REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2103/2015-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ilijevski i Cibralić, j.t.d. iz Pule, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje Zagreb, Martićeva 73, OIB 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Tiziano Sošić, odvjetnik iz Pule, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice i tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-190/2015-2 od 13. travnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 945/2013-100 od 20. studenog 2014., u sjednici održanoj 5. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tužiteljice GŠ kao neosnovana.
II. Odbija se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-190/2015-2 od 13. travnja 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-945/2013-100 od 20. studenog 2014. u toč. I. izreke kojom je tužiteljici dosuđen iznos od 183.000,00 kuna (3.000,00 kuna mjesečno) zajedno sa pripadajućim kamatama kao i u dijelu odluke o troškovima postupka.
r i je š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-190/2015-2 od 13. travnja 2015. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-945/2013-100 od 20. studenog 2014. u dijelu pod toč. I. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev i sudi:
II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547 da tužiteljici GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 432.871,43 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje od dana 15. siječnja 2004. godine do 31.prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od dana 01.siječnja 2008. sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu (i trenutno iznosi 9%) za petpostotnih poena teku:
- na iznos od 9.045,98 kn počev od dana 15.siječnja 2004.,
- na iznos od 10.078,76 kn počev od dana 15.veljače 2004.,
- na iznos od 10.012,14 kn počev od dana 15.ožujka 2004.,
- na iznos od 9.758,98 kn počev od dana 15.travnja 2004.,
- na iznos od 9.761,83 kn počev od dana 15.svibnja 2004.,
- na iznos od 9.625,31 kn počev od dana 15.lipnja 2004.,
- na iznos od 9.541,34 kn počev od dana 15.srpnja 2004.,
- na iznos od 9.531,11 kn počev od dana 15.kolovoza 2004.godine,
- na iznos od 9.527,64 kn počev od dana 15.rujna 2004.godine,
- na iznos od 9.598,94 kn počev od dana 15.listopada 2004.godine,
- na iznos od 9.822,69 kn počev od dana 15.studenog 2004.godine,
- na iznos od 9.842,22 kn počev od dana 15.prosinca 2004.godine,
- na iznos od 9.831,32 kn počev od dana 15.siječnja 2005.godine,
- na iznos od 9.854,63 kn počev od dana 15.veljače 2005.godine,
- na iznos od 9.778,72 kn počev od dana 15.ožujka 2005.godine,
- na iznos od 9.684,50 kn počev od dana 15.travnja 2005.godine,
- na iznos od 9.571,62 kn počev od dana 15.svibnja 2005.godine,
- na iznos od 9.457,45 kn počev od dana 15.lipnja 2005.godine,
- na iznos od 9.431,76 kn počev od dana 15.srpnja 2005.godine,
- na iznos od 9.417,75 kn počev od dana 15.kolovoza 2005.godine,
- na iznos od 9.491,26 kn počev od dana 15.rujna 2005.godine,
- na iznos od 9.631,89 kn počev od dana 15.listopada 2005.godine,
- na iznos od 9.555,64 kn počev od dana 15.studenog 2005.godine,
- na iznos od 9.537,69 kn počev od dana 15.prosinca 2005.godine,
- na iznos od 9.563,16 kn počev od dana 15.siječnja 2006.godine,
- na iznos od 9.542,72 kn počev od dana 15.veljače 2006.godine,
- na iznos od 9.455,47 kn počev od dana 15.ožujka 2006.godine,
- na iznos od 9.454,12 kn počev od dana 15.travnja 2006.godine,
- na iznos od 9.435,20 kn počev od dana 15.svibnja 2006.godine,
- na iznos od 8.458,63 kn počev od dana 15.lipnja 2006.godine,
- na iznos od 4.666,90 kn počev od dana 15.srpnja 2006.godine,
- na iznos od 4.658,90 kn počev od dana 15.kolovoza 2006.godine,
- na iznos od 4.684,90 kn počev od dana 15.rujna 2006.godine,
- na iznos od 4.777,76 kn počev od dana 15.listopada 2006.godine,
- na iznos od 4.784,09 kn počev od dana 15.studenog 2006.godine,
- na iznos od 4.742,69 kn počev od dana 15.prosinca 2006.godine,
- na iznos od 4.751,77 kn počev od dana 15.siječnja 2007.godine,
- na iznos od 4.762,02 kn počev od dana 15.veljače 2007.godine,
- na iznos od 4.758,18 kn počev od dana 15.ožujka 2007.godine,
- na iznos od 4.753,38 kn počev od dana 15.travnja 2007.godine,
- na iznos od 4.786,77 kn počev od dana 15.svibnja 2007.godine,
- na iznos od 4.730,49 kn počev od dana 15.lipnja 2007.godine,
- na iznos od 4.729,47 kn počev od dana 15.srpnja 2007.godine,
- na iznos od 4.698,03 kn počev od dana 15.kolovoza 2007.godine,
- na iznos od 4.714,92 kn počev od dana 15.rujna 2007.godine,
- na iznos od 4.716,11kn počev od dana 15.listopada 2007.godine,
- na iznos od 4.722,68 kn počev od dana 15.studenog 2007.godine,
- na iznos od 4.738,90 kn počev od dana 15.prosinca 2007.godine,
- na iznos od 4.717,99 kn počev od dana 15.siječnja 2008.godine,
- na iznos od 4.727,89 kn počev od dana 15.veljače 2008.godine,
- na iznos od 4.676,54 kn počev od dana 15.ožujka 2008.godine,
- na iznos od 4.676,62 kn počev od dana 15.travnja 2008.godine,
- na iznos od 4.675,73 kn počev od dana 15.svibnja 2008.godine,
- na iznos od 4.666,71 kn počev od dana 15.lipnja 2008.godine,
- na iznos od 4.659,96 kn počev od dana 15.srpnja 2008.godine,
- na iznos od 4.645,35 kn počev od dana 15.kolovoza 2008.godine,
- na iznos od 4.616,65 kn počev od dana 15.rujna 2008.godine,
- na iznos od 4.557,42 kn počev od dana 15.listopada 2008.godine,
- na iznos od 4.584,51 kn počev od dana 15.studenog 2008.godine,
- na iznos od 4.570,22 kn počev od dana 15.prosinca 2008.godine,
- na iznos od 4.617,41 kn počev od dana 15.siječnja 2009. sve do isplate"
II. Odbacuje se revizija tužiteljice GŠ protiv odluke o troškovima parničnog postupka kao nedopuštena.
III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak revizije u iznosu od 21.550,00 kn, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-945/2013-100 od 20. studenog 2014. suđeno je:
"I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547 da tužiteljici GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 615.871,43 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje od dana 15. siječnja 2004. godine do 31.prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od dana 01.siječnja 2008.godine sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvečanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu (i trenutno iznosi 9%) za petpostotnih poena teku:
- na iznos od 12.045,98 kn počev od dana 15.siječnja 2004.godine,
- na iznos od 13.078,76 kn počev od dana 15.veljače 2004.godine,
- na iznos od 13.012,14 kn počev od dana 15.ožujka 2004.godine,
- na iznos od 12.758,98 kn počev od dana 15.travnja 2004.godine,
- na iznos od 12.761,83 kn počev od dana 15.svibnja 2004.godine,
- na iznos od 12.625,31 kn počev od dana 15.lipnja 2004.godine,
- na iznos od 12.541,34 kn počev od dana 15.srpnja 2004.godine,
- na iznos od 12.531,11 kn počev od dana 15.kolovoza 2004.godine,
- na iznos od 12.527,64 kn počev od dana 15.rujna 2004.godine,
- na iznos od 12.598,94 kn počev od dana 15.listopada 2004.godine,
- na iznos od 12.822,69 kn počev od dana 15.studenog 2004.godine,
- na iznos od 12.842,22 kn počev od dana 15.prosinca 2004.godine,
- na iznos od 12.831,32 kn počev od dana 15.siječnja 2005.godine,
- na iznos od 12.854,63 kn počev od dana 15.veljače 2005.godine,
- na iznos od 12.778,72 kn počev od dana 15.ožujka 2005.godine,
- na iznos od 12.684,50 kn počev od dana 15.travnja 2005.godine,
- na iznos od 12.571,62 kn počev od dana 15.svibnja 2005.godine,
- na iznos od 12.457,45 kn počev od dana 15.lipnja 2005.godine,
- na iznos od 12.431,76 kn počev od dana 15.srpnja 2005.godine,
- na iznos od 12.417,75 kn počev od dana 15.kolovoza 2005.godine,
- na iznos od 12.491,26 kn počev od dana 15.rujna 2005.godine,
- na iznos od 12.631,89 kn počev od dana 15.listopada 2005.godine,
- na iznos od 12.555,64 kn počev od dana 15.studenog 2005.godine,
- na iznos od 12.537,69 kn počev od dana 15.prosinca 2005.godine,
- na iznos od 12.563,16 kn počev od dana 15.siječnja 2006.godine,
- na iznos od 12.542,72 kn počev od dana 15.veljače 2006.godine,
- na iznos od 12.455,47 kn počev od dana 15.ožujka 2006.godine,
- na iznos od 12.454,12 kn počev od dana 15.travnja 2006.godine,
- na iznos od 12.435,20 kn počev od dana 15.svibnja 2006.godine,
- na iznos od 11.458,63 kn počev od dana 15.lipnja 2006.godine,
- na iznos od 7.666,90 kn počev od dana 15.srpnja 2006.godine,
- na iznos od 7.658,90 kn počev od dana 15.kolovoza 2006.godine,
- na iznos od 7.684,90 kn počev od dana 15.rujna 2006.godine,
- na iznos od 7.777,76 kn počev od dana 15.listopada 2006.godine,
- na iznos od 7.784,09 kn počev od dana 15.studenog 2006.godine,
- na iznos od 7.742,69 kn počev od dana 15.prosinca 2006.godine,
- na iznos od 7.751,77 kn počev od dana 15.siječnja 2007.godine,
- na iznos od 7.762,02 kn počev od dana 15.veljače 2007.godine,
- na iznos od 7.758,18 kn počev od dana 15.ožujka 2007.godine,
- na iznos od 7.753,38 kn počev od dana 15.travnja 2007.godine,
- na iznos od 7.786,77 kn počev od dana 15.svibnja 2007.godine,
- na iznos od 7.730,49 kn počev od dana 15.lipnja 2007.godine,
- na iznos od 7.729,47 kn počev od dana 15.srpnja 2007.godine,
- na iznos od 7.698,03 kn počev od dana 15.kolovoza 2007.godine,
- na iznos od 7.714,92 kn počev od dana 15.rujna 2007.godine,
- na iznos od 7.716,11 kn počev od dana 15.listopada 2007.godine,
- na iznos od 7.722,68 kn počev od dana 15.studenog 2007.godine,
- na iznos od 7.738,90 kn počev od dana 15.prosinca 2007.godine,
- na iznos od 7.717,99 kn počev od dana 15.siječnja 2008.godine,
- na iznos od 7.727,89 kn počev od dana 15.veljače 2008.godine,
- na iznos od 7.676,54 kn počev od dana 15.ožujka 2008.godine,
- na iznos od 7.676,62 kn počev od dana 15.travnja 2008.godine,
- na iznos od 7.675,73 kn počev od dana 15.svibnja 2008.godine,
- na iznos od 7.666,71 kn počev od dana 15.lipnja 2008.godine,
- na iznos od 7.659,96 kn počev od dana 15.srpnja 2008.godine,
- na iznos od 7.645,35 kn počev od dana 15.kolovoza 2008.godine,
- na iznos od 7.616,65 kn počev od dana 15.rujna 2008.godine,
- na iznos od 7.557,42 kn počev od dana 15.listopada 2008.godine,
- na iznos od 7.584,51 kn počev od dana 15.studenog 2008.godine,
- na iznos od 7.570,22 kn počev od dana 15.prosinca 2008.godine,
- na iznos od 7.617,41 kn počev od dana 15.siječnja 2009.godine sve do isplate, kao i da mu nadoknadi troškove ovoga postupka u iznosu od 5.543,75 kuna, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
I. Odbija se u preostalom dijelu u iznosu od 362.588,02 kn tužbeni zahtjev tužiteljice.
II. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška, te u cijelosti zahtjev tuženik za naknadom parničnog troška."
2. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-190/2015-2 od 13. travnja 2015. odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev s osnove naknade štete zbog izgubljene zarade do 30. studenog 2003. te u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka reviziju je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti drugostupanjsku presudu na način da prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka i revizije.
3.1. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio i tuženik zbog apsolutno bitne povrede odredba parničnog postupka koje je počinio drugostupanjski sud te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak revizije.
4. Odgovor na revizije nije podnesen.
5. Revizija tužiteljice djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.
5.1. Revizija tuženika je djelomično osnovana te djelomično nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete - izgubljene zarade a koja joj je nastala u prometnoj nezgodi 17. srpnja 2001.
7. Tijekom postupka utvrđeno je:
- da je tužiteljica nastradala u prometnoj nezgodi kao suvozač u neosiguranom vozilu stranih registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao AŠ;
- da je tužiteljica u nesreći zadobila brojne frakture, te je bila u više navrata hospitalizirana u dužim vremenskim razdobljima te podvrgnuta brojnim operativnim zahvatima;
- da je djelomičnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 3526/2006 od 18. prosinca 2009. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3652/10 od 19. ožujka 2012. odlučeno o dijelu zahtjeva tužiteljice za naknadom imovinske i neimovinske štete;
- da se tužiteljica prije nesreće bavila manekenstvom te je 26. svibnja 2001. zaključila Ugovor za talenta na period od pet godina;
- da se tužiteljica više nije mogla baviti manekenstvom zbog zadobivenih ozljeda i zaostalih posljedica te ožiljaka;
- da je vozač AŠ pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa-izazivanjem prometne nesreće iz čl. 272. st. 2. KZ presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-519/01.
8. Prvostupanjski sud, prihvaćajući istaknuti prigovor zastare, djelomično usvaja zahtjev tužiteljice za naknadu štete - izgubljene zarade za razdoblje od prosinca 2003. godine pa do kraja 2008. godine (prema tužbenom zahtjevu od 27. lipnja 2014.) uz zaključak da je tužiteljica u prometnoj nesreći zadobila tjelesne ozljede zbog kojih je bila onemogućena nastaviti se baviti manekenstvom pa joj je tuženik dužan nadoknaditi nastalu štetu. (čl. 189. i čl. 376. Zakona o obveznim odnosima – ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 1118/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).
8.1. Drugostupanjski su, prihvaća u cijelosti utvrđena i zaključke prvostupanjskog suda i potvrđuje prvostupanjsku presudu u cijelosti.
U odnosu na reviziju tuženika:
9. Na temelju čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
10. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tuženik. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju se ukazuje u reviziji. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženika, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a.
11. Tuženik ističe i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
12. Tuženik smatra da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da bi se i po redovitom tijeku stvari nastavila baviti manekenstvom tijekom cijelog utuženog razdoblja da nije došlo do prometne nezgode.
12.1. Odredbom čl. 189. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi, a pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom.
12.2. Polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova da se tužiteljica do štetnog događaja bavila manekenstvom, te da je kao perspektivna manekenaka potpisala Ugovor za talenta od 26. svibnja 2001. to je tužiteljica učinila vjerojatnim da bi se s time bavila i ubuduće pa bi imala pravo na naknadu izmakle koristi u visini dobitka koji bi mogla osnovano očekivati prema redovnom toku stvari i posebnim okolnostima a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom, a kako to pravilno utvrđuju nižestupanjski sudovi.
12.3. Naime, tužiteljica nakon što je radila za modnu agenciju Colors iz Zadra potpisala je Ugovor o talentu 26. svibnja 2001. s agencijom Water prof l.t.d. koju zastupa Riccardo Gay Model Network SRL, te je temeljem zaključenog ugovora za talent tužiteljica ovlastila agenciju Water prof l.t.d. kao isključivog agenta u vezi pregovora s manekenskim agencijama oko rada kao model na rok od 5 godina uz mogućnost produljenja za daljnje tri godine prema toč. 6. Ugovora. Da je bila perspektivna dokazuje i činjenica da je 2000. godine u Milanu prošla audiciju za agenciju LŠ u [adresa] gdje se trebala javiti u rujnu 2001. godine, a što nije učinila zbog posljedica prometne nezgode. Bila je angažirana u Republici Hrvatskoj gdje je nosila sve važnije revije gdje bi zaradila oko 2.000,00 kn do 3.000,00 kn mjesečno, a oko dva mjeseca tijekom 2000. godine je radila u Milanu, gdje je zarađivala oko 13.000,00 kn do 15.000,00 kn mjesečno. Nakon prometne nesreće manekenskim poslom više se nije bavila budući je imala tri operacije pa na njenom tijelu postoje ožiljci, te ne može više stajati u cipelama na visokoj peti što je presudno za takav posao. Dakle, iz svega proizlazi da je tužiteljica, suprotno mišljenju tuženika, učinila vjerojatnim da bi se manekenstvom bavila i ubuduće pa bi imala pravo na naknadu izmakle koristi u visini dobitka koji bi mogla osnovano očekivati prema redovnom toku stvari i posebnim okolnostima a čije ostvarenje je spriječeno .
13. Međutim, pravilno tuženik ukazuje da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da potraživanje tužiteljice prema zahtjevu istaknutom od 27. lipnja 2014. predstavlja "(..) usklađenje zahtjeva nakon provedenog vještačenja (…)", a ne preinaku tužbenog zahtjeva iz odredbe čl. 191. st. 1. ZPP.
13.1. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda iz tužbe od 29. studenog 2006. proizlazi da je tužiteljica zatražila naknadu štete s osnova izgubljene zarade za razdoblje od 17. srpnja 2001. do lipnja 2011. u ukupnom iznosu od 178.500,00 kuna (3,000,00 kuna mjesečno), te je nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja podneskom od 13. prosinca 2010. i 27. lipnja 2014. zatražila (povisila zahtjev) za naknadu štete u vidu izgubljene zarade u iznosu od 978.459,45 kuna.
13.2. Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvog stupnja, navodeći, između ostalog, da je da je tužiteljica podneskom od 27. lipnja 2014. "(..) uskladila zahtjev nakon provedenog vještačenja(…)" što u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP ne predstavlja preinaku zahtjeva pa posljedično nije niti nastupila zastara.
14. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.
14.1. Tuženik je i tijekom postupka koji je prethodio reviziji istaknuo prigovor zastare u odnosu na povišenje tužbenog zahtjeva tužiteljice u podnesku od 27. lipnja 2014. za sve iznose više od 3.000,00 kuna mjesečno, a kako je to tužiteljica u tužbi i tražila.
14.2. Preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog uz postojeći (čl. 191. st. 1. ZPP), pa povećanje zahtjeva za isplatu naknade štete - izmakle koristi bilo da se povećanje sastoji u zahtijevanju većeg iznosa za isto razdoblje ili se zahtijeva isplata za drugo razdoblje predstavlja preinaku tužbe, a ne tek usklađivanje tužbenog zahtjeva, kako to neosnovano smatraju nižestupanjski sudovi.
14.3. U slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje se samostalno tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe. (Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr-1460/13-2 od 24. siječnja 2017.).
14.4. Stoga, kada je tužiteljica podneskom od 27. lipnja 2014. postojeći zahtjev povisila (do iznosa od 978.459,45 kuna) onda je ona time preinačila tužbu (tako i Rev-x-985/2017-2 od 5. ožujka 2019) tako da bi za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje zahtjeva bio u zastari (preko iznosa od 3.000,00 kuna mjesečno kako je to traženo u tužbi).
14.5. Naime, tužiteljica je za štetu-izmaklu korist, saznala odmah nakon ozljeđivanja, a za osobu štetnika nesporno pravomoćnošću kaznene presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-519/01 (koja je pravomoćna 19. prosinca 2001.), dok je tužba podnesena 29. studenog 2006. a povišenje zahtjeva 27. lipnja 2014. (čl. 376. st. 1. ZOO).
14.6. Slijedom navedenog, u pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo je prihvatiti prigovor zastare u odnosu na zahtjev od 27. lipnja 2014., koji je istaknuo tuženik, kao osnovan te sukladno odredbi čl. 395. st. 1. ZPP reviziju tuženika djelomično prihvatiti te djelomično preinačiti nižestupanjske presude u dijelu u kojem je tužiteljici dosuđena naknada štete preko mjesečnih iznosa od 3.000,00 kuna za razdoblje od prosinca 2003. godine do prosinca 2008. s pripadajućom zateznom kamatom i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbiti (st. I. izreke rješenja), a u ostalom dijelu valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP i presuditi kao u izreci presude (st. II. izreke).
U odnosu na reviziju tužiteljice u odnosu na glavnu stvar
15. Tužiteljica je podnijela reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
15.1. Tužiteljica smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev s osnova naknade štete zbog izgubljene zarade i to za primanja koja su dospjela do 30. studenog 2003. uz zaključak da je osnovan prigovor zastare iz odredbe čl. 376. st. 1. ZOO.
16. Odredbom čl. 376. st. 1. ZOO određeno je da potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.
16.1. Suprotno mišljenju tužiteljice, shvaćanje drugostupanjskog suda podudarno je shvaćanju ovog suda izraženom u više odluka (npr. Revx-445/11 od 31. siječnja 2012., Rev-934/13 od 9. prosinca 2015. i dr.). Iz navedenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske jasno proizlazi pravno shvaćanje prema kojem se zastara zahtjeva za naknadu štete cijeni prema propisu čl. 376. i čl. 377. ZOO, bez obzira na to zahtijeva li se naknada za već nastalu štetu ili za štetu za koju je prema redovnom tijeku stvari izvjesno da će sukcesivno nastajati u budućnosti, kao i bez obzira na to da li se naknada buduće štete zahtijeva u obliku novčane rente ili u jednokratnom iznosu.
17. Nadalje, treba uzeti u obzir da pokretanje i vođenje kaznenog postupka prekida zastarijevanje kaznenog gonjenja, pa stoga povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete.
17.1. Zastarijevanje koje je bilo na taj način prekinuto počinje ponovno teći tek kada postane pravomoćna presuda kojom je štetnik proglašen krivim za štetni događaj.
18. U konkretnom slučaju šteta je nastala kaznenim dijelom za koje je oglašen krivim vozač vozila u kojem je stradala tužiteljica, AŠ, za kazneno djelo iz čl. 272. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 129/00, 51/00
– dalje: KZ).
18.1. Odredbom čl. 19. st. 1. KZ određeno je da se kazneni progon radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske, osim u slučajevima kad se radi o kaznenim djelima navedenim u čl. 18. st. 2. ovoga Zakona, ne može poduzeti kad protekne određeno vrijeme od počinjenja kaznenog djela, i to:
- dvadeset i pet godina za kazneno djelo s propisanom kaznom dugotrajnog zatvora;
- petnaest godina za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od deset godina zatvora;
- deset godina za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od pet godina zatvora;
- pet godina za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od tri godine zatvora;
- tri godine za kazneno djelo s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novčanom kaznom.
18.2. Odredbom čl. 272. st. 1. i 2. KZ određeno je da tko kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozi promet da izazove nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, ili je drugome prouzročena imovinska šteta velikih razmjera, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina a ako je kazneno djelo iz st. 1. ovoga čl. počinjeno iz nehaja, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
19. Dakle, kako se štetni događaj dogodio 17. srpnja 2001., presuda poslovni broj K- 519/01 kojom je AŠ proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 272. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ postala je pravomoćna 19. prosinca 2001., dok je tužba za naknadu štete podnesena 29. studenog 2006. to je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je utvrđeno da je zahtjev s osnova naknade štete zbog izgubljene zarade i to za primanja koja su dospjela do 30. studenog 2003. u zastari sukladno odredbi čl. 376. st. 1. ZOO.
20. Sukladno navedenom valjalo je sukladno odredbi čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice (u odnosu na glavnu stvar) i odlučiti kao u izreci presude pod st. I. Tužiteljica je izjavila i reviziju protiv troškova parničnog postupka.
21. Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod poslovnim brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.
21.1. Prema tom shvaćanju, rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija. To je zato jer se tim rješenjem ne odlučuje o predmetu spora (o biti stvari) pa glede parničnih troškova spor zapravo niti počinje niti se dovršava, a samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva. Slijedom toga se samo u odnosu na predmet spora postupak pravomoćno dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem protiv kojih je, za razliku od rješenja o troškovima parničnog postupka, moguće podnijeti reviziju.
21.2. Stoga je reviziju tužiteljice u odnosu na troškove postupka, primjenom čl. 392.b st. 1. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a, valjalo odbaciti i riješiti kao u izreci pod st. II. 22. Odluka troškovima revizije o temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP. Troškovi tuženika za zastupanje po punomoćniku određeni su sukladno Tarifi i nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa).
23. Sukladno čl. 155. st. 1. ZPP sud je priznao tuženiku troškove sastava revizije u iznosu od 9.240, kuna (Tbr. 10. st. 5 Tarife ) uz pripadajući PDV na odvjetničku uslugu u iznosu od 2.310,00 kuna ili 11.550,00 kuna. Tome je valja pridodati i trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 10.000,00 kuna ili ukupno 21.550,00 kuna pa je naloženo tužiteljici da mu ga nadoknadi (st. III. izreke rješenja).
Zagreb, 5. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
