Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: 18 Pr-21/2020-24

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz O., OIB:…, zastupan po punomoćniku V. P., odvjetniku iz O., protiv tuženika R. H., Ministarstvo, OIB:…, zastupan po z.z. O. d. o. u V., radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 6. travnja 2022. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te z.z. tuženika zamjenika ODO u V. K. L. 6. svibnja 2022. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku R. H., Ministarstvu, OIB:…, da tužitelju D. M., OIB:…, isplati iznos od 7.310,00 kn na ime dugovanja iz ove tužbe sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to na:

- iznos od 2.100,00 kn sa kamatama od 31. siječnja 2017.,

- iznos od 900,00 kn sa kamatama od 28. veljače 2017.,

- iznos od 2.100,00 kn sa kamatama od 31. ožujka 2017.,

- iznos od 2.210,00 kn sa kamatama od 30. travnja 2017.

sve do isplate sa zakonskom zateznom kamatom nastale uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračune za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da naknadi tužitelji prouzročeni parnični postupak, sve u roku od 15 dana."

II Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.750,00 kn, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 250,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da ima status policijskog službenika u RH Ministarstvu, P. u. v.- p., raspoređen na radnom mjestu šefa smjene PP O.. Dana 19. prosinca 2016. od strane načelnika PU izdan je tužitelju Nalog za obavljanje poslova radnog mjesta policijski službenik vođa ekipe za očevide u cestovnom prometu PPRP V., koje poslove će obavljati od 3. siječnja 2017. pa sve dok postoji potreba za njihovim obavljanjem. Tužitelj je navedene poslove obavljao do 26. travnja 2017. Kako je radno mjesto na koje je tužitelj upućen predmetnim Nalogom udaljeno 60 km u jednom smjeru od mjesta boravka tužitelja (O.), a tužitelj je radio smjene u turnusima 12-24-12-48, to nije imao mogućnost korištenja javnog prijevoza već jedino putovati osobnim automobilom, što je uz turnuse od 12 sati još dodatna dva sata putovanja (na posao i s posla). Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (NN-104/2013, 150/13, 153/13, dalje KU/13), koji se primjenjuje na konkretno potraživanje tužitelja, propisan je način isplate i visine terenskog dodatka policijskim službenicima. Čl. 56. KU/13 glasi: (1) Za vrijeme rada izvan stalnog rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. (2) Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto, odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. (3) Terenski dodatak se isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu za idući mjesec. (4) Visina terenskog dodatka iznosi najmanje 170,00 kn, odnosno prema sporazumu s Vladom. Nastavno, tumačenjima Zajedničke komisije utvrđeno je slijedeće:

Tumačenje br. 2/56 od 18. prosinca 2012. – Kod upućivanja službenika na rad izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta njegovog stalnog boravka radi obavljanja (po nalogu) poslova u ispostavi, koji su sadržajno isti kao poslovi radnog mjesta na koje je službenik raspoređen u sjedištu državnog tijela, primjenjuju se odredbe čl. 56.KU/13. Tumačenje br. 12/56 od 12. svibnja 2015. – Službenik i namještenik ostvaruje pravo na dodatak za terenski rad ukoliko su ispunjeni uvjeti iz čl. 56. KU/13. Davanje naloga za obavljanje poslove više složenosti ne isključuje pravo na terenski dodatak. Tumačenje br. 23/56 – Službenik koji je temeljem naloga za obavljanje poslova drugog radnog mjesta upućen na rad izvan stalnog mjesta rada i stalnog mjesta boravka ima pravo na dodatak za rad na terenu sukladno čl. 56. Kolektivnog ugovora. Budući da se Ministarstvo unutarnjih poslova nije pridržavalo gore navedenih odredbi Kolektivnog ugovora te tužitelju nije isplaćen dodatak za rad na terenu sukladno čl. 56. Kolektivnog Ugovora, poslodavac je prekršio odredbe Kolektivnog ugovora na štetu tužitelja. Sukladno navedenom, tužitelj je za period od 3. siječnja 2017. pa do 26. travnja 2017., temeljem odredbi KU/13 ostvario pravo na isplatu dodatka za rad na terenu u iznosu od najmanje 170,00 kn za svaki dan terenskog rada, a što mu MUP kao poslodavac nije obračunao niti isplatio. Naknada za rad na terenu pripada policijskog službeniku za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen. Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto, odnosno područje u kojem službenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen. Tužitelj je po nalogu poslodavca upućen na rad izvan stalnog mjesta rada, gdje je na terenu proveo najmanje 8 sati i obavljao radne operacije sukladno nalogu

poslodavca. Navedeno se jasno može utvrditi iz obračunskih lista, evidencije radnog vremena te dnevnog i mjesečnog rasporeda rada tužitelja za utuženo razdoblje. Sukladno tumačenju Zajedničke komisije br. 8/56, ukoliko je službenik stvarno radio na terenu izvan redovnog radnog vremena ima pravo na uvećanje plaće. Tumačenjem od 26. rujna 2014. navedeno je kako terenski rad ne ovisi o vrsti ili specifičnosti poslova radnog mjesta na koje je službenik ili namještenik raspoređen, odnosno da li je uobičajeno da se takvi poslovi obavljaju na terenu. Stoga se pravo na terenski dodatak može ostvariti i za povremeno obavljanje poslova izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravka, pod uvjetima iz čl. 56. KU/13. Kako tužitelj nije u mogućnosti pribaviti dokumentaciju temeljem koje bi mogao precizirati svoje potraživanje i to: Raspored rada za tužitelja, Evidencija radnog vremena za tužitelja, obračune plaće, Zapovijedi o angažiranju policijskih službenika i rasporedu na radnom mjestu, PU V.-p. za razdoblje od 3. siječnja 2017. pa do 26. travnja 2017., tj. ne raspolaže dokumentacijom temeljem koje bi mogao postaviti svoj određeni tužbeni zahtjev za isplatu potraživanja, a riječ je o dokumentaciji i podacima koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke, to tužitelj na osnovi odredbe čl. 186. b ZPP ističe stupnjeviti zahtjev (tužbu), te predlaže da se zatraži od Ministarstva unutarnjih poslova navedena dokumentacija za tražbine iz radnog odnosa na ime naknade za rad na terenu koje tužitelj postavlja ovim zahtjevom, a sve prema stanju u dokumentaciji MUP-a. Nakon zaprimanja navedene dokumentacije i po potrebi provedenog financijskog vještačenja, tužitelj će moći specificirati iznos potraživanja. Tužitelj je sukladno čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku podnio nadležnom državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora. Nadležno državno odvjetništvo dostavilo je odgovor kako nema mogućnosti za mirno rješenje spora, stoga su ispunjene zakonske i procesne pretpostavke za podnošenje tužbe nadležnom sudu. Kako tužitelj ne raspolaže dokumentacijom temeljem koje bi mogao postaviti svoj određeni tužbeni zahtjev za isplatu potraživanja iz ove tužbe, a riječ je o dokumentaciji i podacima koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke, to tužitelj na osnovi odredbe čl. 186.b ZPP-a ističe stupnjevitu tužbu te predlaže sudu da prije svega donese rješenje kojim će naložiti tuženiku dostavu rasporeda rada za tužitelja, Evidencije radnog vremena za tužitelja, obračuna plaća, Zapovijedi o angažiranju policijskih službenika i rasporedu na radnom mjestu, PU V.-p. za razdoblje od 3. siječnja 2017. pa do 26. travnja 2017., kao i ostalu materijalnu dokumentaciju prema navodima tužitelja iz ove tužbe, a sve prema dokumentaciji koju u posjedu ima tuženik. razdoblje od 3. siječnja 2017. pa do 26. travnja 2017. Nakon što tuženik udovolji gore navedenom rješenju suda te nakon izvođenja drugih predloženih dokaza u povodu dugovanja tuženika prema tužitelju, tužitelj će predložiti da sud nakon provedene glavne rasprave donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati iznos na ime dugovanja iz ove tužbe, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Na glavnoj raspravi, održanoj 6. travnja 2022., nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja, tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev, na način da temeljem iste činjenične i pravne osnove zahtijeva isplatu iznosa od ukupno 7.310,00 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dospjelosti

svakog pojedinog mjesečnog iznosa dodataka za rad na terenu utuženog razdoblja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik smatra tužbeni zahtjev neosnovanim te je predložio da se isti odbije i tužitelju naloži da mu naknadi prouzročeni parnični trošak. Tuženik smatra da tužitelj pogrešno interpretira odredbe KU/13, kao i tumačenja Zajedničke komisije, zanemarujući odredbe Zakona o policiji (NN-34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19, dalje ZP), kojim se ne propisuje pravo na terenski rad, a slijedom toga i naknada za terenski rad. Tuženik je u razdoblju obuhvaćenom tužbom od 3. siječnja 2017. do 26. travnja 2017. po Nalogu načelnika Policijske uprave obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika - vođa ekipe za očevide u cestovnom prometu PPRP V.. Od 26. travnja 2017. tuženik je rješenjem Policijske uprave V.- p., Klasa: 511-16-04-00048/9-2017, bio privremeno premješten na radno mjesto policijskog službenika P. p. p. V. radi zamjene odsutne policijske službenice I. D.. Za navedeno razdoblje tužitelj potražuje isplatu dodatka za rad na terenu, navodeći da mu MUP kao poslodavac isti nije obračunao niti isplatio. Tuženik smatra da je tužbeni zahtjev neutemeljen jer ni prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, zauzetom u odlukama broj Revr-391/09 od 3. lipnja 2009., broj Rev-88/09 od 17. lipnja 2009. i broj Revr-1446/14 od 2. ožujka 2016., radom na terenu ne može se smatrati rad na koji je policijski službenik bio upućen u drugo mjesto rada u okviru iste policijske uprave, a zbog privremenog premještaja nisu nastali nikakvi posebni troškovi u odnosu na troškove koje ima u mjestu stalnog rada. Tužitelju su u predmetnom periodu obračunati i isplaćeni putni troškovi pa stoga tužitelj nije imao posebne troškove u odnosu na troškove koje ima u mjestu stalnog rada. Takvo pravno stajalište izraženo je i u presudama Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž R-284/15 od 17. svibnja 2017., Županijskog suda u Bjelovaru posl. broj Gž R-56/18 od 23. veljače 2018. i Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. broj Pr-2799/08 od 14. prosinca 2018. Navedena pravna stajališta u citiranim presudama tuženik iznosi jer je tužitelj uz tužbu priložio presude Županijskog suda u Vukovaru posl. broj Gž-580/08 od 11. lipnja 2008. i presudu Općinskog suda u Vukovaru posl. broj P-913/06 od 23. ožujka 2007., dok citirane presude na koje se tuženik pozvao ukazuju na noviju sudsku praksu i tumačenja propisa u svezi isplate terenskog dodatka.

4. U postupku sud je izveo dokaze čitanjem preslike Naloga za obavljanje poslova načelnika PU V.-p. broj: 511-16-04-1-6796-216 od 19. prosinca 2016., zahtjeva tužitelja za isplatu terenskog dodatka od 3. siječnja 2017., dopisa načelnika PU v.-p. od 9. siječnja 2017., dopisa načelnika PU V.- p. od 25. travnja 2017., zahtjeva tužitelja za isplatu terenskog dodatka od 4. svibnja 2017., dopisa – odgovora načelnika PU v.- p. od 30. svibnja 2017., tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 14. travnja 2017., br. 8/56 od 26. rujna 2014., br. 12/56 od 12. svibnja 2015. i br. 23/56, zahtjeva tužitelja za isplatu terenskog dodatka od 17. siječnja 2018., dopisa - odgovora načelnika PU v.- p. od 25. siječnja 2018., dopisa Ministarstava, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za potporu, Službe za imovinsko - pravne postupke i radno pravne sporove od 13. rujna 2019., preslike rješenja PU v.-p. broj: 511-16-04-00049/466-2016 od 23. prosinca 2016., obračunskih isprava za isplatu plaće tužitelja za siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2017., knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještakinji D. V. iz O., stalnoj sudskoj vještakinji, te čitanjem pisanog očitovanje vještakinje od 7. ožujka 2022.

5. Između stranaka nije sporno, a što je to razvidno i iz priložene preslike rješenja PU V.-p. broj: 511-16-04-00049/466-2016 od 23. prosinca 2016. (116), da je tužitelj u radnom odnosu u Ministarstvu, PU v.- p., sa statusom policijski službenik, u osobnom zvanju viši policijski narednik, raspoređen na radno mjesto šefa smjene P. p. O..

6. Nije sporno da je Nalogom za obavljanje poslova načelnika PU v.- p., broj: 511-16-04-1-6796-216 od 19. prosinca 2016., tužitelj raspoređen na radno mjesto vođa ekipe za očevide u cestovnom prometu u P. p. p. V., PU v.- p., za koje poslove je određeno da će ih obavljati od 3. siječnja 2017. pa sve dok postoji potreba za njihovim obavljanjem, a koje poslove je tužitelj temeljem narečenog Naloga obavljao, kako je to razvidno iz dopisa načelnika PU v. – p. od 25. travnja 2017. (15), do 26. travnja 2017.

7. Nije sporno da se tužitelj prije podnošenja tužbe u više navrata, pisanim zahtjevima od 3. siječnja 2017. (14), od 4. svibnja 2017. (16) i od 17. siječnja 2018. (20), obraćao načelniku PU v. – p. sa zahtjevom radi isplate dodatka za rad na terenu u utuženom razdoblju, niti je sporno, a kako je to razvidno iz dopisa načelnika PU v.- p. od 9. siječnja 2017. (14) te dopisa – odgovora načelnika PU v. – p. od 30. svibnja 2017. (17) i od 25. siječnja 2018. (21), da zahtjevima tužitelja nije udovoljeno, uz obrazloženje da navedenim Nalogom za obavljanje poslova načelnika PU v. – p., broj: 511-16-04-1-6796-216 od 19. prosinca 2016., tužitelj nije upućen na rad zbog obavljanja poslova svog radnog mjesta na koji je raspoređen izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta boravka, kako to određuje odredba čl. 56. st. 1. i 2. KU/13. Identično tumačenje proizlazi iz dopisa Ministarstava, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za potporu, Službe za imovinsko – pravne postupke i radno pravne sporove od 13. rujna 2019., upućenog ODO u V. (38).

8. Između stranaka nije sporno, a kako je to razvidno i iz priloženih obračunskih isprava za isplatu plaće tužitelja za utuženo razdoblje (119-125), da tužitelju nije obračunat niti isplaćen dodatak za rad na terenu za utuženo razdoblje od 3. siječnja 2017. do 26. travnja 2017.

9. Sporno je da li sukladno odredbi čl. 56. st. 1. KU/13 tužitelj ima pravo na terenski dodatak za utuženo vremensko razdoblje, tijekom kojeg je temeljem Naloga načelnika PU v. - p., broj: 511-16-04-1-6796-216 od 19. prosinca 2016., sa stalnog radnog mjesta šefa smjene P. p. O. bio privremeno raspoređen na radno mjesto vođa ekipe za očevide u cestovnom prometu u P.p.V..

10. Visinu tužbenog zahtjeva tužitelj je specificirao i uskladio sa rezultatima provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja i utvrđenjima vještakinje iz pisanog očitovanje od 7. ožujka 2022. Naime, u vještačkom nalazu i mišljenju od 1. veljače 2022. knjigovodstvena vještakinja D. V. navela je da se n

ačin obračuna plaće

policijskih službenika utvrđuje Zakon o policiji, Uredbom o plaćama policijskih službenika, Odlukom o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike i Kolektivnim ugovor za državne službenike i namještenike. Odredba čl.

2. Uredbe o plaćama policijskih službenika glasi: "Plaća policijskog službenika sastoji se od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima. Osnovna plaća policijskog službenika utvrđuje se množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće koju utvrđuje Vlada Republike Hrvatske posebnim propisom, uvećane za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staza. Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak dodatka za specifičnost policijske službe. Visinu dodatke za rad na poslovima s posebnim uvjetima Vlada Republike Hrvatske propisuje posebnom uredbom sukladno Zakonu o državnim službenicima i Zakonu o policiji." Uredbom je regulirano da se osnovna plaća dobije na način da se osnovica pomnoži sa koeficijentom složenosti poslova, i sve uveća za minuli rad, a koeficijent složenosti poslova se sastoji od osnovnog koeficijenta i njegovog uvećanja. Tako je utvrđen postotak i iznosi 4,62 %. U tom je postotku i uračunat, i navedeno je formula za izračunavanje visine dodatka, a način obračuna i primjene visine predmetnog dodatka je reguliran odredbama Kolektivnog ugovora. i to čl. 41., koji glasi: (1) Plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. (2) Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. (3) Dodaci na osnovnu pla6u su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.". Odredba čl. 44. st. 3. Kolektivnog ugovora glasi: "Državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje." Međutim, odredbe Kolektivnog ugovora jasno navode da se postotak uvećanja, u ovom slučaju u visini od 4,62 % državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovnima s posebnim uvjetima rada, sva uvećanja plaće obračunavaju na način da se svaki sat rada na osnovnu plaću (ne na osnovicu), a osnovna plaća je umnožak osnovice i koeficijent složenosti poslova, uvećano za minuli rad) obračunava na plaću (ne na osnovici niti na osnovnu plaću) uvećanu za dodatak za uvjete rada i za zvanje. Dakle, nigdje se na navodi, kako to tuženik u podnesku tvrdi, da se dodatak na policijsko zvanje računa uvećanjem osnovice, već da se plaća sastoji od osnovne plaće (umnožak osnovice i koeficijenta složenosti poslova, uvećano za minuli rad) i dodataka za rad na poslovima s posebnim uvjetima. Čl. 44. st. 3. Kolektivnog ugovora navodi: "Državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje. Prema čl. 3. Uredbe o plaćama policijskih službenika dodatak za specifičnost policijske službe utvrđuje se za povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, osobno policijsko zvanje i odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja, dok je odredbom čl.

4. Uredbe određeno da su dodaci iz čl. 3. toč 1. i 3. stalni i isplaćuju se mjesečno u osnovnoj plaći, a utvrđuju se u rasponu od 20 % do 35 % od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 1 Uredbe, od 40 % do 60 % od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 2 Uredbe i od 70 % do 90 % od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 3 Uredbe. Dodatak iz čl. 3. toč. 2. Uredbe utvrđuje se u postotku od osnovice za izračun plaće policijskog službenika.". Dakle, Uredba točno navodi način izračuna visine dodatka, i visina dodatka se izračunava na slijedeći način: ,,Dodatak iz čl. 3. toč. 2. Uredbe utvrđuje se u postotku od osnovice za izračun plaće policijskog službenika.". Tako je izračunat postotak uvećanja, a Uredba i Kolektivni ugovor jasno i nedvojbeno navode da se sva uvećanja i dodaci obračunavaju na osnovnu plaću. Obrazloženje o izračunu visine dodatka nije obrazloženje za način obračuna tih uvećanja, koja su regulirana odredbama Kolektivnog ugovora , poglavito čl. 44. st. 3. lz stanja spisa je vidljivo da tužitelj nema dodatak za posebne uvjete rada, pa se nastavno ne primjenjuje čl. 44. KU/13, već se plaća obračunava prema citiranim odredbama Uredbe. Naknada za rad na terenu je reguliran čl. 56. Kolektivnog ugovora. Vještakinja je izračunala koliko je tužitelj bio dana na terenu u utuženom razdoblju, te je za siječanj 2017. utvrdila 14 dana, što iznosi 2.380,00 (14 x 170,00 kn), za veljaču 2017. 6 dana, što iznosi 1.020,00 kn, za ožujak 2017. 14 dana, što iznosi 2.380,00 kn, i za travanj 2017. 13 dana, što iznosi 2.210,00 kn, zaključivši da naknada za rad na terenu za utuženo razdoblje iznosi ukupno 7.990,00 kn, koji iznos isplaćuje neoporezivo.

11. U pisanom očitovanju od 7. ožujka 2022. vještakinja je, očitujući se na prigovor tuženika na vještački nalaz i mišljenje da je Izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN-123/16) i čl. 6. Dodatka III Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenika od 28. srpnja 2016. (NN- 71/16), koji je stupio na snagu 29. srpnja 2016., visina terenskog dodatka iz čl. 56. st. 4. KU/13 utvrđena je u iznosu od 150,00 kn po danu, a ne 170,00 kn kako je to obračunala u vještačkom nalazu, istaknula da ispravlja zaključak iz osnovnog nalaza i mišljenja, na način da je za mjesec siječanj 2017. tužitelj imao 14 dana, što iznosi 2.100,00 kn (14 x 150,00 kn), za mjesec veljaču 2017. tužitelj je imao 6 dana, što iznosi 900,00 kn, za mjesec ožujak 2017. imao je 14 dana, što iznosi 2.100,00 kn, i za mjesec travanj 2017. tužitelj je imao je 13 dana, što iznosi 1.950,00 kn.

12. Sud prihvaća vještački nalaz i mišljenje knjigovodstvene vještakinje, uz navedene izmjene nalaza u dijelu koji se odnosi na izračun visine dodatka za rad na terenu za utuženo razdoblje, iz kojeg je utvrđeno da bi, ukoliko bi bili ostvareni uvjeti i kriteriji vezani za ostvarivanje prava na dodatak za rad na terenu propisani odredbom čl. 56. st. 1. KU/13, ukupna naknada za terenski dodatak za utuženo razdoblje iznosila 7.050,00 kn, a ne iznos od 7.310,00 kn koliko tužitelj potražuje u specificiranom tužbenom zahtjevu. Sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za ostvarenje prava na terenski dodatak. Naime, odredbom čl. 56. st. 1. KU/13 jasno je određeno da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da se pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva mjesto, odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta

iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Iz navedenog proizlazi službenik ostvaruje pravo na terenski dodatak u smislu odredbe čl. 56. st. 1. KU/13, ukoliko bi poslove radnog mjesta na koje je raspoređen obavljao izvan stalnog mjesta rada i stalnog boravka, uz uvjet da je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira koliko je dana radio. Cijeneći navedene uvjete iz odredbe čl. 56. st. 1. KU/13, sud smatra da tužitelj nema pravo na terenski dodatak jer je kao policijski službenik Ministarstva, PU v. - p., raspoređen na radno mjesto šefa smjene u P. p. O., navedenim Nalogom za obavljanje poslova načelnika PU v.-p., broj: 511-16-04-1- 6796-216 od 19. prosinca 2016., privremeno upućen na radi obavljanje drugog posla izvan stalnog mjesta rada i stalnog boravka u okviru iste policijske uprave, odnosno na radno mjesto vođa ekipe za očevide u cestovnom prometu u P. p. p. V.. Radi se o privremenom premještaju izvršenom u skladu sa tada važećom odredbom čl. 32. st. 2. ZP, kojom je bilo propisano da je policijski službenik dužan po pisanom nalogu nadređenog rukovoditelja obavljati poslove drugog radnog mjesta ako je za to osposobljen.

13. Ovakvo tumačenje odredbe čl. 56. st. 1. KU/13 sukladno je pravnom stajalištu Vrhovnog suda RH, izraženog u odlukama br. Rev-253/09, br. Revr-391/09, br. Rev- 897/09, br. Revr-88/09, br. Rev-1116/10 i br. Revr-1446/14, radom na terenu ne može smatrati rad na koji je policijski službenik bio upućen na rad u drugo radno mjesto u okviru iste policijske uprave, ako zbog privremenog premještaja za njega nisu nastali nikakvi posebni troškovi u odnosu na troškove koje ima u mjestu stalnog rada, osim putnih troškova koji su tužitelju nesporno nadoknađeni.

14. Tužitelj se neosnovano poziva na tumačenje Zajedničke komisije br. 2/56 od 18. prosinca 2012., prema kojem se kod upućivanja službenika na rad izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta njegovog stalnog boravka radi obavljanja (po nalogu) poslova u ispostavi, koji su sadržajno isti kao poslovi radnog mjesta na koje je službenik raspoređen u sjedištu državnog tijela primjenjuje čl. 56. KU/13, na tumačenje br. 12/56 od 12. svibnja 2015., prema kojem službenik i namještenik ostvaruje pravo na dodatak za terenski rad ukoliko su ispunjeni uvjeti iz čl. 56. KU/13 i da davanje naloga za obavljanje poslove više složenosti ne isključuje pravo na terenski dodatak, te na tumačenje br. 23/56, prema kojem službenik koji je temeljem naloga za obavljanje poslova drugog radnog mjesta upućen na rad izvan stalnog mjesta rada i stalnog mjesta boravka ima pravo na dodatak za rad na terenu sukladno čl. 56. KU/13. Navedenim tumačenjima Zajednička komisija prekoračila je svoje ovlasti, budući da je ovlaštena tumačiti samo nejasne odredbe kolektivnih ugovora, a ne ih mijenjati ili dopunjavati, slijedom čega navedena tumačenja nisu od relevantnog značaja za donošenje meritorne odluke u ovom postupku. Naime, navedena tumačenja Zajedničke komisije suprotna su smislenom tumačenju precizne i jasne odredbe čl. 56. st. 1. KU/13, kojom je određeno da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto, odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđeno u aktu o

unutarnjem ustroju državnog tijela (čl. 56. st. 2. KU/13). U konkretnom slučaju tužitelj, kako je to već navedeno, kao policijski službenik stalno zaposlen u Ministarstva, PU v.-p., raspoređen na radno mjesto šefa smjene u P. p. O., u utuženom razdoblju nije bio privremeno upućen radi obavljanja poslova stalnog radnog mjesta u P. p. p. V., koja pripada istoj policijskoj upravi kao i P. p. O., već radi obavljanja drugih poslova, odnosno poslova vođe ekipe za očevide u cestovnom prometu.

15. Utvrdivši da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 56. st. 1. KU/13 za ostvarenje prava na terenski dodatak, sud je tužbeni zahtjev, specificiran na glavnoj raspravi od 6. travnja 2022., odbio kao neosnovan te presudio kao u toč. I. izreke.

16. Odluka o troškovima postupka iz toč. II. izreke temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 163. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 79/19), temeljem kojih je sud obvezao tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 2.750,00 kn, i to, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora naznačene u tužbi, 1.000,00 kn na ime nagrade z.z. tuženika za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN-142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje Tarifa), 1.000,00 kn za zastupanje ročištu od 2. rujna 2022. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) te 750,00 kn za zastupanje na ročištu od 6. travnja 2022. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), s obzirom da je na navedenom ročištu tužitelj specificirao tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 7.310,00 kn, prema kojem iznosu je određena visina nagrade z.z. tuženika za zastupanje na navedenom ročištu. Slijedom navedenog, sud je prihvatio zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 2.750,00 kn, dok je zahtjev za naknadom troškova u iznosu od 250,00 kn kao neosnovan odbio.

U Slatini, 6. svibnja 2022.

S u d a c :

Josip Bočkai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.

Dostaviti:

1. V. P., odvjetnik iz O. - punomoćnik tužitelja.

2. ODO u V., Građansko upravni odjel - z.z. tuženika.