Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 28 Povrv-316/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice – specijalistice Ane Lazić, u pravnoj stvari tužitelja Č. d.o.o. V., OIB: ….., zastupanog po punomoćnicima iz O. d. J. i p. iz V., protiv tuženika S. d.o.o. V., OIB: ……, V., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu 5. travnja 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja M. P., odvjetničkog vježbenika iz O. d. J. i p. iz V., te objave presude 6. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. K. M. iz V., poslovni broj Ovrv-826/2021 od 9. rujna 2021., u dijelu u kojem se nalaže tuženiku S. d.o.o., , V., OIB: ………, da tužitelju Č. d.o.o., V., OIB: ………., na račun otvoren kod H. p. b. IBAN: …., s pozivom na broj odobrenja HR05 779-95642-20218, namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 1.615,86 kn (tisuću šesto petnaest kuna i osamdeset šest lipa) sa zateznom kamatom koja teče na:

- iznos od 89,77 kn od dana 01. ožujka 2020. godine do isplate,

- iznos od 89,77 kn od dana 01. travnja 2020. godine do isplate,

- iznos od 89,77 kn od dana 01. svibnja 2020. godine do isplate,

- iznos od 89,77 kn od dana 01. lipnja 2020. godine do isplate,

- iznos od 89,77 kn od dana 01. srpnja 2020. godine do isplate,

- iznos od 89,77 kn od dana 01. kolovoza 2020. godine do isplate,

- iznos od 89,77 kn od dana 01. rujna 2020. godine do isplate,

- iznos od 89,77 kn od dana 01. listopada 2020. godine do isplate,

- iznos od 89,77 kn od dana 01. studenog 2020. godine do isplate,

- iznos od 89,77 kn od dana 01. prosinca 2020. godine do isplate,

- iznos od 89,77 kn od dana 01. siječnja 2021. godine do isplate,

- iznos od 89,77 kn od dana 01. veljače 2021. godine do isplate,

- iznos od 89,77 kn od dana 01. ožujka 2021. godine do isplate,

- iznos od 89,77 kn od dana 01. travnja 2021. godine do isplate,

- iznos od 89,77 kn od dana 01. svibnja 2021. godine do isplate,

- iznos od 89,77 kn od dana 01. lipnja 2021. godine do isplate,

- iznos od 89,77 kn od dana 01. srpnja 2021. godine do isplate,

- iznos od 89,77 kn od dana 01. kolovoza 2021. godine do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. K. M. iz V., poslovni broj Ovrv-826/2021 od 9. rujna 2021. u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje troškova ovršnog postupka u iznosu od 537,50 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.225,00 kn (tisuću dvjesto dvadeset pet kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. svibnja 2022. pa sve do isplate prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. kolovoza 2021. u svojstvu ovrhovoditelja protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – ispisa kartice kupca na dan 9. kolovoza 2021., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.615,86 kuna s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini račun od veljače 2020. do srpnja 2021. na temelju kojeg je javni bilježnik A. K. M. iz V. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-826/2021 od 9. rujna 2021., koje rješenje je povodom pravovremeno stavljenog prigovora ovršenika stavljeno izvan snage rješenjem ovog suda broj Povrv-316/2021-2 od 12. siječnja 2022. u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak se u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu, tuženik je naveo da nije korisnik usluga tužitelja od 2011., da od te godine ne posjeduje kante za odvoz smeća te da nije zaprimio račune za isto.

3. U podnesku od 4. veljače 2022. tužitelj je istaknuo da je sud prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika trebao odbaciti sukladno čl. 282. Ovršnog zakona kao nepravodoban. Vezano za prigovor tuženika tužitelj je naveo da je na temelju Ugovora br. 626/03 o odvozu komunalnog otpada za poslovne prostore, dana 18. veljače 2003. godine (dalje: Ugovor), koji je tuženik sklopio s pravnim prednikom tužitelja društvom V. d.d. i Prijave za odvoz komunalnog otpada iz poslovnih prostora od dana 21. prosinca 2004. potpisane od strane tuženika, iz koje je razvidno da je kao adresa s koje se odvozi otpad navedena adresa ulica J. H., V., te da je tuženiku osigurana 1 (slovima: jedna) posuda za odlaganje komunalnog otpada, zapremnine 240 l, da redovno pruža javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada na adresi U. J. H., V., a sve sukladno obvezama koje davatelj usluge ima prema članku 12. Odluke o načinu pružanja javnih usluga. Tužitelj ističe da je odredbom članka 13. Odluke o načinu pružanja javnih usluga propisano da je obveza korisnika usluge koristiti javnu uslugu i predavati miješani komunalni otpad i biorazgradivi komunalni otpad. S tim u vezi, sukladno odredbi članka 30. stavka 6. Zakona o održivom gospodarenju otpadom korisnik javne usluge dužan je koristiti javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada na način sukladan tom Zakonu i propisima donesenim na temelju toga Zakona te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju istog zakona. Navodi da je posudu za odlaganje miješanog komunalnog otpada tuženik dužan imati i ista mu je osigurana od strane tužitelja, sve sukladno odlukama jedinice lokalne samouprave te odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom, a na ročištu 5. travnja 2022. tužitelj je naveo da tuženik posudu za odvoz smeća nikada nije vratio niti je izvršio ikakvu odjavu. Navodi da tužitelj od tuženika nikada nije dobio pritužbu o tome da mu usluga nije izvršena u utuženom razdoblju ili da mu nisu dostavljeni računi. Stoga smatra prigovor tuženika paušalnim i usmjerenim na odugovlačenje postupka.

4. Uredno pozvan tuženik nije prisustvovao pripremnom ročištu određenom za 5. travnja 2022., te svoj nedolazak nije opravdao, a nije se niti očitovao na dostavljenu dokumentaciju tužitelja, tako da prigovor protiv rješenja o ovrsi predstavlja jedino očitovanje tuženika dano tijekom postupka.

5. Sud je u dokaznom postupku pročitao ovršni spis javne bilježnice A. K. M., posl. br. Ovrv-862/2021 koji sadržava vjerodostojnu ispravu - Ispis kartice kupca od dana 9. kolovoza 2021., Odluku o dodjeli obavljanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području G. V., od dana 30. siječnja 2018. objavljenu u Službenom vjesniku G. V. broj 01/18, presliku izvatka Plana podjele (odvajanjem) trgovačkog društva V. d.d. s osnivanjem novog trgovačkog društva Č. d.o.o. od dana 25. studenog 2013., ispis elektroničkog izvatka iz sudskog registra za tužitelja, Odluku o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području G. V., od dana 30. siječnja 2018. (Službeni vjesnik G. V. broj 1/2018), neslužbenu kopiju izvadka iz zemljišne knjige za nekretninu označenu kao k.č.br. …., upisanu u zk.ul.br. …, k.o. V. od 4. veljače 2022., ispis sa službenih stranica Geoportala za adresu ulica J. H., V., Ugovor br. 626/03 o odvozu komunalnog otpada za poslovne prostore sklopljen 18. veljače 2003., Prijavu za odvoz komunalnog otpada iz poslovnih prostora od 21. prosinca 2004., neslužbenu kopiju Izvadka iz sudskog registra za tuženika od 4. veljače 2022., Cjenik javnih usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području G. V. i Suglasnost na izmjenu Cjenika javnih usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i reciklabilnog komunalnog otpada na području G. V., od dana 28. veljače 2019., objavljenu u Službenom vjesniku G. V., broj: 3/2019, Cjenik javnih usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Varaždina i Suglasnost na izmjenu Cjenika javnih usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i reciklabilnog komunalnog otpada na području G. V., od dana 20. travnja 2020., objavljenu u Službenom vjesniku G. V., broj: 4/2020, preslike računa broj 20-391-13710, 20-391- 46358, 20-391-79075, 20-391-111893, 20-391-144741, 20-391-177584, 20-391- 210474, 20-391-243444, 20-391-276500, 20-391-309629, 20-391-342803, 20-391- 375948, 21-391-013337, 21-391-046565, 21-391-079850, 21-391-113173, 21-391- 146503 i 21-391-179833, presliku rješenja F. a., R. c. Z., Nagodbeno vijeće ZG10, od dana 27. kolovoza 2014., preslike računa br. 436/VP/1 od dana 24. kolovoza 2021. godine (preslika) i račun br. 468/VP/1 od dana 10. rujna 2021. Sud je odbio kao nepotrebne dokazni prijedlog tuženika da se provede očevid na okolnost da ne posjeduje spremnike za otpad i da nije zaprimio račune tužitelja kao i dokazni prijedlog tužitelja da se sasluša kao svjedok Ž. O. na okolnosti da tuženik nije davao nikakve pritužbe ili reklamacije o tome da mu usluga ne bi bila izvršena u utuženom razdoblju ili da mu ne bi bili dostavljani računi jer je sve relevantne činjenice utvrdio uvidom u priloženu dokumentaciju.

6. Temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19; dalje u tekstu ZPP), nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci.

7. Prije svega valja reći da navod tužitelja da je prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika sud trebao odbaciti kao nepravodoban sud nije posebno razmatrao budući da je rješenje ovog suda broj Povrv-316/2021-2 od 12. siječnja 2022. kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika A. K. M. iz V., poslovni broj Ovrv-826/2021 u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, postalo pravomoćno 5. veljače 2022., a kako to proizlazi iz e-spisa ovog predmeta.

8. Predmet spora u ovom predmetu je novčano potraživanje tužitelja s osnove pružene usluge odvoza miješanog komunalnog otpada u iznosu od 1.615,86 kn za razdoblje od veljače 2020. do srpnja 2021. zajedno sa zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose novčanih obveza.

9. Između stranaka nije sporno da tužitelj zbrinjava komunalni otpad na području grada V., zatim da je tuženik vlasnik i korisnik nekretnine uz koju se veže nastanak utuženih novčanih obveza na adresi V., J. H., odnosno da je navedena adresa ujedno i sjedište tuženika, te da tuženik tužitelju nije platio utužene račune za uslugu skupljanja i odvoza komunalnog otpada.

10. Sporno je međutim, da li je tuženik u obvezi platiti tužitelju utuženi iznos na ime ispostavljenih računa za skupljanje i odvoz komunalnog otpada, s obzirom na istaknuti prigovor tuženika da nije korisnik usluga tužitelja od 2011. jer od te godine ne posjeduje kante za odvoz smeća te da nije zaprimio račune tužitelja.

11. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je pošao od zakonskog uređenja spornog odnosa. Zakonom o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13, 73/17, 14/19, 98/19; dalje ZOGO) u članku 30. stavku 1. propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Stavkom 2. istog članka propisano je da se javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra uslugom od općeg interesa. Stavkom 5. istog članka propisano je da je korisnik usluge iz stavka 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge, dok je stavkom 6. istog članka propisano da je korisnik usluge dužan:

- koristiti javne usluge iz stavka 1. toga članka na način sukladan ovom zakonu i propisima donesenim na temelju toga zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju toga zakona,

- predavati problematičan otpad odvojen od miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada,

- snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada koji je predao davatelju usluge.

12. Člankom 28. stavkom 1. točkom 1. ZOGO-a propisano je da je izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno na svom području osigurati obavljanje javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluge povezane s javnom uslugom na način propisan ovim zakonom i Uredbom iz članka 29. stavka 10. toga zakona.

13. Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine" 57/17 i 84/19) člankom 1. točkom 20. propisano je da je ugovor o korištenju javne usluge ugovor između davatelja javne usluge i korisnika javne usluge kojim se uređuje pružanje i korištenje javne usluge, dok je člankom 15. stavak 1. Uredbe propisano da se Ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju javne usluge Izjavu.

14. Tužitelju je Odlukom o dodjeli obavljanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području G. V., od dana 30. siječnja 2018. godine, koja je objavljena u Službenom vjesniku G. V. broj 01/18 (dalje u tekstu: „Odluka o dodjeli obavljanja“), dodijeljeno obavljanje javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području G.

V.. Istog dana gradsko vijeće G. V. je donijelo Odluku o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području G. V., objavljena u Službenom vjesniku G. V. broj 1/2018, (dalje u tekstu: „Odluka o načinu pružanja javnih usluga“), a kojom se uređuju kriteriji i način pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada V..

15. Iz članka 4. Odluke o načinu pružanja javnih usluga korisnik javne usluge na području G. V. je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Iz čl. 13. Odluke, između ostalog, proizlazi da su korisnici usluge obvezni dostaviti davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja javne usluge, preuzeti od davatelja usluge standardizirane spremnike za otpad, koristiti javnu uslugu i predavati miješani komunalni i biorazgradivi otpad, snositi troškove gospodarenja otpadom razmjerno količini otpada kojeg su predali davatelju usluge i plaćati račune davatelju usluge. Prema članku 14. Odluke nekretnina koja se trajno ne koristi je nekretnina za koju je utvrđeno da se ne koristi na temelju očitovanja vlasnika nekretnine i kad je potrebno na temelju podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije, plina, pitke vode ili na drugi način, te korisnik sukladno st. 3. čl. 14. Odluke može podnijeti zahtjev za odjavu korištenja javne usluge na nekretnini koja se trajno ne koristi.

16. Uvidom u Ugovor br. 626/03 od 18. veljače 2003. (list 96 spisa) sud utvrđuje da je isti sklopljen između društva V. d.d. i tuženika S. d.o.o. (kao vlasnika - korisnika prostora) kojim se društvo V. d.d. obvezuje vršiti uslugu odvoza komunalnog otpada iz poslovnih prostora korisnika, pri čemu se odvoz obavlja iz tipiziranih posuda zapremnine 120, 240 i 1100 litara, te spremnika 5-7 m3, kao i pres kontejnera 5,7,5 i 10 m3 (čl. 2. i 3.).

17. Uvidom u Plan podjele društva V. d.d. od 25. rujna 2013. i (neslužbeni) djelomični izvadak iz sudskog registra za tužitelja Č. d.o.o. (listovi 10-14 spisa) sud je utvrdio da je društvo V. d.d. V. podijeljeno na društvo Č. d.o.o. (odvajanje s osnivanjem) pri čemu je na novoosnovano društvo preneseno obavljanje djelatnosti skupljanja otpada, iz čega proizlazi da je novoosnovano društvo (ovdje tuženik) preuzelo i obveze iz citiranog ugovora koji se tiče obavljanja navedene djelatnosti.

18. Iz prijave za odvoz komunalnog otpada iz poslovnih prostora od dana 21. prosinca 2004. potpisane od strane tuženika, vidljivo je da je kao adresa s koje se odvozi otpad navedena adresa ulica J. H., V., te da je tuženiku osigurana jedna posuda za odlaganje komunalnog otpada, zapremnine 240 l.

19. Iz čl. 18. st. 9. Odluke o načinu pružanja javnih usluga Ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kad korisnik ne dostavi Izjavu.

20. Prema svemu navedenom, zaključuje se da je tuženik, koji je od prednika tužitelja preuzeo spremnik za komunalni otpad, kako je to ranije opisano, a sve uzevši u obzir da tuženik ničime nije dokazao suprotno, da spremnik nije preuzeo, odnosno da je primljeni spremnik (zapremnine 240 l) vratio tužitelju, sukladno čl. 18. st. 9. Odluke o načinu pružanja javne usluge s tužiteljem sklopio Ugovor o korištenju javne usluge, te je kao vlasnik nekretnine na adresi ulica J. H., V. dužan sukladno čl. 30. st. 5. toč. 3. ZOGO i članka 4. Odluke o načinu pružanja javnih usluga podmiriti novčane iznose prema utuženim računima.

21. Naime, tuženik ničime nije dokazao da na bilo koji način ne bi bio obveznik korištenja navedene usluge. Prigovore tuženika da ne posjeduje kante za odvoz smeća kao i prigovor da nije zaprimio račune tužitelja sud nalazi paušalnim jer iste ničime nije potkrijepio, dok je dokazni prijedlog da se provede uviđaj (očevid), sud našao nepotrebnim s obzirom na to da se tuženik tijekom postupka više nije izjašnjavao o tužbenom zahtjevu tužitelja, niti se očitovao na dokumentaciju i navode iz podneska tužitelja, te nije dokazao da bi prema tuženiku isticao bilo kakve prigovore vezano za pružanje usluge odvoza otpada, a s obzirom na to da su računi uredno izdavani na adresu tuženika, koja je ujedno i adresa sjedišta tuženika, sud nije našao osnovanim prigovor tuženika da račune nije primio. Osim toga, nejasno je sudu i na koji način bi se uviđajem utvrdila bilo koja tvrdnja tuženika, stoga se takav dokazni prijedlog ocjenjuje i neadekvatnim. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika, a prema čl. 221. a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Kako tuženik svoje navode iz prigovora nije potkrijepio nikakvim dokazima, sud je odluku donio primjenom pravila o teretu dokazivanja, odnosno našao je tvrdnje tuženika nedokazanim.

22. Odlučujući o visini tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u vjerodostojnu ispravu – ispis kartice kupca od 9. kolovoza 2020. te račune koji prileže spisu (list 100-131 spisa).

23. Uvidom u preslike računa s dospijećima plaćanja:

- 29. veljače 2020. broj 20-391-13710

- 31. ožujka 2020. broj 20-391-46358

- 30. travnja 2020. broj 20-391-79075

- 31 svibnja 2020. broj 20-391-111893

- 30. lipnja 2020. broj 20-391-144741

- 31. srpnja 2020. broj 20-391-177584

- 31. kolovoza 2020. broj 20-391-210474

- 30. rujna 2020. broj 20-391-243444

- 31. listopada 2020. broj 20-391-276500

- 30. studenog 2020. broj 20-391-309629

- 31. prosinca 2020. broj 20-391-342803

- 31. siječnja 2021. broj 20-391-375948

- 28. veljače 2021. broj 21-391-13337

- 31. ožujka 2021. broj 21-391-46565

- 30. travnja 2021. broj 21-391-79850

- 31. svibnja 2021. broj 21-391-113173

- 30. lipnja 2021. broj 21-391-146503

- 31. srpnja 2021. broj 21-391-179833

utvrđeno je da svi glase na iznos od 89,77 kn. Iznosi navedeni u spomenutim računima sukladni su iznosima i datumima dospijeća tražbine naznačenim u Ispisu kartice kupca na dan 9. kolovoza 2020., a iznosi navedeni u toj ispravi sukladni su potraživanim iznosima.

24. Sukladno članku 17. stavak 6 Odluke o načinu pružanja javne usluge strukturu cijene javne usluge čini cijena obvezne minimalne javne usluge i cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada. Uvidom u dostavljene cjenike tužitelja od dana 28. veljače 2019.koji je bio u primjeni od 1. siječnja 2019. i Cjenik od dana 20. travnja 2020. koji je u primjeni od 1. svibnja 2020., utvrđeno je da je cijena za usluge obračunata sukladno navedenim cjenicima i to za obveznu minimalnu javnu uslugu za pravne osobe i obrtnike sa vlastitim kompostištem u iznosu od 79,44 kn što uvećano za iznos PDV-a po stopi od 13% iznosi 89,77 kn, dakle tužitelj prema utuženim računima od tuženika potražuje samo iznos cijene obvezne minimalne javne usluge, a koji iznos od 89,77 kn proizlazi iz dostavljenih cjenika.

25. Pritom se ističe da tuženik nakon što mu je uredno dostavljena sva dokumentacija koju je tužitelj priložio u spis, na istu nije dao nikakvo očitovanje, pa tako nije niti osporio ovu dokumentaciju. Zbog navedenog, odnosno činjenice da se navodi tuženika tijekom postupka svode samo na njegov prigovor protiv rješenja o ovrsi kojim sasvim paušalno osporava tražbinu tužitelja, bez dostave bilo kakvih dokaza na okolnost da ne posjeduje spremnike za otpad i da mu računi nisu nikad dostavljeni, sud tvrdnje tuženika ocjenjuje neosnovanima.

26. S druge strane, tužitelj je osnovu i visinu svoje tražbine dokazao u spis dostavljenom dokumentacijom, u čiju vjerodostojnost sud nema razloga sumnjati, a niti je tuženik osporava, slijedom čega je sud tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim kako u pogledu glavnice tako i u pogledu zatražene zakonske zatezne kamate te sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i naložio tuženiku da isplati tužitelju ukupan iznos od 1.615,86 kuna.

27. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice kuna temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08; dalje: ZOO). Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok visina zateznih kamata proizlazi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

28. Što se tiče troškova postupka, treba istaknuti da je postupak u ovom predmetu započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a po prigovoru tuženika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje sukladno odredbi čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ), te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pa je jednom odlukom bilo potrebno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka sukladno čl. 164. st. 4. ZPP. Slijedom navedenoga u točki II/ izreke ukinut je platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naložena isplata nastalih troškova ovršnog postupka, te je o cjelokupnim troškovima postupka odlučeno u točki III/ izreke i to na temelju odredbe čl. 155. st. 1. i 154. st. 1. ZPP. Stoga je sud obvezao tuženika da tužitelju naknadi trošak nastao podnošenjem prijedloga za ovrhu i to, prema zahtjevu tužitelja, iznos troška javnog bilježnika u ukupnom iznosu od 187,50 kn sukladno dostavljenim preslikama računa br. 436/VP/1 od 24. kolovoza 2021. i br. 468/VP/1 od 10. rujna 2021. Tužitelju nije priznat iznos od 30,00 kn na ime materijalnog troška budući da isti trošak ničime ne dokazuje. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 25 bodova sukladno tbr. 11. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14 i 118/14 – u daljnjem tekstu: Tarifa) što iznosi 250,00 kn, koji iznos se sukladno tbr. 42. Tarife uvećava za iznos PDV-a po stopi od 25%, odnosno 62,50 kn što daje iznos od 312,50 kn. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 4. veljače 2022. u iznosu od 250,00 kn sukladno tbr. 8. točka 1. Tarife, te trošak zastupanja na ročištu 5. travnja 2022. u iznosu od 250,00 kn, a na ove iznose tužitelju je priznat i iznos PDV-a sukladno tbr. 42. Tarife u iznosu od 125,00 kn. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 kn uvećano za iznos PDV-a s obzirom na to da mu navedeni trošak nije niti nastao. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn prema tar.br. 1. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 53/19). Ukupno priznati troškovi tako iznose 1.225,00 kn na koji iznos su tužitelju dosuđene i zatražene zakonske zatezne kamate sukladno čl. 30. st. 2. OZ zbog čega je i odlučeno kao u točki III/ izreke presude.

U Varaždinu 6. svibnja 2022.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnicima iz O. d. J. i p. iz V.

2. Tuženik S. d.o.o. V.