REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 12 Povrv-687/2021-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja D. P., vl. trgovačkog obrta D., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u S., protiv tuženika I. B. d.o.o. S., OIB: …, radi isplate iznosa od 6.669,59 kn, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 22. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika S. B., 6. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika mr.sc. V. M. iz S. poslovni broj Ovrv-485/2021 od 19. kolovoza 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 4.385,95 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. prosinca 2018. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 742,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. kolovoza 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika mr.sc. V. M. iz S. poslovni broj Ovrv-485/2021 od 19. kolovoza 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 482,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju, istaknuta prigovorom radi prebijanja, u iznosu od 4.311,34 kn.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika mr.sc. V. M. iz S. poslovni broj Ovrv-485/2021 od 19. kolovoza 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 2.283,64 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 501,14 kn od 5. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 618,65 kn od 22. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 1.163,85 kn od 7. ožujka 2017. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.606,25 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. svibnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 518,75 kn odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, javni bilježnik mr.sc. V. M. iz S. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 485/2021 od 19. kolovoza 2021., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 6.669,59 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv donesenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, a povodom kojeg prigovora je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-687/2021 od 8. studenog 2021. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U podnesenom prigovoru, tuženik je osporio utuženo potraživanje tužitelja navodeći da je za račune broj 594-2-1, broj 937-2-1 i broj 1178-2-1, koji ukupno iznose 2.283,64 kn, nastupila zastara. U odnosu na ostatak utuženog potraživanja, tuženik je naveo da isto nije osnovano, jer da prema tužitelju ima izdani račun u tijeku 2021.

4. Podneskom od 17. studenog 2021. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika ističući da ih smatra neosnovanim. Tužitelj navodi da su stranke bile u poslovnom odnosu u kojem je tužitelj izdao tuženiku više računa i to: račun br. 594-2-1 od 4.2.2017. na iznos od 3.583,22 kn; račun br. 937-2-1 od 21.2.2017. na iznos od 618,65 kn; račun br. 1178-2-1 od 6.3.2017. na iznos od 1.163,85 kn i račun br. 6474-M01-1 od 11.12.2018. na iznos od 4.385,95 kn. Dakle, iz tog poslovanja parničnih stranaka da je nastao obveznopravni odnos u vrijednosti od 9.751,67 kn. Tužitelj nadalje navodi da mu je tuženik do podnošenja prijedloga za ovrhu platio iznos od 1.950,33 kn pa da je za platiti ostalo još 6.669,59 kn, što da je razvidno iz evidencije neplaćenih računa koja je dostavljena uz prijedlog za ovrhu. Obzirom da se tuženik između ostalog poziva na zastaru potraživanja, tužitelj je izjavio da u odnosu na neplaćene račune iz 2017. povlači tužbu te uređuje tužbeni zahtjev na način da ustraje u naplati iznosa od 4.385,95 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12.12.2018. do isplate te u naplati troškova ovršnog i parničnog postupka.

5. Budući da je tužitelj naprijed navedenim podneskom smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 2.283,64 kn, koje smanjenje tužbenog zahtjeva ima zapravo značenje djelomičnog povlačenja tužbe, a kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik nije protivio to je stoga sud, sukladno odredbama članka 193. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) u vezi s člankom 451. stavak 3. ZPP-a, ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 2.283,64 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 501,14 kn od 5. veljače 2017. do isplate, na iznos od 618,65 kn od 22. veljače 2017. do isplate i na iznos od 1.163,85 kn od 7. ožujka 2017. do isplate, te je utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena, a radi čega je i odlučeno kao u točki I izreke rješenja.

6. U daljnjem tijeku postupka, na ročištu koje je održano kod ovog suda 22. ožujka 2022., tuženik je izjavio kako nije sporno da mu je tužitelj isporučio robu po računu broj 6474-M01-1 od 11.12.2018. u iznosu od 4.385,95 kn, kao i da nije sporno da je tuženik taj račun zaprimio te po istom koristio pravo na odbitak pretporeza. Međutim, tuženik je isto tako naveo da ima potraživanje prema tužitelju temeljem računa-otpremnice broj 46/V01/1 od 6.8.2021. u iznosu od 4.311,34 kn pa da stoga za taj iznos ističe prigovor radi prijeboja.

7. Tužitelj je u cijelosti osporio tuženikov prigovor radi prijeboja kao neosnovan, navodeći da račun na koji se tuženik poziva nije zaprimio, već da je za njega saznao tek u ovom postupku, a taj račun tuženik da je izdao nakon što je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu u ovom predmetu. Isto tako, tužitelj je istakao da robu navedenu u računu tuženika nije nikada primio te da taj račun nije knjižio u svojim poslovnim knjigama.

8. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja - evidenciju neplaćenih računa od 8.7.2021. (stranica 5 spisa), tuženikov izvještaj otvorenih stavaka (stranica 12 spisa), račune tužitelja broj 6474-M01-1 od 11.12.2018., broj 937-2-1 od 21.2.2017., broj 1178-2-1 od 6.3.2017. i broj 594-2-1 od 4.2.2017. (stranice 23-26 spisa), tuženikovu konto karticu za razdoblje od 28.8.2008. do 8.11.2021. (stranica 33 spisa) i tuženikov račun – otpremnicu broj 46/V01/1 od 6.8.2021. (stranica 34 spisa).

9. Smanjeni tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan, dok tuženikov prigovor radi prebijanja nije osnovan.

10. Predmet ovog spora, a sukladno smanjenom tužbenom zahtjevu, je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.389,95 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime kupoprodajne cijene za isporučenu robu po računu broj 6474-M01-1 od 11.12.2018.

11. Odredbom članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu, dok je prema odredbi članka 438. stavak 1. ZOO-a, kupac dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru (računu).

12. Iz tužiteljevog izvatka iz poslovnih knjiga – evidencije neplaćenih računa, koji je dostavljen uz podneseni prijedlog za ovrhu, razvidno je da tužitelj na dan 8.7.2021. u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano nepodmireno potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 6.669,59 kn i to po ukupno četiri izdana računa, od čega su tri računa izdana u 2017., a jedan u 2018.

13. Iz računa koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 17.11.2021. (stranice 23- 26 spisa), razvidno je da se radi o računima koje je tužitelj izdao tuženiku za isporučenu robu (razne mesne i suhomesnate proizvode) te da se radi upravo o četiri računa koja su navedena u tužiteljevoj evidenciji neplaćenih računa od 8.7.2021.

14. Prije svega, a u odnosu na tuženikov istaknuti prigovor zastare utužene tražbine, potrebno je navesti da se u konkretnom slučaju radi o tražbini tužitelja s osnova isporučene robe tuženiku pa se stoga na tu tražbinu ima primijeniti trogodišnji rok zastare iz članka 228. ZOO-a. Tužitelj je u ovom predmetu podnio tužbu (prijedlog za ovrhu javnom bilježniku) 19.7.2021. pa bi stoga u zastari bila sva potraživanja koja su dospjela unatrag tri godine odnosno do 19.7.2018. Tužitelj je, a kao što je to već naprijed navedeno, očito uvažavajući istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, smanjio tužbeni zahtjev odnosno povukao tužbu za iznos od 2.283,64 kn, a koji iznos se odnosi na tražbinu po računima tužitelja broj 937-2-1 od 21.2.2017., broj 1178-2-1 od 6.3.2017. i broj 594-2-1 od 4.2.2017., koji svi računi su dospjeli prije 19.7.2018. U odnosu na račun tužitelja broj 6474-M01-1 od 11.12.2018., koji je izdan na iznos od 4.385,95 kn i u naplati kojeg potraživanja je tužitelj ustrajao uređenim (smanjenim) tužbenim zahtjevom, ističe se da to potraživanje nije u zastari, jer je taj račun dospio na naplatu 11.12.2018. pa stoga u odnosu na tražbinu po tom računu nije protekao trogodišnji rok zastare iz članka 228. ZOO-a.

15. Budući da je tuženik tijekom ovog postupka priznao da je robu iz računa tužitelja broj 6474-M01-1 od 11.12.2018. uredno zaprimio te da je ujedno taj račun tužitelja primio te po istom koristio pravo na odbitak pretporeza, sud je zaključio da je potraživanje tužitelja po tom računu osnovano. Stoga je, kao sporno, ostalo utvrditi je li osnovan tuženikov prigovor radi prebijanja.

16. Na okolnost postojanja tražbine prema tužitelju, istaknute prigovorom radi prebijanja, u iznosu od 4.311,34 kn tuženik je u spis dostavio račun broj 46/V01/1 od 6.8.2021. i svoju konto karticu, navodeći pritom da vezano uz to potraživanje nema daljnjih dokaznih prijedloga. Iz konto kartice tuženika od 24.11.2021., a koja se odnosi na razdoblje od 28.8.2008. do 8.11.2021., proizlazi da tuženik u svojim poslovnim knjigama u navedenom razdoblju ima evidentirano potraživanje prema tužitelju u iznosu od 4.311,34 kn. Iz računa tuženika broj 46/V01/1 od 6.8.2021. vidljivo je da se radi o računu kojeg je tuženik izdao tužitelju na ime cijene za robu (mesne proizvode) i koji račun je izdan na ukupan iznos od 4.311,34 kn.

17. Prema odredbama članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice ili kojima se pobijaju navodi i dokazi protivnika, dok je odredbom članka 221.a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

18. Pravila o teretu dokazivanja u osnovi su pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti kako tužbenog zahtjeva, tako i istaknutog prigovora radi prebijanja.

19. Tužitelj je u cijelosti osporio potraživanje tuženika po računu broj 46/V01-1 od 6.8.2021. u iznosu od 4.311,34 kn, navodeći da robu iz tog računa, kao niti sam račun, nije zaprimio, već da je za istog saznao tek tijekom ovog postupka. Upravo stoga, teret dokaza u odnosu na postojanje i osnovanost te tražbine prema tužitelju, bio je na tuženiku. Međutim, tuženik osim svog računa broj 46/V01-1 i konto kartice, nije ponudio ni predočio sudu bilo kakav drugi dokaz u odnosu na osnovanost te tražbine. S tim u svezi, navodi se da račun i izvadak iz poslovnih knjiga predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbi članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ), ali se isto tako radi o jednostrano sastavljenim ispravama od strane tuženika koje, bez drugih dokaza, po ocjeni ovog suda nisu dovoljan dokaz o osnovanosti tuženikove tražbine prema tužitelju, pogotovo uzimajući u obzir da je tužitelj sadržaj takvih isprava, a time i vjerodostojnost istih, u cijelosti osporio. Kako dakle tuženik u konkretnom slučaju nije ponudio adekvatne dokaze iz kojih bi ovaj sud mogao nedvojbeno utvrditi da je tuženik uredno isporučio tužitelju robu iz navedenog računa broj 46/V01-1 te da stoga s osnovnom potražuje od tužitelja kupoprodajnu cijenu za tu isporučenu robu, to je stoga sud, sukladno odredbama članka 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da tuženik nije dokazao postojanje svoje tražbine prema tužitelju koju je istakao prigovorom radi prebijanja, a slijedom čega je i taj prigovor tuženika trebalo ocijeniti kao neosnovan.

20. Kako je dakle tijekom postupka nesporno utvrđeno da je tužitelj isporučio tuženiku robu navedenu u utuženom računu broj 6474-M01-1 od 11.12.2018., dok s druge strane tuženik kao kupac nije dokazao da je tužitelju platio kupoprodajnu cijenu za tu robu, a niti je dokazao da je njegova obveza prestala na jedan od drugih zakonom propisanih načina o prestanku obveza, to je stoga sud, sukladno odredbama članka 376. stavak 1. i članka 438. stavak 1. ZOO-a, usvojio smanjeni tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 4.385,95 kn. 21. Obzirom da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze isti je, sukladno odredbama članka 29. stavak 1. ZOO-a, dužan tužitelju platiti i zakonske zatezne kamate. Tužitelju su na dosuđeni iznos glavnice tražbine od 4.385,95 kn priznate zakonske zatezne kamate koje teku od 12. prosinca 2018., kao prvog sljedećeg dana od dana dospijeća na plaćanje utuženog računa, pa do isplate i to po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, a kako je to tužitelj i zatražio u tužbenom zahtjevu.

22. Radi navedenog, sud je održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 4.385,95 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. prosinca 2018. do isplate.

23. Platni nalog iz rješenja o ovrsi trebalo je održati na snazi i za dio nastalih troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 742,50 kn. Naime, podneskom od 17.11.2021., kojim je smanjio tužbeni zahtjev za dio glavnog potraživanja, tužitelj nije ujedno i smanjio odnosno povukao i razmjerni dio potraživanja s osnova troškova ovršnog postupka. Kako do djelomičnog povlačenja tužbe nije došlo iz razloga što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili iz drugog razloga koji se može pripisati tuženiku, već zbog toga što je tužitelj u odnosu na povučeni dio glavnice tražbine uvažio istaknuti prigovor zastare potraživanja, to stoga tužitelju pripada pravo na razmjerni dio troškova ovršnog postupka. Od utužene tražbine iz platnog naloga u iznosu od 6.669,59 kn, tužbeni zahtjev je usvojen i platni nalog održan na snazi za iznos od 4.385,95 kn, odnosno za 66%, pa tužitelju pripada pravo na naknadu osnovano zatraženih troškova ovršnog postupka u visini od 66%. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovršnog postupka sud je ocijenio osnovanim u dijelu koji se odnosi na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 150,00 kn s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 37,50 kn, sukladno člancima 5. i 7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21, dalje Pravilnik), kao i za trošak zastupanja po odvjetniku za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 750,00 kn s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 187,50 kn, sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 42. i Tbr. 50. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, dalje OT). Dakle, osnovani troškovi ovršnog postupka iznose ukupno 1.125,00 kn, a od kojih je tužitelju trebalo priznati 66%, odnosno iznos od 742,50 kn. Sukladno tome, platni nalog iz rješenja o ovrsi održan je na snazi za dio nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 742,50 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, a sve to u smislu odredbi članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. OZ-a.

24. U odnosu na preostali iznos troškova ovršnog postupka od 100,00 kn, a koji bi se odnosili na stvarne izdatke odvjetnika s obračunatim PDV-om u iznosu od 37,50 kn i javnobilježnički trošak s obračunatim PDV-om u iznosu od 62,50 kn, sud je ocijenio da zahtjev za naknadu tih troškova nije osnovan, budući da tužitelj nije dostavio dokaz o nastanku i visini tog troška, odnosno nije dokazao da su mu ti troškovi uistinu nastali i to upravo u toj visini. Kada se tom neosnovano zatraženom ovršnom trošku u iznosu od 100,00 kn pribroji i iznos od 382,50 kn, a koji predstavlja 34% od osnovano zatraženih troškova ovršnog postupka razmjerno uspjehu tužitelja, dobije se iznos od 482,50 kn, a za koji iznos troškova ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika trebalo ukinuti i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

25. Slijedom svega naprijed navedenog, a temeljem odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude, dok je o postojanju tuženikovog potraživanja koje je istaknuto prigovorom radi prebijanja, a temeljem odredbi članka 338. stavak 3. ZPP-a, odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i 2. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi OT-a te odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19 i 92/21), a sve to obzirom na vrijednost predmeta spora sukladno uređenom tužbenom zahtjevu.

27. U odnosu na troškove parničnog postupka potrebno je navesti da je tužitelj svojim prvim podneskom od 17.11.2021., dakle odmah nakon što je rješenjem ovog suda od 8. studenog 2021. odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, smanjio tužbeni zahtjev, a koji smanjeni tužbeni zahtjev je u cijelosti usvojen. Uzimajući u obzir da se prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a omjer uspjeha stranaka u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a u kojem je dakle tužitelj u cijelosti uspio, to je stoga tuženik dužan naknaditi tužitelju opravdane parnične troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

28. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka za sastav podneska od 17.11.2021., kojim se očitovao na navode iz prigovora tuženika, u iznosu od 500,00 kn, sukladno Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, zatim za sastav podneska od 8.12.2021. u iznosu od 125,00 kn, sukladno Tbr. 8. t. 3. u vezi s Tbr. 50. OT-a, kao i za zastupanje na ročištu od 22.3.2022. u iznosu od 500,00 kn, sukladno Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, a na koji trošak zastupanja po odvjetniku kao punomoćniku u ukupnom iznosu od 1.125,00 kn je tužitelju trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 281,25 kn, sukladno Tbr. 42. OT-a. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 200,00 kn. 29. Tužitelju nije priznat više zatraženi trošak za sastav podneska od 8.12.2021. u iznosu od 375,00 kn, s obračunatim PDV-om u iznosu od 93,75 kn, s obzirom da se po ocjeni ovog suda ne radi o jednom od podnesaka iz Tbr. 8. t. 1. OT-a, već o ostalom podnesku za koji tužitelju pripada nagrada po Tbr. 8. t. 3. OT-a (25%), a po kojoj odredbi mu je trošak za taj podnesak i priznat. Također, tužitelju nije priznat ni više zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 50,00 kn, jer pristojba presude sukladno Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi iznosi 200,00 kn, a ne 250,00 kn koliko je tužitelj zatražio.

30. Dakle, tužitelju je kao osnovan priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.606,25 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova parničnog postupka u iznosu od 518,75 kn trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Splitu 6. svibnja 2022.

Sudac

Paško Bačić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude i rješenja. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo pod uvjetima iz članka 467. ZPP-a.