeno i prije izdavanja građevinske dozvole iz 1995. godine. Činjenica što je u toj građevinskoj dozvoli to stepenište označeno kao “novo požarno vanjsko stubište metalne konstrukcije” sama za sebe nije dostatna da bi se utvrdilo da je riječ o stepeništu koje je izgrađeno tek nakon izdavanja građevinske dozvole, koja je naknadno poništena. Pojašnjava da je za nekretninu na kojoj se nalazi hotel, a dio kojeg je i sporno stepenište, u postupku obnove zemljišne knjige, izvršeno detaljno mjerenje objekta, uključujući i stepenište te je upis u zemljišne knjige i katastar proveden u skladu sa stanjem koje je utvrđeno novom izmjerom. Kako stepenište čini dio tlocrtne površine hotela koja je izmjerena i utvrđena prilikom obnove zemljišne knjige, pri čemu nije izvršena zabilježba izgradnje bez uporabne dozvole, smatra da nije bilo mjesta donošenju osporenog rješenja kojim se nalaže uklanjanje stepeništa. Slijedom svega navedenog, predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi presudu i rješenje prvostupanjskog upravnog suda i sam riješi upravnu stvar. 3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba protiv presude je osnovana, dok protiv rješenja nije dopuštena.

5. U skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje ZUS), Visoki upravni sud Republike Hrvatske ispituje presudu prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Presudom prvostupanjskog suda ocijenjena je pravilnom primjena članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., dalje ZDI), prema kojoj se vlasniku odnosno investitoru naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela ako se gradi ili je izgrađena bez građevinske dozvole, a što je slučaj u konkretnoj upravnoj stvari.

7. Obzirom na podatke spisa predmeta, ovaj Sud prihvaća obrazloženje tuženika, kao što je to osnovano učinio i prvostupanjski sud, da je sporno protupožarno stubište, u tehničkom opisu elaborata zaštite od požara iz lipnja 1994., opisano kao „novo požarno vanjsko stubište metalne konstrukcije“ i da je njegova izgradnja bila odobrena (naknadno poništenom) građevnom dozvolom od 1. kolovoza 1995., kojom se odobrava rekonstrukcija H. M., a što ukazuje da je navedeno protupožarno stepenište izgrađeno nakon 1968., zbog čega je, obzirom da se radi o rekonstrukciji građevine, bilo podložno izdavanju akta kojim se odobrava građenje. Osim toga, prilikom inspekcijskog nadzora utvrđeno je da je sa zapadne strane hotela bespravno dograđena prizemna etaža, u naravi restoran, koja dogradnja prizemne etaže je upisana u zemljišne knjige i ucrtana u katastarskom planu, označena crvenom bojom (B) na skici izmjere iz 1995., dok je sporno protupožarno stubište izgrađeno sa sjeverne strane hotela, unutar tlocrtnih gabarita prizemne etaže prikazane na izvodu katastarskog plana, tlocrti etaža iznad I.-IV. kata s te sjeverne strane u središnjem dijelu uvučeni i u toj tlocrtnoj udubini je izvedeno sporno protupožarno stubište, visine etaža I., II., III. kata i s prilazom etaži IV. kata, Također, iz uvjerenja Odjela za katastar nekretnina u O. od 24. travnja 2020. proizlazi da se zgrada hotela sastoji od ranije navedene građevine označene crvenom bojom (B), kao i građevine označena žutom bojom (A), u katastarskom operatu evidentirane prije 15. veljače 1968. i da obje građevine imaju ukupnu kvadraturu od cca 498 m², što odgovara površini hotela upisanoj u zemljišnoj knjizi i koja površina se odnosi na prizemnu etažu, dok je sporno stubište izgrađeno u udubini na visini etaže I. kata nadalje. U prilog tvrdnji da se radi o bespravnoj gradnji govori i činjenica da je, prema podacima spisa, tužitelj podnio zahtjev za legalizaciju bespravno dograđenog restorana, dijela podruma koji se nalazi ispod njega i spornog protupožarnog stubišta.

8. Međutim, kako je predmet uklanjanja stubište koje služi hotelu u protupožarne svrhe, tuženik je, u konkretnom slučaju, trebao ocijeniti ima li mjesta primjeni odredbe članka 113. stavka 4. ZDI-a. Prema toj odredbi, građevinski inspektor neće narediti uklanjanje građevine ili njezina dijela (potporni zidovi, nosivi dijelovi konstrukcije, podzemne građevine u neposrednoj blizini drugih građevina i sl.) ako bi tim uklanjanjem nastala opasnost za život ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, nego će narediti usklađenje s propisima kojima se uređuje gradnja u roku najduže 90 dana te će građevinu označiti opasnom. Kako činjenica nemogućnosti izvršenja zbog moguće opasnosti za život ljudi i druge građevine u konkretnom slučaju nije utvrđivana, to je potrebno isto utvrditi u ponovnom postupku.

9. Iz navedenih razloga, valjalo je usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Kako je tužitelj uspio u sporu, to, temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, ima pravo na naknadu opravdanih troškova zastupanja po odvjetniku, i to trošak sastava tužbe i pristupa na ročište u iznosu od po 2.500,00 kn, uvećano za PDV.

11. Sukladno odredbi članka 67. stavka 1. ZUS-a, protiv rješenja upravnog suda žalba se može podnijeti samo kad je to propisano tim zakonom.

12. Kako ZUS-om nije propisana mogućnost podnošenja žalbe protiv rješenja kojim je odlučeno o odgodnom učinku tužbe, žalba protiv takvog rješenja nije dopuštena pa je, sukladno odredbi članka 72. ZUS-a, žalbu protiv osporenog rješenja prvostupanjskog upravnog suda valjalo odbaciti.

13. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu članka 74. stavka 2., članka 72. u vezi članka 26. i članka 67. stavka 3. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 6. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić