P-11542/15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu V R, u pravnoj stvari tužitelja Ž K iz S, Ma 77, OIB: …., zastupan po punomoćniku M B, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika I V iz S, OIB: …, zastupan punomoćniku N J, odvjetniku u S, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. travnja

2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja A J, odvjetničkog vježbenika kod M B, odvj. u S, i tuženika osobno s pun N J, odvj. u S, objavljene 5. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku I V da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju Ž K iznos od 18.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan 30. 11. 2010. zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. 12. 2013. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.godine do isplate, zateznu kamatu koje se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Ž. K. u dijelu kojim je tražio da mu tuženik I. V. isplati iznos od 2.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan 15. 2. 2011. zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. 12. 2013. do isplate.

III.Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja I. V. kojim je tražio da mu tužitelj protutuženik Ž. K. isplati iznos od 168.000,00 HRK sa zakonskim zateznim kamatama računajući od 11. 11. 2012. do konačne isplate, i u dijelu gdje je tražio da mu tužitelj protutuženik naknadi trošak postupka.

IV.Nalaže se tuženiku I. V. da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 65.513,70 kn.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako su stranke zaključile više ugovora o zajmu i to: 27. ožujka 2006. na iznos od 30.000,00 USD na dan plaćanja, 9. listopada 2006. godine na iznos od 32.000,00 USD, te 15. prosinca 2010. godine, 18.000,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s mjesečnom kamatom od 1%. Pored navedenog da su 15.veljače 2011. zaključile usmeni ugovor o zajmu na iznos od 2.000,00 eura pod jednakim uvjetima kao prethodni ugovori s rokom povrata do 15.prosinca 2011. godine. S obzirom na aneksiranje izvorno sklopljenog ugovora od 27.ožujka 2006. godine, za odnose stranaka da je bitan samo aneks 2. ugovora o zajmu od 15.prosinca 2010. godine i ona od 15.veljače 2011. godine. Tuženik da je po sklopljenim ugovorima uredno isplaćivao ugovorenu kamatu, za period do 15.prosinca 2011. godine. Po dospijeću tražbine da nije ispunio ugovornu obvezu i izvršio povrat pozajmljenih iznosa ali je nastavio svakog 15-og u mjesecu plaćati iznos od 200 eura, u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate od 15.01.2011.-15.12.2013., nakon čega je prestao sa bilo kakvim isplatama tužitelju. S obzirom na izvršene uplate u ukupnom iznosu od 4.800,00 eura tužitelj smatra da je sukladno pravilima o uračunavanju i ispunjenju tražbine tuženik izmirio zakonske zatezne kamate koje na iznos na glavnice teku od 15.12.2011- 15.12.2013. godine. Stoga, da na njegovoj strani egzistira zahtjev na isplatu iznosa od 18.000,00 eura i iznosa od 2.000,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 16. prosinca 2013. do isplate. Prije podnošenja tužbe da se obraćao tuženiku radi povrata pozajmljenog, no tuženik da je izbjegavao kontakte i iz čega proizlazi da nema namjeru ispuniti svoju ugovornu obvezu. Radi navedenog predloženo je donošenje presude kojom će se tuženik obvezati isplatiti naprijed navedene iznose s kamatama.

2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Ne spori da je od tužitelja na ime zajma preuzeo navedene novčane iznose i uredno plaćao kamatu u visini od 1% mjesečno, no smatra kako je vratio veći iznos od pozajmljenog, jer prema potpisanim potvrdama povrat iznosi 303.000,00 HRK. Priložio je potvrdu od 17.09.2007. na iznos od 30.000,000 kuna, potvrdu od 10.01.2008. godine na iznos od 1.000,00 eura i 5.000,00 HRK, potvrdu od 24.01.2009. na iznos od 60.000,00 HRK, potvrdu od 18.11.2009. (Jakov Juričić, na iznos od 30.000,00 HRK, potvrdu od 5.03.2010. na iznos od 6.000,00 HRK, potvrdu od 7.05.2010. na iznos od 14.5000,00 HRK, te potvrdu od 11.10.2012. na iznos od 20. 000,00 eura). Tuženik smatra da je na taj način izvršio pretplatu zajma za 168.000,00 HRK, čime se tužitelj obogatio bez osnove pa je predloženo da sud usvoji protutužbeni zahtjev kojim traži isplatu navedenog iznosa sa kamatama od 11.10.2012.

3.Tužitelj se usprotivio protu-tužbenom zahtjevu tuženika i svim navodima iz odgovora na tužbu. Ističe kako su sve prikazane potvrde o izvršenim isplatama, osim one koja se odnosi na isplatu iznosa od 20.000,00 eura autentične, te ne spori da je u razdoblju od 17.09.2007.-07.05.2010. tuženik isplatio iznos od cca 153.000,00 kuna. Imajući u vidu ugovorenu kamatnu stopu i pozajmljene iznose iz prva dva ugovora, ukupno akumulirana kamata prema izračunu tužitelja odgovarala bi kunskom iznosu od 90.000,00 kuna. Stoga, da je tuženik izvršenim uplatama isplatio ugovorenu kamatu i daljnji iznos od 63.000,00 kuna kojim je izmiren dio glavnice. Stoga da su stranke zaključile novi ugovor o zajmu kojim su utvrdili preostalo potraživanje tužitelja u iznosu od 18.000,00 eura, a svojim potpisom ugovora o zajmu od 15.12.2010. godine sva ranija plaćanja tuženika da postaju bespredmetna. Tužitelj spori autentičnost potvrde o isplati iznosa od 20.000,00 eura, od 11.10.2012,. Sukladno ugovorima od 15.12,2010. godine i 15.02.2011. godine, tuženik da je uredno plaćao ugovorenu mjesečnu kamatu od 1%, odnosno u iznosu od 200 eura do prosinca 12013. Najveći dio tih isplata da je vršen u poslovnici (mjenjačnici tuženika), od strane njegovog radnika, a tužitelj da je uredno i bez iznimke potpisivao primitak takvih isplata. Stoga tužitelj postavlja pitanje zbog čega bi tuženik vršio daljnja plaćanja ako je spornoj potvrdi izmirio dugovanje već 11.10.2012. godine. Po primitku opomene, pred utuženje od 25.11.2015. tuženik da nije opovrgao visinu dugovanja. Predloženo je autentičnost potvrde na iznos od 20.000,00 eura podvrgnuti grafološkom vještačenju.

4.U postupku su izvedeni dokazi pregledom: ugovora o zajmu od 27.03.2006. ovjerenog kod Javnog Bilježnika Domagoja Matejčića broj Ov- …. od 28.03.2006., aneksa ugovora o zajmu od 09.10.2006., ovjerenog kod Javnog Bilježnika Domagoja Matejčića u spletu, broj Ov- -…. od 12.10.2006, aneksa ugovora o zajmu, od 12.12.2010., ovjerenog kod Javnog Bilježnika Boška Jurišića, broj Ov-… od 20.12.2010. opomene pred utuženje od 25.11.2015. s povratnicom, potvrda o obavljenoj transakciji Zagrebačke Banke d.d. od 17.09.2007., 07.05.2010., potvrda od 10.01.2008.,24.01.2009.,18.11.2009.,05.03.2010., 15.12.2010. Saslušanjem parničnih stranaka, vještačenjem po vještacima Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", te vještačenjem po vještaku financijske struke, Vladimiru Krklecu.

5.Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

6.Nije osnovan protutužbeni zahtjev tuženika.

7.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik isplati iznos od 20.000,00 eura, protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, s time što se prvi iznos od 18.000,00 eura odnosi na povrat zajma prema ugovoru od 15.12.2010., koji je sklopljen u pisanom obliku, a iznos od 2.000,00 eura na ugovor od 15.02.2011. godine, za kojega tvrdi da je sklopljen u usmenom obliku. U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan protutužbeni zahtjev tuženika na isplatu iznos od 168.000,00 kuna, budući tvrdi da je ukupno izvršenim uplatama pretplatio dugovanje za taj iznos, odnosno da je podmirio svoje ugovorne obveze. Na koncu, s obzirom na potvrde kojima tuženik dokazuje podmirenje dijela tražbine, u postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li potvrda od 11.10.2012. valjana, s obzirom da tužitelj ne spori kako se na istoj nalazi njegov potpis, ali da je ostatak teksta, koji se odnosi na iznos zajma krivotvoren.

8.U postupku je utvrđeno sljedeće:

-kako je između stranaka 27.03.2006. zaključen ugovor o zajmu iznos od 30.000,00 USD, u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan sklapanja ugovora. Prema ovom ugovoru tuženik se kao zajmoprimac obvezao tužitelju kao zajmodavcu pozajmljeni iznos vratiti u roku od 6 mjeseci sa kamatom od 1% mjesečno. -kako je 09.10.2006. zaključen aneks ugovora o zajmu među strankama, kojim stranke mijenjaju ugovorne odredbe ranije sklopljenog ugovora od 27.03.2006. godine, na način da temeljem obračuna dospjelih kamata do zaključenja ovoga aneksa mijenjaju iznos zajma na 32.000,00 USD u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan sklapanja aneksa ugovora. Ovim ugovorom rok povrata prolongiran je na 12 mjeseci, dok je kamata i dalje ugovorena u iznosu od 1% mjesečno. -kako su stranke 15.12.2010. zaključile aneks 2. ugovora o zajmu kojim mijenjaju iznos zajma iz prethodnih dvaju ugovora na način da temeljem obračuna dospjelih kamata i isplaćenih iznosa zajma do 15.12.2010. mijenjaju iznos zajma na 18.000,00 eura prema srednjem tečaju HNB, na dan 30.11.2010. Također, mijenjaju i odredbu koja se odnosi na rok vraćanja zajma, tako da se tuženik obvezuje na povrat zajma u roku od 12 mjeseci sa kamatom od 1% mjesečno, računajući od dana zaključenja aneksa ugovora.

-kako se tužitelj obratio tuženiku radi isplate utuženog iznosa pismenom od 25. studenoga 2015., koje je tuženik uredno primio (kako proizlazi iz povratnice koja prileži spisu, str 16).

-kako je tuženik-protutužitelj izvršio određene uplate tužitelju-protutuženiku, prema potvrdama koje je dostavio u postupku (str. 27-32 spisa), kako slijedi: isplata putem Zagrebačke banke d.d. 17.09.2007., u iznosu od 30.000,00 kuna, neposredna isplata 1.000,00 eura i 500 kuna 10.01.2008. godine, prema potvrdi koja je potpisana od strane tužitelja i pečatirana od strane tuženika, iznosa od 60.000,00 kuna, prema potvrdi od 24.01.2009. godine, potpisana od strane tužitelja, iznosa od 30.000,00 kuna prema potvrdi od 18.11.2009., i iznosa od 6.000,00 kuna prema potvrdi od 5.03.2010. godine, obje potpisane od strane tužitelja, iznosa od 14.500,00 kuna prema potvrdi Zagrebačke banke d.d. od 07.05.2010. godine.

-kako je tuženik-protutužitelj priložio i potvrdu od 11.10.2012. prema kojoj je tuženik primio od njega na ime duga od 15.12.2010,. iznos od 20.000,00 eura, čiju autentičnost glede sadržaja teksta potvrde u dijelu koji se odnosi na iznos pozajmljenog novca tužitelj osporava, dok ne spori kako je na istoj potvrdi njegov potpis.

9.Radi utvrđenja činjenica vezanih uz zaključenje predmetnih ugovora i izvršenih isplata, odnosno činjenica vezanih uz pravu volju stranaka, izveden je dokaz saslušanjem istih.

10.Tužitelj-protutuženik Ž. K. u svom iskazu navodi da je 2006. godine, dobio otkaz i otpremninu od 160.000,00 kuna, te da se dogovorio s tuženikom, s kojim ga je upoznao zajednički prijatelj i rekao mu da tuženik ima mjenjačnicu, kako će mu dati novac, a ovaj njemu kamate. Prvi ugovor o zajmu da je sastavljen kod javnog bilježnika iste godine te da je tuženiku dano 30.000,00 USD i ugovorio mjesečnu kamatu u iznosu od 1%, a povrat zajma da je trebao uslijediti po isteku od godine dana. Mjesečnu kamatu od 1% tuženik da mu je uredno isplaćivao u dolarima ili kunama, par mjeseci, radi čega je stekao dodatno povjerenje u njega i donio mu daljnje 2.000,00 dolara nakon čega je sastavljen novi ugovor o zajmu na iznos od 32.000,00 dolara. Ostale odredbe ugovora da su ostale iste, te da mu je tuženik i dalje isplaćivao ugovorenih 1% mjesečne kamate i to u svojoj mjenjačnici ili putem svojih zaposlenika, a kod svake isplate da je uredno potpisao priznanicu. Međutim, te priznanice da nije zadržavao kod sebe, niti mu ih je tuženik davao. Navodi kako je u tom kratkom periodu, stekao povjerenje u tuženika, da su se sprijateljili te da je vjerovao u realizaciju ugovora u cijelosti. Sve da je uredno funkcioniralo do prosinca 2013. godine, te ne zna što se s tuženikom dogodilo. Ističe da je pored kamata koje su mu uredno isplaćivane od tuženika uzimao određene novčane svote, nakon čega mu jedno vrijeme kamata ne bi bila isplaćivana ali je sve držao urednim. Neke novce da je uzimao preko Zagrebačke banke od tuženika, dok je za druge tuženik napisao priznanice. To da je trajalo do 2010. godine kada mu je trebala veća suma novca koju mu je tuženik dao bez problema te se na taj način smanjila glavnica, radi čega je u prosinu 2010. godine zaključen drugi aneks ugovora u kojemu je glavnica smanjena na 18.000,00 eura, dok su ostali uglavci ostali isti. Tuženik da mu je i dalje isplaćivao mjesečnu kamatu, a godinu dana nakon sklapanja aneksa da mu je dao 2.000,00 eura kako bi zaokružili iznos glavnice na 20.000,00 eura. Nakon toga tuženik da mu je uredno isplaćivao mjesečnu kamatu od 200,00 eura na ruke ili putem svojih zaposlenika a primitak novca da je uredno potpisivao, sve do prosinca 2013. godine kada je saznao kako je tuženik upao u financijske probleme. Nakon toga da ga je zamolio za povrat novca, a tuženik je tražio da ga pričeka 6 mjeseci, što je i učinio. Po proteku tog roka tuženik da je tražio daljnji rok od 6 mjeseci te da mu je i ovaj put udovoljio. Po isteku roka da ga je zvao jer mu je trebao novac za legalizaciju kuće a tuženik da ga je tada počeo izbjegavati te mu je nakon određenog vremena i više pokušaja da stupe u kontakt zaprijetio tužbom. Po zaprimanju tužbe, tuženik da mu je rekao kako je krivo postupio te da će mu u postupku isplatiti sve ono što mu je do 15.12.2013. isplaćeno. Tužitelj tužbom potražuje iznos od 20.000,00 eura s kamatama od prosinca 2013. godine. Što se priznanice na iznos od 20.000,00 eura koju je tuženik priložio tiče ne spori da je potpis na istoj njegov. Međutim, tvrdi da je riječ o priznanici koja se odnosi na 200,00 eura kamata te da je sve ostalo vezano uz iznos novca falsificirano. Što se ostalih priloženih priznanica tiče, tužitelj ne spori njihovu autentičnost.

11.Tuženik u svom iskazu navodi da je 2006. godine primio od tužitelja 30.000,00 dolara na ime zajma te da je godinu dana uredno isplaćivao kamatu od 300,00 dolara mjesečno. Nakon godinu dana da je sklopljen aneks ugovora na iznos glavnice od 32.000,00 dolara, s time da se dvije tisuće dolara odnose na kamate koje su tužitelju isplaćivane prethodnu godinu. I po zaključenom aneksu ugovora, tužitelju da je uredno isplaćivao ugovorenu mjesečnu kamatu. Međutim, mimo te kamate, tužitelj da je dolazio kod njega kada mu je novac trebao zbog obiteljskih problema te mu je u nekoliko navrata isplatio u mjenjačnici i putem Zagrebačke banke iznose koji su mu trebali, za što su uredno sastavljene priznanice koje je tužitelj potpisivao. Iznos naveden u tim priznanicama da nije vezan uz ugovor o zajmu iznosa od 30.000,00 dolara, kojega je od tužitelja pozajmio i po kojemu je uredno isplaćivao kamatu. Kako je u određenom vremenskom periodu dolar kao valuta skakao i padao, tužitelj da je htio zaraditi te da je inzistirao na konverziji ugovora iz dolara u eure, te da je sam izvršio konverziju, tako da je konačno sastavljen ugovor na iznos od 18.000,00 eura. Po tom ugovoru da je tužitelju isplaćivao iznos od 180,00 eura mjesečno a ne 200,00 eura kako tužitelj tvrdi. Osporava navod tužitelja po kojemu je predao iznos od 20.000,00 eura odnosno dodatne 2.000,00 eura. Tvrdi da mu tužitelj nikada nije dao te sporne 2.000,00 eura. Kamate u iznosu od 180,00 eura mjesečno da je isplaćivao tužitelju od 15.12.2013. godine kako je ovaj naveo u svom iskazu. Također, tuženik navodi kako je doista u međuvremenu upao u poslovne probleme i to zbog sklapanja ugovora sa kamatama koji su ga uništili, da ga je tužitelj pozivao i tražio isplatu glavnice, odnosno spominjao neke iznose, no nije ga htio slušati budući je smatrao kako je isplatom kamata i iznosa navedenih u potvrdama u cijelosti namiren. Glede priznanice na iznos od 20.000,00 eura čiju valjanost tužitelj osporava, tuženik navodi da je dosita 11.10.2012. isplatio taj iznos tužitelju, i to u dva navrata po 10.000,00 eura nakon čega je tužitelj došao potpisati priznanicu koju je sastavio on ili netko od njegovih radnika.

12.S obzirom da je tužitelj osporavao vjerodostojnost sadržaja potvrde od 11.10.2012. godine u dijelu koji se odnosi na naznačeni iznos novca, na njegov prijedlog izveden je dokaz vještačenjem autentičnosti potvrde putem vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", kako bi se utvrdilo jesu li na navedenoj potvrdi izvršena nadopisivanja, odnosno jeli riječ o potvrdi pisanoj rukom iste osobe.

13.Vještak za rukopise Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Željka Tkalac, dipl. inž. analizirao je sporni materijal, odnosno priznanicu o namirenju duga od 11. listopada 2012. godine, koristeći metodu ispitivanja i usporedbe rukopisa RU-114/3-9, v.3.2, 2014-09-17* i metodu luminiscencije RU-114/3-14, v.3.2,2014-09-17. Ove dvije metode koje se temelje na proučavanju općih i posebnih karakteristika rukopisa, proučavanju detalja korištenjem mikroskopa, te komparaciji spornog i nespornog rukopisa. Vještak je utvrdio kako u spornoj priznanici izvršeno nadopisivanje tekstualnog sadržaja brojki "00" i "A" u navodu novčanog iznosa "20.0 00 EURA", te sadržaja "DVADESET TISUĆA EURA" i "OD 15.12.2010.", te da se radi o gotovo sigurnoj preinaci prvobitno nastalog tekstualnog sadržaja predmetne priznanice, kao i da rukopis priznanice i dostavljeni nesporni rukopis tužitelja nisu pisani rukom iste osobe. Nakon zatražene nadopune nespornih rukopisa tužitelja, vještak drži da rukopisno i sadržajno odgovara potrebama vještačenja, odnosno da sadrži dovoljan broj individualiziranih rukopisnih vrijednosti neophodnih za provedbu sigurne identifikacije. Usporedbom svih raspoloživih nespornih rukopisa utvrđene su relevantne rukopisne podudarnosti u svim općim i posebnim rukopisnim značajkama, na osnovu kojih se može nedvojbeno zaključit da navedeni nesporni materijal jest nesporni rukopis tužitelja. Usporedbom spornog i nespornog rukopisa tužitelja utvrđene su relevantne rukopisne sličnosti i razlike. Rukopisne sličnosti utvrđene su u općim značajkama: stupnju ispisanosti, nagibu grafema i pravcu pisanja, te u tekstualnom rasporedu (marginama). Relevantne rukopisne razlike utvrđene su u posebnim (individualnim) rukopisnim značajkama, prema sljedećem: nespornim rukopis pisan je bolje izraženom dinamikom i ritmom pisanja u odnosu na sporni, u obliku rukopisa, nesporni tendira oblikovanje šiljastih elemenata, a sporni oblije forme, te u oblikovanju grafema A, V, Z, Ž, U, O, P, G, S, D i broja 2. Tako, grafem A spornom tekstu sadrži karakterističan prekid poteza na gornjem dijelu desnog kraka koji se ne nalazi u nespornom rukopisu, kod grafema V u nespornom materijalu sjecište krakova na dnu je izrazito šiljaste forme, koji se ne nalazi u spornom rukopisu, grafemi Z i Ž su različitih oblika, jednostavne forme i bez kutnih petljica u nespornom rukopisu, grafem U nespornom rukopisu ima silaznu liniju, a u spornom jednostavan oblik bez završne grame, dok je kod slova O različit početak poteza na vrhu ovala i dr. Relevantne rukopisne podudarnosti, uključujućeg karaktera nisu utvrđene. Slijedom naprijed izloženog vještak je mišljenja kako tužitelj nije skriptor spornog rukopisa kojim je ispisan sadržaj sporne priznanice o namirenju duga od 11.10.2012. godine.

14.Tuženik se očitovao na nalaz vještaka grafologa, ističući kako nije odgovorio na primjedbe i upite iz podneska od 15. rujna 2017. godine, odnosno da vještak nije odgovorio na pitanje tko je dostavio spornu potvrdu od 11. listopada 2012. godine, s obzirom da i tuženik tvrdi kako nije skriptor iste. Tuženik smatra kako je potrebno nadopuniti grafološko vještačenje radi utvrđena jeli tuženik skriptor teksta na potvrdi od 11.10.2012. godine, jer bi se jedino tako moglo zaključiti da je on potvrdu dostavio i nadopisivao.

15.U postupku je izveden dokaz i financijskim vještačenjem po vještaku Vladimiru Krklecu, dipl. oec, radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja.

16.U svom nalazu vještak financijske struke polazi od isprava koje su stranke priložile u sudski spis odnosno priležećih ugovora o zajmu i njihovih dodataka te potvrda o izvršenim isplatama. Izvršene uplate po dostavljenim priznanicama vještak je tabelarno prikazao u tablici broj 1. na strani 4. vještva (str. 98 spisa), a ove isplate nisu niti sporne među strankama. Također, stranke ne spore da je tuženik tužitelju vršio isplatu ugovorenih kamata do 15.12.2013. godine. Vještak nije uzeo u obzir prilikom davanja i nalaza i mišljenja u tužbi navedeni zajam od 2.000,00 eura od 15.2.2011. s obzirom da o tome ne postoji dokaz u spisu. Također, nije uzeo u obzir niti isplatu po spornoj priznanici od 11.10.2012.godine u iznosu od 20.000,00 eura, za koju je grafološkim vještačenjem utvrđeno da se radi o nadopisivanju tog iznosa. Slijedom ugovora koji su zaključeni i izvršenih isplata, odnosno nesporne činjenice da je tuženik plaćao tužitelju ugovorene kamate do 15.12.2013. godine, vještak je izvršio obračun zateznih kamata na glavnicu u iznosu od 18.000,00 eura iz aneksa 2. ugovora o zajmu, za razdoblje od 16.12.2013.-dana izrade nalaza i mišljenja. Obračun zateznih kamata od 16. prosinca 2013. godine do 1. kolovoza 2015. izvršen je prema odredbi članka 29. stavak 6. ZOO-a/05, a prilikom obračuna zateznih kamata u obzir je uzeta ugovorena kamatna stopa od 1% mjesečno, odnosno 12% godišnje, kao i utvrđene stope za ostale odnose koji nisu poslovne transakcije, niti trgovački ugovori, odnosno ugovori između trgovaca i osoba javnog prava. Na taj način utvrđena je visina zateznih kamata na glavnicu utvrđenog duga u iznosu od 7.547,81 euro, što je prikazano u tablici broj 1. obračuna zateznih kamata na iznos zajma, na strani 5. nalaza i mišljenja (str.99 spisa). Prema mišljenju vještaka, potraživanje tužitelja postoji po osnovi glavnice u iznosu od 18.000,00 eura te po osnovi zateznih kamata na dan 1. srpnja 2018. godine u iznosu od 7.547,81 euro.

17.Tuženik se usprotivio nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, navodeći kako vještak nije utvrdio temeljnu spornu činjenicu, odnosno jeli isplaćeni iznos po priloženim potvrdama odgovara iznosu temeljnog zajma iz 2006. godine. Tvrdi da je aneks broj 2. ugovora u naravi izvršena konverzija novčanog iznosa temeljnog zajma iz dolara u euro. Sam tužitelj u tužbi da navodi kako su mu plaćene ugovorne kamate do aneksa 2. ugovora, ali ne i glavnica, te po dostavi potvrda o isplati zajma od 20.000,00 eura mijenja tužbenu osnovu i priznanje primitka glavnice u iznosu od temeljnog zajma. Tuženik drži kako tužitelj ničim ne dokazuje da bi došlo do novacije ugovora, nego da je riječ o klasičnom aneksu temeljnog ugovora, što proizlazi iz samog ugovora i iskaza tužitelja. Preloženo je da vještak dopuni nalaz i mišljenje na način da zbroji isplaćene iznose po priloženim potvrdama i utvrdi jeli isplaćeni iznosi odgovaraju iznosu temeljnog zajma, odnosno jeli riječ o konverziji dolara u eure.

18.U odnosnu na prigovore tuženika vještak Vladimir Krklec, dipl. oec., navodi kako je pregledao priležeće potvrde o uplatama i prikazao ih u tablici na strani 4. vještva. Te uplate odnose se na ranija dugovanja a radi čega je u obzir uzeo aneks ugovora 2. od 15.12.2010. godine, gdje su stranke suglasno utvrdile da postoji dugovanje po osnovi zajma u iznosu od 18.000,00 eura. Slijedom navedenog, uplate koje su izvršene po njemu nisu predmet vještačenja. Konverziju dolara u euro prema prvom ugovoru nije vršio iz razloga što je aneksom 2. ugovora utvrđen iznos zajma od 15.12.2010. Što se tiče zbrajanja izvršenih uplata iz stranice broj 4. vještva, no to nije učinio jer se radi o uplatama koje su izvršene prije pozajmice iz aneksa 2. ugovora, a ukupni iznos uplata prema tablicama iznosio bi 152.848,21 kunu, što bi kada se taj iznos podijeli s tečajem eura od 7,348209 predstavljao iznos od 20.598,59 eura.

19.Tuženik je ustrajao u prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke ističući da izvršena isplata iznosa od 125.848,00 kn predstavlja protuvrijednost iznosa od 20.618,00 eura. Stranke da navode kako su izvršile konverziju dolara u euro, te bi bilo potrebno da vještak izvrši i izračun kamata s obzirom da su isplaćivani. Ustraje u tvrdnji da je aneksa 2 tužitelj isplaćen u iznosu od preko 20.000,00 eura kojim odgovara konverziji iznosa od 32.000,00 dolara.

20.Sud je izveo dokaz dopunskim vještačenjem po vještaku financijske struke s obzirom na dodatne prigovore tuženika. Vještak u svom dopunskom nalazu od 19.

10. 2020. navodi kako je prije sklapanja aneksa 2. tuženik izvršio ukupna plaćanja po osnovi kamata i povrata glavnice u iznosu od 28.285,25 USD, odnosno 152.848,21 kn. Osvrćući se na prigovore tuženika da nije utvrđeno je li isplaćeni iznos odgovara iznosu temeljem zajma iz 2006., odnosno da aneks 2 predstavlja konverziju prvog zajma, te stoga izvršene uplate predstavljaju isplatu prvog zajma, vještak ističe da je na dan sklapanja osnovnog ugovora srednji tečaja HMB-E za USD iznosio 6,130828 kn za 1 USD, što znači da je iznos zajma na datum sklapanja osnovnog ugovora iznosio 30.000,00 USD u kunskoj protuvrijednosti 183.924,84 kn. Nakon svake pojedine uplate izvršena je konverzija u USD s obzirom da su uplate vršene u kunama, osim jedne. Na dan sklapanja aneksa 2 izvršena je uplata u iznosu od 28.285,25 USD odnosno u kunskoj protuvrijednosti kako je naprijed navedeno iznos od 152.848,21 kn. Tuženik da zanemaruje iznos ugovorenih kamata do dana sklapanja aneksa 2 koje je potrebno uzeti u obzir, s obzirom da je u čl. 2. aneksa 2 navedeno da u čl. 1. temeljenog ugovora se temeljem obračuna dospjelih kamata te isplaćenih iznosa zajma do zaključenja ovog aneksa mijenja iznos zajma, pa isti sada glasi na iznos od 18.000,00 eura prema srednjem tečaju HNB na datum 30. 11. 2010. Vještak je stoga uzeo u obzir aneks 2 ugovora koji je potpisan od stranaka i ovjeren od strane JB jer su stranke suglasno utvrdile postojanje potraživanja tužitelja prema tuženiku s datim 30. 11. 2010. u iznos od 18.000,00 eura pri tome uzimajući u obzir da su predmetne uplate izvršene prije sklapanja tog aneksa. Kako je srednji tečaj prema HNB-a za eur na dan 30. 11. 2010. iznosio 7,240325 to kunska protuvrijednost zajma na navedeni datum iznosi 133.565,85 kn. Vještak ustraje u svim navodima ranijeg očitovanja u pogledu razloga uzimanja u razmatranje aneksa 2 od 15. 12. 2010., radi čega ranije izvršene uplate nisu predmet vještačenja.

21.Vještak se očituje na sve prigovore tuženika navodeći da je iznos prvog zajma od 30.000,00 USD povećan za 2.000,00 USD aneksom, sve uz kamatnu stopu od 1% mjesečno. Obračunom ugovorenih kamata na valutu obveze utvrđeno je da je isti na datum sklapanja aneksa iznosio 1.647,12 USD, a zbog čega su stranke zaokružile na iznos od 2.000,00 USD, vještaku nije poznato. Nakon sklapanja aneksa 1 uslijedile su uplate od kojih je prva izvršena 17. 9. 2007. u iznosu od 30.000,00 kn što je na dan uplate iznosilo 5.677,20 USD s obzirom da je kamata obračunavana u valuti obveze kako je ugovoreno. Podmirenjem ugovornih kamata ostatkom uplaćenog iznosa umanjena je glavnica za iznos od 471,73 USD te je stoga iznos glavnice od 18. 9. 2007. 31.175,39 USD. Daljnjim uplatama postupalo se na isti način, što znači da je vršen obračun ugovorenih kamata u valuti obveze, nakon podmirenja kamata ostatkom uplate vršeno je umanjenje glavnog duga. Kada su u obzir uzete sve uplate utvrđeno je da je na dan 30. 11. 2010. postojalo potraživanje po osnovi glavnice na iznos od 20. 507,01 USD i nepodmirene kamate u iznosu od 1.388,86 USD. Ukupno potraživanje na dan 30. 11. 2010. tako je iznosilo 21.895,00 USD što znači da potraživanje nije podmireno na datum sklapanja aneksa u iznosu od 16.594,06 eura, kada se izvrši konverzija. Prema srednjem tečaju HNB za USD na dan 30. 11. 2010. navedeni iznos USD iznosio bi 123.133,35 kn ili prema srednjem tečaju HNB za euro (7,420325) 16.594,06 eura. U navedeni iznos nije uračunat iznos od 2000 eura novog zajma jer za to ne postoji nikakva dokumentacija iz koje bi se zaključilo da je izvršen novi zajam. Izvršene uplate po osnovi glavnice i kamata u kunama i dolarima vještak je prikazao tabelarno na strani 6 vještva, a izvršene uplate USD i obračun kamata na strani 7 vještva. Na osnovu izvršenih uplata izvršeno je podmirenje ugovornih kamata i dijelom glavnog duga na dan 30.

11. 2010. u iznosu od 20.507,01 USD po osnovi glavnice i 1.388,86 USD po osovi ugovorenih kamata, odnosno ukupno 21.895,87 USD. Ukupan izvršeni iznos uplata prema tablici navedenoj u osnovnom vještačenju iznosi 152.848,21 kn ili 28.285,25 USD što bi odgovaralo na datum konverzije 30. 11. 2010. iz USD u eur prema srednjem tečaju HMB 7,420325 iznos od 20.598,57 eura. Prema postavljenom upitu tuženika je li izvršene uplate odgovaraju iznosu od 18.000,00 eura, te vještak odgovara da uplaćeni iznos na datum konverzije odgovara iznosu od 20.598,57 eura bez iznosa ugovornih kamata u iznosu od 14.819,79 USD, odnosno 83.340,39 kn prema srednjem tečaju HNB za USD na datum konverzije, odnosno 11.231,37 eura , kao i bez tečajnih razlika. Vještak ističe da tuženik pogrešno interpretira srednji tečaj eura na dan 30. 11. 2010. koji je vrijedio 7,420325 za 1 euro. Na pitanje je li iznos od 20.598,59 eura, odgovara zajmovima koji su prethodili aneksu od 15. 12. 2010., vještak odgovara da je potrebno vršiti konverziju u kunskoj protuvrijednosti, a ne usporedbom srednjeg tečaja USD prema euru. Na dan 26. 3. 2006. srednji tečaj prema HBN je iznos 6.160828 kn za 1 USD; a 7,399214 za 1 euro. Na navedeni datum kredit je iznosio 30.000,00 USD ili u kunskoj protuvrijednosti 183.924,84 kn što bi odgovaralo iznosu od 24.857,35 eura. Vještak se ograđuje od tumačenja ugovornih odredbi. Zaključno, potraživanje tužitelja prema nalazu vještaka po obračunu od 26. 3. 2006. iznosi po osnovi glavnice 16.594,06 eura, pri čemu vještak nije uzeo u obzir i zajam od 2.000,00 eura za kojeg ne postoji relevantna dokumentacija da je stvarno isplaćen.

22.Vještak se na ročištu od 20. 9. 2021. očitovao na prigovore tuženika u odnosu na dopunu vještačenja od 15. 10. 2020. Vještak ističe da je detaljan opisuje konverzije obrazložio u pisanom nalazu i mišljenju te da je iznos obveze na datum 30. 11. 2010. utvrđen prema izračunu 21.895,87 USD što odgovara iznosu od 16.594,06 eura. Nadalje, ističe da je postupio sukladno nalogu suda, odnosno utvrdio visinu potraživanja tužitelja na osnovu isprava priloženih u spisu. Radi se o utvrđivanju visine glavnica i kamata koji su definirani ugovorom. Kako su postojale određene uplate s osnova valute obveza u dolarima prije sklapanja aneksa 2, da je vještak postupio sukladno s odredbom čl. 172. ZOO/05 da bi se utvrdila ukupna visina potraživanja tužitelja prema tuženiku. Vještak se poziva i na sudsku praksu prema kojoj dužnik nije ovlašten sam svojom voljom promijeniti redoslijed uračunavanja ispunjenja izjavom da isplaćuje glavnicu. Napominje da razloge i motive u primjeni uračunavanja od strane vještaka treba tražiti u nejasnoći postavljanja tužitelja, kao i tuženika prilikom odgovora na isti. Kako se navodi da odlučne činjenice proizlaze iz aneksa 2, po istom da je postupao prilikom izrade osnovnog vještačenja, no kako se tuženik tijekom spora vraćao na osnovi ugovor iz 2006. kada je valuta obveze izražena u dolarima, da je trebalo vršiti obračun od dana sklapanja osnovnog ugovora do sklapanja aneksa 2 kojim je utvrđena nova glavnica potraživanja, te usuglašeno da dugovanje na dan 30. 11. 2010. iznosi 18.000,00 eura. Isprava iz koje bi se zaključilo da se izvršene uplate odnosi na povrat glavnice nije priložena, kao ni isprava o izvršenim uplatama po osnovi ugovorenih kamata. S obzirom da tuženik po tvrdnji da se izvršene uplate odnose na povrat glavnice ta da nije potrebo vršiti obračun kamata koje su podmirene, niti uračunavanje kamate, tada bi na datum 30. 11. 2010. potraživanje tužitelja iznosilo 1714,74 USD (9.643,05 kn), a prema srednjem tečaju HNB za dolar koji iznosi 5.623,588 odnosno navedeno potraživanje bi iznosilo 1.299,55 eura prema srednjem tečaju HNB za eur od 7,420325. Vještak je odgovorio i na ostale prigovore tuženika, ustrajući u tvrdnji kako je dopunu vršio sukladno odredbi čl. 172. ZOO-a te je ostatkom sredstava nakon podmirenja kamata vršio umanjenje glavnice što je razvidno iz tablice 7 dopune vještva.

23.Tuženik je ustrajao u prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka Krkleca smatrajući da je vještak pogrešno primijenio pravila o uračunavanju smanjenja obveze iz čl. 171. i 172. ZOO-a, jer od primjene tog pravila zavisi utvrđenje je li se u konkretnom slučaju radi o novaciji ugovora po aneksu broj 2 ili je riječ o klasičnom aneksu kako proizlazi iz naslova te isprave.

24.Odredbom čl. 65 st. l Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, dok je odredbom st. 2. istog članka propisano da za ispunjenje obveze dužnik odgovora cjelokupnom svojom imovinom.

25.Odredbom čl.9.ZOO-a propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

26.Odredbom čl. 499. ZOO –a propisano je da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimca se obvezuje vratiti poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari, iste vrste i kakvoće.

27.Odredbom čl. 29. st. 1. istog Zakona propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

28.Prema odredbi čl. 145. st. 1. ZOO-a obnova nastaje ako se vjerovnik i dužnik suglase da postojeću obvezu zamijene novom i ako nova obveza ima različitu glavnu činidbu ili različitu pravnu osnovu.

29.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu koji se odnosi na potraživanje iznosa od 18.000,00 eura, dok nije osnovan u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 2.000,00 eura. Također, smatra kako nije osnovan protutužbeni zahtjev tuženika iz razloga koje će naprijed navesti.

30.Naime, nesporno je kako su stranke zaključile više ugovora o zajmu, onaj od 27. 3. 2006. na iznos od 30.000,00 eura, 9. 10. 2006. kojim mijenjaju ugovoreni iznos zajma na 32.000,00 USD, te aneks ugovora o zajmu 15. 12. 2010. kojim mijenjaju prethodna dva ugovora na način da mijenjaju čl. 1. glavnog ugovora temeljem obračuna dospjelih kamata i isplaćenih iznosa zajma do zaključenja aneksa, te ugovaraju zajam u iznosu od 18.000,00 eura u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan 30. 11. 2010., s mjesečnom kamatom od 1% i rokom vraćanja od 12 mjeseci. Po mišljenju ovog suda, ovaj ugovor predstavlja novaciju prethodnih dvaju ugovora, jer je iz samog teksta ugovora razvidno da postojeća obveza prestaje i zamjenjuje se novom, s time da novi ugovor ima različitu glavnu činidbu, ovaj put iznos od 18.000,00 eura kojeg se tuženik obvezao vratiti u roku od 12 mjeseci s mjesečnom kamatom od 1%. Sud je u postupku na okolnost volje parničnih stranaka u pogledu zaključenja predmetnih ugovora saslušao iste, te iz iskaza tužitelja proizlazi da su stranke suglasno u prosincu 2010. zaključile drugi aneks ugovora u kojem je glavnica smanjena na 18.000,00 eura dok su ostali uglavci ostali isti, a da je prethodno, temeljem ranije sklopljenih ugovora tuženik uredno isplaćivao kamate i o tome sastavljao priznanice, ali i da mu je isplaćivao po potrebi i veće iznose novca. Tvrdi također da je dao tuženiku i daljnjih 2.000,00 eura kako bi zaokružio iznos na 20.000,00 eura te da mu je ovaj uredno isplaćivao kamatu od 200 eura do prosinca 2013., kada je tuženik upao u financijske probleme. Tuženik pak tvrdi da je isplaćivao tužitelju ugovorene mjesečne kamate te mu je u nekoliko navrata isplatio i veće iznose, za što su uredno sastavljene priznanice koje je tužitelj potpisao. Dakle, u ovom dijelu iskazi stranaka se podudaraju, tuženik je isplaćivao tužitelju ugovorene kamate i veće iznose kada je to tužitelj tražio, o čemu su sastavljene priznanice. Međutim, tuženik navodi da iznos naveden u priznanicama nije vezan uz ugovor o zajmu, da je dolar kao valuta skakao i padao, te da je tužitelj htio zaraditi i da je inzistirao na konverziji ugovora iz dolara u eure, radi čega je izvršena konverzija na iznos od 18.000,00 eura. Tvrdi da je tužitelju isplaćivao kamatu u iznosu od 180,00 eura te osporava da mu je tužitelj dao daljnji iznos od 2.000,00 eura. Također, smatra kako je tužitelj u cijelosti namiren isplatom kamata i iznosa navedenih u potvrdama, te ustraje u tvrdnji da je potvrda od 30. 11. 2010. od 20.000,00 eura vjerodostojna isprava. Stranački iskaz u sudskom postupku predstavlja najmanje vjerodostojno dokazno sredstvo u slučaju kao što je predmetni, te je sud radi toga što su stranke osim iskaza priložile sklopljene ugovore i priznanice odlučio izvesti dokaz financijskim vještačenjem.

31.Vještak financijske struke Vladimir Krklec u svom nalazu od 30. 7. 2018. tabelarno prikazuje izvršene uplate tuženika po osnovi povrata zajma, te utvrđuje da se ukupno radi o 152.848,21 kn. Sve te uplate izvršene su prije zaključenja aneksa ugovora o zajmu od 15. 12. 2020., pa je logično zaključiti da se odnose na isplatu kamata i glavnica po ranijem ugovoru, odnosno da tuženik nije ispoštovao u cijelosti svoje obveze po ranije zaključenom ugovoru od 27. 3. 2006. i 9. 10. 2006. u pogledu plaćanja glavnica i kamata, radi čega je i došlo do novacije ugovora 15. 12. 2010., kada su stranke slobodnom voljom ugovorili novi iznos zajma, visinu kamate i rok dospijeća. Valjanost ovog ugovora tuženik nije osporio, ugovor je na snazi i proizvodi pravne učinke. Stoga je vještak u svom prvom nalazu i mišljenju pravilno zaključio da su nakon izvršenih uplata po osnovi povrata zajma stranke 15. 12. 2010. sklopile ugovor o zajmu kojom su nakon obračuna dospjelih kamata te isplaćenih iznosa zajma do 15. 12. 2010. utvrdili visinu zajma u iznosu od 18.000,00 eura u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan 30. 11. 2010. koji je iznosio 7.420325 kn.

32.S obzirom da je tuženik tijekom postupka tvrdio da se radi o konverziji iznosa od prethodna dva ugovora, koji su isplaćeni navedenim isplatama (koje je vještak tabelarno prikazao), odnosno da je izvršena konverzija novčanog iznosa temeljnog zajma iz USD u euro, pa da isplaćeni iznosi predstavljaju isplatu temeljem osnovnog zajma, vještak je u svojoj dopuni nalaza i mišljenja iscrpno odgovorio na postavljena pitanja tuženika, prikazujući tečaj eura i dolara na dan sklapanja ugovora, te bi tako na dan sklapanja prvog ugovora iznos od 30.000,00 USD predstavljao kunsku protuvrijednost od 183.924,84 kn, a do sklapanja aneksa 2 ugovora izvršena je uplata u iznosu od 28.285,25 USD, odnosno 152.848,21 kn. Međutim, tuženik pritom zanemaruje iznos ugovorenih kamata do dana sklapanja ugovora od 15. 12. 2020. Na dan sklapanja tog ugovora iznos od 18.000,00 eura predstavljao je kunsku protuvrijednost u iznosu od 133.565,85 kn. Vještak je uzimajući u obzir izvršene uplate i ugovorene kamate utvrdio da je ukupno potraživanje na dan 30. 11. 2010. iznosilo 21.895,87 USD, ili 16.594,06 eura. Prema postavljenom upitu tuženika je li izvršene uplate odgovaraju iznosu od 18.000,00 eura, vještak je izračunao da uplaćeni iznos odgovara na datum konverzije iznosu od 20.598,587 eura bez iznosa ugovorenih kamata u iznosu od 14.819,79 USD, odnosno 83.340,39 kn prema srednjem tečaju HNB za USD na datum konverzije, odnosno 11.231,37 eura, kao i bez tečajnih razlika. Vještak je vršio izračun ugovorenih kamata odnosno uračunavanje sukladno odredbi čl. 172. ZOO-a. Na pitanje je li iznos od 20.598,59 eura odgovara zajmovima koji su prethodili ugovoru od 15. 12. 2010., vještak navodi da je potrebno vršiti konverziju u kunskoj protuvrijednosti, a ne usporednom tečaju USD prema euru, te izračunava da bi iznos od 30.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan 26. 3. 2006. iznosio 183.924,84 kn što bi odgovaralo iznosu od 24.857,35 eura.

33.Sud u cijelosti prihvaća nalaz vještaka financijske struke koji je stručno i iscrpno odgovorio na sva postavljena pitanja, posebno na pitanja tuženika kojim je htio dokazati da se u konkretnom slučaju radi o konverziji ranijih ugovora, te da je isplatama izvršenim do 15. 12. 2010., kada se prvi iznos zajma pretvori u eure, te potom usporede izvršene isplate, dugovanje podmireno. Međutim, kada bi se takav zaključak tuženika i prihvatio, prema izračunu konverzije osnovnog duga na dan 30.

11. 2010. isti bi iznosio 21.895,87 USD odnosno 16.594,06 eura, što znači da ni u tom slučaju tužitelj izvršenim isplatama nije podmirio dugovanje po prethodna dva ugovora u cijelosti, a što upućuje na slijedeći logičan zaključak da su stranke svjesne te činjenice slobodnom voljom 30. 11. 2010. izvršili novaciju obveze.

34.Glede prigovora tuženika vezane uz metode izračuna koje je vještak koristio, opetovano se ističe da je vještak postupao sukladno odredbi čl. 171. i 172. ZOO-a kojom je propisan red uračunavanja i uračunavanje kamata i troškova.

35.Zadatak vještaka bio je utvrditi visinu potraživanja prema priležećim ispravama, a s obzirom na postavljeni protutužbeni zahtjev i prigovore tuženika, izvršena je i konverzija uplata i obveza iz dolara u eure, sukladno pravilima financijske struke, što je vještak sve detaljno obrazložio u više navrata, pa sud smatra kako nema realnog uporišta za određivanje drugog financijskog vještačenja.

36.Dakle, vještak je u svom prvom vještvu postupio sukladno traženju suda da se utvrdi obveza tuženika prema ugovoru od 15. 12. 2010., te je vještak utvrdio da dugovanje tuženika iznosi 18.000,00 eura, te 7.547,81 eura po osnovi zateznih kamata na dan 1. 7. 2018, dok je u svojoj dopuni nalaza i mišljenja vještak dao mišljenje u pogledu konverzije ugovorenog zajma po prvom ugovoru iz 2006. koji je glasio u dolarima, pa je vršio obračun od dana sklapanja tog ugovora do sklapanja ugovora od 15. 12. 2010. kojim je utvrdio da bi potraživanje tužitelja prema obračunu od 26. 3. 2016. iznosilo 16.594,06 eura. Na koncu, vještak se očituje i na navode tuženika da se izvršene uplate odnose na povrat glavnice, odnosno da nije potrebno vršiti obračun kamata, te nalazi da bi na dan 30. 11. 2010. potraživanje tužitelja iznosilo 1.714,74 dolara, odnosno 9.643,05 kn ili 1.299,55 eura.

37.Ovaj sud smatra kako su svi prigovori i konstrukcije tuženika u cijelosti neutemeljeni, budući iz priležećih ugovora proizlazi da su stranke aneksom 2 ugovora o zajmu od 15. 12. 2010. izvršili novaciju ugovora od 27. 3. 2006. i 28. 2. 2016. na način da je ugovorena obveza tuženika na povrat zajma u iznosu od 18.000,00 eura u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan 30. 11. 2010. s rokom vraćanja od 12 mjeseci i mjesečnom kamatom od 1%, a tuženik nije dostavio niti jedan relevantni dokaz u postupku da je svoju ugovornu obvezu ispunio, radi čega je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti u cijelosti.

38.Glede iznosa od 2.000,00 eura kojeg tužitelj potražuje, za navesti je da sudu nije dostavljen niti jedan relevantni dokaz o tome da bi tužitelj pozajmio tuženiku taj iznos, i to bez ikakvog dokaza o postojanju tog pravnog posla. Iako logično zvuči da bi tužitelj htio zaokružiti pozajmicu na iznos od 20.000,00 eura i ostaviti mjesečnu kamatu od 200 eura, za navesti je da su sve pravne poslove stranke zaključivale u pisanoj formi, pa tako i priznanice o izvršenim isplatama, radi čega sud ne drži vjerojatnim da bi u slijedu zaključenih pravnih poslova, ova pozajmica bila izvršena bez pisanog traga.

39.Glede navoda tuženika da je isplatio tužitelju iznos od 20.000,00 eura prilažući priznanicu o namirenju duga od 11. 10. 2012., za navesti je da je ona bila predmet grafološkog vještačenja, te da je vještak grafolog analizom cjelokupnog dokaznog materijala dostavljenog radi vještačenja utvrdio kako tekst priznanice nije pisan od strane tužitelja, a tuženik niti ne tvrdi da ga je on napisao, radi čega je sud smatrao kako nema elemenata za trećom dopunom vještačenja, odnosno pozivanjem vještaka na raspravu radi odgovora na pitanje koje tuženik drži krucijalnim, tko je tu ispravu sastavio. U postupku su saslušane parnične stranke i pregledane priložene isprave, a tuženik također tvrdi da nije skriptor sporne priznanice, pa nije jasno kako bi to vještak mogao utvrditi tko je ta treća osoba koja je pisala tekst navedene priznanice. Ono što je nesporno utvrđeno jeste da je vještačenjem utvrđeno kako se radi o preinaci prvobitno nastalog tekstualnog sadržaja priznanice, odnosno da je izvršeno nadopisivanje tekstualnog sadržaja brojki 00 i slova A u navodu novčanog iznosa od 20.000,00 eura, te da sporni rukopis priznanice i potpis nisu pisani rukom iste osobe, pa stoga sud nije smatrao svrsishodnim niti ekonomičnim pozivat vještake na dopunu nalaza i mišljenja radi utvrđenja činjenice tko bi skriptor spornog teksta kada je nesporno da to nisu parnične stranke.

40.Slijedom naprijed izloženog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te odbiti protutužbeni zahtjev tuženika, iz svih razloga koji su naprijed navedeni.

41.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, sastav podneska od 25. 5. 2016., 9. 11. 2020., 5. 2. 2021., te zastupanje na ročištima od 11. 1. 2017., 4. 4. 2017., 22. 5. 2017., 18. 9. 2017., 17. 10. 2017., 2. 2. 2018., 10. 9. 2018., 12. 10. 2018., 19. 11. 2018., 5. 2. 2020., 11. 3. 2020., 9. 11. 2020., 29. 1. 2021., 5. 2. 2021., 28. 6. 2021., 20. 9. 2021., 2. 3. 2022., 27. 4. 2022., po 2.500,00 kn, za pristup na ročište od 7. 2. 2017. po 500,00 kn što ukupno iznosi 50.500,00 kn, odnosno uvećano za PDV u iznosu od 12.625,00 kn, troškovi zastupanja iznose 63.125,00 kn. Tužitelju pored navedenog pripadaju i troškovi sudske pristojbe tužbe i presude u iznosu od po 1.834,00 kn, te troškovi vještačenja u iznosu od 6.000,00 kn, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 72.793,00 kn. Kako je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 90%, to mu pripada trošak u iznosu od 65.513,70 kn.

U Splitu, 5. svibnja 2022.

S U D A C

V.R., v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun stranaka

- u spis

Broj zapisa: eb30b-84dbe

Kontrolni broj: 0d919-c4965-7943e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=VICA ROŠČIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.