REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2182/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. G. iz Z., OIB: … zastupanog po punomoćniku S. S., odvjetniku u P., protiv tuženice Republike Hrvatske OIB: … , zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu P.-P., Građansko upravni odjel, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Gž-1504/2015-2 od 27. prosinca 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, posl. broj P-42/13 od 29. prosinca 2014., na sjednici održanoj 5. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„Prihvaća se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja A. G. iz Z., …. OIB: … protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: … , koji tužbeni zahtjev glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj A. G. iz Z., … OIB: …, temeljem zakona – dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi opisane kao 1/78 dijela kč.br.zgr. 493/2, … , dvorište, 1619 m2, s kojim je povezano pravo vlasništva na poslovnom prostoru u prizemlju, ukupne površine 119,11 m2 (... ETAŽA), upisana u zk.ul. 16763, poduložak 77, k.o. P., pa se tužitelj ovlašćuje da temeljem ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Puli-Pola ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist na predmetnoj nekretnini“.
II Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 137.380,49 kn, u roku od 15 dana.
III Odbijaju se, tužitelj prema tuženoj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 13.194,51 kn, te tužena prema tužitelju u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 80.500,00 kn, kao neosnovani.“
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I Usvajanjem žalbe tužene Republike Hrvatske, preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj: P-42/13-28 od 29. prosinca 2014. na način da se tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelja A. G. odbijaju u cijelosti kao neosnovani.
II Nalaže se tužitelju A. G. da tuženoj Republici Hrvatskoj naknadi parnični trošak u iznosu od 80.000,00 kuna (slovima: osamdesettisućakuna), kao i trošak ovog žalbenog postupka u iznosu od 10.000,00 kuna (slovima: desettisućakuna), sve u roku od 15 (petnaest) dana.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sudske pristojbe za odgovor na žalbu u cijelosti.“
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tužitelj na temelju zakona – dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi opisane kao 1/78 dijela kč.br.zgr. 493/2, …, dvorište, 1619 m2, s kojim je povezano pravo vlasništva na poslovnom prostoru u prizemlju, ukupne površine 119,11 m2 (… ETAŽA), upisana u zk.ul. 16763, poduložak 77, k.o. P. te za ovlaštenje tužitelja da se temeljem presude u zemljišne knjige upiše kao vlasnik te nekretnine.
8. Po ocjeni suda prvog stupnja proizlazi da je tužitelj dosjelošću, dakle na temelju samog zakona (ispunjenjem zakonskih pretpostavki) u skladu s odredbom čl. 28. bivšeg Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/1980, 36/1990, „Narodne novine“ br. 53/1991, 91/1996, dalje: ZOVO) stekao pravo vlasništva i to čak u za njega najnepovoljnijem slučaju istekom roka od 20 godina vezano za tzv. izvanrednu dosjelosti u smislu čl. 28. st. 4 ZOVO. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje da je od predaje u posjed nekretnine 30. travnja 1992. pa do dana podnošenja tužbe 10. siječnja 2013. razvidno protekao period od preko 20 godina. Za posjed se u skladu s čl. 72. st. 3. ZOVO, odnosno čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 dalje: ZVDSP), pretpostavlja da je pošten, a teret dokaza leži na onome tko tvrdi suprotno. Prvostupanjski sud ukazuje da, ako se ne prihvati pravno stajalište stjecanja prava vlasništva dosjelošću na predmetnom poslovnom prostoru, po ocjeni tog suda tužitelj je dokazao sve pretpostavke iz čl. 166. st. 1 ZVDSP vezano za predmnijevano vlasništvo budući takva predmnijeva djeluje u korist tužitelja koji je bio samostalan posjednik predmetnog poslovnog prostora te je njegov posjed bio zakonit, istinit i pošten – tzv. publicijanski kvalificirani posjed.
9. Međutim, po ocjeni drugostupanjskog suda tužitelj je bio u kvalificiranom posjedu tog poslovnog prostora sve dok se nije uključio u postupak koji se kod suda prvog stupnja vodio pod poslovnim brojem: RZ-12/10. Uvidom u taj predmet koji prileži spisu, utvrđeno je da je isti pokrenut po zahtjevu O. Dž. za povezivanje knjige položenih ugovora i zemljišne knjige, da je u tom postupku sudjelovao i ovdje tužitelj (što on tijekom postupka nije osporio), da se u tom postupku tražilo od ovdje tužitelja A. G. da dostavi dokaz da je „ G. “ P. izvršilo isplatu kupoprodajne cijene prema Ugovoru o prijenosu prava korištenja poslovnog prostora od 11. lipnja 1991. te da je stoga tužitelj A. G. već tada mogao sumnjati da je predmetni poslovni prostor kupio od nevlasnika, što znači da od 2011. (kad se uključio u postupak koji se kod suda prvog stupnja vodio pod poslovnim brojem: RZ-12/10) njegov posjed postaje nepošten. Obzirom da od 1992., jer je tada tužitelj kupio predmetni poslovni prostor, isplatio kupoprodajnu cijenu i stupio u njegov posjed, teče rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te kako se na konkretan slučaj ima primijeniti odredba čl. 159. st. 2. i 4. ZVDSP, a na temelju čl. 388. st. 3. ZVDSP, to znači da bi tužitelj trebao biti u kvalificiranom posjedu predmetnog poslovnog prostora 20 godina. Međutim, drugostupanjski sud je ocijenio da do 2011., kada je tužiteljev posjed prestao biti pošten, nije proteklo dovoljno vremena za stjecanje prava vlasništva na taj originarni način. Zaključno, po ocjeni drugostupanjskog suda, pozivom na odredbu čl. 166. st. 1. ZVDSP, zahtjevu tužitelja nije bilo moguće udovoljiti, prije svega iz razloga što se tužbeni zahtjev činjenično i pravno temelji na institutu dosjelosti te je sud prvog stupnja bio vezan takvim zahtjevom i nije mogao o njemu odlučivati na temelju čl. 166. st. 1. ZVDSP. Stoga je prvostupanjsku presudu preinačio na način da je tužbeni zahtjev odbijen.
10. Suprotno revizijskim navodima tužitelja u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju. Kako tužitelj kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica (nepoštenje posjeda tužitelja), ovdje je za ukazati da je sadržajno riječ o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.
11. Nije u pravu tužitelj niti kada smatra da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 221. ZPP. Nije drugostupanjski sud ispustio iz vida da se poštenje posjeda pretpostavlja (kako to sugerira tužitelj), već je drugostupanjski sud ocjenom izvedenih dokaza (sadržaja isprava u spisu te uvidom u predmet Općinskog suda u Puli- Pola br. RZ-12/10) utvrdio da je tužitelj od 2011. od kad je sudjelovao u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položnih ugovora RZ-12/10 u kojem je pravomoćno odlučeno da se na predmetnom poslovnom prostoru upiše pravo vlasništva za korist tuženice, prestao biti pošten posjednik.
12. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, tužitelj ističe da je odredbom čl. 18. st. 5. ZVDSP propisano da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno, a da je odredbom čl. 18. st. 3. ZVDSP propisano da će naknadno prestati biti pošten posjed onoga tko sazna da mu ne pripada pravo na posjed, pri čemu naknadno nastala mogućnost tog saznanja ne čini posjed nepoštenim, već će posjed naknadno postati nepošten jedino ako posjednik baš sazna da nema pravo na posjed. Međutim, u konkretnom slučaju drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo jer je odredbom čl. 18. st. 4. ZVDSP propisano da ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kada je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku, kao u konkretnom slučaju pravomoćnom odlukom u predmetu Rz-12/10.
13. S obzirom na izneseno predmetnu reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 5. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
