Republika Hrvatska
Povrv-1236/2021
Općinski sud u Splitu
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu V. R.., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. C. d.o.o., , OIB: …,
zastupana po pun. iz OD L. i partneri, , protiv tužene N. J.,OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne
rasprave zaključene 18. ožujka 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja R. V.., odvj. u S. i tužene N. J., objavljene 5. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. P. iz S. O.- . kojim je tuženoj N. J.
iz OIB: … da u roku 8 dana isplati tužitelju P. C.
d.o.o., OIB: … tražbinu u iznosu od 7.005,25
kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:
- na iznos od 990,25 od 14. 12. 2013.,
- na iznos od 1.607,00 kn od 14. 12. 2013.,
- na iznos od 924,00 kn od 14. 12. 2013.,
- na iznos od 990,00 od 14. 12. 2013.,
- na iznos od 990,00 kuna od 14. 12.,
-na iznos od 816,00 kn od 14. 12. 2013.,
-na iznos od 688,00 od 14. 12. 2013. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.
II.Dužna je tužena u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 11.881,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. svibnja 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.
Obrazloženje:
1.Kod JB D. P. iz S. zaprimljen je 11. 2. 2014. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja P. C. d.o.o. protiv tužene N. J. za iznos od 7.005,25 kn.
2.Odlučujući po prijedlogu tužitelja JB D. P. rješenjem Ovrv- od 12. 2. 2014. odredio je predloženu ovrhu.
3.Protiv naprijed navedenog rješenja ovršenica (tužena) je 9. 5. 2017. izjavila prigovor osporavajući isto u cijelosti. Ističe prigovor zastare, prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor nevjerodostojnosti priložene vjerodostojne isprave. Ističe da joj je zadnji račun ispostavljen 13. 10. 2013. s rokom dospijeća 21. 10. 2013., da je rok zastare počeo teći 22. 10. 2013. i istekao 21. 10. 2016. Također, navodi da su joj kartice vraćene 21. 11. 2013., te da je tijekom cijelog perioda tvrtka koja je ugovorni partner tužitelja za predmetnu uslugu sanitetska kuća A., koja nikada nije dobila prijedlog za ovrhu niti rješenje. Ističe da se ne može teretiti za kamate koje joj se stavljaju na teret jer ulaze s dugom u zastarni rok. Što se tiče prigovora promašene pasivne legitimacije, računi u utuženom razdoblju da su dostavljani sanitetskoj kući A. d.o.o., odnosno da je ta tvrtka naznačena kao adresat na računima. Tužena da je korisnik biznis kartice kao i ostali potpisnici kartice, te da nije potpisala ugovor o solidarnom jamstvu, radi čega se nad njom ne može vršiti ovrha. Stvarni dužnik sanitetska kuća A. da nije dobila rješenje o ovrsi, pa tužena smatra da se radi o manipulativnim radnjama tužitelja i pritisku na fizičke osobe da plate dug dužnika koji to ne može jer je u blokadi, što je ovrhovoditelju poznato. Prigovara se i nevjerodostojnosti ovršne isprave tumačenjem, navodeći da je račun kao vjerodostojna ispava ispostavljen pravnom subjektu Apolonia, a ne fizičkim osobama, dok je izvadak iz poslovnih knjiga naslovljen kao kartica duga za fizičku osobu i nije vjerodostojan jer je naknadno konstruiran i ne sadrži broj dužnika koji se vodi na posebnom računu.
4.U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 27. 1. 2014., pristupnica za A. E. bussiness card od 14. 9. 2001.,
računa tužitelja od 13. 11. 2013., 13. 10. 2013., 13. 9. 2013., 13. 8. 2013., 13. 7. 2013., opomene tužitelja od 3. 1. 2014., izlista transakcija Erste banking, Ugovora o korištenju American bussiness carda ., izvoda iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja na dan 31. 12. 2013., izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 27. 1. 2014., podataka o obvezniku uplate doprinosa tiskanica dva za HZZO od 21. 7. 2010., rješenja o ovrsi JB D. P.. O.- 83/14 od 12. 2. 2014., email korespondencije tužene te vještačenjem po vještaku financijske struke V. Krklecu.
5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
6.U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti jer novčana tražbina tužitelja ne prelazi svotu od 10.000,00 kn (čl. 458. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) pa se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).
7.Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa od 7.005,25 kojeg tužitelj potražuje od tužene kao korisnice kreditne kartice društva Sanitetske kuće A. d.o.o.
8.Među strankama nije sporno sljedeće:
-kako predmetno potraživanje u iznosu od 7.055,25 tužitelj temelji na osnovu korištenja kreditne kartice i nepodmirenih računa i to:
-2597,25 kn za račun u srpnju 2013., koji je u vjerodostojnoj ispravi izvatku iz poslovnih knjiga prikazan u dva iznosa, iznos od 990,25 kn i iznos od 1.607,00 kn,
-1.914, 00 kn za nepodmireni račun u kolovozu 2013., koji je također u vjerodostojnoj ispravi razdvojen u dva računa od 924,00 kn i 990,00 kn,
-iznos od 1.806,00 kn za račun iz rujna 2013., koji je također prikazan u dva računa od 990,00 kn i 816,00 kn,
-688,00 kn koji se odnosi za račun iz listopada 2013.
-kako je između tužitelja i sanitetske kuće A. kao naručitelj izdavanja poslovne kartice zaključen 14. rujna 2001. ugovor, što je utvrđeno pregledom pristupnice za A. express bussiness card, a tužena N. J. se prema
tom ugovoru evidentira kao korisnik za kojega se traži izdavanje kartice, i to kao direktor-naručitelj pravne osobe,
-kako je ugovorom od 14. 9. 2001. tužena označena kao kontakt osoba kojoj će se slati računi i sve dodatne obavijesti, odnosno kao osoba ovlaštena za plaćanje računa,
-kako je u ugovoru navedeno da je korisnik kartice tužitelju izdao bianco trasirane mjenice za osiguranje plaćanja po izdanoj kartici na kojoj je označeno "bez protesta", naziv i sjedište transanta i akceptanta uz potpis zakonskog zastupnika i pečat, dok je banka ovlaštena da u izdanu mjenicu unese sve ostale sastojke,
-kako je Odredbom čl. 4.C Ugovora o korištenju American Express Bussiness Card propisano da se odredbe ugovora odnose na svakog pojedinog korisnika te su svi korisnici zajedno odgovorni za sve utroške i dugovanja prema navodima čl. 5b, dok je odredbom čl. 5b propisano da su korisnici odgovorni za sve utroške na kartici korisnika, a korisnici su solidarno odgovorni za sve utroške na kartici koja glasi na njihovo ime,
-kako je odredbom čl. 9 naprijed navedenog ugovora ugovoreno da su sve utroške u punom iznosu korisnicu dužni platiti po primitku svakog računa izvatka doznakom, čekom ili gotovinom, a izdavatelj kartice u slučaju da mu račun ne bude podmiren u roku 8 dana pridržava pravo zaračunavanja troškova naplate i zatezne kamate računajući od dana dospijeća računa, dok će visina stope zatezne kamate biti navedena na svakom računu,
9.S obzirom da je tužena prigovorila pasivnoj legitimaciji, za navesti je kako je ista u pristupnici za America Express bussiness card od 14. 9. 2001. navedena kao korisnik kartice i kao osoba kojoj će se slati računi, izvadci, sve dodatne obavijesti te osoba ovlaštena za plaćanje računa čime je njen prigovor u cijelosti neutemeljen. 10.Tužena je prigovorila i vjerodostojnosti priležećeg izvatka iz knjigovodstvene evidencije tužitelja, odnosno izvatka iz poslovnih knjiga od 27. 1. 2014. temeljem kojeg je određena ovrha, te je navela i da su utuženi računi već predmet naplate po drugom ovršnom postupku u odnosu na drugog tuženika. S obzirom da je tužena osporila kako osnov, tako i visinu potraživanja, izveden je dokaz vještačenjem po vještaku V. K., dipl oec.
11.Vještak financijske struke pregledao je i analizirao račune i ostale dokaze koje su stranke dostavile tijekom postupka, te je tako pregledao sve priložene račune koji su nastali korištenjem poslovnih kartica i koji su dospjeli na naplatu. Iz njegovog nalaza proizlazi da je 22. srpnja 2013. dospio na naplatu iznos od 4.447,40 kn po učinjenim troškovima, te da se od navedenih troškova iznos od 2.757,00 kn odnosi na tuženu, a u ovaj iznos nije uračunata zatezna kamata ni troškovi opomene. 21. 8. 2013. da je dospio na naplatu iznos od 3. 218,51 kn, od čega se iznos od 1.914,00 kn odnosi na tuženu, u koji također nisu uračunate zatezne kamate ni trošak opomene. Potom je 23. rujna 2013. dospio na naplatu iznos od 3.111,01 kn od čega se iznos od 1.806,00 kn odnosi na troškove tužene, u što nisu uračunate zatezne kamate i troška opomene. Na koncu, 21. 10. 2013. dospio je na naplatu iznos od 1.873, 17 kn, od čega se 688,00 kn odnosi na troškove tužene bez zatezne kamate i troškova opomene.
12.Prema nalazu vještaka, u utuženom razdoblju troškovi tužene iznosi 7.165,00 kn, i to po računu broj od 13. srpnja 2013. s dospijećem
22. 7. 2013. u iznosu 2.757,00 kn, po računu broj od 13. 8. 2013. s dospijećem 21. 8. 2013 1. 914,00 kn , po računu broj od 13. 9.
2013. s dospijećem 23. 9. 2013. na iznos od 1.816,00 kn, te po računu broj. od 13. 10. 2013. s dospijećem 21. 10. 2013. u iznosu od 688,00 kn.
13.Odredbom čl.65.st.l. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO) je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, dok je odredbom st. 2. istog članka propisano da za ispunjenje obveze dužnik odgovora cjelokupnom svojom imovinom.
14.Odredbom čl.9.ZOO-a propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.
15.Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, budući je vještvo dato sukladno odredbi čl. 258. ZPP-a, a na isto niti stranke nisu imale primjedbi. Temeljem takvog nalaza i mišljenja sud smatra utvrđenim da troškovi tužene u utuženom razdoblju iznose 7.165,00 kn, dakle više od utuženog iznosa. Međutim, kako je utvrdio visinu duga većom od utužene, nema prepreke da se održi na snazi osporavano rješenje o ovrsi, budući se utuženo potraživanje u cijelosti uklapa u ukupnu visinu duga utvrđenu vještačenjem, odnosno odnosi se na utuženo razdoblje.
16.Iz rezultata raspravljanja proizlazi da je tužena korisnik kreditne kartice izdane Trgovačkom društvu Sanitetska kuća A. S., čiji je direktor bila u vrijeme sklapanja ugovora 14. 9. 2001., te je upoznata s ugovornim odrednicama, prema kojima kao krajnji korisnik kartice solidarno odgovara kako jamac za sve troškove učinjene karticom koji glase na njeno ime. Činjenica da bi tuženik pokrenuo drugi postupak protiv drugog korisnika kreditne kartice nije od relevantnog značaja za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari, niti bi se radilo o litispendenciji. Za postojanje litispendencije bitno je da se radi o postupku između istih stranaka o istoj pravnoj stvari, što prema podacima u spisu u konkretnom slučaju nije riječ.
17.Što se prigovora zastare tiče, predmetno potraživanje temelji se na računima koji su dospjeli na naplatu u razdoblju od srpnja do listopada 2013., dok je ovršni prijedlog zaprimljen u veljači 2014., pa se prigovor zastare cijeni neutemeljeno. U konkretnom slučaju primjenjuje se trogodišnji zastarni rok iz čl. 228. st. 1. ZOO-a. Navedenom odredbom propisano je da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora zastarijevaju za tri godine. Iako je tužena fizička osoba, u konkretnom slučaju njena obveza proizlazi iz ugovora zaključenog između tužitelja i tvrtke A., gdje je tužena solidarni jamac. Tako bi trgovačko društvo bila ugovorna strana u svojstvu korisnika kartice, dok je tužena kao krajnji korisnik preuzela obvezu solidarne odgovornosti kao jamac za troškove učinjene karticom koji glase na njeno ime. Stoga se radi o tražbini iz trgovačkog ugovora o prometu usluga sklopljenog između tužitelja kao davatelja kartice na korištenje i društva A., kao korisnika kartice radi čega u primjenu prolazi trogodišnji zastari rok bez obzira što je tužena fizička osoba. Kako u konkretnom slučaju najstariji račun dospijeva u srpnju 2013., a ovršni prijedlog zaprimljen je u veljači 2014., to trogodišnji zastarni rok nije protekao. 18.Slijedom svega naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci.
19.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužitelju je obistinjen parnični trošak kako slijedi:
- ovršni trošak; sastav prijedloga za ovrhu 750,00 kn + PDV odnosno 937,50 kn, javnobilježnička nagrada u iznosu od 312,50 kn, odnosno ukupno 1.249,75 kn.
- parnični trošak; podnesak od 15. 3. 2018. 750,00 kn, pristup na ročište 12.
4. 2020. i 19. 6. 2020. u iznosu od po 187,50 kn, zastupanja na ročištima održanim 14. 5. 2018., 30.5. 2018., 3. 9. 2019., 2. 3. 2020., 15.6. 2020. i 18. 3. 2022. po 750,00 kn što iznosi 5.627,00 kn, uvećano za 1.406,25 kn PDV-a, što ukupno iznosi 7.031,25 kn. Tužitelju pripada i trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 3.000,00 kn te dvije sudske pristojbe na presudu od po 300,00 kn, tako da parnični trošak iznosi 10.631,25 kn. - Ukupni trošak tužitelja tako iznosi 11.881,00 kn.
U Splitu, 5. svibnja 2022.
S U D A C
Vica Roščić,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 8 dana od dana dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
