Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 1 Pr-44/2019-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, OIB …, po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, u parničnom predmetu tužiteljice D. D.-G., OIB: …, iz V., koju zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu V. P. & J. B. u Z., protiv tuženika bolnice V., OIB: …, koju zastupa punomoćnik po zaposlenju T. V., radi isplate, nakon održane, zaključene glavne i javne rasprave 7. travnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice G. G., odvjetnika u V., te objave presude 6. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku bolnici V., OIB: ..., da isplati tužiteljici D. D.-G., OIB: …, bruto iznos od 78.392,51 kuna (sedamdeset osam tisuća tristo devedeset jednu kunu i pedeset jednu lipu), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31.7.2015., a od 1.8.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:
– na iznos od 982,65 kn od 16.01.2014., pa do isplate,
– na iznos od 1.558,97 kn od 16.02.2014., pa do isplate,
– na iznos od 1.871,85 kn od 16.03.2014., pa do isplate,
– na iznos od 1.406,16 kn od 16.04.2014., pa do isplate,
– na iznos od 1.342,14 kn od 16.05.2014., pa do isplate,
– na iznos od 1.372,28 kn od 16.06.2014., pa do isplate,
– na iznos od 1.577,83 kn od 16.07.2014., pa do isplate,
– na iznos od 1.971,44 kn od 16.08.2014., pa do isplate,
– na iznos od 1.626,43 kn od 16.09.2014., pa do isplate,
– na iznos od 1.661,88 kn od 16.10.2014., pa do isplate,
– na iznos od 921,12 kn od 16.11.2014., pa do isplate,
– na iznos od 1.694,78 kn od 16.12.2014., pa do isplate,
– na iznos od 1.153,17 kn od 16.01.2015., pa do isplate,
– na iznos od 1.372,28 kn od 16.02.2015., pa do isplate,
– na iznos od 1.032,75 kn od 16.03.2015., pa do isplate,
– na iznos od 1.450,26 kn od 16.04.2015., pa do isplate,
– na iznos od 1.389,25 kn od 16.05.2015., pa do isplate,
– na iznos od 1.418,59 kn od 16.06.2015., pa do isplate,
– na iznos od 1.273,52 kn od 16.07.2015., pa do isplate,
– na iznos od 1.886,61 kn od 16.08.2015., pa do isplate,
– na iznos od 1.734,63 kn od 16.09.2015., pa do isplate,
– na iznos od 1.165,51 kn od 16.10.2015., pa do isplate,
– na iznos od 1.105,83 kn od 16.11.2015., pa do isplate,
– na iznos od 1.238,40 kn od 16.12.2015., pa do isplate
– na iznos od 1.239,55 kn od 16.01.2016., pa do isplate,
– na iznos od 1.551,56 kn od 16.02.2016., pa do isplate,
– na iznos od 756,58 kn od 16.03.2016., pa do isplate,
– na iznos od 971,34 kn od 16.04.2016., pa do isplate,
– na iznos od 1.418,59 kn od 16.05.2016., pa do isplate,
– na iznos od 1.314,63 kn od 16.06.2016., pa do isplate,
– na iznos od 1.170,35 kn od 16.07.2016., pa do isplate,
– na iznos od 736,83 kn od 16.08.2016., pa do isplate,
– na iznos od 1.088,61 kn od 16.09.2016., pa do isplate,
– na iznos od 909,35 kn od 16.10.2016., pa do isplate,
– na iznos od 1.166,10 kn od 16.11.2016., pa do isplate,
– na iznos od 1.079,85 kn od 16.12.2016., pa do isplate,
– na iznos od 1.090,66 kn od 16.01.2017., pa do isplate,
– na iznos od 927,63 kn od 16.02.2017., pa do isplate,
– na iznos od 1.220,75 kn od 16.03.2017., pa do isplate,
– na iznos od 884,57 kn od 16.04.2017., pa do isplate,
– na iznos od 1.220,75 kn od 16.05.2017., pa do isplate,
– na iznos od 936,59 kn od 16.06.2017., pa do isplate,
– na iznos od 1.576,88 kn od 16.07.2017., pa do isplate,
– na iznos od 1.226,94 kn od 16.08.2017., pa do isplate,
– na iznos od 1.398,10 kn od 16.09.2017., pa do isplate,
– na iznos od 1.307,38 kn od 16.10.2017., pa do isplate,
– na iznos od 1.375,22 kn od 16.11.2017., pa do isplate,
– na iznos od 1.642,77 kn od 16.12.2017., pa do isplate,
– na iznos od 809,90 kn od 16.01.2018., pa do isplate,
– na iznos od 1.109,20 kn od 16.02.2018., pa do isplate,
– na iznos od 1.275,59 kn od 16.03.2018., pa do isplate,
– na iznos od 966,33 kn od 16.04.2018., pa do isplate,
– na iznos od 1.214,85 kn od 16.05.2018., pa do isplate,
– na iznos od 978,35 kn od 16.06.2018., pa do isplate,
– na iznos od 1.724,34 kn od 16.07.2018., pa do isplate,
– na iznos od 1.223,93 kn od 16.08.2018., pa do isplate,
– na iznos od 1.448,70 kn od 16.09.2018., pa do isplate,
– na iznos od 1.407,76 kn od 16.10.2018., pa do isplate,
– na iznos od 1.350,45 kn od 16.11.2018., pa do isplate,
– na iznos od 1.649,81 kn od 16.12.2018., pa do isplate,
– na iznos od 813,39 kn od 16.01.2019., pa do isplate,
izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u navedenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku bolnici V., OIB …, da naknadi tužiteljici D. D.-G., OIB: …, trošak postupka u iznosu od 10.000,00 kn (deset tisuća kuna), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 6. svibnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je ovom sudu 15. siječnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate. Navela je da je u radnom odnosu kod tuženika i to na radnom mjestu VSS zdravstveni djelatnik, specijalist neurolog, a rad joj je zbog prirode posla bio i jest organiziran između ostalog i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima – subotom i nedjeljom, blagdanom, prekovremeno. Navela je da joj je plaća, odnosno određena uvećanja plaće i ostala prava regulirana Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 88/13 – dalje KU 88/13, Narodne novine 143/13 – dalje KU, Narodne novine 96/15 – dalje Dodatak KU te Narodne novine 29/18 – dalje KU/18), Zakonom o plaćama u javnim službama, te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike javnim službama (Narodne novine 141/12, 150/13, 24/17, 128/17 – dalje TKU). Navela je da isti propisi obuhvaćaju cijeli utuženi period od 1.11.2013. do dana podizanja tužbe, te da pri određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika koje tuženik nije poštovao i to počev od 1.11.2013. do dana podnošenja tužbe. Tvrdi da joj tuženik nije isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni" radni dan (od ponedjeljka do petka) (prema čl. 58. st. 9. KU 88/13, čl. 51. st. 9., 10. i 11. KU, odnosno čl. 49. st. 9., 10. i 11. KU 29/18, sve u vezi s odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH) te da joj u tom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan pripada i naknada za prekovremene sate ako bi stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati, a koja naknada za prekovremeni rad mu nije isplaćivana. Tvrdi da joj tuženik nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom čl. 65. KU 88/13, čl. 57. KU, Dodatkom KU, odnosno čl. 55. KU 29/18 i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, iako je sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) odradio u otežanim uvjetima rada. Tvrdi da joj tuženik nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom čl. 66. KU 88/13, čl. 59. KU, Dodatkom KU odnosno čl. 57. KU 29/18, iako je sve sate rada bila odgovorna za život i zdravlje ljudi. Tvrdi da joj tuženik nije isplaćivao naknadu za po jedan plaćeni slobodan dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom (prema čl. 60. st. 2. KU 88/13). Nadalje, tvrdi da joj tuženik nije isplatio dodatak po osnovi radnog staža u zdravstvenim ustanovama za sve sate koje je efektivno odradila, već samo na dio odrađenih sati, a čl. 60. KU (koji je bio na snazi od 1.12.2013. do 30.9.2015.) je propisivao da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž i to s navršenih 20 do 29 godina 4% zatim s navršenih 34 godine 8%, a preko 34 godine 10%. Tvrdi da joj tuženik nije ispravno, već u umanjenom iznosu, obračunavao naknadu za pripravnost za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom čl. 62. KU 88/13, čl. 54. KU, odnosno čl. 54. KU 29/18. Citirala je čl. 81. Zakona o radu, te čl. 37. st. 1. KU 126/11, odnosno čl. 36. st. 2. KU 143/13. Navela je da su za naknadu plaće za godišnji odmor uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane, odnosno obračunavane u manjem iznosi, tvrdi da joj je tuženik pogrešno obračunavao i
pogrešan
isplaćivao i naknadu za godišnji odmor. Nadalje, tvrdi da je tuženik vršio obračun naknade za godišnji odmor jer je zbrajao prethodne tri plaće te ih dijelio sa satima provedenim na radu, na koji je način dobio prosječnu cijenu sata, da bi potom tako dobiveni iznos množio s brojem sati korištenog godišnjeg odmora u tom mjesecu, umjesto da je zbrojio tri plaće, potom tako dobiveni iznos podijelio na tri (kako bi dobio prosjek plaća), a potom tako dobiveni iznos podijelio s redovnim brojem sati u mjesecu u kojem se koristio godišnji odmor (kako bi dobio prosječnu plaću po satu), te tako dobiveni iznos pomnožio s brojem sati korištenog godišnjeg odmora u tom mjesecu. Navela je da se prema odredbama Zakona o radu u plaću uračunavaju sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad (dakle cijela bruto plaća), pa je u prosjek moralo ući sve što se nalazi na platnoj listi i isplaćuje kao plaća. Tvrdi da joj je tuženik pogrešno (u umanjenom iznosu) isplaćivao plaću, odnosno naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora te potražuje isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće, koju mu je tuženik bio dužan isplaćivati, a nije. Tvrdi da nije u mogućnosti precizirati tužbu i tužbeni zahtjev (iznose) jer ne raspolaže točnim iznosima plaća koje je trebao primiti, a niti podacima o stvarno odrađenim satima (primjerice evidencijom radnog vremena), te da tužbeni zahtjev postavlja paušalno, a isti će urediti nakon pribave podataka od strane tuženika te nakon provođenja vještačenje po vještaku knjigovodstveno-financijske struke, sve sukladno odredbi čl. 186. b. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) te je predložila da se rješenjem naloži tuženiku da dostavi podatke, nakon čega predlaže provođenje vještačenja, a potom da sud donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da joj naknadi parnične troškove.
2. Sud je rješenjem od 19. kolovoza 2019. vratio tužiteljici tužbu na dopunu jer ista nije sadržavala sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati u smislu odredbe čl. 186. st. 1. i čl. 106. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14- u daljnjem tekstu ZPP) i pozvao je da dopuni tužbu u roku od 8 dana na način da dostavi dokaz da joj tuženik ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 186. b st. 3. ZPP-a ili da u istom roku postavi određen tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, jer je pravilno (precizno, potpuno i određeno) postavljeni tužbeni zahtjev pretpostavka za meritorno suđenje.
3. U podnesku od 2. rujna 2019. tužiteljica je tvrdila da je zatražila dopisom od 21. veljače 2019. od tuženika dostavu relevantne dokumentacije, no da joj tuženik nije dostavio svu traženu dokumentaciju, odnosno svu relevantnu dokumentaciju potrebnu za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva. Nakon toga je sud dostavio primjerak tužbe i dopune tužbe s prilozima tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu.
4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužbu i tužbeni zahtjev osporava u cijelosti u osnovi i visini. Ne spori da je tužiteljica u radnom odnosu kod njega i to na radnom mjestu liječnika specijaliste neurologije. Izričito je osporio tvrdnje tužiteljice o tome da joj je u razdoblju od 1. studenog 2013. do dana podnošenja tužbe umanjeno obračunao i isplatio: - plaću u dijelu koji se odnosi na prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na standardni dan; - plaću u dijelu koji se odnosi na dodatak s osnova posebnih uvjeta rada, s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi; - plaću u dijelu koji se odnosi na položajni dodatak; - plaću u dijelu koji se odnosi na dodatak po osnovi radnog staža; - plaću u dijelu koji se odnosi na naknadu za pripravnost na sve stvarno odrađene sate; - plaću u dijelu koji se odnosi na dodatak naknadu za rad po pozivu; - naknadu plaće za godišnji odmor jer je za obračun iste navodno korištena pogrešna osnovica (prosječna mjesečna plaća isplaćena u prethodna tri mjeseca), te tvrdi da je sve plaće i naknade plaće tužiteljici obračunao i isplatio u skladu sa sklopljenim ugovorima) radu, kolektivnim ugovorima i odredbama Zakona o radu. Tuženik se usprotivio postavljanju manifestacijskog zahtjeva jer nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 186.b st. 3. Zakona o parničnom postupku, odnosno naveo je da je tužiteljici dostavio svu dokumentaciju koja joj je potrebna za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva. Predložio je da se donese presuda kojom će se odbiti postavljeni manifestacijski zahtjev, a temeljem odredbe čl. 109. ZPP-a rješenje kojim se odbacuje tužba u dijelu koji se odnosi na neodređeni zahtjev.
5. Tuženik je u podnesku od 10. srpnja 2020. predložio da se R. H. obavijesti o otpočetoj parnici, radi miješanja na strani tuženika. To iz razloga da se sredstva za plaće djelatnicima bolnica osiguravaju najvećim dijelom iz doprinosa za zdravstveno osiguranje, a što je prihod Zavoda, kojeg je osnivač upravo R. H., pa stoga i odgovara solidarno za obveze tog zavoda. Naveo je i da samo prikupljanje doprinosa za zdravstveno osiguranje provodi porezna uprava, kao jedinstvena upravna organizacija u sklopu M. f., da se plaće svim djelatnicima tuženika, kao i djelatnicima u drugim javnim zdravstvenim ustanovama u R. H. obračunavaju kroz centralni obračun plaća, koji je ustrojen od R. H., odnosno nadležnih ministarstava i V..
6. Sud je obavijestio R. H. uz dostavu dokumentacije iz spisa o otpočetoj parnici, a R. H. se nije očitovala o navedenome, odnosno nije dala izjavu o stupanju u parnicu.
7. Na pripremnom ročištu održanom 3. rujna 2020. tuženiku je naloženo da u roku 30 dana dostavi evidencije radnog vremena tužiteljice za razdoblje od 1.12.2013. do
15.1.2019., odnosno evidencije prisutnosti na radu za navedeno razdoblje.
8. U podnesku predanim na pripremnom ročištu održanom 3. rujna 2020. tuženik se dodatno očitovao na odgovor na tužbu te je naveo da tužiteljica pogrešno zauzima shvaćanje instituta plaće, te propušta sveobuhvatno sagledati odredbe predmetnih granskih kolektivnih ugovora, a osim toga propušta navesti stajališta koja su zauzeta od Zajedničkog povjerenstva za tumačenje prilikom tumačenja pojedinih odredaba Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva o zdravstvenog osiguranja (dalje: granski kolektivni ugovori ili GKU). Navodi da Zakon o radu uređuje pravo na plaću, no samu plaću ne konkretizira. Svim granskim kolektivnim ugovorima u razdoblju od 2013. do danas (čl. 54. GKU NN 126/11, čl. 53. GKU NN 88/2013, čl. 47. GKU NN 143/13 i čl. 49. GKU NN 29/2018), propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Navodi da je određeno kako osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto, osnovice za izračun plaće, i to uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Pri tome se pojmom osnovna plaća označava mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati (sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, koji tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati), bez dodataka i uvećanja, te se dati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano. Nadalje navodi da glede propisanih dodataka i uvećanja na osnovnu plaću naglašava kako se obračunavaju na osnovnu plaću kako je definirano u člancima GKU. Obračunavanje dodataka i uvećanja plaće na osnovnu plaću jasno je i izričito navedeno i u svim konkretnim odredbama relevantnih članaka GKU ( čl. 59., 66., 69. GKU NN 126/11, čl. 58., 65., 66. GKU NN 88/2013, čl. 51., 57., 58., 59. GKU NN 143/13 i čl. 49., 55., 56., 57. GKU NN 29/2018). Naveo je da je Temeljnim kolektivnim ugovorima za službenike i namještenike u javnim službama u čl. 51. TKU 141/12, odnosno čl. 50. TKU 24/2017, čl. 50. TKU 128/2017 na jednak način definiran pojam plaće, kao sastavljenu od osnovne plaće – umnoška koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan na 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža – i dodataka na osnovnu plaću. Navodi da je razvidno i nedvojbeno kako se svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću. Naveo je da je svim granskim ugovorima u razdoblju od 2013. do danas (čl. 59. st. 1. GKU NN 126/11, čl. 58. st. 1. GKU NN 88/2013, čl. 51. st. 1. GKU NN 143/13 i čl. 49. st. 1. GKU NN 29/2018) bilo je propisano da će se osnovna plaća radnika uvećati: - za rad noću 40%, - za rad subotom 25%, - za rad nedjeljom 35%, - za prekovremeni rad 50%, - za rad u drugoj smjeni 10%. ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima. Dakle, osnovna plaća radniku se uvećava prema konkretnim postotnim uvećanjima, koja se međusobno ne isključuju, ali se svaki od njih obračunava na osnovnu plaću. Navodi da nije sporno da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Ukazuje da je obračun isplate na osnovi rada u dežurstvu u razdoblju od 2013. do danas bio različito normiran, te citira norme. Naveo je da je obračun isplate na osnovi rada u dežurstvu je promijenjen s tzv. "komadnog" principa stupanjem na snagu Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013). Nadalje, navodi da je čl. 53. st. 4. GKU (NN 143/13) propisano da je vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća kao prekovremeni rad. Plaćanje prekovremenog rada uređeno je isključivo čl. 51. st. 1. podst. 4. GKU (NN 143/2013) na način da se za prekovremeni rad osnovna plaća radniku uveća za 50%, te da na jednak način plaćanje vremena provedenog u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati normira i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018) u čl. 51. st. 4. u vezi čl. 49. st. 1. podst. 4. Naveo je da u razdoblju do prosinca 2013. rad u dežurstvu plaćao se u postotku od osnovne plaće, po danu, time da se rad u dežurstvu smatrao prekovremenim radom. Međutim povećanje na ime prekovremenog rada od 50% do lipnja 2013. nije isključivalo isplatu dodataka za rad noću, subotom, nedjeljom, uvećanje s osnove uvjeta rada i dr., dok je od lipnja 2013. izričito propisano da se kod obračuna naknada za dežurstvo ne uzimaju istodobno i povećanja osnovne plaće za noćni rad, prekovremeni rad, rad subotom, uvećanje plaće s osnove uvjeta rada i dr. Nadalje, navodi da GKU koji je stupio u prosincu 2013. mijenja način obračuna vremena provedenog u dežurstvu te izričito propisuje da se vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća kao prekovremeni rad. Dakle, tuženik tvrdi da se vrijeme provedeno u dežurstvu više ne "smatra prekovremenim radom", već se "plaća kao prekovremeni rad" te da odredbu da se dežurstvo iznad mjesečnog fonda radnih sati "plaća kao prekovremeni rad" valja shvatiti da se obračunava sukladno čl. 51. st. 1. podst. 4. GKU (143/2013) uvećanjem osnovne plaće za 50%. Da je kojim slučajem namjera stranaka GKU bila da se taj iznos dalje povećava za dodatke iz čl. 57. (s osnova posebnih uvjeta rada) ili pak čl. 59. (zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi), tada bi to izričito bilo propisano, kao što je to bilo u prethodnim razdobljima. Naveo je da obračun isplate na osnovi rada u dežurstvu ostaje nepromijenjen stupanjem na snagu Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018). Naime, čl. 51. st. 4. GKU (NN 29/2018) propisano je da se vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća kao prekovremeni rad, odnosno obračunava sukladno čl. 49. st. 1. podst. 4. GKU (NN 29/2018) uvećanjem osnovne plaće za 50%. Iako kod obračuna odgovarajućih dodataka na osnovnu plaću imamo "kombiniranje" i "kumuliranje" više različitih dodataka, prema ispravnom tumačenju i primjeni GKU, to se odvija u apsolutnim iznosima, paušalno, isplatom odgovarajućih dodataka i uvećanja s obzirom na iznos osnovne plaće, a ne na način da se svi dodaci i uvećanja primjenjuju kumulativno i kombinirano s obzirom na svaki efektivno odrađeni sat rada. Smatra da je izvršenim plaćanjima tužiteljici u potpunosti isplatio pripadajuće iznose dodataka osnovnoj plaći kako su isti regulirani citiranim propisima, što proizlazi iz tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Navodi da su takva tumačenja obvezna i imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu GKU. Navodi da je povjerenstvo u više navrata tumačeći odredbe GKU zauzelo stajalište da se za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća obračunava uzimanjem u obzir uvećanja iz čl. 51. st. 1. i st. 8. (GKU 143/2013) te da je zauzeto stajalište kako se dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću i to bez prethodno obračunatih drugih dodataka. Citira pojedine zaključke Povjerenstva i to zaključak broj 58 s 11. sjednice Povjerenstva održane 7. ožujka 2014., zaključak broj 95 s 15. sjednice Povjerenstva održane 16. travnja 2014. i zaključak broj 106 a). Osporio je da nije platio prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na standardni dan i ukazao na zaključak Povjerenstva broj 48 sa sjednice Povjerenstva od 3. ožujka 2014. Naveo da se svakom radniku bez obzira na oblik rada (redovni, smjena, turnus, dežurstvo), svi prekovremeni sati koje je ostvario iznad redovitog mjesečnog fonda radnih sati moraju obračunati i platiti kao prekovremen rad na mjesečnoj razini. Osporio je da bi mu u razdoblju od 1. studenog 2013. do dana podnošenja tužbe umanjeno obračunavao i isplatio plaću za prekovremeni rad u dijelu koji se odnosi na dodatak za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost, položaj, znanstveni stupanj, radni staž, te naknadu za pripravnost, dodatak naknadu za rad po pozivu te dodatak naknadu za dežurstvo za radnike koji su upućeni na edukaciju. Osporava da bi bila pogrešno obračunata i isplaćena i naknada plaće za godišnji odmor u razdoblju od studenog 2013. do dana podnošenja tužbe. Istaknuo je da obračune plaća svojim radnicima vršio putem programa Centralni obračun plaća (tzv. COP), kojeg je uvelo Ministarstvo. Tvrdi da njegovo stajalište potvrđuje i pravno mišljenje izvanrednog profesora dr. sc. V. G..
9. Tuženik je uz podnesak od 9. rujna 2020. dostavio evidencije radnog vremena.
10. Rješenjem od 16. rujna 2020. naloženo je tužiteljici da dopuni tužbu u roku 20 dana na način da postavi određen tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja.
11. Podnescima od 18. rujna 2020. tužiteljica se očitovala na odgovor na tužbu tuženika i na podnesak tuženika od 2. rujna 2020.
12. Podneskom od 12. listopada 2020. tužiteljica je postavila određeni tužbeni zahtjev na način da je zatražila da joj tuženik na ime pogrešno isplaćene plaće i naknade isplati iznos od 150.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama.
13. Nadalje, valja reći da je tužiteljica konačno precizirala tužbeni zahtjev podneskom od 2. veljače 2022. (list 143-145 spisa) nakon dopune nalaza i mišljenja, na način da je zatražila isplatu bruto iznosa od 78.392,51 kuna, sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako su navedeni u nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje N. J..
14. O tako konačno postavljenom tužbenom zahtjevu je sud odlučivao. Dakle, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom je tužiteljica zapravo smanjila tužbeni zahtjev u pogledu glavnog potraživanja i precizirala isti u pogledu zateznih kamata. Tom smanjenju tužbenog zahtjeva, odnosno djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik nije protivio.
15. U dokaznom postupku sud je pročitao obračunske lista plaća (list 7-8 spisa), podatke na CD-u (list 21 i 73 spisa), ugovore o radu (list 30, 36-37 spisa), Anekse ugovora o radu (list 31, 32-33, 34, 35 spisa), Dodatke ugovoru o radu (list 38-40, 41- 43, 44-46 i 47 spisa), rješenja o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću (list 48, 49, 50, 51, 52 i 53 spisa), povratnicu (list 54 spisa), dokumentaciju u kuverti na listu 71 spisa, koja se od zapisnika i zaključka sa sjednica Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, mišljenja izvan. prof. V. G.. Isto tako sud je izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo, financije i bankarstvo N. J..
16. Dostavljene obračunske liste plaća tužiteljice i evidencije radnog vremena sud nije posebno analizirao za svaki pojedini mjesec, s obzirom da je navedeno učinila vještakinja u svom nalazu. Naime, u dokaznom postupku određeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđivanja visine razlike manje isplaćenih plaća tužiteljici za razdoblje od 1.12.2013. do podnošenja tužbe, pa se nalaže vještakinji da se po pregledu spisa i dokumentacije u spisu očituje: - je li tuženik tužiteljici pogrešno evidentirao mjesečni fond radnih sati, te ako jest da se očituje o točnom broju redovnih sati i točnom broju broj prekovremenih sati u pojedinom mjesecu, - o dodatku na plaću s osnova posebnih uvjeta rada za stvarno odrađene sate rada, odnosno i u prekovremenom radu, - o dodatku na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na način da se isti obračunavaju za svaki sat prekovremenog rada u utuženom razdoblju, - o dodatku na plaću s osnove radnog staža za sve sate koje je tužiteljica efektivno odradila, - o dodatku na plaću s osnova naknade za rad po pozivu, - o položajnom dodatku i s osnova znanstvenog stupnja, ako ga ima, za sve stvarno odrađene sate rada, odnosno i u prekovremenom radu, - razlici između onog što je plaćeno i onog što je trebalo biti plaćeno za svaki pojedini mjesec, - u tome je li u navedenom razdoblju tuženik tužiteljici isplaćivao naknadu za jedan plaćeni slobodan dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom, te o iznosu neisplaćene naknade, - uzimajući u obzir tako obračunate dodatke na plaću za prekovremeni rad ostvaren na blagdan u radnom tjednu, dodatak s osnova posebnih uvjeta rada, dodatak za otežane uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak po osnovi radnog staža, dodatak s osnova naknade za rad po pozivu te naknade za slobodan dan nakon dežurstva odrađen subotom, nedjeljom i blagdanom o visini manje isplaćene naknade plaće za godišnji odmor koju bi tužiteljica ostvarila za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u navedenom razdoblju jer se naknade za godišnji odmor isplaćuju kao prosjek, ako su u prosjek uzimane pogrešno (umanjeno) isplaćivane plaće.
17. Iz dostavljenog Ugovora o radu (list 30 spisa) proizlazi da je tužiteljica sklopila s tuženikom 29. lipnja 2007. ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova doktor med. specijalist određene grane spec. Iz čl. 9. navedenog ugovora o radu proizlazi da je bilo ugovoreno da plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova i osnovice koja se utvrđuje u zakonom propisanom postupku, da za izvršeni rad kod poslodavca, odnosno tuženika tužiteljica ima pravo na plaću koeficijenta složenosti poslova 2,09 te da na plaću tužiteljica ostvaruje dodatak od 16%, a za svaku navršenu godinu radnog staža plaća tužitelja se uvećava za 0,5%. Nadalje, proizlazi da će tužiteljica za sate rada odrađene u posebnim situacijama ostvariti dodatak koji ulazi u plaću. Navedeno je i da će poslodavac plaću isplaćivati za prethodni mjesec najkasnije do 15-tog u mjesecu. Iz Aneksa 2. ugovora o radu (list 31 spisa), proizlazi da je isti sklopljen 7. studenoga 2012. te da je mijenjan čl. 9. st. 3. na način da tužiteljica ostvaruje dodatak od 5%, te proizlazi da se isti primjenjuje od 1. studenoga 2012. Iz Aneksa 3. ugovora o radu (list 32-33 spisa), proizlazi da je isti sklopljen 30. travnja 2013. te da je mijenjan čl. 2. st. 1. na način da će obavljati poslove doktora medicine, specijalista neurologije u bolnici V.. Iz stavka 2. proizlazi da će pored poslova iz stavka 1. obavljati poslove pomoćnika ravnatelja za kvalitetu zdravstvene zaštite i nadzor. Iz stavka 3. proizlazi da je opis poslova određen Pravilnikom o unutarnjem redu bolnice V. i drugim općim aktima bolnice V., a u privitku ovog Aneksa nalazi se opis poslova koji se temelji na odredbama Pravilnika o zaštiti na radu koji čini njegov sastavni dio. Mijenjan je i čl. 9. na način da je bilo ugovoreno da plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova i osnovice koja se utvrđuje u zakonom propisanom postupku, da za izvršeni rad iz st. 1. čl. 2. kod poslodavca, odnosno tuženika tužiteljica ima pravo na plaću koeficijenta složenosti poslova 2,09, dok za izvršeni rad iz st. 2. čl. 2. ima pravo na plaću koeficijenta složenosti poslova 2,50, te da na plaću iz st. 2. ostvaruje dodatak od 16%, a iz st. 3. dodatak od 7%, a za svaku navršenu godinu radnog staža plaća tužitelja se uvećava za 0,5%. Nadalje, proizlazi da će tužiteljica za sate rada odrađene u posebnim situacijama ostvariti dodatak koji ulazi u plaću. Navedeno je i da će poslodavac plaću isplaćivati za prethodni mjesec najkasnije do 15-tog u mjesecu. Isti se primjenjuje od 1. siječnja 2013. Iz Aneksa 4. ugovora o radu (list 34 spisa), proizlazi da je isti sklopljen 1. svibnja 2013. te da je mijenjan čl. 9. st. 1. i 2. na način da tužiteljica iz st. 1. čl. 2. ima pravo na plaću koeficijenta složenosti poslova 2,027, a iz st. 2. čl. 2. ima pravo na plaću koeficijenta složenosti poslova 2,425, te da se primjenjuje od 1. ožujka 2013. Iz Aneksa 5. ugovora o radu (list 35 spisa), proizlazi da je isti sklopljen 21. kolovoza 2013. te da je mijenjan čl. 9. st. 3. na način da tužiteljica ostvaruje dodatak od 5%, te proizlazi da se isti primjenjuje od 1. lipnja 2013. Iz ugovora o radu (list 36-37 spisa), proizlazi da je tužiteljica sklopila s tuženikom 14. svibnja 2014. ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta doktor/doktorica medicine specijalist neurologije. Člankom 7. je regulirana plaća i materijalna prava iz kojeg proizlazi da tužiteljica za obavljanje poslova iz tog ugovora o radu ima pravo na isplatu plaće koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, sve sukladno odredbama kolektivnog ugovora i dodatka kolektivnom ugovoru, te Pravilnika o radu poslodavca. Iz st. 2. proizlazi da osnovnu plaću tužiteljice čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređena i osnovice za izračun plaće, s uvećanjima sukladno kolektivnom ugovoru i dodacima kolektivnom ugovoru te da se koeficijent složenosti poslova radnog mjesta tužiteljice određuje uredbama V. R. H., a osnovica za izračun plaće određuje se sporazumom sindikata javnih službi i V. R. H.. Nadalje proizlazi da će se dodaci na osnovnu plaću tužiteljice isplaćivati sukladno kolektivnom ugovoru odnosno dodacima kolektivnom ugovoru, na temelju odluka koje će uprava tuženika donositi u skladu s kolektivnim ugovorima, te izmjenama i dopunama kolektivnog ugovora, odnosno dodacima kolektivnom ugovoru. Ugovoreno je i da se tužiteljici osnovna plaća i dodaci na plaću isplaćuju najkasnije do 15-tog u mjesecu za rad tužiteljice izvršen u prethodnom mjesecu. Proizlazi da se taj ugovor primjenjuje od 1. lipnja 2014. Iz Dodatka ugovora o radu sklopljenog između stranaka 14. svibnja 2014. (list 38-40 spisa) proizlazi da je predmet tog dodatka uređenje prava i obveza ugovornih strana u vezi s radom i radnim odnosom tužiteljice kojim je tužiteljica Odlukom sanacijskog upravitelja imenovana za pomoćnika sanacijskog upravitelja za kvalitetu na vrijeme od 30. srpnja 2013. te dvije godine nakon stupanja na snagu odluke o završetku sanacije bolnice V.. Iz čl. 6. proizlazi da je ugovoreno da će tužiteljica za vrijeme trajanja tog dodatka obavljati i poslove radnog mjesta doktor/doktorica medicine specijalist neurologije, a čl. 7. joj je regulirana plaća i materijalna prava. Iz Dodatka 1. ugovora o radu sklopljenog između stranaka 30. siječnja 2017. (list 41-43 spisa) proizlazi da je predmet tog dodatka uređenje prava i obveza ugovornih strana u vezi s radom i radnim odnosom tužiteljice kojim je tužiteljica Odlukom v.d. ravnatelja imenovana pomoćnicom v.d. ravnatelja za kvalitetu bolnice V. na određeno vrijeme, odnosno od 28. siječnja 2017. do imenovanja novog pomoćnika. Iz čl. 6. proizlazi da je ugovoreno da će tužiteljica za vrijeme trajanja tog dodatka obavljati i poslove radnog mjesta doktor/doktorica medicine specijalist neurologije, a čl. 7. joj je regulirana plaća i materijalna prava. Iz Dodatka 2. ugovora o radu sklopljenog između stranaka 17. ožujka 2017. (list 44-46 spisa) proizlazi da je predmet tog dodatka uređenje prava i obveza ugovornih strana u vezi s radom i radnim odnosom tužiteljice kojim je tužiteljica Odlukom ravnatelja imenovana pomoćnicom ravnatelja za kvalitetu bolnice V. na određeno vrijeme, na mandatno razdoblje od 4 godine, odnosno od 17. ožujka 2017. Iz čl. 6. proizlazi da je ugovoreno da će tužiteljica za vrijeme trajanja tog dodatka obavljati i poslove radnog mjesta doktor/doktorica medicine specijalist neurologije, a čl. 7. joj je regulirana plaća i materijalna prava. Iz rješenja o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću od 14. svibnja 2014. (list 48 spisa), proizlazi da je tužiteljica zaposlena na poslovima i radnim zadacima pomoćnice sanacijskog upravitelja za kvalitetu, te da ostvaruje pravo na koeficijent složenosti poslova 2,425, dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada u visini od 7% te dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 10%, i da obračun i isplata plaće po tom rješenju teče od 1. lipnja 2014. Iz rješenja o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću od 23. studenoga 2015. (list 49 spisa), proizlazi da je tužiteljica zaposlena na poslovima i radnim zadacima pomoćnik za kvalitetu u R., te da ostvaruje pravo na koeficijent složenosti poslova 2,425, dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada u visini od 11% te dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 12%, i da obračun i isplata plaće po tom rješenju teče od 1. listopada 2015. Iz rješenja o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću od 12. svibnja 2016. (list 50 spisa), proizlazi da je tužiteljica zaposlena na poslovima i radnim zadacima liječnik specijalist neurologije u Odjelu za neurologiju, te da ostvaruje pravo na koeficijent složenosti poslova 2,027, dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada u visini od 16% te dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 12%, i da se rješenje primjenjuje od 12. svibnja 2016. Iz rješenja o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću od 30. siječnja 2017. (list 51 spisa), proizlazi da je tužiteljica zaposlena na poslovima i radnim zadacima pomoćnice R. za kvalitetu bolnice V., te da ostvaruje pravo na koeficijent složenosti poslova 2,425, dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada u visini od 7% te dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 12%, i da se rješenje primjenjuje od 28. siječnja 2017. Iz rješenja o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću od 17. ožujka 2017. (list 52 spisa), proizlazi da je tužiteljica zaposlena na poslovima i radnim zadacima pomoćnice Ravnatelja za kvalitetu Opće bolnice Varaždin, te da ostvaruje pravo na koeficijent složenosti poslova 2,425, dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada u visini od 7% te dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 12%, i da se rješenje primjenjuje od 17. ožujka 2017. Iz rješenja o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću od 1. prosinca 2017. (list 53 spisa), proizlazi da je tužiteljica zaposlena na poslovima i radnim zadacima pomoćnice ravnatelja za kvalitetu Opće bolnice Varaždin, te da ostvaruje pravo na koeficijent složenosti poslova 2,425, dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada u visini od 11% te dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 12%, i da se rješenje primjenjuje od 1. prosinca 2017.
18. Stalna sudska vještakinja N. J. dostavila je sudu nalaz i mišljenje 9. srpnja 2021. te je isti dostavljen strankama i zakonskom zastupniku R. H. na očitovanje.
19. Podneskom od 27. rujna 2021. tužiteljica se očitovala na nalaz i mišljenje vještakinje te je navela kako iz zaprimljenog nalaza i mišljenja nije razvidno je li vještak obračunao položajni dodatak na koji ima pravo za cijelo utuženo razdoblje. Navela je da na stranici 8 nalaza i mišljenja vještaka upisan je koeficijent složenosti za sve godine 2,0270 dok prema rješenjima o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću Poslodavca koja prileže spisu, a i u platnim listama stoji kako je koeficijent bio 2,425 za cijelo utuženo razdoblje osim za razdoblje od 12.05.2016 do 28.01.2017. kada je koeficijent bio niži i iznosio je 2,0270. Postavlja pitanje da li je u navedenom koeficijentu obračunat položajni dodatak ili nije, te da bi trebalo po platnim listama utvrditi da li je uvećanje s osnova položaja bilo isplaćivano dijelom kroz koeficijent i dijelom kroz položajni dodatak. Navela je da je u tužbi postavila i zahtjev za isplatom naknade plaće na ime pripravnosti, koja stavka nije unesena u zadaću vještaku, te je predložila da se navedeno vještači kako bi se utvrdilo postoji li doista ili ne postoji neisplaćeni dodatak s osnove pripravnosti. Na ročištu održanom 22. studenoga 2021. tužiteljica je ustrajala kod primjedbi na nalaz i mišljenje danih u podnesku od 27. rujna 2021. te predložila da vještakinja izradi dopunu nalaza i mišljenja i na način da primjeni najnoviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano za primjenu Zaključka 153. kod obračuna rada na dane koji su padali na blagdan.
20. Iz dopune nalaza i mišljenja od 21. prosinca 2021. stalne sudske vještakinje N. J. proizlazi da je pregledom nalaza od 9. srpnja 2021. utvrdila da je omaškom došlo do korištenja pogrešnog koeficijenta za izračun, te da je u povećanom koeficijentu sadržan i položajni dodatak, te je stavila van snage nalaz od 9. srpnja 2021. Iz dopune nalaza proizlazi da je u izradi dopune nalaza koristila dokumentaciju koja je priložena spisu. Navela je ne ulazeći u pravna pitanja koja proizlaze iz ovog parničnog postupka, a naročito ona pravna pitanja koja se tiču tumačenja odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora u kontekstu prekovremeno odrađenih sati, uvidom u pojedinačne obračunske liste plaće utvrdila je da je za izvršeni obračun i plaćanje tuženika prema tužitelju kao referentna vrijednost za izračun dodataka korišten iznos osnovne plaće, te da su svi dodaci obračunati na redovne sate. Dodaci koji su obračunati na redovne sate u razdoblju od 01.12.2013. do 17.01.2019. su dodatak za posebne uvjete rada 16% od 01.12.2013., dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata (10% do 30.09.2015., 12% od 01.10.2015.), dodatak po osnovi radnog staža od 4% u razdoblju od 01.11.2013. do 30.09.2015. Navela je da je kod izračuna prosječnog iznosa bruto plaće za utvrđivanje osnovice za isplatu naknade za godišnji odmor u izračun su uvršteni samo dodaci obračunati na redovne sate. Navela je da su za utvrđivanje razlika, pored osnovne plaće tužiteljice potrebni parametri i to ukupni mjesečni fond radnih sati i broj odrađenih prekovremenih sati, te je na temelju tih podataka izračunat iznos bruto satnice, te je umnoškom utvrđene bruto satnice i broja odrađenih prekovremenih sati dobivena osnovica za obračun dodataka na odrađene prekovremene sate. Navela da je stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 281/2021-2 određeno sljedeće: mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni preko te satnice predstavljaju prekovremeni rad, sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena (mjesečnih fond radnih sati) na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu, prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, radnik koji radi u dane blagdana, ne radnih dana utvrđenih zakonom i dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima, ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike) tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad. Nadalje je vještakinja navela da je uvidom u pojedinačne obračunske liste utvrdila da se za obračun plaće koristio mjesečni fond radnih sati koji tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Nadalje, uvidom u pojedinačne obračunske liste utvrdila je da je svaki sat rada odrađen u sklopu redovnog fonda sati na dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i dan Uskrsa obračunat uz uvećanje od 150%, te obračunat u skladu s propisanim uvećanjima (noćni rad, subota, nedjelja). Svi prekovremeno odrađeni sati, odnosno, odrađeni sati koji prelaze redoviti mjesečni fond sati su obračunati kao prekovremeni rad. Navela je da ne postoji osnova za obračunavanje dodatnih prekovremenih sati, jer su svi prekovremeni sati već obračunati. Navela je da je za utvrđivanje razlike naknade za godišnji odmor koristila iznos obračunate razlike dodataka na odrađene prekovremene sate i broj sati korištenja godišnjem odmora, te je na temelju tih podataka izračunat je tromjesečni prosjek utvrđene razlike (koliko bi bila povećana bruto plaća), prosječna satnica utvrđena je kao kvocijent tromjesečnog prosjeka izračunatih razlika i fonda redovnih sati u mjesecu u kojem se isplaćuje naknada za godišnji odmor. Dobiveni iznos pomnožen je potom brojem sati korištenja godišnjeg odmora u tekućem mjesecu. Navela je da su u iznos prekovremenih sati uključeni i sati odrađeni po pozivu, te da su obračunati potrebni dodaci. Navela je da u razdoblju od 01.11. do 30.11.2013. nije bilo dežurstava odrađenog subotom, nedjeljom i blagdanom, te naknada za slobodni dan nije obračunata. U tabeli 1 dala je pregled izračuna redovnih i prekovremenih sati. U tabeli 2 dala je pregled utvrđenih iznosa osnovne plaće tužiteljice u razdoblju od 01.12.2013. do 17.01.2019. prema koeficijentima određenim posebnim rješenjem, a u tabeli 3 daje izračun dodataka za odrađene prekovremene sate. U konačnici iz dopune nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi da je dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada utvrđen u iznosu od 39.186,63 kuna bruto, dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 27.481,51 kuna bruto, dodatak na plaću za radni staž u iznosu od 3.816,94 kuna bruto, razlika naknade za godišnji odmor s uključenim dodacima u iznosu od 7.907,43 kuna bruto, odnosno ukupno obračunata razlika iznosi 78.392,51 kuna bruto, te je navedeno specificirala po pojedinačnim mjesečnim iznosima.
21. U podnesku od 4. siječnja 2022. tuženik je osporio nalaz, s obzirom da zbog preraspodjele radnog vremena i rasporeda rada u mjesecu u kojem pada blagdan, pravo na naknadu za rad na blagdan ostvaruje samo radnik koji prema rasporedu rada radi na blagdan, a ako blagdan pada u radnikov neradni dan radnik ne ostvaruje navedeno pravo. Dostavio je Uputu za evidenciju radnog vremena i obračun plaća u skladu s Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koju je Ministarstvo uputilo 11. veljače 2014. svim zdravstvenim ustanovama.
22. Stalna sudska vještakinja N. J. očitovala se na prigovor tuženika i u bitnom navela da su dopunom nalaza stavljene van snage sve točke koje se u nalazu odnose na rad na dane blagdana, te su u nalazu obračunati samo dodaci na prekovremene sate koje je i tuženik iskazao u svojim obračunskim evidencijama.
23. Tužiteljica je u podnesku od 2. veljače 2022. navela da nema primjedbi na dopunu nalaza i mišljenja, te da shodno tome precizira tužbeni zahtjev.
24. Valja napomenuti i da je vještakinja N. J. usmeno obrazložila svoju dopunu nalaza i mišljenja na ročištu održanom 7. travnja 2022. i dodatno se očitovala. Pojasnila je da je dopunom nalaza nalaz korigiran u skladu s mišljenjem VSRH, a nastavno na rad koji se odvijao na dane blagdana u periodu od ponedjeljka do petka.
25. Sud je u cijelosti prihvatio dopunjeni nalaz i mišljenje koji je stalna sudska vještakinja N. J. izradila u skladu sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano uz primjenu Zaključka 153. kod obračuna rada na dane koji su padali na blagdan i prema kojem razlika između pripadajuće i isplaćene bruto plaće tužiteljice u utuženom razdoblju iznosi bruto 78.392,51 kn.
26. Dakle, na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio da je konačno precizirani tužbeni zahtjev za isplatu bruto iznosa od 78.392,51 kn osnovan, sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose.
27. Dakle, sud je na temelju provedenih dokaza kao nesporno utvrdio slijedeće:
– da je tužiteljica dr. medicine zaposlena kod tuženika u utuženom razdoblju od studenog 2013. do zaključno sa prosincem 2018. i to na radnom mjestu liječnika specijaliste neurologije,
– da je tužiteljica u utuženom periodu radila u smjenama, noću, zatim za vrijeme blagdana i vikenda te da je ostvarila određeni broj prekovremenih sati, odnosno prekovremeni rad.
28. Nije bilo sporno da tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada kao i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata kako to proizlazi iz platnih lista, a koji dodaci su propisani Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja objavljenom u Narodnim novinama broj 143/13 (dalje: KU 143/13) i Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja objavljenom u Narodnim novinama broj 96/15, te Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja objavljenom u Narodnim novinama broj 29/18 (dalje: KU 29/18). Nije bilo sporno da su navedeni dodaci isplaćivani tužiteljici u utuženom razdoblju, no sporno je bilo je li tuženik tužiteljici pogrešno evidentirao mjesečni fond radnih sati te pripadaju li tužiteljici i u kojem iznosu dodaci za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, dodatak na plaću za radni staž u zdravstvu, dodatak na plaću s osnova naknade za rad po pozivu, položajni dodatak za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad, a koji dodaci se po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću, odnosno sporno je je li tuženik na pravilan način obračunavao tužiteljici plaću u utuženom razdoblju, s obzirom na odrađeni prekovremeni rad te je li tuženik tužiteljici pravilno obračunao i isplatio naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, te je li tuženik tužiteljici isplaćivao naknadu za po jedan plaćeni slobodni dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom, odnosno sporno je bilo je li tuženik tužiteljici ispravno obračunao i isplatio plaću i naknadu plaće u utuženom razdoblju od studenog 2013. do zaključno sa prosincem 2018. Tu valja napomenuti da iz provedenog postupka proizlazi da je tužiteljici u povećanom koeficijentu od 2,425 bio sadržan i položajni dodatak za vrijeme razdoblja kada je bila imenovana pomoćnicom ravnatelja za kvalitetu bolnice V., te da je u razdoblju od 1.11.2013. do 30.9.2015. imala pravo na dodatak po osnovi radnog staža u zdravstvu od 4%, te da u razdoblju od 1.11.2013. do 30.11.2013. nije bilo dežurstva odrađenog subotom, nedjeljom i blagdanom, te da stoga naknada za slobodni dan nije obračunata. Što se tiče sati odrađenih po pozivu isti su uključeni u iznos prekovremenih sati i vještakinja je obračunala dodatke na iste.
29. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZOR-a poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Imajući na umu citiranu odredbu ZOR-a, tuženik kao poslodavac je jedini odgovoran za isplatu plaće tužitelju kao svom radniku. Člankom 8. st. 1. ZOR-a propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu. Čl. 94. ZOR-a propisuje da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. I prethodno važeći Zakon o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) imao u sebi odredbu identičnog sadržaja u čl. 86.
30. Prema odredbi čl. 47. KU 143/13 i čl. 45. KU 29/18 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU 143/13 osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prema odredbi čl. 57. KU 143/13 i čl. 55. KU 29/18 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužiteljice (liječnik specijalist neurologije), a dodatak za navedeno je u utuženom razdoblju bio 16 % od osnovne plaće. Čl. 59. KU 143/13, a koji se primjenjivao prilikom obračuna plaća za razdoblje od 1. prosinca 2013. do zaključno 30. rujna 2015. je određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće. Donošenjem Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 96/15-dalje Dodatak I), je u čl. 3. promijenjen popis radnih mjesta i poslova za koje se ostvaruje pravo na dodatak za otežane uvjete rada, kao i postotak za taj dodatak te je promijenjen i čl. 59. na način da je postotak za dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi uvećan za 12%. Taj se dodatak primjenjivao od 1. listopada 2015. sve do zaključenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 26. ožujka 2018. (Narodne novine 29/2018-KU-29/2018). U tom KU-29/2018 je dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi propisan čl. 57. na način da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće. Čl. 60. st. 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN broj 88/13) važećeg u periodu od 1.6.2013. do kraja studenoga 2013. propisano je da radnik nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom ima pravo na jedan plaćeni slobodan dan. Iz čl. 81. ZOR i čl. 60. prema Zakonu o radu (NN broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) proizlazi da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu li ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, a odredbom čl. 36. st. 2. KU 143/13 i 34. st. 2. KU 29/18 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura li je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Isto tako iz odredbe čl. 60. KU 143/13 koji je bio na snazi do 1. listopada 2015. propisuje da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž i to: s navršenih 20 do navršenih 29 godina 4%, s navršenih 29 do navršenih 34 godine 8%, s navršenih 34 i više godina 10%. Iz odredbe čl. 58. KU143/12 i čl. 56. KU 29/18 proizlazi da se položajni dodatak ne primjenjuje na radnike kojima je koeficijentom složenosti poslova utvrđen položajni dodatak kao sastavni dio koeficijenta. Odredbe čl. 55. KU 143/13 i čl. 53. KU 29/18 reguliraju rad po pozivu i iz istih proizlazi da se rad po pozivu smatra prekovremenim radom i tako se plaća.
31. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da se radno mjesto tužiteljice nije mijenjalo tijekom prekovremenog rada, a suprotno tuženik nije tvrdio niti dokazao. Liječnici i u vrijeme prekovremenog rada rade u otežanim uvjetima rada, s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, stažom, te joj stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada jer i u prekovremenom radu tužiteljica radi poslove svog radnog mjesta za koje radno mjesto mu pripadaju i dodaci za posebne uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Prema stajalištu suda je nelogično i neživotno da tužiteljici ne bi pripadali navedeni dodaci i na sate koji su odrađeni u prekovremenom radu, a slijedom čega sud smatra da je tuženik u obvezi obračunavati te dodatke i na prekovremeni rad tužiteljici i prema stajalištu suda se složenost poslova tužiteljice i njezina kvalificiranost ne mijenja ovisno od toga je li poslove obavljala unutar redovne mjesečne satnice ili izvan toga u prekovremenom radu. Iz odredbi kolektivnih ugovora i zaključenih ugovora o radu pa i rješenja tuženika o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću tužiteljici prema stajalištu suda ne proizlazi da bi se ti dodaci isključivali s prekovremenim radom. Navedeno proizlazi i iz stajališta Vrhovnog suda izraženog na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (8/19) održane 9. prosinca 2019. Iz odredbi čl. 47. st. 1. KU 143/13 i čl. 45 KU 29/18, kojima je definirana plaća tužiteljice koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na bilo koji drugi način izuzev onog koji je propisan tim odredbama. Nadalje valja reći da samim time što je tuženik tužiteljici pogrešno obračunavao plaću za vrijeme prekovremenog rada, pogrešno joj je obračunata i naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora, koja se obračunava sukladno odredbama čl. 36. st. 2. KU 143/13 i čl. 34. st. 2. KU 29/18, te odredbama čl. 60. st. 1. ZR/09 i čl. 81. ZR-a. Tu valja naglasiti i da se u dopuni nalaza i mišljenja vještakinja očitovala na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesen u presudi broj Rev 281/2021-2 od 27. travnja 2021., odnosno da je njezin izračun u nalazu izrađen u skladu sa tim stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
32. Mišljenje profesora V. G. sud nije ocijenio odlučnim za ishod ovog spora.
33. Dakle, ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio konačno postavljeni (precizirani) tužbeni zahtjev za isplatu bruto iznosa od 78.392,51 kn, osnovanim, sa zatraženim zakonskim zateznim kamata na pojedinačne mjesečne iznose, tekuće od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u dosuđenim pojedinačnim mjesečnim bruto iznosima i stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. Naime, tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada zatezna kamata od dospijeća, s obzirom se plaća i naknada plaće isplaćuju najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a i ugovoru o radu sklopljenim između stranaka. Odluka o kamatama donesena je i sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz dosuđenih iznosa razlike plaće izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće s obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 1855/2019-2 od 7. svibnja 2019. na postavljeno revizijsko pitanje odgovorio da tužitelju ne pripada zatezna kamata na dio dosuđene bruto plaće.
34. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je tužiteljica uspjela u parnici s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom u cijelosti, te joj je tuženik dužan nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a s obzirom da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Dakle, visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 78.392,51 kn, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima i to za sastav tužbe 1.000,00 kn, sukladno tbr. 7.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife, te za sastav podneska kojim se očitovala na odgovor na tužbu od 18.9.2020. i podneska od 2.2.2022. kojim se očitovala na dopunjeni nalaz i mišljenje vještakinje iznos od 1.000,00 kn, za svaki, sukladno tbr. 8.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife. Nadalje, tužiteljici je za sastav podneska od 12.10.2020. kojim je po nalogu suda postavila određen tužbeni zahtjev, te za sastav podneska od 27.9.2021. priznat trošak u iznosu od 250,00 kn, za svaki, sukladno tbr. 8.t.3. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife. Naime, sud je zauzeo stajalište da tužiteljici za sastav tih podnesaka kojima se tužiteljica zapravo očitovala na dosadašnji tijek postupka ne pripada naknada po tbr. 8.t.1. Tarife, a i s obzirom da je tužiteljici za sastav podneska kojim se očitovala na dopunjeni nalaz i mišljenje i konačno precizirala tužbeni zahtjev priznat trošak sukladno tbr. 8.t.1. Tarife u vezi s tbr. 50. Tarife. Nadalje, valja napomenuti da je tužiteljica dostavila sudu dva podneska dana 18.9.2020. i zatražila je naknadu troškova za sastav dva podnesaka od 18.9.2020. Sud je ocijenio da navedeno nije opravdano, odnosno da se tužiteljica o svemu mogla očitovati jednim podneskom, a trošak sastava jednog podneska od 18.9.2020. je tužiteljici i priznat. Isto tako valja reći da je tužiteljica zatražila naknadu za sastav podneska od 2.9.2019., međutim spisu ne prileži podnesak tužiteljice od 2.9.2019., pa njezin zahtjev za naknadom troškova u tom dijelu nije osnovan. Nadalje tužiteljici je za zastupanje na pripremnom ročištu određenom za 3.9.2020. priznato 500,00 kn, sukladno tbr. 9.t.2. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife, s obzirom da se na navedenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Nadalje, tužiteljici je za zastupanje na ročištima održanim 16.10.2020., 21.11.2021. i 7.4.2022. priznat trošak u iznosu od 1.000,00 kn, za svako, sukladno tbr. 9.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife. Dakle, za zastupanje po punomoćnicima odvjetnicima tužiteljici je priznato ukupno 7.000,00 kn, čemu valja dodati i PDV od 25% u ukupnom iznosu od 1.750,00 kn, sukladno tbr. 42. Tarife. Tužiteljici je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 1.250,00 kn. Dakle, tužiteljici je kao opravdan priznat trošak u ukupnom iznosu od 10.000,00 kn, te je tuženik obvezan parnične troškove u tom iznosu nadoknaditi tužiteljici, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja (čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona).
35. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.
U Varaždinu 6. svibnja 2022.
Sutkinja
Melita Šmentanec-Klarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se odluka objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa odluke, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužiteljici po punomoćniku V. P., odvjetniku u Z. o. u. V. P. & J. B. u Z.,
2. Tuženiku bolnici V., V.
3. Ministarstvo, P u., P. u. V., I. V., – nakon pravomoćnosti
