REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2151/2015-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz Z., ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženice H. d.d. iz Z., ..., koju zastupaju punomoćnici M. P., M. T., M. H. B. i M. J., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 1835/2013-5 od 14. travnja 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5410/2007-38 od 12. lipnja 2012., u sjednici održanoj 5. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja D. K., kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5410/2007-38 od 12. lipnja 2012., naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 729.280,00 kn na ime naknade štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2013. (st. 1. izreke), naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 30.078,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2012. (st. 2. izreke) te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 122.500,00 (st. 3. izreke).

2. Presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1835/2013-5 od 14. travnja 2015. prihvaćena je žalba tuženice, preinačena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5410/07-38 od 12. lipnja 2012. i suđeno je:

"Odbija se u cijelosti tuženi zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženici H. d.d. da tužitelju D. K. naknadi štetu u iznosu od 729.280,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2007.g. pa do isplate, te štetu u iznosu od 30.078,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2012.g. pa do isplate kao i da mu naknadi troškove postupka sve u roku 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka."

3. Protiv drugostupanjske presude je reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka počinjenih pred drugostupanjskim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da potvrdi prvostupanjsku presudu uz nadoknadu troškova revizije.

4. Tuženica je odgovorila na reviziju. Predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11,25/13, 43/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Tužitelj neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. do.11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka koji onemogućavaju njezino ispitivanje budući da sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a nema ni proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Uostalom tužitelj svojim revizijskim razlozima niti ne obrazlaže kako je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka već većim dijelom revizije citira pobijanu odluku te navodi da "(…) vijeće drugostupanjskog suda nije razumjelo niti tužbeni zahtjev niti prvostupanjsku presudu (…)".

7.1. Revizijski navodi u kojima se tvrdi da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka djelomično upućuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, međutim, te razloge ovaj sud nije uzeo u obzir jer pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog zbog kojega se može podnijeti revizija (čl. 385. ZPP).

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete - izmakle koristi za koju smatra da mu je nastala u razlici cijene dionica na koju je imao pravo i tržišne cijene dionica E. d.d. Svoje potraživanje temelji na Ugovoru o otkupu dionica u Programu E. 2005 od 18. svibnja 2005. i Ugovoru o skrbništvu nad vrijednosnim papirima broj ... te Dodatku I. Ugovora o skrbništvu nad vrijednosnim papirima broj ...

9. Tijekom postupka utvrđeno je.

- da je tužitelj bio predsjednik Uprave trgovačkog društva E. d.d.,

- da je tužitelj kao predsjednik uprave sklopio sa tuženicom Ugovor o skrbništvu nad vrijednosnim papirima broj ... te Dodatak I. Ugovora o skrbništvu nad vrijednosnim papirima broj ...;

- da je tužitelj kao radnik E. d.d. sklopio Ugovor o otkupu dionica u Programu E. 2005 od 18. svibnja 2005.(s E. d.d.);

- da je tužitelj 26. ožujka 2007. izvršio uplatu iznosa od 1.002.608,38 kuna na račun tuženice sa svrhom plaćanja ukupnog iznosa za otplatu dionica po programu E. 2005;

- da je tuženica o zaprimljenoj uplati obavijestila E. d.d. te je zatražila pisanu potvrdu o otplaćenim dionicama;

- da je E. d.d. izvijestio tuženicu da je Ugovor o otkupu dionica u Programu E. 2005 zaključen između tužitelja i E. d.d. raskinut te da je uplata tužitelja izvršena nakon raskida Ugovora;

- da je E. d.d. obavijestio tuženicu da uplaćeni iznos vrati na račun tužitelja;

- da su 12. travnja 2007. 4558 dionica prebačene na tužiteljev račun kod agencije d.d. (založenu/neprenosivu poziciju);

- da su istog dana 1.794 i 56000 dionica E. preknjižene na slobodnu plaćenu poziciju tužitelja;

- da je tuženica dopisom od 2. travnja 2007. zatražila od tužitelja broj računa na koji će vratiti uplaćeni iznos;

- da je tuženica 6. travnja 2007. uplatila/vratila na račun tužitelja iznos od 1.002.608,38 kuna.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev uz zaključak da su se u konkretnom slučaju ispunili svi "(…) pravno- relevantni elementi za odgovornost za štetu (…)", te da je postupanje tuženice protivno odredbama Ugovora što je u uzročnoj vezi sa štetom, pa kako je "(…) postupanje tužene bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja i protivno odredbama Ugovora ostvaren je i element protupravnosti (…)" to je tužbeni zahtjev osnovan.

10.1. Drugostupanjski sud, temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačava prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev uz zaključak da se u konkretnom slučaju nisu ispunile zakonske pretpostavke za odgovornost tuženice za naknadu štete – naknadu izmakle koristi (čl. 1046. i čl. 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11), odnosno da tužitelj nije dokazao da bi u redovitom tijeku stvari ostvario korist i to baš u iznosu od 729.280,00 kuna.

11. Odredbom čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanja njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prva osobnosti (neimovinska šteta).

11.1. Prema odredbi čl. 1089. st. 3 ZOO oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi dok prema st. 3. istog čl. pri ocijeni visine izmakle koristi uzima se dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

11.2. Izmakla korist predstavlja neostvarenu imovinsku vrijednost koja bi prema redovnom tijeku stvari ili u okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena (tj. ušla u oštećenikovu imovinu) da nije bilo postupka štetnika koji ga čini građanskopravno odgovornim. Dakle, sa stajališta odgovornosti za naknadu štete u vidu izmakle koristi potrebno je da se ispune zakonom predviđene pretpostavke – da korist nije ostvarena, da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi bila ostvarena (redovan tijek stvari), kao i dopuštenost osnove po kojem bi bila ostvarena. O tome da li postoje sve ove pretpostavke, koje samo ukoliko su kumulativno ispunjene, dovode do odgovornosti za naknadu izgubljene koristi, odlučuje sud u svakom konkretnom slučaju na osnovu istih mjerila. (Tako i Vrhovni sud u odluci Rev-113/14 od 28. veljače 2018.).

12. Drugostupanjski sud u pobijanoj odluci polazi od odlučne činjenice da su E. d.d. kao klijent i tuženica bili u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o skrbničkom računu, da je tužitelj dana 26. ožujka 2007. izvršio uplatu iznosa od 1.002.608,38 kn na račun tuženice (na ime jednokratnog otkupa 4558 dionica E. d.d. temeljem Ugovora o otkupu dionica), a koji iznos mu je dana 06. travnja 2007. vraćen. Dakle, drugostupanjski sud utvrđuje (a što je i bilo nesporno između stranka) da je tuženica vratila tužitelju novce postupajući po nalogu E. d.d., sukladno Ugovora o skrbništvu.

12.1. Ugovorom o skrbništvu i Dodatkom I Ugovora o skrbništvu E. d.d. omogućio je svojim radnicima otkup dionica po povoljnijim uvjetima nego na tržištu te je zadržao pravo pisanom potvrdom potvrditi da su dionice u cijelosti otplaćene (odredba čl. 2. toč. 2.2. Dodatka I Ugovora o skrbništvu nad vrijednosnim papirima broj H. ...).

13. U okolnostima konkretnog slučaja kada je tuženica postupala sukladno Ugovoru o skrbništvu kojim je reguliran pravni odnos tuženice i E. d.d. te je nesporno tužitelju vratila/isplatila iznos od 1.002.608,38 kuna koji je uplaćen na ime otkupa 4558 dionica E. d.d. pravilno drugostupanjski sud zaključuje da tužitelju nije nastala (obična) šteta odnosno da nije dokazao da bi redovitom tijeku stvari (da mu tuženica nije vratila jednokratno uplaćeni iznos) ostvario korist u iznosu od 729.280,00 kuna (izmakla korist).

14.1. Dakle, u ovoj pravnoj stvari iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tužitelj nije dokazao postojanje zakonom predviđenih kumulativnih pretpostavki za naknadu štete – da korist nije ostvarena kao i stupanj izvjesnosti da bi po redovnom tijeku stvari ostvario korist u zahtijevanom iznosu u tužbi, pa time tužbeni zahtjev nije osnovan. Stoga drugostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 1089. ZOO).

15. Sukladno odredbi čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 5. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.