Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 12 Gž-1162/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Sanji Joka Umićević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja zavod, Z., OIB: …, protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11436/2019-67 od 28. veljače 2022., dana 5. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11436/2019-67 od 28. veljače 2022. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik "C. o." d.d. iz Z., dužan je tužitelju zavodu iz Z., isplatiti svotu od sveukupno 16.527,04 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 14.881,99 kn od 27. lipnja 2008. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te

- na iznos od 1.645,05 kn od 04. prosinca 2009. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."“

2. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 16.527,04 kune.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju žalitelj ističe u žalbi jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Iz provedenog postupka proizlazi da je osiguranica tužitelja N. N. stradala 28. prosinca 1983. u prometnoj nezgodi koju je uzrokovao S. M. upravljajući motornim vozilom registarskih oznaka ZG …, a koji je osiguranik tuženika, da je osiguranici tužitelja N. N. rješenjem zavoda Hrvatske od 7. listopada 1985., a kod koje je nastao gubitak sposobnosti za rad počev od 1. srpnja 1985. priznato pravo na invalidsku mirovinu i to zbog bolesti 70%, a zbog štetnog događaja u omjeru od 30% (prometna nezgoda); da je u spornom razdoblju od 1. svibnja 2006. do 3. ožujka 2008. tužitelj isplaćivao osiguranici N. N. invalidsku mirovinu te u ovom predmetu tužitelj potražuje isplatu utuženog iznosa od 16.527,04 kune, a kao razmjernog dijela invalidske mirovine koju je isplatio svojoj osiguranici u spornom razdoblju (u omjeru od 30%).

8. Prema odredbi čl. 210. st. 1. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine" broj 26/83 – dalje: ZMIO) tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete od tuženika, a obzirom je osiguranik tuženika prouzročio (u dijelu) invalidnost osiguranice tužitelja, to sukladno čl. 212. ZMIO tužitelj ima pravo zahtijevati tu naknadu i neposredno od zajednice osiguranja imovine i osoba (konkretno tuženika).

9. Iz provedenog postupka proizlazi da je osiguranica tužitelja rođena 6. lipnja 1923., da bi u situaciji da nije došlo do štetnog događaja mogla raditi i ostvarivati plaću najduže do 65. godine života (6.6.1988.) te da bi tužitelj u odnosu na sporno razdoblje svojoj osiguranici da nije došlo do štetnog događaja isplatio starosnu mirovinu koja bi bila viša od iznosa invalidske mirovine koju joj je doista isplatio i to u iznosu od 669,84 kune.

10. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da bi osiguranica tužitelja da nije bila ozlijeđena mogla raditi i ostvarivati plaću do najduže 65. godine života kada bi sukladno tada važećim zakonskim odredbama stekla pravo na starosnu mirovinu pa bi joj radni odnos prestao tako da bi opseg štete koji bi eventualno tužitelju nastao nakon što je tužiteljeva osiguranica navršila 65 godina predstavljalo razliku između visine invalidske mirovine i visine starosne mirovine. S obzirom na to da je u postupku kao što je već navedeno utvrđeno da bi starosna mirovina bila veća od one koju je tužitelj svojoj osiguranici isplatio na ime invalidske mirovine u odnosu na sporno razdoblje tužbeni zahtjev ukazuje se neosnovanim jer nije došlo do nastanka štete na strani tužitelja, a u odnosu na sporno razdoblje.

11. Na žalbene navode valja reći da je odredbom čl. 394.a ZPP propisano da je sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda.

12. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 5. svibnja 2022.

Sudac:

Sanja JokaUmićević, v.r.